REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2642/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. I. iz Š., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u N., protiv I-tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. & L. d.o.o. Z., i II-tuženika A. P.B. T. d.o.o. u stečaju, Z., OIB …, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku posl. broj Gž-300/17-3 od 14. lipnja 2018. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Našicama posl. broj Pn-212/15-37 od 2. prosinca 2016., na sjednici održanoj 16. studenoga 2022.,

p r e s u d i o  j e :

I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev I-tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, OIB …, iz Z., …, da tužitelju P. I., OIB …, iz Š.,

…, na ime dospjelih iznosa rente zbog izgubljene zarade i tuđe pomoći i njege, plate ukupan iznos od 194.764,12 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke za pet postotnih poena koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu do 31. srpnja 2015. godine, a od 1. kolovoza 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i koja teče na iznos od:

- 47.450,00 kn od dana donošenja prvostupanjske presude 2. prosinca 2016. godine do isplate,

- 1.170,06 kn od 10. rujna 2011. godine do isplate,

- 2.340,12 kn od 10. listopada 2011. godine do isplate,

- 2.340,12 kn od 10. studenog 2011. godine do isplate,

- 2.340,12 kn od 10. prosinca 2011. godine do isplate,

- 2.340,12 kn od 10. siječnja 2012. godine do isplate,

- 2.364,12 kn od 10. veljače 2012. godine do isplate,

- 2.364,12 kn od 10. ožujka 2012. godine do isplate,

- 2.364,12 kn od 10. travnja 2012. godine do isplate,

- 2.348,61 kn od 10. svibnja 2012. godine do isplate,

- 2.348,61 kn od 10. lipnja 2012. godine do isplate,

- 2.348,61 kn od 10. srpnja 2012. godine do isplate,

- 2.348,61 kn od 10. kolovoza 2012. godine do isplate,

- 2.326,58 kn od 10. rujna 2012. godine do isplate,

- 2.326,58 kn od 10. listopada 2012. godine do isplate,

- 2.326,58 kn od 10. studenog 2012. godine do isplate,

- 2.326,58 kn od 10. prosinca 2012. godine do isplate,

- 2.326,58 kn od 10. siječnja 2013. godine do isplate,

- 2.370,58 kn od 10. veljače 2013. godine do isplate,

- 2.370,58 kn od 10. ožujka 2013. godine do isplate,

- 2.347,62 kn od 10. travnja 2013. godine do isplate,

- 2.347,62 kn od 10. svibnja 2013. godine do isplate,

- 2.347,62 kn od 10. lipnja 2013. godine do isplate,

- 2.347,62 kn od 10. srpnja 2013. godine do isplate,

- 2.347,62 kn od 10. kolovoza 2013. godine do isplate,

- 2.329,01 kn od 10. rujna 2013. godine do isplate,

- 2.329,01 kn od 10. listopada 2013. godine do isplate,

- 2.329,01 kn od 10. studenog 2013. godine do isplate,

- 2.329,01 kn od 10. prosinca 2013. godine do isplate,

- 2.329,01 kn od 10. siječnja 2014. godine do isplate,

- 2.432,01 kn od 10. veljače 2014. godine do isplate,

- 2.432,01 kn od 10. ožujka 2014. godine do isplate,

- 2.432,01 kn od 10. travnja 2014. godine do isplate,

- 2.432,01 kn od 10. svibnja 2014. godine do isplate,

- 2.432,01 kn od 10. lipnja 2014. godine do isplate,

- 2.432,01 kn od 10. srpnja 2014. godine do isplate,

- 2.432,01 kn od 10. kolovoza 2014. godine do isplate,

- 2.432,01 kn od 10. rujna 2014. godine do isplate,

- 2.432,01 kn od 10. listopada 2014. godine do isplate,

- 2.432,01 kn od 10. studenog 2014. godine do isplate,

- 2.432,01 kn od 10. prosinca 2014. godine do isplate,

- 2.432,01 kn od 10. siječnja 2015. godine do isplate,

- 2.574,01 kn od 10. veljače 2015. godine do isplate,

- 2.574,01 kn od 10. ožujka 2015. godine do isplate,

- 2.574,01 kn od 10. travnja 2015. godine do isplate,

- 2.574,01 kn od 10. svibnja 2015. godine do isplate,

- 2.574,01 kn od 10. lipnja 2015. godine do isplate,

- 2.574,01 kn od 10. srpnja 2015. godine do isplate,

- 2.574,01 kn od 10. kolovoza 2015. godine do isplate,

- 2.568,42 kn od 10. rujna 2015. godine do isplate,

- 2.568,42 kn od 10. listopada 2015. godine do isplate,

- 2.568,42 kn od 10. studenog 2015. godine do isplate,

- 2.568,42 kn od 10. prosinca 2015. godine do isplate,

- 2.568,42 kn od 10. siječnja 2016. godine do isplate,

- 2.568,42 kn od 10. veljače 2016. godine do isplate,

- 2.568,42 kn od 10. ožujka 2016. godine do isplate,

- 2.559,74 kn od 10. travnja 2016. godine do isplate,

- 2.559,74 kn od 10. svibnja 2016. godine do isplate,

- 2.559,74 kn od 10. lipnja 2016. godine do isplate,

- 2.559,74 kn od 10. srpnja 2016. godine do isplate,

- 2.559,74 kn od 10. kolovoza 2016. godine do isplate,

- 2.559,74 kn od 10. rujna 2016. godine do isplate,

a od mjeseca rujna 2016. godine pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti, nalaže se tuženiku da tužitelju plaća mjesečni iznos rente od 3.409,74 kn i to na način da dospjele iznose rente plate odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće do svakog 10-og u mjesecu za protekli mjesec, kao i da mu naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 40.281,00 kn, sve u roku od 15 dana. Preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja se odbija."

2. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba I-tuženika tako da je u odnosu na njega u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev te je naloženo tužitelju naknaditi I-tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 37.427,82 kn.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) podnio tužitelj zbog revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP, pa predlaže pobijanu presudu preinačiti uz naknadu troškova parničnog postupka te troškova sastava revizije.

4. U odgovoru na reviziju I-tuženik predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu uz naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

6. Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za plaćanjem rente zbog razlike između plaće i invalidske mirovine te zbog potrebe za stalnom pomoći i njegom druge osobe uslijed posljedica povreda zadobivenih … 2006. kad je kao zaposlenik društva I. G. d.o.o. obavljao poslove u krugu građevinskog skladišta II-tuženika - društva A. P.B. T. d.o.o. (u odnosu na kojeg je ovaj parnični postupak prekinut zbog otvaranja stečajnog postupka), te da je ozljedu zadobio u tom skladištu od viljuškara u vlasništvu II-tuženika kojim je upravljao njegov kolega F. K., također zaposlenik I. G. d.o.o.

8. U postupku koji je prethodio revizijskom utvrđeno je da je viljuškar bio u vlasništvu II-tuženika i da je služio za utovar i istovar robe, da se viljuškar kretao samo u krugu skladišta navedenog društva u kojem je skladišten građevinski materijal, te da su u skladište ulazili teretni i osobni automobili jer se u skladištu vršio utovar i istovar robe.

9. Preinačujući prvostupanjsku presudu, drugostupanjski sud je istaknuo da se ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da se radi o vozilu za koje je postojala obveza sklapanja ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti i da postoji odgovornost I-tuženika za štetu nastalu uporabom neosiguranog vozila prema odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05 – dalje ZOOP). Naime, odredbom čl. 4. st. 1. ZOOP propisano je da je vlasnik prijevoznog sredstva dužan za osiguranja iz čl. 2. st. 1. toga Zakona, prije uporabe prijevoznog sredstva u prometu, sklopiti ugovor o osiguranju te ga obnavljati sve dok je prijevozno sredstvo u prometu, a odredbom st. 2. istoga članka ZOOP da u slučaju ako prijevozno sredstvo podliježe obvezi registracije te prema propisima o registraciji mora imati prometnu dozvolu, da tijelo nadležno za registraciju smije izdati prometnu dozvolu ili drugu odgovarajuću ispravu tek nakon što vlasnik prijevoznog sredstva predoči dokaz o tome da je sklopio ugovor o osiguranju. Odredbom čl. 241. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 105/04 – dalje ZSPC) propisano je da motorna i priključna vozila smiju sudjelovati u prometu na cesti ako su registrirana i ako imaju važeću prometnu dozvolu. Odredbom čl. 2. st. 1. toč. 1. ZSPC propisano je da je cesta svaka javna cesta, ulice u naselju i nerazvrstane ceste na kojima se obavlja promet, a toč. 9. istoga članka ZSPC da je nerazvrstana cesta površina koja se koristi za promet po bilo kojoj osnovi i koja je dostupna većem broju raznih korisnika (seoski, poljski i šumski putovi, putovi na nasipima za obranu od poplava, pristupne ceste i prostori parkirališta, benzinskih crpki i sl.).

10. Naime, kako iz utvrđenih činjenica proizlazi da se viljuškar kojim je ozlijeđen tužitelj nije kretao u prometu na cesti, već samo u krugu skladišnog prostora II- tuženika koje je bilo dostupno samo korisnicama toga skladišta i nije bio u funkciji prometnog sredstva, već je služio isključivo za utovar i istovar tereta u skladištu II- tuženika, dakle u funkciji radnog stroja, to proizlazi da nije postojala obveza registracije viljuškara i obveza sklapanja ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti, pa je stoga pravilno drugostupanjski sud ocijenio osnovanim istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na I- tuženika.

11. U odnosu na pozivanje tužitelja na pravno shvaćanje Suda Europske unije izraženo u presudi C-162/13 od 4. rujna 2014., a povodom prijedloga za prethodno odlučivanje Vrhovnog suda Republike Slovenije, treba reći da isto nije odlučno za ovaj spor, a kraj činjenice da se u tom predmetu kao sporno, a prethodno postavilo pitanje: treba li članak 3. i stavak 1. Direktive Vijeća 72/166 EEZ od 24. travnja 1972. tumačiti tako da se pojam "upotreba vozila" odnosi i na upravljanje traktorom u dvorištu firme, a kako bi se traktor s prikolicom uveo u skladište; dakle je li se i vožnja traktorom s prikolicom unutar dvorišta pravne osobe, a sve u svrhu njegovog uvođenja u skladište ima smatrati uporabom vozila u smislu slovenskog Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

12. Odlučujući o tom prijedlogu Sud Europske unije je izrazio pravno shvaćanje da članak 3. stav 1. Prve Direktive treba tumačiti na način da se pojam "upotreba vozila" odnosi na svaku upotrebu vozila koja je u skladu s uobičajenom funkcijom tog vozila, zbog čega sud koji je uputio zahtjev za prethodnu odluku treba utvrditi odnosi li se navedeni pojam na upravljanje traktorom u dvorište firme kako bi traktor s prikolicom ušao u skladište, kao što je to slučaj u predmetu u glavnom postupku.

13. Dakle, u tom postupku je bilo ključno je li se nezgoda do koje je došlo kretanjem unatrag traktora s prikolicom u dvorištu trgovačkog društva, a radi njegovog ulaska u skladište ima smatrati uporabom vozila u smislu odredbi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu Republike Slovenije, a što se nikako ne može poistovjetiti sa činjeničnim supstratom iz ovog spisa predmeta, a u kojem se kao sporno postavilo pitanje postoji li obveza osiguranja konkretnog radnog stroja - viljuškara te u vezi s tim je li utuženi štetni događaj bio posljedica sudjelovanja viljuškara kao vozila u prometu ili posljedica njegovog djelovanja kao radnog stroja izvan prometa na skladištu II-tuženika (tako i ovaj sud u odluci Rev-1249/17-2 od 9. listopada 2019.).

14. U odnosu na revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava kojim tužitelj ističe da je pogrešno primijenjen ZOOP valja reći je odredbom čl. 29. st. 1. ZOOP propisano da oštećena osoba kojoj je šteta nanesena uporabom vozila čiji se vlasnik nije osigurao od automobilske odgovornosti može podnijeti odštetni zahtjev Hrvatskom uredu za osiguranje. Sam naziv Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a čije su odredbe prethodno citirane, te odredba čl. 1. istog, jasno upućuju na to da se njime uređuju obvezna osiguranja u prometu, što znači da je za ocjenu postojanja ili ne odgovornosti I-tuženika u smislu odredbe čl. 29. st. 1. tog Zakona odlučno je li je šteta čija se naknada potražuje nanesena uporabom vozila tijekom sudjelovanja u prometu ili ne. U konkretnom slučaju nezgoda i nastala šteta nije bila posljedica sudjelovanja viljuškara u prometu, već je bila posljedica rada viljuškara kao radnog stroja kojim se vršio utovar i istovar robe, dakle u konkretnom slučaju ne radi se o šteti nastaloj uporabom vozila u smislu odredbe čl. 22. st. 3. ZOOP kojim je propisano da su ugovorom o osiguranju iz stavka 1. toga članka pokrivene štete nastale od vozila koja se kreću javnim cestama i ostalim površinama na kojima se odvija promet, a koja podliježu obvezi registracije te po propisima o registraciji moraju imati prometnu dozvolu, a za koje štete bi odgovarao I-tuženik na temelju odredbe čl. 29. st. 1. ZOOP.

15. S obzirom na izneseno predmetnu reviziju tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP (točka I. izreke ove presude).

16. I-tuženiku nisu priznati zatraženi troškovi sastava odgovora na reviziju na temelju odredbe čl. 155. st. 1. ZPP jer to nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka (točka II. izreke ove odluke).

Zagreb, 16. studenoga 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.