REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1143/2018-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. L. iz N., R., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u K. protiv tuženice REPUBLIKE HRVATSKE, Ministarstva pravosuđa, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko – upravnom odjelu, OIB …, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: Gž-1142/2017-2 od 14. veljače 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-902/16-23 od 26. svibnja 2017., na sjednici održanoj 16. studenoga 2022.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija i ukidaju se presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj: Gž-1142/2017-2 od 14. veljače 2018. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-902/16-23 od 26. svibnja 2017. te predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o naknadi troškova nastalih u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđena presuda suda prvog stupnja kojom je odbijen tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 350.000,00 kn sa zatraženim zateznim kamatama i troškovima postupka te naloženo tužitelju da tuženici naknadi parnične troškove u iznosu od 5.000,00 kn.

2. Protiv navedene pravomoćne presude suda drugog stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu na način da tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti ili da ukine obje nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje. Traži i naknadu troškova revizije.

3. Tuženica nije podnijela odgovor na reviziju.

4. Revizija je osnovana.

5. Prema odredbi čl. 392. a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6. Predmet ovog parničnog postupka jest zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale povredom prava osobnosti tijekom njegovog boravka u Zatvoru u V. u razdoblju od 7. veljače 2011. do 4. srpnja 2014. budući da tvrdi da je boravio u nehumanim i ponižavajućim uvjetima.

7. Tužitelj u reviziji ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava koja postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP). Ističe da je tužitelj boravio u neodgovarajućim i ponižavajućim uvjetima Zatvora u V. čak tri godine, četiri mjeseca i 27 dana te da u takvom slučaju nije moguće opravdati nedostatak prostora u prenapučenoj spavaonici drugim uvjetima boravka u zatvoru.

8. Sporna je dakle u revizijskom stupnju postupka pravilna primjena odredaba čl. 74. Zakona o izvršenju kazne zatvora („Narodne novine", broj: 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11 i 56/13, dalje: ZIKZ), posljedično čemu i čl. 23. i 25. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 – dalje: Ustav) i čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02 i 1/06; dalje: Konvencija). Konkretno je sporna ocjena suda o nepostojanju pretpostavki odgovornosti tuženice za neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti do koje je, prema stavu tužitelja, došlo zbog neadekvatnih uvjeta smještaja tužitelja u zatvoru tijekom izdržavanja kazne zatvora, budući da je boravio u prostorijama manjim nego je predviđeno propisima, čime je povrijeđeno njegovo dostojanstvo pa su ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08 i 125/11) za naknadu neimovinske štete.

9. Sudovi su, donoseći presude u ovoj pravnoj stvari, zaključili da je ograničenost prostora u spavaonici tužitelju bila nadoknađena slobodom kretanja koju je uživao tijekom dana, pa konkretni uvjeti boravka tužitelja u zatvorskoj ustanovi u utuženom razdoblju ne ukazuju da je tužitelj bio podvrgnut trpljenju ili poniženju takvog intenziteta koji prelazi neizbježnu razinu trpljenja ili poniženja koje je povezano s danim oblikom legitimnog lišenja slobode, pa tužitelju nije povrijeđeno pravo osobnosti (dostojanstvo) u mjeri koja opravdava dosudu pravične naknade neimovinske štete.

10. Revizijski sud u donošenju odluke o podnesenoj reviziji polazi od činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova, a na koje ukazuje i sam revident. Nižestupanjski su sudovi utvrdili da su sobe u kojima je tužitelj boravio u Zatvoru u V. bile prenapučene, jer je činjenica da se u sobi površine 20-23 m2 nalazilo 4-7 pritvorenika te je stoga njegov boravak u tim prostorijama bio ispod propisanih zahtjeva i standarda. Međutim, zaključili su da se prenapučenost ne može razmatrati izdvojeno već u svjetlu svih drugih fizičkih uvjeta u zatvoru, a za koje općenito zaključuju da su nadoknađeni omogućavanjem kretanja tijekom dana (konkretno 2 sata tijekom dana), kao i mogućnošću korištenja drugih sadržaja (konkretno pružanje zdravstvene zaštite), nadalje da je Zatvor u V. općenito ustanova primjerena za lišenje slobode, dok tužitelj nije dokazao druge otegotne aspekte uvjeta njegovog boravka u zatvoru, zbog čega nije moguće zaključiti da bi povreda dostojanstva tužitelja bila takvog intenziteta i trajanja da je mogla opravdano izazvati osobitu intenzivnu duševnu bol i jasnu manifestaciju povrede njegova dostojanstva koja bi po svom stupnju premašivala neizbježnu razinu trpljenja koju i inače prati lišenje slobode zbog izdržavanja kazne zatvora, slijedom čega je tužbeni zahtjev odbijen. 11. Izneseni zaključak nižetupanjskih sudova ne može se, barem za sada, prihvatiti.

12. Prilikom odlučivanja o zahtjevu tužitelja nižestupanjski sudovi trebaju primijeniti odredbe ZIKZ, Ustava i Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, koje se u bitnom svode na deklariranje zaštite ljudskog dostojanstva te konkretnije na stajalište da u izvršavanju kazni i mjera lišenja slobode država mora osigurati da osoba lišena slobode boravi u zatvoru ili pritvoru u uvjetima koji osiguravaju poštovanje njezina ljudskog dostojanstva, a da joj u protivnom pripada pravo na naknadu štete.

13. Mjerodavna načela i standarde za ocjenu prenapučenosti zatvora Europski sud za ljudska prava iznio u predmetu Muršić protiv Hrvatske [Vv], br. 7334/13, §§ 136. - 141., presuda od 20. listopada 2016., a koje je prihvatio i ovaj sud, u bitnom se ona svode na:

1) standard od 3 m2 površine po zatvoreniku u prostoriji u kojoj boravi više zatvorenika;

2) površina prostorije koja je manja od 3 m2 po zatvoreniku smatra se nedostatkom osobnog prostora koja ima za posljedicu čvrstu pretpostavku povrede čl. 3. Konvencije;

3) oborivost čvrste pretpostavke povrede čl. 3. Konvencije moguća je uz kumulativno ispunjenje sljedećih čimbenika:

(a) smanjenja potrebnog minimalnog osobnog prostora od 3 m2 su kratka, povremena i minimalna;

(b) takva smanjenja su popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe;

(c) podnositelj zahtjeva smješten je u ustanovi koja se, općenito gledano, smatra primjerenom ustanovom za lišenje slobode i ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta njegovog boravka u zatvoru.

4) u slučajevima u kojima se radi o zatvorskoj sobi 3 - 4 m2 osobnog prostora po zatvoreniku - prostorni čimbenik snažno utječe na ocjenu prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru. U takvim će se slučajevima povreda čl. 3. Konvencije utvrditi samo ako je prostorni čimbenik povezan s drugim aspektima neodgovarajućih fizičkih uvjeta boravka u zatvoru koji se, posebice, odnose na pristup vježbama na otvorenom, prirodnom svjetlu i zraku, dostupnost ventilacije, prikladnost sobne temperature, mogućnost privatnog korištenja nužnika, te usklađenost s osnovnim zdravstvenim i higijenskim zahtjevima.

5) za ocjenu prikladnosti uvjeta boravka u zatvoru u slučajevima u kojima se radi o zatvorskoj prostoriji s više od 4 m2 osobnog prostora u kojem boravi više zatvorenika, a pitanje osobnog prostora se ne ističe, ostali aspekti fizičkih uvjeta u zatvoru se ispituju.

14. Uz navedeno, i drugi aspekti uvjeta u zatvorskim ustanovama (primjerice pristup vježbi na otvorenom, prirodno svjetlo ili zrak, dostupnost ventilacije, prikladnost grijanja, mogućnost privatne uporabe nužnika i sukladnost s osnovnim higijenskim zahtjevima i sl.), pored pitanja prenapučenosti, mogu biti bitni odlučni za procjenu sukladnosti s čl. 23. i 25. Ustava i čl. 3. Konvencije.

15. S obzirom na navedeno, prilikom odlučivanja o zahtjevu tužitelja nižestupanjski su sudovi prvenstveno trebali imati na umu da se površina prostorije koja je manja od 3 m2 osobnog prostora po zatvoreniku smatra nedostatkom osobnog prostora koja ima za posljedicu čvrstu pretpostavku povrede čl. 3. Konvencije te zbog toga utvrditi odlučne činjenice za primjenu navedene odredbe (u tom smislu i ovaj sud u rješenju Rev-974/2021-2 od 15. rujna 2021). Međutim, iz obrazloženja prvostupanjske presude nije razvidno koliki je broj zatvorenika u kojem razdoblju boravio s podnositeljem u sobi (4-7), slijedom čega nije moguće utvrditi koliko je dana podnositelj boravio u sobi u kojoj je na raspolaganju imao manje od 3 m2 površine osobnog prostora. Stoga ovaj sud nije u mogućnosti ocijeniti jesu li ili ne smanjenja potrebnog minimalnog osobnog prostora od 3 m2 bila kratka, povremena i minimalna pa posljedično tome i je li čvrsta pretpostavka povreda čl. 3. Konvencije bila ostvarena. Nadalje, iz istih razloga nije utvrđen niti prvi od kumulativnih čimbenika oborivosti čvrste pretpostavke povrede čl. 3. Konvencije.

16. Kako zbog pogrešnog pravnog pristupa sve odlučne činjenice za odlučivanje o zahtjevu tužitelja nisu utvrđene pa je, na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

17. U ponovljenom postupku sud će ocijeniti i utvrditi sve odlučne činjenice na koje mu je ukazano ovim rješenjem te donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.

18. Odluka o naknadi troškova revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 16. studenoga 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.