REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2974/2017-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Privredne banke Zagreb d.d. Zagreb, Radnička cesta br. 50, OIB: 02535697732, kojeg zastupa punomoćnik Stjepan Brčić, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenice ČA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Boženka Jeličić Vnučec, odvjetnica u Zagrebu, radi ovrhe, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž Ovr-1342/16-2 od 22. rujna 2017., kojim je preinačeno rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-6859/16 od 29. kolovoza 2016., u sjednici održanoj 16. studenoga 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se rješenje Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž Ovr-1342/16-2 od 22. rujna 2017. i predmet se vraća istom drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je, po prijedlogu ovrhovoditelja, a na temelju javnobilježničke ovršne isprave - Ugovora o kreditu br. 9011424174 od 26. svibnja 2006. godine, solemniziranog od strane Ivana Adžije javnog bilježnika iz Zaprešića pod br. OU 348/06, koji je postao ovršan 21. ožujka 2016. godine, te Sporazuma o zasnivanju založnog prava na nekretninama i pravu na neposrednu ovrhu od 7. lipnja 2010. godine, solemniziranog od strane Ivana Adžije javnog bilježnika iz Zaprešića pod br. OU 11824/10, koji je također postao ovršan 21. ožujka 2016. godine, donio 29. kolovoza 2016. rješenje o ovrsi posl.br. Ovr-6859/16, radi naplate tražbine u iznosu od 131.839,99 CHF, plativo u kunama, po srednjem tečaju, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos glavnice u visini od 125.776,14 CHF počam od 6. svibnja 2016. godine do isplate, troškova ovršnog postupka u iznosu od 16.251,25 kn, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počam od 21. kolovoza 2016. godine do isplate, te je odredio ovrhu na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica], koja se sastoji od stambene zgrade [adresa] sa 144 m2 i dvorište sa 145 m2, povezano sa vlasništvom pod red. br.1. Suvlasnički dio 193/1000 Etažno vlasništvo (E-1), trosoban stan ukupne korisne površine 53,99 m2 zatvorenog prostora te pripadajućeg predvrta tlocrtne površine 52,75 m2, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom te nekretnine, te uplatom na račun ovrhovoditelja.

2. Drugostupanjski sud je donio sljedeće rješenje:

"I. Prihvaća se žalba ovršenice, te se preinačuje rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Ovr-6859/16 od 29. kolovoza 2016. godine i rješava:

“Odbija se prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja od 19. srpnja 2016. godine, kojim je predloženo da se provede ovrha na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], čest. zem. [katastarska čestica], koja se sastoji od stambene zgrade [adresa] sa 144 m2 i dvorište sa 145 m2, povezano sa vlasništvom pod red. br.1. Suvlasnički dio 193/1000 Etažno vlasništvo (E-1), trosoban stan ukupne korisne površine 53,99 m2 zatvorenog prostora te pripadajućeg predvrta tlocrtne površine 52,75 m2, radi prisilne naplate novčane tražbine (131.830,99 CHF, plativo u kunama, po srednjem tečaju, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos glavnice u visini od 125.776,14 CHF počam od 6. svibnja 2016. godine do isplate, troškova ovršnog postupka u iznosu od 16.251,25 kn, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počam od 21. kolovoza 2016. godine do isplate).

II. Nalaže se ovrhovoditelju da naknadi ovršenici trošak žalbenog postupka u iznosu od 17.062,50 kn u roku od 8 dana."

3. Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je podnio ovrhovoditelj na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13. i 89/14. - dalje: ZPP) navodeći od odluka o sporu ovisi o rješenju pravnog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da se ukine drugostupanjsko rješenje.

4. U odgovoru na reviziju ovršenica navodi da revizija ovrhovoditelja nije osnovana, te predlaže da se istu odbaci, podredno odbije, te traži trošak sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija je osnovana.

6. U ovršnom postupku na temelju odredbe čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13. i 93/14. – dalje: OZ) dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a. Navedenom odredbom propisano je da se u ovršnom postupku revizija može izjaviti samo ako odluka donesena u drugom stupnju ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u skladu s pravilima parničnog postupka.

6.1. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točki 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP-a.

6.2. Prema odredbi st. 3. istog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7. Ovrhovoditelj je reviziju podnio na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a navodeći da je podnosi jer odluka u sporu ovisi o rješenju pravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, o kojem pitanju je revizijski sud zauzeo shvaćanje, ali da je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

7.1. Tvrdi također da shvaćanje na kojemu se pobijano rješenje temelji nije pravilno i da je u suprotnosti i sa shvaćanjem Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženim u odluci poslovni broj U-III-3303/2008 od 30. rujna 2010.

7.2. Ovrhovoditelj je u reviziji postavio sljedeće pravno pitanje:

"Primjenjuje li se čl. 83. Ovršnog zakona i na situaciju kada je nakon zasnivanja založnog prava došlo do promjene vlasništva u zemljišnim knjigama zbog fiducije, odnosno može li ovrhovoditelj/založni vjerovnik podnijeti prijedlog za ovrhu na nekretnini protiv fiducijarnog vlasnika kao ovršenika?"

8. Pobijano rješenje je, sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a ispitano samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog postavljenog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je revizija podnesena.

9. Predmet ovog ovršnog postupka je provođenje ovrhe na prijedlog ovrhovoditelja na nekretnini pobliže navedenoj u izreci prvostupanjskog rješenja o ovrsi, na temelju javnobilježničkih ovršnih isprava sklopljenih između ovrhovoditelja kao davatelja kredita i OA kao korisnika kredita (ĐA te RA, kao solidarnih dužnika), KA kao založnog dužnika (prema Ugovoru o kreditu od **.**.2006.), te OA i kao založnog dužnika (prema I. Dodatku Ugovora o kreditu od 26. svibnja 2006. i prema Sporazumu o zasnivanju založnog prava na nekretnini od 7. lipnja 2010.), protiv ovršenice koja je na predmetnoj nekretnini upisana kao vlasnica.

10. Prvostupanjski sud je, ocjenjujući da su ispunjene sve pretpostavke za donošenje rješenja o ovrsi na predmetnim nekretninama, prihvatio prijedlog ovrhovoditelja za ovrhu kao osnovan i donio rješenje o ovrsi na predmetnoj nekretnini na temelju ovršnih isprava i priloga priloženih uz prijedlog za ovrhu protiv ovršenice upisane kao vlasnice u zemljišnim knjigama.

11. Međutim, polazeći od utvrđenja:

- da je ovrhovoditelj uz prijedlog za ovrhu dostavio sudu primjerak Ugovora o kreditu od 26. svibnja 2006., presliku zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu, primjerke Izjave o identitetu, Potvrde (solemnizacije) Ugovora o kreditu, Sporazum o zasnivanju založnog prava na nekretnini od 7. lipnja 2010., I. Dodatak tog Ugovora, novi zemljišnoknjižni izvadak za tu nekretninu,

- da je Ugovor o kreditu od 26. svibnja 2006. bio sklopljen između ovrhovoditelja kao davatelja kredita i OA kao korisnika kredita, ĐA te RA, kao solidarnih dužnika, te KA kao založnog dužnika, da je dana 4. lipnja 2010. zaključen I. Dodatak Ugovoru o kreditu između ovrhovoditelja kao davatelja kredita, OA, kao korisnika kredita, ĐA, te RA, kao solidarnih dužnika, te OA kao založnog dužnika, da je istim izmijenjen instrument osiguranja iz t. 8.4. osnovnog Ugovora na način da se umjesto postojećeg založnog prava na nekretninama opisanim u čl. 3. Osnovnog Ugovora (u vlasništvu prvotnog založnog dužnika KA), zasnuje založno pravo na nekretnini u vlasništvu založnog dužnika OA, te da je i Sporazuma o zasnivanju založnog prava na nekretninama i pravu na neposrednu ovrhu od 7. lipnja 2010. također zaključen između ovrhovoditelja kao vjerovnika, OA kao dužnika, ĐA, te RA kao solidarnih dužnika, te OA kao založnog dužnika,

- da je na temelju Ugovora o zajmu sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva od 2. rujna 2014., br. OV 2398/16 na predmetnoj nekretnini rješenjem poslovni broj Z-11018/16 od 2. ožujka 2016. uknjiženo pravo vlasništva u korist ovršenice, uz zabilježbu da je prijenos prava vlasništva izvršen radi osiguranja tražbine u iznosu od 145.000,00 kn,

- da je prijedlog za ovrhu zaprimljen kod suda 20. srpnja 2016.,

- da je u trenutku pokretanja ovršnog postupka na predmetnoj nekretnini ovršenica bila upisana kao fiducijarni vlasnik te nekretnine,

drugostupanjski sud je ocijenio da u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za određivanje ovrhe u odnosu na ovršenicu, s obzirom da u odnosu na ovršenicu ovrhovoditelj nema ovršnu ispravu osnovom kojeg bi mogao pokrenuti i zatražiti ovrhu, jer da se u konkretnom slučaju ne radi o Ugovoru o kreditu na temelju kojeg bi se mogla zatražiti ovrha protiv ovršenice.

12. Ovakvo pravno shvaćanje drugostupanjskog suda je pogrešno.

13. Ovrhovoditelj opravdano tvrdi da je pobijana drugostupanjska odluka utemeljena na pravnom shvaćanju koje je u suprotnosti sa shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke poslovni broj Rev 2050/16 od 27. rujna 2016. slijedom čega je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

14. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci poslovni broj Rev-2050/16 od 27. rujna 2016. izrazio pravno shvaćanje prema kojem:

"...u slučaju uknjiženog založnog prava i potom upisa fiducijarnog vlasništva valja primijeniti odredbe o založnom pravu kao ograničenom stvarnom pravu na tuđoj stvari i pravila o prvenstvenom redu namirenja. Slijedom toga, ako je uknjižba založnog prava ovrhovoditelja zatražena i provedena prije uknjižbe II-ovršenikova fiducijarnog vlasništva, u tom bi slučaju II-ovršenik bio dužan trpjeti predmetnu ovrhu ako je nekretnina koju je stekao u fiducijarno vlasništvo u trenutku stjecanja bila opterećena založnim pravom u korist ovrhovoditelja.

To znači da naknadno upisano pravo fiducijarnog vlasništva ne može biti u prednosti pred hipotekom koja je ranije zasnovana i upisana u zemljišne knjige jer bi se u protivnom, uz ostalo, postupalo suprotno zemljišnoknjižnom načelu prava prvenstva..."

15. Slijedom navedenog, a s obzirom da shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana odluka (glede ispunjenosti pretpostavki za određivanje i provedbu ovrhe na nekretnini na kojoj je uknjižba založnog prava ovrhovoditelja zatražena i provedena prije uknjižbe ovršenikova fiducijarnog vlasništva) nije podudarno s pravnim shvaćanjem revizijskog suda, revizija ovrhovoditelja u ovom predmetu je sukladno odredbi čl. 382. st. 2. t. 2. ZPP dopuštena i osnovana.

16. Zbog svega navedenog, a s obzirom da u postupku koji je prethodio reviziji zbog pogrešnog pravnog pristupa drugostupanjskog suda prilikom odlučivanja o žalbi ovršenice protiv rješenja o ovrsi nije odgovoreno na žalbene navode u pogledu postojanja osnove za određivanje ovrhe (ovršne isprave) odnosno jesu li ispunjene sve pretpostavke za donošenje rješenja o ovrsi, to nema uvjeta za preinaku rješenja.

17. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP u vezi članka 400. st. 3. ZPP-a i čl. 21. st. 1. OZ-a prihvatiti reviziju ovrhovoditelja i ukinuti drugostupanjsko rješenje i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

18. U ponovnom postupku drugostupanjski sud će, u skladu s pravnim shvaćanjem i uputama revizijskog suda iz ove odluke, ponovno odlučiti o žalbi ovršenice podnesenoj protiv prvostupanjskog rješenja o ovrsi, te donijeti novu zakonitu odluku.

19. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a (točka II. izreke ovog rješenja).

Zagreb, 16. studenoga 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud