REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2396/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Martina Alagić, odvjetnica u Vukovaru, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, kojeg zastupaju punomoćnici - odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-3538/2020-5 od 16. veljače 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji poslovni broj P- 743/2019-23 od 17. srpnja 2020., u sjednici održanoj 16. studenoga 2022.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d. odbacuje se.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju novčani iznos 346.831,07 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate kako je specificirano u točki I. izreke, a pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu 30.280,00 kn. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti tog suda, a pod točkom II. izreke dopuštena je preinaka tužbe u tom postupku na način kako je to učinio tužitelj podneskom od 15. travnja 2020.
2. Presudom i rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđeni su presuda i rješenje suda prvog stupnja.
3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije zbog pitanja koja glase:
"1. Ima li se u svjetlu Direktive 93/13 kao i odluke Suda EU u predmetu broj C- 81/19 smatrati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF na način kako je ista ugovorena odredbom članka 7. stavka 3. predmetnog ugovora o kreditu isključenja od ispitivanja nepoštenosti, a sve budući da je ta ugovorna odredba odraz tj. sadržajno u cijelosti usklađena s odredbom članka 22. Zakona o obveznim odnosima?
2. Može li sud ništetnost ugovora, odnosno pojedine ugovorne odredbe, procjenjivati odnosno može li ih utvrditi ništetnim na temelju okolnosti koje su nastupile (godinama) nakon zaključenja ugovora, a koje nisu postojale niti su objektivno bile predvidljive u trenutku zaključenja ugovora?
3. Da li je dovoljno u pojedinačnim postupcima da se sud samo pozove na utvrđenja iz odluka iz kolektivnog spora, uzimajući u obzir da je sud u postupku kolektivne zaštite samo ocjenjivao okolnosti koje su postojale u tzv. predugovornoj fazi (reklame i oglasi), a ne u fazi pojedinačnih pregovora, bez provođenja kontradiktornog postupka gdje će se utvrditi da li je tužitelj bio odgovarajuće informiran glede valute za koju se veže glavnica kredita odnosno da li je banka upozorila tužitelja kao budućeg korisnika kredita na posljedice porasta vrijednosti strane valute (švicarskog franka) za njegove kreditne obveze?
4. Mogu li zakonske zatezne kamate na dosuđene iznose početi teći prije datuma podnošenja predmetne tužbe odnosno datuma pravomoćnosti odluka iz kolektivnog spora pod posl.br. VTS Pž-7129/13 i pod posl.br. VTS Pž-6632/17?"
3.1. Tuženik smatra da pitanja koja postavlja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 148/11. -proč.tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP).
4. Na prijedlog nije odgovoreno.
5. Prijedlog je nedopušten.
6. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP-a, ocijenjeno je da pravna pitanja koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primijeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6.1. Naime, prvo i četvrto postavljena pitanje iz prijedloga za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu s obzirom na to da pobijana odluka ne odstupa od odluka revizijskog suda poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019., a nije riječ o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitivati sudsku praksu.
6.2. U odnosu na drugo i treće postavljena pitanja tuženik nije naveo odgovarajuće razloge važnosti. Naime, tuženik u odnosu na drugo postavljeno pitanje nije ni naveo konkretan razlog važnosti, a u odnosu na treće postavljeno pitanje to ne može biti odluka suda EU poslovni broj C-452/18 od 9. srpnja 2020. s obzirom na to da nije donesena u istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji (tako i u Revd-2778/2022-2 od 14. rujna 2022.).
7. Slijedom navedenog, a s obzirom da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenost revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. u svezi čl. 387. st. 5. ZPP-a riješiti kao u izreci.
8. Nije osnovan niti prijedlog tuženika za podnošenje zahtjeva za prethodnu odluku Sudu Europske unije o tumačenju prava Europske unije s obzirom na to da se radi o pitanjima o kojima je riješeno u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a o tim prigovorima bilo je potrebno raspravljati i ispitivati ih u tom postupku.
Zagreb, 16. studenoga 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud
