REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 535/2018-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Branko Nenadić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Studentski centar u Osijeku, Istarska 5, OIB:90017453174, kojeg zastupa punomoćnik Josip Firi, odvjetnik u Osijeku, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž R-670/2017-2 od 22. veljače 2018., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Osijeku broj Pr- 734/16-7 od 24. svibnja 2017., u sjednici održanoj 16. studenoga 2022.,
r i j e š i o j e :
I. Prihvaća se revizija tužiteljice, ukida se rješenje Županijskog suda u Splitu broj Gž R-670/2017-2 od 22. veljače 2018. i rješenje Općinskog suda u Osijeku broj Pr-734/16-7 od 24. svibnja 2017., pa se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
„Tužba i tužbeni zahtjev koji glasi:
"I/ Utvrđuje se da odluka o otkazu ugovora o radu kojom je tuženik Sveučilište J. J. Strossmayera u Osijeku, Studentski centar u Osijeku, OIB 90017453174, otkazao ugovor o radu tužiteljici AE, OIB [osobni identifikacijski broj], od dana 12. travnja 2013. godine, nezakonita i nedopuštena.
II/ Nalaže se tuženiku da tužiteljicu vrati na rad na odgovarajuće poslove sukladno njezinoj stručnoj spremi i stečenim radnim vještinama u periodu od dana prestanka radnog odnosa, pa nadalje, kao i da joj prizna sva prava iz radnog odnosa, ili će u protivnome priznanje zamijeniti ova presuda, te da joj isplati odgovarajuću plaću za ovaj period za odgovarajuće radno mjesto sukladno njezinoj stručnoj spremi i stečenim radnim vještinama, zajedno sa zateznom kamatom po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke uvećanoj za pet postotnih poena, tekućom od dospijeća svake pojedine plaće (petnaestog dana u mjesecu za prethodni mjesec) do isplate.
III/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 2.000,00 kn, plus PDV 25%, zajedno sa zateznom kamatom po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke uvećanoj za pet postotnih poena, tekućom od dana presuđenja pa do konačne isplate, koliko bude iznosio, a sve u roku od osam dna pod prijetnjom ovrhe.",
odbacuje se u cijelosti kao nedopuštena.
Nalaže se tužiteljici, tuženiku naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna, sve to u roku od osam dana. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška, tuženik se odbija kao neosnovanim.‟
2. Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice, potvrđeno je prvostupanjsko rješenje i odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupak.
3. Protiv drugostupanjskog rješenja tužiteljica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti nižestupanjska rješenja i prihvatiti tužbeni zahtjev ili oba nižestupanjska rješenja ukinuti i premet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
4. U odgovoru na reviziju tuženik je osporio navode tužiteljice i predložio reviziju odbiti kao neosnovanu.
5. Revizija je osnovana.
6. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u svezi s čl. 400. st. 1. i st. 3. ZPP, ovaj sud je pobijano rješenje ispitao samo u onom dijelu u kojem se ono pobija revizijom i samo u granicama razloga navedenih u reviziji.
7. Predmet spora jest zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je Odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljice zbog poslovno uvjetovanih razloga od 12. travnja 2013., nezakonita i nedopuštena, te u svezi s tim i zahtjev tužiteljice za vraćanje na odgovarajuće poslove, priznavanje svih prava iz radnog odnosa i isplatu odgovarajućih plaća.
8. U postupku je utvrđeno:
- da je Odlukom o otkazu ugovora o radu od 12. travnja 2013. tuženik tužiteljici otkazao ugovor o radu sklopljen 27. prosinca 2006. za radno mjesto voditeljice restorana [obrt], na neodređeno vrijeme, zbog poslovno uvjetovanih razloga,
- da je prethodno, pred istim prvostupanjskim sudom, vođen postupak po tužbi tužiteljice protiv tuženika pod brojem Pr-149/10. U tom postupku je presudom broj Pr- 149/10-25 od 2. lipnja 2011. pravomoćno poništena odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužiteljici od 23. rujna 2008., zbog skrivljenog ponašanja tužiteljice, kao nezakonita i nedopuštena. Tuženiku je naloženo vratiti tužiteljicu na odgovarajuće poslove sukladno njezinoj stručnoj spremi i stečenim radnim vještinama te je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici odgovarajuću plaću za radno mjesto voditeljice restorana za razdoblje od 25. rujna 2008. do ukidanja radnog mjesta voditelj restorana, a od tada do povratka na rad za odgovarajuće radno mjesto sukladno njezinoj stručnoj spremi,
- da je radno mjesto voditelj restorana [obrt] ukinuto Pravilnikom o ustrojstvu radnih mjesta Studentskog centra u Osijeku od 28. travnja 2009., da radno mjesto voditelja restorana po novoj sistematizaciji više ne postoji i da je potreba za radom tužiteljice prestala,
- da je tuženik po primitku presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-170/2012-2 od 3. siječnja 2013., kojom je u odluci o glavnoj stvari, potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-149/10-25 od 2. lipnja 2011., ponudio tužiteljici sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto konobara, te je isplatio tužiteljici sva dugovanja i platio doprinose, sukladno pravomoćnoj presudi,
- da je tužiteljica odbila potpisati ponuđeni ugovor za radno mjesto konobar i izvijestila tuženika da smatra kako ta ponuda ne predstavlja izvršenje presude o vraćanju na rad te predlaže da joj tuženik ponudi ugovor o radu za radno mjesto koje odgovara njezinoj stručnoj spremi i stečenim radnim vještinama,
- da je tuženik nakon toga 12. travnja 2013. donio predmetnu odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljice za radno mjesto voditeljice restorana, zbog poslovno uvjetovanih razloga, a tužiteljica je podnijela zahtjev za zaštitu prava poslodavcu i tužbu u ovom postupku.
9. Sud prvog stupnja, odbacio je tužbu, primjenom odredbe čl. 187. st. 1. i 2. ZPP jer je ocijenio da tužiteljica nema pravni interes za vođenje ovog postupka. Prema stajalištu prvostupanjskog suda, tužbeni zahtjev u ovoj parnici i tužbeni zahtjev predmetu broj Pr-149/10, odnose se na sadržajno različite odluke poslodavca, ali unatoč njihovoj sadržanoj kontradiktornosti i nepodudarnosti, usvajanjem jednom tužbenog zahtjeva isključuje se mogućnost usvajanja tužbenog zahtjeva u drugom postupku. S obzirom da je u predmetu Pr-149/10 postupak pravomoćno završen usvajanjem tužbenog zahtjeva, sud je odbacio tužbeni zahtjev u ovom predmetu.
10. Sud drugog stupnja odbio je žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsko rješenje na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, s obrazloženjem da je tužbeni zahtjev, na temelju utvrđenog činjeničnog stanja koje svoj osnov ima u sadržaju dokaza provedenih u postupku, u smislu čl. 107. st. 1. toč. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 149/09, 61/11, 82/12 – dalje: ZR/09), trebalo odbiti, a ne odbaciti tužbu.
11. Tužiteljica u reviziji navodi da su sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer u obrazloženjima rješenja nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, te je pogrešno primijenjeno materijalno pravo s obzirom da sudovi nisu utvrdili, postoje li kod tuženika odgovarajući poslovi na koje se može rasporediti tužiteljicu sukladno njezinoj stručnoj spremi i stečenim radnim vještinama.
12. Osnovano revidentica ističe da je u postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer obje nižestupanjske presude sadrže nedostatke zbog kojih se ne mogu ispitati.
13. Sud prvog stupnja polazi od pravilnog stava da se u ovoj parnici ne radi o otkazivanju ugovora o radu zbog iste činjenične osnove kao u parnici koja je pred istim sudom vođena pod brojem Pr-149/10, kao i da ne postoji identitet tužbenih zahtjeva u dva navedena postupka. Međutim pogrešno zaključuje da je činjenica, što je u postupku broj Pr-149/10 donesena pravomoćna presuda kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za utvrđenje da je nedopuštena odluka tuženika o otkazu od 23. rujna 2008. zbog skrivljenog ponašanja tužiteljice i tuženiku naloženo vraćanje tužiteljice na rad na odgovarajuće poslove, zapreka za donošenje odluke u ovoj parnici jer da tužiteljica nama pravni interes za vođenje ovog postupka. Naime, predmetna odluka o otkazu ugovor o radu od 12. travnja 2013. za radno mjesto voditeljice restorana, donesena je zbog poslovno uvjetovanih razloga jer je radno mjesto voditelja restorana na kojem je tužiteljica radila ukinuto Pravilnikom iz 2009. i u sistematizaciji radnih mjesta više ne postoji.
14. Prema odredbi čl. 107. st. 1. toč. 1. ZR/09 koji je bio na snazi u vrijeme donošenja predmetne odluke o otkazu, poslodavac može otkazati ugovor o radu u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga što se u ovom slučaju i dogodilo donošenjem Pravilnika kojim je ukinuto radno mjesto voditelja restorana. U tom slučaju poslovno uvjetovani otkaz je, sukladno čl. 107. st. 1. toč. 2. ZR/09, dopušten samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima. Nadalje, prema odredbi čl. 107. st. 1. toč. 2. ZR/09 pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje tereta radnika.
15. Međutim, prvostupanjski sud, premda je tužiteljica u tužbi i tijekom prvostupanjskog postupka, navodila činjenice koje ukazuju da je tuženik mogao tužiteljicu zaposliti na određenim, konkretno navedenim radnim mjestima koja odgovaraju njezinoj stručnoj spremi i stečenim radnim vještinama (primjerice voditelj studentskog doma, koordinator pripreme gotovih jela u Campusu, voditelj uslužno- ugostiteljske djelatnosti), nije raspravio taj prigovor tužiteljice, niti je u obrazloženju presude dao razloge o tome jer je pogrešno zaključio da postoji zapreka za vođenje ove parnice u smislu nepostojanja pravnog interesa, pa je odbacio tužbu bez provođenja dokaznog postupka.
15.1. Razloge o odlučnoj činjenici, je li tuženik u vrijeme kad je donio odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljice 12. travnja 2013., mogao zaposliti tužiteljicu na nekim drugim poslovima, ne sadrži niti obrazloženje drugostupanjske presude u kojem je samo navedeno da je na temelju činjeničnog stanja koje je utvrdio sud prvog stupnja, tužbeni zahtjev trebalo odbiti u smislu čl. 107. st. 1. ZR/09. Navedenim postupanjem, sudovi su počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupak iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer niti prvostupanjska niti drugostupanjska odluka ne sadrže razloge od odlučnim činjenicama.
16. Tužiteljica je i u žalbi protiv prvostupanjske presude navodila da sud, zbog pogrešnog stava da tužiteljica nema pravni interes za vođenje ove parnice, nije odlučio o tužbenom zahtjevu već je tužbu odbacio kao nedopuštenu. Nedvojbeno je da se radi o činjenicama od odlučnog značaja, jer se njima ukazuje da je tuženik kao poslodavac bio u mogućnosti zaposliti tužiteljicu na nekim drugim poslovima koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi, a ne isključivo na poslovima konobarice za koje je ponudio tužiteljici zaključenje ugovora o radu. S obzirom na navedeno nije moguće ispitati je li predmetna odluka o otkazu dopuštena u smislu odredbe čl. 107. st. 2. ZR/09.
17. U ponovljenom postupku sudovi će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba postupka, tako što će raspraviti i ocijeniti prigovor tužiteljice, jesu li u vrijeme kad je tuženik donio spornu odluku o otkazu iz čl. 107. st. 1. toč. 1. ZR/09, postojali poslovi na kojima je tuženik mogao zaposliti tužiteljicu, te donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.
18. Iz navedenih je razloga valjalo prihvatiti reviziju tužiteljice, ukinuti nižestupanjska rješenja te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, u svezi s čl. 400. st. 3. ZPP.
Zagreb, 16. studenoga 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić
