REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: UsI-2229/21-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Lidiji Prica, uz sudjelovanje Gordane Katarine Ronyi, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja N. G. iz H., OIB: …, kojeg zastupa opunomoćenik N. K., odvjetnik u O. d. K. & K., S.,OIB: …, protiv tuženika Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, Z., OIB: …, uz sudjelovanje zainteresirane osobe M. u. p. R. H., P. u. S.-m., S., OIB: …, radi prestanka državne služe po sili zakona, 16. studenoga 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Odbora za državnu službu Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-112-07/21-01/393, URBROJ: 566-01/8-21-2 od 19. travnja 2021. i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave sisačko-moslavačke, broj: 511-10-05-23/9-21 od 4. ožujka 2021. te vraćanje predmeta na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-112-07/21-01/393, URBROJ: 566-01/8- 21-2 od 19. travnja 2021. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave sisačko-moslavačke, broj: 511-10-05-23/9-21 od 4. ožujka 2021., kojim tužitelju, raspoređenom na radno mjesto vođa ophodnje, prestaje služba po sili zakona s danom 4. ožujka 2021.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je prvostupanjsko rješenje nezakonito, jer se prije i u vrijeme donošenja istoga nalazio na bolovanju zbog profesionalne i dr. bolesti i to neprekidno od 16. veljače 2021., tako da mu sukladno čl. 38. i 121. Zakona o radu, koji se supsidijarno primjenjuje temeljem članka 4. Zakona o državnim službenicima, nije bilo moguće utvrditi prestanak državne službe po sili zakona za vrijeme trajanja privremene nesposobnosti za rad. Dodaje kako je upravo zbog svog zdravstvenog stanja 1. veljače 2021. podnio zahtjev za prestanak državne službe s pravom na mirovinu i to s danom 1. ožujka 2021. godine, sukladno Zakonu o pravima iz mirovinskog osiguranja djelatnih vojnih osoba, policijskih službenika i ovlaštenih službenih osoba. Kako po tom zahtjevu do današnjeg dana nije donijeta odgovarajuća odluka - upravni akt, tvrdi kako nije bilo zakonskih uvjeta i pretpostavki da se utvrđuje da mu je prestala državna služba s danom 4. ožujka 2021. godine, jer je prije nego što je zaprimio prvostupanjsko rješenje o prestanku službe podnio zahtjev za umirovljenje. Pored toga, smatra da je trebalo utvrđivati postojanje zakonskih uvjeta za donošenje rješenja o prestanku državne službe po sili zakona sukladno čl. 137. st. 1. točki 4. Zakona o državnim službenicima te primijeniti povoljniji specijalni zakon, koji u slučaju uvjetne osude državnog službenika, među koje spadaju i policijski službenici, ne propisuje i ne predviđa prestanak državne službe po sili zakona.

2.1. Tužitelj nadalje ističe kako je u odnosu na njega već ranije vođen disciplinski postupak pred Ministarstvom unutarnjih poslova, Upravom za pravne poslove i ljudske potencijale, Odjelom disciplinskog sudovanja, Odsjekom prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Zagreb. Tvrdi kako je vođenje tog postupka zbog istovjetnog djela zbog kojega je u kaznenom postupku pred Općinskim sudom u Sisku presudom od 9. travnja 2019. broj K- 110/2018-37 proglašen krivim i osuđen, zapreka za vođenje ovog postupka prestanka državne službe po sili zakona. Naime, zaključkom disciplinskog tijela od 10. siječnja 2011. broj: 511-01-158-ZG-ZP/l-1241/2011-07 obustavljen je disciplinski postupak sukladno odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske od 26. studenoga 2010. broj: U-lll-2805/2008, temeljem čega je rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova RH, Uprave za pravne poslove i ljudske potencijale od 15. veljače 2011. broj: 511-01-157-8809/1-11 vraćen u državnu službu s danom 1. ožujka 2011. Ističe kako se protiv nikoga ne mogu voditi dva istovjetna postupka za jedno te isto disciplinsko djelo u istoj vrsti postupka vođenim vezano za jedan te isti radni odnos - državnu službu temeljem Zakona o policiji i Zakona o državnim službenicima, jer je to protivno odredbi članka 4. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika. Obrazlaže kako se u konkretnom slučaju, donošenjem osporavanog prvostupanjskog rješenja, ponovnim utvrđivanjem prestanka državne službe, ne može policijskog službenika kažnjavati za jedno te isto disciplinsko djelo za koje je već ranije protiv njega pravomoćno obustavljen disciplinski postupak i koji se temeljem rješenja od 15. veljače 2011. vratio na rad u državnu službu. Dodaje kako je u provedenom kaznenom postupku pred Općinskim sudom u Sisku pod brojem K-110/2008, koji je bio osnov za donošenje osporavanih rješenja, došlo do teškog narušavanja i kršenja ustavnog i konvencijskog prava tužitelja kao okrivljenika na pravično i pošteno suđenje iz odredbe članka 29. Ustava Republike Hrvatske, ali i članka 6.1 Europske konvencije o zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Predlaže poništiti osporeno i prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, uz naknadu troška.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod svih razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, smatra da je na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjsko tijelo pravilno primijenilo materijalno pravo i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu navodi da se u potpunosti slaže s navodima iz obrazloženja osporenog rješenja tuženika.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, kao i spis ovoga suda poslovni broj: UsI-2778/21 te je održao raspravu 8. studenoga 2022. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, koji izostanak nije opravdao, na temelju članka 39. stavka 2. u vezi članka 37. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje ZUS).

7. Na raspravi tužitelj ostaje kod dokaznih prijedloga iz tužbe te prijedloga za prekid upravnog spora do okončanja postupka pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske iz podneska od 4. listopada 2021.

8. Sud je odbio dokazni prijedlog za pribavu upravnih predmeta Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Sisačko-moslavačke, broj: 511-10-05-01- 23/8-21 i Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale KLASA: UP/l-112-02/21-07/1, URBROJ: 511-01-149-21-1, jer je izvršio uvid u spis ovoga suda poslovni broj: UsI-2778/21, u kojem tužitelj osporava rješenje Odbora za državnu službu, KLASA: UP/II-112-07/21-01/629, URBROJ: 566-01/10-21-2 od 23. srpnja 2021., kojim je odbijena žalba protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, KLASA: UP/I112-02/21-07/1, URBROJ: 511-01-149-21-1 od 21. travnja 2021., a kojim je obustavljen postupak u povodu zahtjeva tužitelja za prestanak službe od 1. veljače 2021. Uvidom u navedeni spis utvrđeno je da je povodom zahtjeva tužitelja za prestanak službe s pravom na mirovinu doneseno rješenje, čiju zakonitost će sud ocijeniti u predmetu poslovni broj: UsI-2778/21.

9. Sud je odbio prijedlog tužitelja za prekid spora do okončanja postupka pred Ustavnim sudom RH povodom ustavne tužbe tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku Kž- 122/2019 od 11. veljače 2021., jer je navedena presuda pravomoćna i izvršna, dakle, proizvodi pravne učinke, a ukoliko tužitelj uspije s ustavnom tužbom i navedena presuda bude ukinuta, tužitelj može podnijeti prijedlog za obnovu upravnog postupka prestanaka državne službe po sili zakona sukladno čl. 123. st. 2. t. 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/09, 110/21).

10. Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje pozivom na odredbu članka 120. stavka 1. točke 2. Zakona o policiji (Narodne novine broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19) koja propisuje da, uz slučajeve prestanka službe po sili zakona, utvrđene propisom o državnim službenicima, policijskom službeniku po sili zakona služba prestaje kada je pravomoćno kažnjen za kazneno djelo za koje se progon poduzima po službenoj dužnosti, danom saznanja za to.

11. Iz citirane odredbe je razvidno kako nije osnovan prigovor tužitelja da je trebalo utvrđivati postojanje zakonskih uvjeta za donošenje rješenja o prestanku državne službe po sili zakona sukladno čl. 137. st. 1. točki 4. Zakona o državnim službenicima (Narodne novine br. 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 38/13, 37/13, 1/15, 138/15, 102/15, 61/17, 70/19, 98/19) te primijeniti povoljniji specijalni zakon, jer je u konkretnom slučaju Zakon o policiji lex specialis u odnosu na Zakon o državnim službenicima (čl. 1. Zakona o policiji) te je člankom 120. Zakona o policiji jasno propisano da policijskom službeniku po sili zakona služba prestaje u slučajevima propisanim tom odredbom, uz slučajeve prestanka službe po sili zakona utvrđene propisom o državnim službenicima.

12. Naime, Općinski sud u Sisku donio je presudu poslovni broj: K-l-10/18-37 od 9. travnja 2019., kojom je tužitelj proglašen krivim da je počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti - zlouporabom položaja i ovlasti, opisano i kažnjivo po članku 291. stavku 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18) te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, s tim da mu je izrečena uvjetna osuda, pa se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku od jedne godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Navedena presuda postala je pravomoćna 11. veljače 2021. kada je potvrđena presudom Županijskog suda u Sisku, poslovni broj: Kž-122/19-7. Iz prijamnog štambilja prvostupanjskog tijela vidljivo je da je pravomoćnu presudu tijelo zaprimilo 4. ožujka 2021. Stoga je rješenje o prestanku državne službe doneseno u skladu s odredbom članka 133. stavka 2. Zakona o državnim službenicima.

13. Budući da je tužitelj pravomoćno kažnjen za kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti i koje je člankom 120. stavkom 1. točkom 2. Zakona o policiji predviđeno kao razlog za prestanak državne službe, prvostupanjsko tijelo je u potpunosti utvrdilo činjenično stanje i pravilno primijenilo odredbe mjerodavnog materijalnog prava.

14. Nije od utjecaja prigovor tužitelja da je u provedenom kaznenom postupku pred Općinskim sudom u Sisku došlo do teškog narušavanja i kršenja ustavnog i konvencijskog prava, jer je presuda pravomoćna te ovaj sud, a ni tuženik, nisu ovlašteni preispitivati njenu zakonitost, a o ustavnosti će odlučiti Ustavni sud Republike Hrvatske.

15. Nije osnovan prigovor tužitelja da mu državna služba nije mogla prestati za vrijeme bolovanja, budući da prema citiranoj odredbi državna služba prestaje kada je pravomoćno kažnjen za kazneno djelo za koje se progon poduzima po službenoj dužnosti, danom saznanja za to. Nema osnove za pozivanje na odredbe čl. čl. 38. i 121. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17, 98/19), jer se u konkretnom slučaju ne radi o prestanku državne službe otkazom, nego po sili zakona.

16. Nadalje, okolnost da je obustavljen disciplinski postupak koji je vođen zbog djela za koje je tužitelj kasnije osuđen u kaznenom postupku, nije od utjecaja na predmetni postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti nakon saznanja za postojanje pravomoćne presude za kazneno djelo koja je razlog za prestanak državne službe po sili zakona. Stoga predmetno prvostupanjsko rješenje nema nikakve veze s disciplinskim postupkom te vođenje i obustava tog postupka zbog istovjetnog djela zbog kojega je u kaznenom postupku proglašen krivim i osuđen, nije zapreka za vođenje postupka prestanka državne službe po sili zakona. Slijedom navedenoga nije osnovano pozivanje tužitelja na čl. 4. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika (Narodne Novine broj 141/11), prema kojoj se protiv policijskog službenika ne može ponovno voditi disciplinski postupak za povredu službene dužnosti za koju je postupak već proveden i u kojem je postupku doneseno izvršno rješenje, jer predmetno prvostupanjsko rješenje nije doneseno u disciplinskom postupku.

17. Stoga prema ocjeni suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te prigovori tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.

18. Slijedom navedenoga, sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a.

19. Odluka o trošku upravnog spora temelji se na čl. 79. st. 4. ZUS-a.

U Zagrebu 16. studenoga 2022.

Sutkinja

Lidija Prica, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.