REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1954/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (pravne slijednice pokojnog tužitelja KB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]), koju zastupa punomoćnica Marina Šuti-Kudelić, odvjetnica u Zlataru, protiv tuženika Henderson d.o.o., Donja Batina, Donja Batina 12, OIB: 05304468671, kojeg zastupaju punomoćnik HB i drugi odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Plavetić-Knežević-Kriković-Vujić u Čakovcu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž-5223/15-4 od 3. svibnja 2018. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru, posl. broj P-155/13-26 od 9. siječnja 2015., na sjednici održanoj 16. studenoga 2022.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I Utvrđuje se da je tužitelj KB iz [adresa] vlasnik dijela k. č. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] u [adresa] pov. 4129 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji dio je na skici mjerničkog vještaka s očevida od 04.studenog 2013.g. označen sa A-B-C, time da je prema dopuni navedene skice od 14.03.2014.g. udaljenost od točke A do točke C u dužini od 103,67 m, od točke A do točke B u dužini od 110,27 m i od točke B do točke C u dužini od 49,54m, a koji dio ima površinu 2515 m2.
II Tuženik je dužan dozvoliti tužitelju da izvrši odvajanje dijela k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] označenog sa A-B-C na skici s očevida s 04.studenog 2013.g., u površini od 2515 m2, a u dimenzijama kako je to navedeno pod I izreke ove presude, a radi formiranja nove katastarske čestice, te je tuženik dužan priznati tužitelju pravo vlasništva na novoformiranoj katastarskoj čestici pod oznakom i u označenoj površini određenoj po mjerničkom vještaku, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana.
III Tuženik je dužan naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 10.077,16 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 9. siječnja 2015.g. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, sve u roku od 15 dana."
2. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika te je preinačena prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev te je naloženo tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, pa predlaže pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Traži troškove sastava revizije.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tužiteljice nije osnovana.
6. Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora je utvrđenje da je prednik tužiteljice dosjelošću stekao dio k. č. br. [katastarska čestica] oranica Reber u Brezicah pov. 4129 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji dio je na skici mjerničkog vještaka s očevida od 4. studenoga 2013. označen sa A-B-C u površini od 2515 m2.
8. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je PRVI RED d.o.o. predmetnu nekretninu kupio od PB na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine od 21. listopada 2010.; da je s obzirom da isti nije bio upisan kao vlasnik cijele prodane nekretnine proveden pojedinačni ispravni zemljišno-knjižni postupak u kojem je sudjelovao i prednik tužiteljice kao jedan od formalno upisanih vlasnika predmetne nekretnine; da tijekom tog postupka prednik tužiteljice sudu nije dostavio niti rješenje o nasljeđivanju kojim je on nakon oca naslijedio predmetnu nekretninu (rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj O-235/97 od 7. srpnja 1997.), niti se pozivao na neki sporazum svoga pokojnog oca i pokojnog oca PB, niti je na bilo koji drugi način sporio osnovanost prijedloga poduzeća PRVI RED d.o.o. na što se sada poziva u tužbi; da je rješenje doneseno u tom postupku dostavljeno i predniku tužiteljice 10. srpnja 2010., a da prednik tužiteljice protiv tog rješenja, radi ispravljanja eventualno pogrešnog upisa nije pokrenuo nikakav postupak protiv kupca PRVI RED d.o.o. koji je na temelju toga rješenja upisan, već je tek nakon što je kupac PRVI RED d.o.o. upisan kao vlasnik i nakon što je nekretninu prodao tuženiku tužbu podnio protiv ovdje tuženika, kao treće osobe radi utvrđenja prava vlasništva dosjelošću.
9. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev uz zaključak da tuženik nije postupao u dobroj vjeri da bi ga štitilo povjerenje u zemljišne knjige u smislu čl. 122. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 141/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje u tekstu: ZVDSP) budući da mu prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora očito u naravi nisu pokazane nekretnine i iste mu nisu na licu mjesta neposredno niti predane u posjed, a u protivnom da bi direktor tuženika vlastitim opažanjem vidio da je sporni prostor A-B-C obrađen te da se na njemu nalazi vrt, te bi uočio da se taj prostor razlikuje od preostalog dijela nekretnina koje je tuženik kupio, a koje su bile neobrađene i zapuštene.
10. Drugostupanjski sud je preinačujući prvostupanjsku odluku istaknuo da se u okolnostima konkretnog slučaja, suprotno shvaćanju suda prvoga stupnja, ne može govoriti da na strani tuženika nije postojala dobro vjera i da ga ne štiti načelo povjerenja u zemljišne knjige u smislu čl. 122. ZVDSP. Naime, u situaciji kada je proveden gore spomenuti zemljišnoknjižni ispravni postupak u kojem je na sudjelovanje i o svim poduzetim radnjama obavještavan i prednik tužiteljice, kada je isti bio u potpunosti pasivan i kada je na taj način zemljišno knjižno stanje usklađeno sa faktičnim stanjem i kada protiv takvog upisa i tako upisanog vlasnika prednik tužiteljice nije pokretao nikakav postupak tada se bez obzira na stanje na licu mjesta ili na činjenicu da u ugovoru nije navedeno da je predmet prodaje predan u posjed tuženiku ne može zaključiti da tuženik, kao treća osoba nije postupao u dobroj vjeri. Naprotiv u opisanim okolnostima konkretnog slučaja tuženik nije imao nikakvog razloga sumnjati da je navedeno u zemljišnim knjigama različito od stvarnog stanja ili neistinito te da njegov prodavatelj nije i stvarni vlasnik te stoga tuženika štiti načelo povjerenja u zemljišne knjige u smislu čl. 122. ZVDSP kojim je propisano da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede tog stjecanja zaštitu prema odredbama zakona (stavak 1.) pri čemu je stjecatelj bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju (stavak 2.), a nedostatak dobre vjere ne može se predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje (stavak 3.).
11. Suprotno revizijskim navodima tužiteljice u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pobijana drugostupanjska presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka te presude je razumljiva i nije u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju. Kako tužiteljica kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka drugostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica (postupanje tuženika u dobroj vjeri), riječ je zapravo o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Dakle, revizijski navodi tužiteljice kojima pokušavajući prigovoriti pravilnosti pobijane presude vrši preocjenu izvedenih dokaza, sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi nedopušteni u revizijskom stupnju postupka. Naime, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizijom se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga, takvi revizijski navodi tužiteljice nisu uzeti u razmatranje.
12. Pravilno je sud drugog stupnja primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 130. st. 2. ZVDSP, kojom je propisano da se vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo vlasništva na nekretnini dok još pravo vlasništva stečeno dosjelošću nije bilo upisano. Naime, revidentica samo uopćeno ističe da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, a da pri tome izrijekom, a niti opisno ne ukazuje zbog čega smatra da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, pa se takav neargumentirani revizijski prigovor ne može ispitati i ocijeniti.
13. S obzirom na izneseno predmetnu reviziju tužiteljice valjalo je odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP.
Zagreb, 16. studenoga 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud
