REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2809/2018-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Zagreba, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica A. H., odvjetnica u Z., protiv tuženika: 1. M. L. iz Z., OIB: …, 2. D. L. iz Z., OIB: … i 3.

I. L. iz Z., OIB: …, koje zastupa punomoćnik Ž. P., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž-361/18-2 od 4. srpnja 2018. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4413/15-94 od 27. veljače 2018., u sjednici održanoj 16. studenog 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika, ukida se presuda Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Gž-361/18-2 od 4. srpnja 2018. u dijelu kojim je preinačena presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4413/15- 94 od 27. veljače 2018. i prihvaćen zahtjev tužitelja te odlučeno o troškovima parničnog postupka - t. a) izreke te se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev, koji glasi:

Nalaže se tuženima da tužitelju plate:

- iznos od 89.417,22 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 5.11.2001. kao dana učinjenih izdataka, pa do isplate; te

- na ime primjerene naknade za trud iznos od 357,67 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od podnošenja ove tužbe pa do isplate;

- kao i da tužitelju naknade uzrokovani parnični trošak, a sve to u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

1.1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan prijedlog za izdavanje privremene mjere, koji glasi:

1. Zabranjuje se tuženiku/protivniku osiguranja otuđenje ili opterećenje nekretnine, trgovina, u dilataciji D, na/u III. kat, označeno kao 3/15 površine 18,90 m2, koji se nalazi u objektu izgrađenom na kč. 6481/2 k.o. Centar 3 poslovne zgrade i tržnica ukupne površine 8.885 m2 upisana u PL. 3040 Zavoda za katastar, a koja po staroj izmjeri odgovara z.k.č. 2154/5 i opisanom kao zgrade i dvorište Tržnice G. k.o. G. Z. u naravi izvanknjižno vlasništvo.

2. Privremena mjera iz točke 1. objavit će se u Narodnim Novinama, a po upisu nekretnine u zemljišnim knjigama ista će se upisati i u zemljišne knjige.

3. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog postupka.

II. Nalaže se tužitelju G. Z., OIB:…, naknaditi tuženima M. L. iz Z., OIB:…, D. L. iz Z., OIB: … i I. L. iz Z., OIB: … troškove parničnog postupka u iznosu od 15.625,00 kuna u roku 15 dana."

2. Drugostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je:

"Žalba tužitelja djelomično je osnovana, a djelomično neosnovana, te se presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 99 P-4413/15-94 od 27. veljače 2018. u pobijanom dijelu (presude, te točke II. rješenja)

a) preinačuje

- u dijelu presude i sudi:

Nalaže se tuženima 1., 2. i 3. da tužitelju plate iznos od 89.417,22 kn sa pripadajućom zateznom kamatom od 10. veljače 2005. do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj člankom 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

- u točki II. rješenja tako da sada glasi:

Nalaže se tuženima 1., 2. i 3. da naknade tužitelju parnične troškove u iznosu od 27.170,50 kn u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

b) potvrđuje

- u preostalom dijelu presude.".

3. Protiv drugostupanjske presude i rješenja, u dijelu kojim je preinačena prvostupanjska presuda i prihvaćen zahtjev tužitelja te odlučeno o troškovima parničnog postupka - t. a) izreke , reviziju su podnijeli tuženici pod 1., 2. i 3. pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se drugostupanjska presuda ukine u pobijanom dijelu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da se pobijana odluka preinači na način da se odbije žalba tužitelja kao neosnovana.

4. U odgovoru na reviziju tužitelj osporava istaknute navode tuženika, s prijedlogom da se revizija odbije kao neosnovana.

5. Revizija je osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), u povodu revizije iz čl. 382. st. 1 ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženici namire razmjeran dio troškova za dovršenje objekta T. G. u iznosu od 89.417,22 kuna s pripadajućim zateznim kamatama.

8. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, zaključivši u bitnom:

- da prednik tuženika pod 1., 2. i 3. nije potpisnik Sporazuma o nastavku izgradnje i dovršenja objekta T. G. iz 1999. i I. Aneksa Sporazuma iz listopada 2000., sklopljenog sa većinom kupaca poslovnih prostora u objektu T. G. Z. i sa izvođačem G. I. d.d. i G. g. d.d. Zagreb;

- da je tužitelj je dužan točno i pouzdano dokazati koliki iznos je platio s naslova ulaganja u radove za dovršetak predmetnog objekta, kako bi se mogao utvrditi iznos za koji je imovina tuženika povećana, a što tužitelj tijekom postupka nije dokazao,

- da je objekt dovršen uz suglasnost velike većine kupaca poslovnih prostora u predmetnoj nekretnini te izdana uporabna dozvola, ali da unatoč dokumentaciji koja se nalazi u spisu, tužitelj na kojem je teret dokaza, nije dokazao koliki iznos od navodno uloženih sredstava je utrošeno na građevinski dovršetak zajedničkih dijelova zgrade, a koliko na vanjsku i unutarnju tržnicu i njene prateće objekte da bi se moglo jasno razlučiti koliko točno iznosi cijena dovršetka objekta od koje bi tuženici 1., 2. i 3. kao sljednici I. L. imali koristi.

9. Koristeći se ovlaštenjem iz odredbe čl. 373. a ZPP-a, drugostupanjski sud je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu i obvezao tuženike na isplatu utuženog iznosa na temelju sljedećih utvrđenja:

- da je prednik tuženika pod 1., 2. i 3. kupoprodajnim ugovorom broj 16/92 od 13. ožujka 1992. i Aneksa tog ugovora kupio od G. - i. d.d. Z. poslovni prostor u objektu T. Z. i to površine 18,90 m2,

- da je prednik tuženika pod 1., 2. i 3. u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu, G. – ing d.d. te da isti, protivno ugovorenoj obvezi, nije tuženiku predao predmetni prostor u fazi dovršenosti kako je to bilo ugovoreno, a niti je dovršio cijeli objekt,

- da je tužitelj potpisao sa većinom kupaca poslovnih prostora u objektu T. G. u Zagrebu i sa G. I. d.d. i G. g. d.d. Sporazum o nastavku izgradnje i dovršenju predmetnog objekta 1999., kao i I Aneks Sporazuma iz listopada 2000.,

- da prednik tuženika nije potpisnik tog Sporazuma i Aneksa,

- da je između tužitelja i I. d.d. Z. sklopljen Ugovor o gradnji od 30. ožujka 2001. i I Aneks i II Aneks, iz kojeg proizlazi da je tužitelj bio naručitelj, a Industrogradnja d.d. izvođač radova na objektu T. G. i to na zajedničkim dijelovima nekretnine,

- da iz okončane situacije od 2. rujna 2002. proizlazi ukupna vrijednost radova po osnovi Ugovora o gradnji broj 19/01 od 30. ožujka 2001. u iznosu od 62.465.000,00 kuna, a po II Aneksu broj 88/02 iznos od 720.943,12 kuna, tako da ukupno ugovoreni iznos radova iznosi 63.185.943,12 kuna, koliko je tom situacijom - računom i izvršeno; dok iz okončane situacije od 31. kolovoza 2002. iznos od 818.203,12 kuna uz PDV 180.004,69 kuna odnosno ukupno 998.207,81 kuna koliko ukupno ostaje za isplatu,

- da su istu potpisali tužitelji, izvođači radova i nadzorni organ iz čega slijedi da su radovi i izvršeni,

- da je tužitelj na temelju ugovora o izgradnji sa I. d.d. Z., a za dovršenje T. G. izdao naloge za isplatu po ispostavljenim računima koji su isplaćeni na račun Industrogradnje d.d., odnosno da su u vezi takvih iznosa sklopljeni ugovor o cesiji i ugovor o višestrukoj kompenzaciji te su na taj način ti ispostavljeni računi i plaćeni,

- da su bila potrebna sredstva za dovršenje objekta izgradnje T. G. u iznosu od 70.491.104,41 kuna,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je, ako se uzme obračun neto izgrađene površine T. G. 11.919,69 m2, ulaganje tužitelja u iznosu od 70.441.104,41 kuna, jedinica cijene u iznosu od 4.731,07 kuna te površina 18,90 m2, udio tuženika u sveukupnom trošku 89.417,22 kuna,

- da je za predmetni objekt izdana uporabna dozvola i da je objekt, a nakon što su otklonjeni svi nedostaci, predan na korištenje.

10. Drugostupanjski sud je u bitnom zaključio:

- da je tužitelj, neovisno o tome što prednik tuženika nije potpisao Sporazum iz 1999., kao niti I Aneks od 2000., dovršio zajedničke dijelove objekta T. G. uz suglasnost velike većine kupaca poslovnog prostora, što je koristan posao koji je uvećao vrijednost te nekretnine u cjelini, a time i poslovni prostor prednika tuženika odnosno sada tuženika pod 1., 2. i 3. pa je ulaganje tužitelja u dovršetak objekta upravo imovina koja je prešla u imovinu tuženika pod 1., 2. i 3., naravno u razmjernom dijelu čime je i nastao obveznopravni odnos stjecanja bez osnove, a u smislu članka 210. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO),

- da s obzirom na to da je velika većina kupaca poslovnog prostora tog objekta dala suglasnost za dovršenje zajedničkih dijelova objekta, upravo zbog zajedničke koristi, samo protivljenje prednika tuženika potpisivanju Sporazuma iz 1999., kao i činjenica da taj Sporazum i Aneks nije potpisao, nije od odlučnog značenja,

- da je čl. 5. Sporazuma ugovoreno da su vlasnici poslovnog prostora preuzeli obvezu, svaki ponaosob dovršiti svoj dio objekta odnosno poslovni prostor iza vrata najkasnije 180 dana iza izdavanja uporabne dozvole, što ukazuje da je obveza tužitelja bila organizacija i izvođenje radova na zajedničkim dijelovima objekta, odnosno dovršetak objekta "iza vrata", a taj se članak Sporazuma nije mijenjao I Aneksa iz listopada 2000. (čl. 3. Aneksa je navedeno da se ostale odredbe Sporazuma ne mijenjaju),

- da je čl. 1. t. 7. Sporazuma, koji je mijenjan Aneksom iz listopada 2000. bilo propisano identično što obuhvaća konačnu cijenu dovršenja izgradnje (troškovi prednadmetanja i nadmetanja, troškovi izrade dokumentacije za nadmetanje, troškovi stručnog nadzora nad gradnjom, troškovi raznih ovjera, troškovi izvođenja radova i troškovi uporabne dozvole),

- da iz sadržaja Sporazuma proizlazi da je isključeno preuzimanje bilo kakvih obveza osim investitorskih poslova na dovršenju objekta, odnosno ne radi se o ustupanju ugovora tužitelju pa se ne može raditi o izvršenju ugovorne obveze prodavatelja prema tuženiku jer takva obveza nije ustupljena tužitelju niti ju je on preuzeo, odnosno sadržaj čl. 3. Sporazuma ukazuje da je ona u odnosu na tužitelja isključena,

- da je utvrđeni iznos koji je bio potreban za dovršenje objekta - 70.491.104,41 kuna), od kojeg iznosa polazi i vještak za utvrđivanje onog razmjernog dijela koji se odnosi na predmetni poslovni prostor (18,90 m2), dokazan na temelju dokumentacije koju je priložio tužitelj, odnosno isti je utvrđen temeljem okončane situacije te uporabne dozvole, uzimajući u obzir i činjenice što sve spada u troškove utvrđivanja konačne cijene dovršenja izgradnje tržnice,

- da tuženici navedeni iznos samo paušalno osporavaju, a nisu predložili niti jedan dokaz iz kojeg bi bio doveden u pitanje taj iznos, koji je utvrđen na temelju dokumentacije koja se nalazi u spisu.

11. Tuženici u reviziji, između ostalih navoda, sadržajno ističu da je drugostupanjski sud u pobijanoj presudi počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 338. st. 4. ZPP-a jer nije ocijenio istaknuti prigovor tuženika o ograničenju opsega njihove odgovornosti kao nasljednika do visine vrijednosti naslijeđene imovine u smislu odredbe čl. 139. st. 3. i 4. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 – dalje: ZN).

12. Osnovano tuženici ističu da se u postupku pred drugostupanjskim sudom ostvarila navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Naime, prema odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a, u obrazloženju presude sud će, pored stalog, posebno navesti i obrazložiti koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se i o stavovima i o prigovorima stranaka.

13. Prvostupanjski sud je u obrazloženju prvostupanjske presude naveo da nije posebno obrazlagao i cijenio preostale navode i dokaze stranaka, s obzirom na razloge na kojima je temeljio svoju odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja. Nasuprot tome, drugostupanjski sud je, odlučujući o žalbi tužitelja, preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio tužiteljev tužbeni zahtjev, međutim propustio je konkretno izjasniti se o navedenom prigovoru o kojem ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva.

14. Takvim postupanjem drugostupanjski sud je postupio protivno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a, čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, a što je u konačnici dovelo do nezakonite presude.

15. Slijedom navedenog, valjalo je, temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje, u kojem postupku će se otkloniti navedeni nedostatak i donijeti nova i zakonita odluka.

16. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima (u smislu odredbe čl. 164. st. 4. ZPP-a).

17. Odluka o troškovima u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zagreb, 16. studenog 2022.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.