REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2828/2019-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća u pravnoj stvari tužitelja N. M., G., OIB … , kojeg zastupa punomoćnica J. Č.- Ž., odvjetnica u Z., protiv tuženika T. T. d.d., T., OIB … , kojeg zastupa punomoćnik N. F., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o tužiteljevoj reviziji protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R- 176/2019-2 od 14. ožujka 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-68/18 od 4. siječnja 2019., u sjednici održanoj 16. studenoga 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskom presudom odbijena je tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvoga stupnja čija izreka glasi:
„1/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja N. M. koji glasi:
"Utvrđuje se da Odluka o redovnom otkazu ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem od 22.11.2016. nije dopuštena i da radni odnos tužitelja nije prestao, te se nalaže tuženiku T. T. d.d. da vrati tužitelja N. M. na poslove KV radnika 1, u roku od 8 dana.
Nalaže se tuženiku T. T. d.d. da tužitelju N. M. naknadi troškove parničnog postupka, u roku od 8 dana."
2/ Nalaže se tužitelju N. M. da tuženiku T. T. d.d. naknadi parnični trošak u iznosu od 2.600,00 kn, u roku od 8 dana.“
2. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. t. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava i predložio ovome revizijskom sudu da preinači drugostupanjsku presudu ili da je ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Tuženik na reviziju nije odgovorio.
4. Ovaj sud je drugostupanjsku presudu ispitao u cijelosti, kako je tužitelj revizijom i pobija, a samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, u skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. ZPP, uzevši u obzir da je odredbom čl. 386. toga Zakona propisano da stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi da se neće uzeti u obzir.
5. Revizija nije osnovana.
6. Predmet spora zahtjevi su tužitelja za utvrđenje da je tuženikova odluka o otkazu ugovora o radu sklopljenog između stranaka nedopuštena i da radni odnos nije prestao te da se tuženiku naloži da vrati tužitelja na rad.
7. Odluke nižestupansjkih sudova polaze od sljedećega utvrđenog činjeničnog stanja:
- tužitelj je bio tuženikov radnik na temelju Ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme, na radnom mjestu KV radnik;
- tuženik je tužitelju odlukom o redovitom otkazu Ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem od 22. studenoga 2016. otkazao ugovor o radu,
- iz obrazloženja odluke o otkazu proizlazi da je tuženik bio u poslovnom odnosu s društvom S. S. d.o.o. iz P. koji je od njega 9. kolovoza 2016. zatražio uslugu izrade i ugradnje panel ograde, a tužitelj je tijekom izvršavanja dogovorenog posla na temelju te narudžbe odbio izvršavati rad, zajedno s još ostala 23 radnika, bez opravdana razloga, iako je ta dva dana bio prisutan na radnom mjestu, što je negativno utjecalo na tuženikovo poslovanje jer je zbog nemogućnosti nastavka izvršavanja radova i poštivanja roka završetka radova poslovni partner raskinuo ugovor sa S. S. d.o.o. te je S. S. d.o.o. tuženiku 2. rujna 2016. stornirao narudžbu, a ovakvim postupanjem, odbijanjem izvršavanja rada bez opravdanog razloga, tužitelj je prouzročio tuženiku štetu u iznosu od 321.132,50 kn te je tužitelj izložio poslodavca, pri čemu nije opravdano od poslodavca očekivati da tužitelja pisano upozorava na obvezu iz radnog odnosa i ukazuje mu na mogućnost otkaza;
- tuženik nije tužitelja prije otkazivanja upozorio na obveze iz radnog odnosa i ukazao mu na mogućnost otkaza te tužitelju prije otkazivanja nije omogućio iznošenje obrane.
8. Prvostupanjski sud smatra da tuženik nije dokazao tvrdnju kako mu je tužitelj odbijanjem izvršavanja radnih zadataka u razdoblju od dva dana prouzročio štetu u iznosu kako je to navedeno u odluci o otkazu, ali da se već odbijanje rada tužitelja 1. i 2. rujna 2016., zajedno s ostala 23 radnika, bez opravdanoga razloga. koja činjenica je utvrđena, ima smatrati kršenjem obveza iz radnog odnosa i predstavlja opravdani razlog za redoviti otkaz ugovora o radu, prema odredbi čl. 115. st. 1. t. 3. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, dalje: ZR), kao i da zbog karaktera navedene povrede obveza iz radnog odnosa, tuženik nije bio dužan prije otkazivanja pisano upozoriti tužitelja na obveze iz radnog odnosa i omogućiti mu iznošenje obrane, u skladu s odredbama čl. 119. ZR.
9. Pozvavši se na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2 t. 11. ZPP, tužitelj je naveo da je „obrazloženje pobijane odluke drugostupanjskoga suda nerazumljivo i ne sadrži valjane razloge“. Ovu povredu obrazlaže tvrdnjom da taj sud nije u obzir uzeo činjenicu da navedenih dana kada je odbio izvršiti radne zadatke nije radio na poslovima vezanima za tuženikov ugovor s društvom S. S. d.o.o.
10. Povreda postupka na koju se tužitelj poziva nije počinjena jer nižestupanjske presude ni ne polaze od toga da je za odluku o tužbenim zahtjevima odlučno isključivo to je li odbijanje rada bilo vezano za tuženikov odnos s društvom S. S. d.o.o. i štetu navodno nastalu tom društvu odbijanjem rada, već da je odlučno to što je tužitelj dva dana odbio izvršavati povjerene mu radne zadatke bez opravdanoga razloga za to.
11. I ovaj revizijski sud smatra da već odbijanjem rada u razdoblju od dva dana bez opravdana razloga radnik krši obveze iz radnoga odnosa. Radi se o temeljnim obvezama radnika jer, prema odredbi čl. 7. st. 1. ZR, poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. Nije odlučna činjenica je li se odbijanje rada radnika negativno odrazilo na proces rada kod poslodavca. Stoga se u konkretnome slučaju radi o skrivljenom ponašanju radnika, odnosno, opravdanom razlogu zbog kojeg poslodavac može redovito otkazati ugovor o radu, prema odredbi čl. 115. st. 1. t. 3. ZR. Kako tužitelj i revizijski razlog pogrešne primjene navedenoga materijalnog prava iz odredbe čl. 115. st. 1. t. 3. ZR veže za činjenicu od koje primjena materijalnoga prava ne ovisi, ovakvim tužiteljevim obrazloženjem ovaj revizijski razlog nije ostvaren.
12. Tužitelj je u reviziji paušalno naveo i da tuženik „nije poštivao proceduru prije otkazivanja propisanu odredbama Zakona o radu“. Postupak prije otkazivanja uvjetovanog propisan je odredbama čl. 119. ZR, prema kojima: prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini (st. 1.) te je, prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini (st. 2.). U konkretnome slučaju, naime, kada je tužitelj dva dana uzastopce, zajedno s druga 23 radnika, odbio izvršavati radne zadatke, temeljnu obvezu iz radnoga odnosa, pravilno je shvaćanje da nije bilo opravdano očekivati od tuženika kao poslodavca da pisanim putem upozori tužitelja na kršenje obveza iz radnoga odnosa. Kako pak nije sporno da je tužitelj odbio dva dana izvršavati radne obveze, a da za to nije poslodavcu iznio opravdan razlog, nije opravdano očekivati od poslodavca ni da mu omogući iznošenje obrane.
13. Stoga nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnoga prava.
14. Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti kao neosnovanu i presuđeno je kao u izreci.
Zagreb, 16. studenoga 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
