REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1221/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Zoran Kralj, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-379/2020-2 od 11. prosinca 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1436/19-13 od 29. siječnja 2020., u sjednici održanoj 16. studenoga 2022.,
p r e s u d i o j e :
I Prihvaća se revizija tuženice, preinačuje se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž R-379/2020-2 od 11. prosinca 2020. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1436/19-13 od 29. siječnja 2020. te se odbija tužbeni zahtjev koji glasi:
„1. Tužena Republika Hrvatska, Zagreb, dužna je tužitelju TO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti u roku od 8 dana iznos od 12.768,40 kuna neto, uvećano za zakonsku zateznu kamatu do 31.07.2015. godine po stopi koja odgovara eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 % poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječene kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i to:
- na iznos od 3.030,32 kuna tekućom od 01. siječnja 2016. godine pa do isplate,
- na iznos od 3.027,04 kuna tekućom od 01. siječnja 2017. godine pa do isplate,
- na iznos od 3.027,04 kuna tekućom od 01. siječnja 2018. godine pa do isplate,
- na iznos od 3.684,00 kuna tekućom od 01. siječnja 2019. godine pa do isplate.
2. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječene kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja presude do isplate, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.“
II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici parnične troškove u iznosu 8.750,00 kn (1.161,32 EUR), u roku 8 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici platiti tužiteljici 12.768,40 kn neto s pripadajućim zateznim kamatama pobliže određenim izrekom presude (stavak I. izreke), kao i naknaditi joj troškove parničnog postupka u iznosu 7.500,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama (stavak II. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda (stavak I. izreke), a odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka (stavak II. izreke).
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 2148/2021-2 od 19. svibnja 2021. dopušteno je tuženici podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž-379/2020-2 od 11. prosinca 2020. zbog pravnih pitanja: „Je li tužitelj, s obzirom na opis poslova radnog mjesta koje obavlja, policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu, a imajući pri tome u vidu čl. 3. i čl. 13. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne ovine“ broj 76/09 i 92/14) koji propisuje što su policijski poslovi i koje su policijske ovlasti, te Pravilnik o unutarnjem redu MUP-a, u kojem je naveden opis poslova radnog mjesta tužitelja?
Može li tužitelj ostvariti pravo na građansko odijelo ako glavni ravnatelj policije nije odobrio popis policijskih službenika koji ostvaruju pravo na građansko odijelo, a imajući u vidu odredbu čl. 28. st. 5. Zakona o policiji („Narodne novine“ broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15 i 121/16) koji propisuje da će način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisati ministar pravilnikom, i čl. 2. i 3. Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo („Narodne novine“ broj 64/11), koji propisuje način i uvjete za navedeno?“
4. Tuženica je po dopuštenju, u roku iz članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) podnijela reviziju protiv drugostupanjske presude s prijedlogom da se obje nižestupanjske presude preinače, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
5. Tužiteljica je u odgovoru na reviziju predložila reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora je zahtjev za isplatu 12.768,40 kn na ime naknade za građansko odijelo za 2015., 2016., 2017. i 2018. godinu.
8. Polazeći od toga:
- da je tužiteljica zaposlena kod tuženice kao policijski službenik u Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“, na radnom mjestu vještaka za biološka vještačenja,
- da je tužiteljica svoj posao obavljala u privatnoj odjeći i obući, koju je sama nabavljala, ali i da je za vrijeme rada u laboratoriju koristila zaštitnu odjeću i obuću koju je dobila od tuženice,
- da tužiteljica prilikom obavljanja svog posla (očevidi, pretrage, prikupljanje informacija od građana, otkrivanje kaznenih djela i počinitelja) primjenjuje policijske ovlasti, te da ista ima službenu značku i iskaznicu,
nižestupanjski sudovi smatraju da je tužiteljica u utuženom razdoblju obavljala policijske poslove primjenom policijskih ovlasti u smislu odredbe članka 3. stavak 1. i 2. te članka 13. stavak 1. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine“ broj 76/09 i 92/14 – dalje: ZPPO), pa da stoga ostvaruje pravo na građansko odijelo u smislu odredbi Pravilnika o načinu i uvjetima za ostvarivanje prava policijskih službenika na građansko odijelo („Narodne novine“ broj 64/11 – dalje: Pravilnik), neovisno o tome što u upravnom postupku nije ishodila rješenje kojim bi joj bilo priznato pravo na troškove nabave građanskog odijela.
9. Prema odredbi članka 391. stavak 1. ZPP, ovaj je sud pobijanu presudu ispitao samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
10. U ovom stupnju postupka sporno je ima li tužiteljica pravo na naknadu za nabavu građanskog odijela za utuženo razdoblje s obzirom na poslove koje obavlja i okolnost što glavni ravnatelj policije nije odredio da ostvaruje to pravo.
11. Pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz članka 3. i članka 13. ZPPO, članka 28. stavak 5. Zakona o policiji („Narodne novine“ broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15 i 121/16 – dalje: ZOP) te članka 3. Pravilnika, tuženica ističe da tužiteljica ne obavlja policijske poslove, već isključivo poslove vještačenja koji ne predstavljaju policijske poslove u smislu citiranih odredbi, kao i da glavni ravnatelj policije nije odredio da bi tužiteljica ostvarivala pravo na građansko odijelo.
11.1. Uz navedeno se poziva na jedinstvenu praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koji je u nizu svojih odluka (primjerice broj Usž-2221/15-2 od 11. veljače 2016., Usž-607/15-2 od 16. srpnja 2015. te Usž-1472/15-2 od 23. rujna 2015.) zauzeo shvaćanje da policijski službenici raspoređeni u Centru za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja „Ivan Vučetić“ prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta, sukladno opisu poslova, ne obavljaju poslove primjenom policijskih ovlasti na temelju ZPPO i ne ispunjavaju uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo.
12. Ovaj sud ne prihvaća pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova.
13. Naime, odredbom članka 28. stavak 1. i 2. ZOP propisano je da policijski službenik zadužuje službenu značku, službenu iskaznicu, oružje i streljivo, službenu odoru te drugu propisnu opremu. Iznimno, službenu odoru ne zadužuje policijski službenik koji poslove svog radnog mjesta obavlja isključivo u građanskom odijelu.
14. Odredbom članka 28. stavak 4. i 5. ZOP propisano je da pravo na građansko odijelo ima policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti, isključivo u građanskom odijelu, a način i uvjete ostvarivanja tog prava propisat će ministar pravilnikom.
15. Odredbom članka 2. Pravilnika propisano je da pravo na građansko odijelo, prema odredbama Zakona o policiji i Pravilnika, ima policijski službenik koji sukladno opisu poslova radnog mjesta, tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu.
16. Sukladno članku 3. Pravilnika, popis policijskih službenika iz članka 2. Pravilnika sastavlja se na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. Navedenim policijskim službenicima Ministarstvo unutarnjih poslova jednom godišnje osigurava pravo na građansko odijelo.
17. S obzirom na to da prema odredbi članka 28. stavak 5. ZOP, način i uvjete za ostvarivanje prava na građansko odijelo propisuje ministar pravilnikom, da je predmetnim Pravilnikom, koji je ministar donio, u članku 3. stavku 1. izrijekom određeno da se popis policijskih službenika iz članka 2. Pravilnika sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a da ga odobrava glavni ravnatelj policije, tumačenjem domašaja i značenja odredbe članka 28. stavak 5. ZOP dolazi se do zaključka da tim odredbama nije propisan automatizam u priznavanju prava na građansko odijelo svim policijskim službenicima koji obavljaju policijske poslove i primjenjuju policijske ovlasti. To stoga što se prethodno mora utvrditi (što je uvjet) da se radi o policijskom službeniku koji sukladno opisu poslova radnog mjesta tijekom kalendarske godine obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu. Zato se i popis takvih policijskih službenika sastavlja na temelju prijedloga nadležnih rukovoditelja, a odobrava ga glavni ravnatelj policije. To znači da isključivo glavni ravnatelj policije određuje koji policijski službenik iz članka 28. stavak 4. ZOP ima pravo na građansko odijelo te se, prema shvaćanju ovog suda, o navedenom pravu ne može raspravljati kao o prethodnom pitanju u smislu članka 12. ZPP. Dakle, odobrenje popisa policijskih službenika koji imaju pravo na građansko odijelo ima konstitutivan značaj jer je to uvjet za priznavanje i ostavrivanje navedenoga prava.
18. Budući da tužiteljica niti ne tvrdi da je stavljena na popis policijskih službenika koji ostvaruju pravo na građansko odijelo, očito je da glavni ravnatelj policije ne smatra da poslovi koje konkretno obavlja tužiteljica predstavljaju policijske poslove u smislu odrebde članka 28. stavak 4. ZOP, slijedom čega tužiteljici nije ni priznato pravo na građansko odijelo.
19. Slijedom navedenoga, neovisno o odgovoru na prvo pitanje – je li tužiteljica, s obzirom na opis poslova radnog mjesta koje obavlja, policijski službenik koji obavlja policijske poslove primjenom policijskih ovlasti isključivo u građanskom odijelu - nižestupanjski su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kad su, unatoč činjenici da o pravu tužiteljice na troškove nabave građanskog odijela nije odlučeno u upravnom postupku, istoj dosudili te troškove, zbog čega je na temelju odredbe članka 395. stavak 1. ZPP valjalo preinačiti obje nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan (tako i ovaj sud u odluci Rev-983/2021-2 od 12. siječnja 2022.).
20. Kako je preinačenjem nižestupanjskih presuda izmijenjen uspjeh stranaka u parnici, primjenom odredbe članka 166. stavak 2., članka 154. stavak 1. te članka 155. stavak 1. ZPP, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka te tuženici dosuditi trošak sastava odgovora na tužbu (100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – „Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22 – dalje: Tarifa), sastava podneska od 12. lipnja 2019. (100 bodova prema Tbr. 8/1 Tarife), zastupanja na ročištima 23. rujna 2019., 18. listopada 2019. i 15. studenoga 2019. (za svako po 100 bodova prema Tbr. 9/1 Tarife), trošak sastava žalbe (125 bodova prema Tbr. 10/1 Tarife) te trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije i revizije (za svaki po 125 bodova prema Tbr. 10/6 Tarife), što ukupno iznosi 8.750,00 kn, odnosno 1.161,32 EUR. Cijene su iskazane dvojno temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj: 57/22 i 88/22), uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 EUR=7.53450 kn)
Zagreb, 16. studenoga 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
