REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 950/2020-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MZF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marko Bujić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog boćarskog saveza, Zagreb, Trg Krešimira Ćosića 11, OIB 99192806840, kojeg zastupa punomoćnik Srećko Ilić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ilić, Orehovec & Partneri, Zagreb, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, sudskog raskida i isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1829/2019-4 od 18. veljače 2020., kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 3046/14-37 od 28. studenoga 2014., u sjednici održanoj 16. studenoga 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužiteljice, ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1829/2019-4 od 18. veljače 2020. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom:

- utvrđena nedopuštenom Odluka tuženika broj 297/2011 od 3. lipnja 2011. (toč. I. izreke),

- sudski raskinut ugovor o radu od 2. srpnja 2007. s danom 31. svibnja 2012. (toč. II. izreke),

- tuženiku naloženo da tužiteljici isplati s osnove naknade plaće 127.523,00 kn sa zateznim kamatama (toč. III. izreke),

- tuženiku naloži da tužiteljici isplati s osnove naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu 47.323,14 kn sa zateznim kamatama (toč. IV. izreke),

- tuženiku naloženo da tužiteljici isplati s osnove naknade plaće 8.431,27 kn sa zateznim kamatama (toč. V. izreke),

- tuženiku naloženo da tužiteljici nadoknadi parnične troškove u iznosu 16.528,81 kn sa zateznim kamatama (toč. VI. izreke),

- odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatu 31.548,76 kn sa zateznim kamatama na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu i za isplatu zateznih kamata na iznos naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu za razdoblje od 15. srpnja 2011. do 27. studenoga 2014. (toč. VII. izreke),

- tužiteljici naloženo da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu 3.533,86 kn (toč. VIII. izreke).

2. Drugostupanjskom je presudom odlučeno:

„Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 3046/14-37 od 28. studenoga 2014. u točkama I, II, III, IV, i VI izreke i sudi:

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I/ Utvrđuje se da je Odluka tuženika broj 297/2011 od 03. lipnja 2011. g. nedopuštena.

II/ Sudski se raskida ugovor o radu od 02. srpnja 2007. g. na temelju kojeg je tužiteljica zasnovala radni odnos kod tuženika s danom 31. svibnja 2012. g.

III/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici naknadu plaće u iznosu od 127.523,00 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznose kako slijedi:

- na iznos od 11.593,00 kn od 16. kolovoza 2011. g. do isplate,

- na iznos od 11.593,00 kn od 16. rujna 2011. g. do isplate,

- na iznos od 11.593,00 kn od 16. listopada 2011. g. do isplate,

- na iznos od 11.593,00 kn od 16. studenog 2011. g. do isplate,

- na iznos od 11.593,00 kn od 16. prosinca 2011. g. do isplate,

- na iznos od 11.593,00 kn od 16. siječnja 2012. g. do isplate,

- na iznos od 11.593,00 kn od 16. veljače 2012. g. do isplate,

- na iznos od 11.593,00 kn od 16. ožujka 2012. g. do isplate,

- na iznos od 11.593,00 kn od 16. travnja 2012. g. do isplate,

- na iznos od 11.593,00 kn od 16. svibnja 2012. g. do isplate,

- na iznos od 11.593,00 kn od 16. lipnja 2012. g. do isplate,

po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 %-tnih poena, u roku od 8 dana.

IV/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade štete povodom sudskog raskida ugovora o radu iznos od 47.323,14 kn neto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. studenog 2014. g. pa do isplate, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena, u roku od 8 dana.

VI/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 16.528,81 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. studenog 2014. g pa do isplate, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%-tnih poena, u roku od 8 dana.“

II/ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku daljnje parnične troškove prvostupanjskog postupka u iznosu 20.522,39 kn u roku od 8 dana.

III/ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 3.906,25 kn u roku od 8 dana.“

3. Protiv drugostupanjske odluke tužiteljica je izjavila reviziju prema odredbi čl. 382.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te je predložila da ovaj revizijski sud preinači drugostupanjsku presudu i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, odnosno podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4. Tuženik nije odgovorio na reviziju tužiteljice.

5. Revizija je osnovana.

6. Na temelju odredbe čl. 391. st. 2. ZPP ovaj je sud pobijanu presudu ispitao samo u dijelu u kojem se ona revizijom pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, uzevši u obzir da je propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir (čl. 391. st. 3. ZPP).

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da nije dopuštena odluka tuženika od 3. lipnja 2011., za sudski raskid ugovora o radu s danom 31. svibnja 2012., zahtjev za isplatu plaća od dana otkaza ugovora o radu do dana sudskog raskida ugovora o radu, kao i zahtjev za naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.

8. Prvostupanjski je sud odluku o osnovanosti tužbenih zahtjeva obrazložio tvrdnjama:

- da je tužiteljica u vrijeme donošenja Odluke od 3. lipnja 2011. bila u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu glavnoga tajnika na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 2. srpnja 2007.,

- da je tuženik u Odluci od 3. lipnja 2011. naveo da je proveden javni natječaj u skladu s čl. 60. njegova Statuta i da je Komisija za izbor većinom glasova za glavnog tajnika tuženika izabrala MZ koja treba s radom početi 1. srpnja 2011. s mandatom do 1. srpnja 2015., a dosadašnjoj glavnoj tajnici MZF (tužiteljici), da radni odnos i pravo zastupanja prestaju 30. lipnja 2011.,

- da se tužiteljica pravodobno obratila tuženiku sa zahtjevom za zaštitu prava te je potom pravodobno podnijela predmetnu tužbu,

- da je prosječna plaća isplaćena tužiteljici tri mjeseca prije donošenja odluke o prestanku radnog odnosa iznosila 7.887,19 kn,

- da mjesečna naknada plaće iznosi 11.593,00 kn bruto,

- da tuženik nije donio pisanu i obrazloženu odluku o otkazu ugovora o radu, već je Odlukom od 3. lipnja 2011. tužiteljicu samo obavijestio da joj prestaje radni odnos, odnosno da je tuženik tom odlukom faktično otkazao ugovor o radu, ali bez donošenja propisane odluke o otkazu pa da je i nadalje valjan ugovor o radu od 7. srpnja 2007. koji u svojem cjelokupnom sadržaju obvezuje parnične stranke te da taj ugovor o radu nije ništetan jer nije, kako to smatra tuženik, bio sklopljen protivno odredbama njegova Statuta, već je sklopljen u skladu s odredbama Zakona o radu.

9. Takav otkaz ugovora o radu prvostupanjski sud utvrđuje nezakonitim s obzirom na to da nisu ispunjene pretpostavke ni za redoviti niti za izvanredni otkaz. Zahtjev za sudski raskid ugovora o radu prihvaćen je po ocjeni da tužiteljici više nije prihvatljivo raditi kod tuženika i to s danom 31. svibnja 2012. jer je od 1. lipnja 2012. tužiteljica u radnom odnosu kod novog poslodavca, a zbog sudskog raskida ugovora o radu dosuđena joj je naknada štete u visini šest prosječnih plaća u ukupnom iznosu 47.323,14 kn te je utvrđen osnovanim i zahtjev za naknadu plaće za razdoblje od 1. srpnja 2011. do 31. svibnja 2012. u iznosu od 127.523,00 kn.

10. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbene zahtjeve tužiteljice s obrazloženjem da tuženikova Odluka od 3. lipnja 2011. predstavlja odluku o otkazu ugovora o radu kojom je poslodavac otkazao tužiteljici ugovor o radu zbog organizacijskih razloga. Slijedom navedenog, drugostupanjski sud je u pobijanoj odluci utvrdio da Odluka tuženika od 3. lipnja 2011., u kojoj je navedeno da je za Glavnog tajnika tuženika izabrana treća osoba i da dosadašnjoj Glavnoj tajnici-tužiteljici prestaje radni odnos i pravo zastupanja 30. lipnja 2011., predstavlja odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu zbog organizacijskih razloga, a ne obavijest o prestanku radnog odnosa te da tužiteljica nakon izbora treće osobe više ne može ostati raditi na radnom mjestu Glavnog tajnika tuženika. Slijedom navedenog, drugostupanjski sud je zaključio da je tuženik pravilno otkazao ugovor o radu osporenom Odlukom i to zbog organizacijskih razloga te da je nesporno utvrđeno kako kod tuženika nije bilo drugih radnih mjesta na koje bi tužiteljica mogla biti raspoređena, pa da samim time nije povrijeđena ni odredba čl. 107. st. 2. Zakona o radu (Narodne novine br. 149/09 i 61/11, dalje: ZR).

11. Osnovano tužiteljica u reviziji ukazuje na to da je postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP s obzirom na to da su u pobijanoj presudi razlozi o odlučnim činjenicama nejasni.

12. Naime, pobijana odluka nejasna je u dijelu gdje drugostupanjski sud Odluci tuženika od 3. lipnja 2011. daje značaj pravno valjane odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme, iako i sam tuženik tijekom trajanja prvostupanjskog postupka navodi kako on „nije nikada tužiteljici otkazao ugovor o radu, budući da joj je istekao ugovor, koji je prethodno sklopljen na rok od četiri godine i budući da se radilo o reizbornom radnom mjestu“. No, s obzirom na utvrđenu činjenicu da tužiteljica nije imala s tuženikom sklopljen ugovor o radu na određeno vrijeme u trajanju od četiri godine, već ugovor o radu na neodređeno vrijeme, nije jasno na temelju čega je drugostupanjski sud utvrdio da je tuženik imao namjeru otkazati tužiteljici ugovor o radu te vrste i to upravo zbog razloga zakonom propisanih za redoviti, poslovno uvjetovani otkaz. Na sve navedeno upozorio je ovaj revizijski sud i u svojoj ukidnoj odluci poslovni broj Revr 43/2016-2 od 15. listopada 2019.

13. Osnovano tužiteljica navodi kako je drugostupanjski sud, uz gore navedenu, počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u dijelu pobijane presude gdje navodi „da je kao nesporno utvrđeno da kod tuženika nije bilo drugih radnih mjesta na koje bi mogao rasporediti tužiteljicu“ te da samim time nije povrijeđena ni odredba čl. 107. st. 2. ZR. Naime, kao što je gore navedeno, tuženik nije smatrao da je tužiteljici otkazao predmetni ugovor o radu poslovno uvjetovanim otkazom, pa samim time nije niti predlagao dokaze na okolnost mogućeg zapošljavanja tužiteljice na nekim drugim poslovima kod tuženika. Slijedom navedenog, razlozi o odlučnim činjenicama su proturječni stanju spisa te je i u navedenom dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

2. toč. 11. ZPP s obzirom na to da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

14. Stoga je na temelju odredbe čl. 394. st. 2. ZPP prihvaćena revizija tužiteljice te je drugostupanjska presuda ukinuta (toč. I. izreke rješenja) i predmet vraćen drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje u kojem će taj sud povodom tuženikove žalbe ponovno ispitati pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude uvažavajući navode iz ovoga rješenja o počinjenim bitnim povredama odredaba parničnoga postupka.

15. Odluka iz toč. II. izreke ovog rješenja temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 16. studenoga 2022.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek