REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1824/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja TP, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mirko Cetina, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Jaškapack d.o.o., Sesvete, Savska cesta 1, OIB 53994275676, kojeg zastupa punomoćnik Berislav Živković, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, vraćanja na posao i isplate, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-750/2018-2 od 10. siječnja 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-978/2015-30 od 24. svibnja 2018., u sjednici održanoj 16. studenoga 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u t. I. njene izreke:

- odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za utvrđenje da je nedopušten tuženikov otkaz od 19. veljače 2013. kojim je otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. rujna 2008. sklopljen između tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca;

- odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za utvrđenje da radni odnos zasnovan Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 1. rujna 2008. između tužitelja i tuženika nije prestao te da se naloži tuženiku da vrati tužitelja na posao na radno mjesto vozača ili tome odgovarajuće radno mjesto;

- odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu 280.812,00 kn sa zateznim kamatama po osnovi naknade plaće u iznosu;

- odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu 2.506,00 kn sa zateznim kamatama po osnovi dnevnica;

- a t. II. izreke naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi parnične troškove u iznosu od 20.937,50 kuna sa zateznim kamatama.

2. Drugostupanjskom je presudom odlučeno:

„1. Odbija se djelomično žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 23 Pr-978/15-30 od 24. svibnja 2018. u pobijanom dijelu pod točkom I./ izreke.

2. Djelomično se uvažava žalba tužitelja, pa se preinačuje odluka o trošku sadržana pod točkom II./ izreke prvostupanjske presude i to na način da ista u tom dijelu sada glasi:

„Nalaže se tužitelju u roku od 8 dana na ime parničnog troška isplatiti tuženiku iznos od 2.500,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24. svibnja 2018. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, dok se u preostalom dijelu za više traženo do iznosa od 20.937,50 kuna s pripadajućim kamatama zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.“

3. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

4. Tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.“

3. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. t. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava i predložio ovom revizijskom sudu da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati tome sudu na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na reviziju tuženik je predložio ovome revizijskom sudu da je odbije kao neosnovanu.

5. Ovaj sud je drugostupanjsku presudu ispitao u cijelosti, kako je tužitelj revizijom i pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, u skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. ZPP, uzevši u obzir da je odredbom čl. 386. toga Zakona propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.

6. Revizija nije osnovana.

7. Predmet spora zahtjevi su tužitelja za utvrđenje da je tuženikova odluka o otkazu ugovora o radu sklopljenog između stranaka nedopuštena i da radni odnos nije prestao te da se tuženiku naloži da vrati tužitelja na radno mjesto vozača ili tome odgovarajuće radno mjesto, isplati mu 280.812,00 kn sa zateznim kamatama po osnovi neisplaćenih plaća i 2.506,00 kn sa zateznim kamatama po osnovi neisplaćenih dnevnica.

8. Nižestupanjski sudovi smatraju da tužbeni zahtjevi za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o otkazu i da tužiteljev radni odnos nije prestao te za vraćanje na radno mjesto i isplatu plaća nisu osnovani nakon što su utvrdili činjenicu da radni odnos između stranaka nije prestao tako da je tuženik otkazao ugovor o radu tužitelju, i to tako da tuženik nije dopustio tužitelju dolazak na radno mjesto i odjavio ga je u Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje 19. veljače 2013., kako to tvrdi tužitelj, već da je tužitelj taj koji je u pisanom obliku, izjavom od 19. veljače 2013., otkazao ugovor o radu, što je utvrđeno uvidom u samu tu izjavu i saslušanjem svjedoka. Stoga nižestupanjski sudovi smatraju da je radni odnos prestao otkazom tužitelja kao radnika u skladu s odredbom čl. 106. Zakona o radu (Narodne novine br. 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13). U postupku je, glede ovih tužbenih zahtjeva, sporno bilo jedino je li tuženik iskoristio to što se tužitelj potpisao na praznome listu papira, tako da je iznad njegova potpisa dopisao tekst iz čijeg sadržaja proizlazi da tužitelj otkazuje ugovor o radu, kako to tvrdi tužitelj. Glede zahtjeva za isplatu neisplaćenih dnevnica za trajanja radnoga odnosa, nižestupanjski sudovi smatraju da nije osnovan zato što tužitelj ničim nije dokazao da je imao pravo na dnevnice u zatraženoj visini.

9. Tužitelj je u reviziji naveo da drugostupanjsku presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP no ovaj revizijski razlog nije obrazložio niti jednom tvrdnjom pa ga ovaj sud nije uzeo u obzir (čl. 386. ZPP).

10. Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP tužitelj vidi u tome što „presuda ima nedostataka radi kojih se ne može ispitati s obzirom da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samim tim ispravama i zapisnicima“. Ovu pak tvrdnju obrazlaže šturim navodom kako je nelogično obrazloženje da je tužitelj sam dao otkaz „iako većina materijalnih i personalnih dokaza u spisu (osim pristranih iskaza zz tuženika i irelevantnih iskaza pojedinih radnika tuženika) upućuje na suprotno“. Kako je prvostupanjski sud izvršio uvid u ispravu iz čijeg sadržaja proizlazi da je tužitelj otkazao radni odnos, a na kojoj je nesporno tužiteljev potpis, neosnovano tužitelj tvrdi da materijalni dokazi upućuju na drukčiji zaključak o ovoj odlučnoj činjenici. Što se pak tiče personalnih dokaza, tužitelj ničim ne obrazlaže zašto bi iskazi saslušanih svjedoka koji se tiču odlučne činjenice da je tužitelj napisao i potpisao ispravu iz čijeg sadržaja proizlazi da otkazuje radni odnos bili irelevantni. S druge pak strane, sasvim se logičnim ukazuje obrazloženje nižestupanjskih sudova da nije za povjerovati kako se tužitelj kao radnik potpisao na prazan list papira i predao ga tuženiku. U okviru ovoga revizijskog razloga tužitelj ukazuje i na to da se „sudovi ne dotiču provedenog grafološkog vještačenja“ pri čemu sam tvrdi da je grafološki vještak otklonio mogućnost utvrđenja da je netko dopisao na računalu tekst iznad tužiteljeva potpisa. I ovaj revizijski sud smatra da se grafološkim vještačenjem ne može utvrditi činjenica tko je nešto napisao računalom. Takvim bi se vještačenjem moglo utvrditi je li određena osoba skriptor vlastoručno napisanoga teksta, no u predmetnom slučaju nije sporno da je na ispravi uvidom u koju je utvrđeno da je tužitelj dao otkaz tužiteljev potpis.

11. Stoga nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnoga postupka.

12. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava tužitelj ničim ne obrazlaže, već sadržaj revizije upućuje tek na to da tužitelj smatra kako je materijalno pravo pogrešno primijenjeno s obzirom na činjenično stanje kakvim ga on vidi, a ne ono kakvo je u postupku utvrdio prvostupanjski sud. Stoga nije osnovan ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.

13. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti kao neosnovanu i presuđeno je kao u izreci.

Zagreb, 16. studenoga 2022.

Predsjednica vijeća

Renata Šantek