Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj I Kž-381/2022-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr.sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog F. N., zbog kaznenih djela iz članka 153. stavak 2. u vezi članka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101./17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenima protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 9. rujna 2022., broj K-26/2021-141, u sjednici održanoj 9. i 16. studenog 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog F. N. kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Rijeci optuženi F. N. proglašen je krivim da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci te presude počinio dva kaznena djela i to pod točkom I izreke pobijane presude kazneno djelo protiv spolne slobode, silovanje iz članka 153. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11., a pod točkom II izreke presude, kazneno djelo protiv imovine, razbojništvo iz članka 230. stavak 1. KZ/11., pa mu je za kazneno djelo pod točkom I izreke presude, na temelju članka 153. stavka 2. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, a za kazneno djelo pod točkom II izreke presude, na temelju članka 230. stavak 1. KZ/11., kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, te je na temelju članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina.

1.1.Na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora optuženiku je uračunato vrijeme za koje je u tom predmetu bio lišen slobode i to razdoblje od 14. rujna 2021. nadalje na način da je jedan dan lišenja slobode izjednačen s jednim danom kazne zatvora.

1.2. Na temelju članka 73. KZ/11., optuženom F. N. je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja oštećenog S. P. u trajanju od 5 (pet) godina dulje od izrečene kazne zatvora, na način da je optuženom F. N. zabranjen prilazak oštećenom S. P. bliže od 100 (stotinu) metara i uspostavljanje ili održavanje izravnog ili neizravnog kontakta sa oštećenim S. P. sve u trajanju od 5 (pet) godina dulje od izrečene kazne zatvora.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 6. ZKP/08., optuženi F. N. je oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP/08., dok mu je na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 naloženo da naknadi nužne izdatke i nagradu opunomoćenika oštećenika odvjetnika M. K. iz R., s time da će se posebno rješenje o visini nužnih izdataka i nagrade donijeti naknadno ukoliko opunomoćenik oštećenika iste zatraži.

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da „Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači u odluci o kazni“.

3. Žalbu je podnio i optuženi F. N., po braniteljici M. L. M., odvjetnici u R., zbog „pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i bitnih povreda odredaba kaznenog postupka“, s prijedlogom da se „pobijana presuda preinači na način da se optuženika oslobodi od optužbe, a podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje“.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

6. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

7. Iako optuženik ističe kao žalbenu osnovu pobijanja presude „bitne povrede odredaba kaznenog postupka“, u odnosu na kazneno djelo silovanja isto ne konkretizira niti obrazlaže dok iz sadržaja žalbe proizlazi da su svi žalbeni prigovori činjenične naravi odnosno usmjereni na pobijane pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja. Nadalje, u odnosu na kazneno djelo razbojništva, optuženik smatra da se presuda ne može ispitati jer se ''ne zna što je optuženik napravio'' i ne navodi se koju je konkretnu radnju optuženik poduzeo. Međutim, suprotno žalbenim navodima optuženika, kojima sadržajno upire na počinjenje bitne povrede iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., činjenični opis djela sadrži opis prijetnje koju je optuženik uputio oštećeniku, a to je prijetnja lišenjem života, sadržajno odgovarajuća iskazu oštećenika da mu je optuženik prijetio da će ga ubiti, čime je opisano objektivno obilježje kaznenog djela iz članka 230. stavak 1. KZ/11. i to ''prijetnja da će izravno napasti na njezin život ili tijelo'', pa nije osnovana žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

7.1. Pobijana presuda ispitana je i sukladno članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP/08. te nije utvrđeno da bi bila počinjena neka od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Optuženik u žalbi uvodno ističe da se žali i zbog povrede kaznenog zakona, no, tu žalbenu osnovu zakonski ne označava niti u žalbi obrazlaže. I u ovom je dijelu prvostupanjska presuda, sukladno članku 476. stavku 1. točki 2. ZKP/08., ispitana po službenoj dužnosti te nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

9. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik u žalbi prvenstveno ističe da je iskaz oštećenika nevjerodostojan jer je oštećenik mijenjao iskaze tijekom postupka, a na određene bitne činjenice njegov iskaz je potpuno kontradiktoran iskazima drugih svjedoka.

9.1. S tim u svezi, neopravdano optuženik pokušava dovesti u sumnju iskaz oštećenika ističući da njegov iskaz nije potvrđen drugim dokazima, a uz to, da se radi o osobi koja je duševno bolesna. Naprotiv, iskaz oštećenika je dijelom potvrđen iskazima ostalih ispitanih svjedoka koji o inkriminiranim kaznenim djelima nemaju neposrednih saznanja, pri čemu je pravilno prvostupanjski sud zaključio da se iskazi svih svjedoka u određenim detaljima međusobno razlikuju jer su kritične zgode konzumirali alkohol, različito su percipirali događaje oko sebe i iznosili svoje osobne utiske, te su isticali da se ne sjećaju svih detalja te večere pa čak niti koliko je osoba bilo u društvu. U odnosu na inkriminirana kaznena djela, iskaz oštećenika je potvrđen iskazom M. P. koja je navela da joj je oštećenik nakon par dana rekao da mu je optuženik uzeo mobitel i prisilio ga na oralni seks dok među strankama nije bilo osporeno da je mobitel oštećenika bio u posjedu optuženika koji je izjavio da se ne sjeća kako je mobitel ''završio kod njega'', a taj mobitel je i oduzet o njega.

9.2. Dakle, suprotno žalbenim navodima da se kazneno djelo silovanja temelji isključivo na iskazu oštećenika, iskaz oštećenika nije jedini dokaz u ovom postupku, koji je prvostupanjski sud okolnosno, sistematično i razumljivo doveo u vezu s ostalim dokazima. Uostalom, optuženik ne navodi ni jedan razlog iz kojeg bi ga oštećenik lažno teretio, pri čemu je oštećenik iskazao da ne postavlja nikakav imovinskopravni zahtjev, pa njegov iskaz ne dovodi u sumnju niti polemiziranje optuženika sa stvarnom vrijednošću i tehničkom ispravnošću mobitela, koja je prema nalazu vještaka 578,00 kuna dok je oštećenik naveo iznos od oko 3.000,00 kuna kao i da je mobitel bio ispravan, a zatim da se znao ugasiti tijekom razgovora te činjenicom da provedenim vještačenjem nije mogla biti niti potvrđena niti otklonjena tvrdnja oštećenika da nije koristio Facebook profil. Nadalje, prema nalazu kombiniranog psihijatrijsko psihologijskog vještačenja proizlazi da oštećeni S. P. boluje od duševne bolesti F29- nespecificirana i neorganska psihoza, međutim, kod njega nisu uočeni znakovi duševne nerazvijenosti, kognitivno funkcioniranje je prosječno za dob, sposoban je adekvatno zapamtiti, razumjeti i vjerno reproducirati događaje te je zaključak da je on, s obzirom na psihički razvoj i psihičko stanje sposoban dati vjerodostojan iskaz, pa neosnovano žalbom upire optuženik da se zbog duševne bolesti na iskazu oštećenika ne može temeljiti presuda.

9.3. Nadalje, optuženik upire na kontradiktornost u iskazivanju oštećenika da je osjećao strah od optuženika jer je ranije te večeri optuženik udario G. čije prezime ne zna koji je uvrijedio M. P. riječima da je debela dok nitko od ispitanih svjedoka to ne potvrđuje. Iako ispitani svjedocima različito iskazuju o tim okolnostima i ne potvrđuju da bi optuženik nekoga udario (svjedoci P., J. i S. se toga ne sjećaju, a svjedok S. opisuje da je netko uvrijedio Majdu Petrović pa je došlo do natezanja u kojem je netko nekoga ošamario), ispravno prvostupanjski sud cijeni njihove iskaze u svijetlu značajnog konzumiranja alkohola pri čemu valja naglasiti da su svjedoci M. P., B. S. i G. J. opisivali ponašanje optuženika od agresivnog, bezobraznog do napornog, ovisno o subjektivnom dojmu svakog od njih. Nadalje, strah koji je oštećenik osjećao ispravno prvostupanjski sud povezuje i s nalazom i mišljenjem kombiniranog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja oštećenika (teško se izbori za sebe i svoje potrebe, ima poteškoće u pružanju otpora drugima, niskog je samopouzdanja i samopoštovanja) što u svojoj povezanosti ukazuje da je oštećenik zasigurno osjećao veću ugrozu i strah od optuženika od dojma koji je optuženik ostavio na ostale osobe koje su bile u društvu. Stoga, riječi koje je optuženik uputio oštećeniku i intenzitet straha koji je zatim osjetio oštećenik ostajući nasamo s optuženikom, nisu povezani isključivo s činjenicom je li optuženik nekoga prethodno udario te večeri, kako se to nastoji prikazati žalbom, a koji dio iskaza oštećenika nisu potvrdili ostali svjedoci već je potrebno sagledati u širem kontekstu i to strukturi ličnosti oštećenika u kojoj dominira, između ostalog, strah uz nisko samopoštovanje, manjak samopouzdanja, osjećaj bezvrijednosti i njegove slabosti da se izbori za sebe i pruži snažniji otpor. 9.4. Neosnovano optuženik nastoji obezvrijediti iskaz oštećenika i analizom iskaza svjedoka M. S. koji je iskazao da je oštećenik nudio oralni seks muškarcima pa i njemu, međutim, eventualno slobodnije ponašanje oštećenika nikako ne može biti razlog da se otkloni njegov iskaz, a povjeruje iskazu optuženika.

9.5. U odnosu na dio žalbe u kojem se ukazuje na kontradiktornost iskaza oštećenika u opisu sile koju je optuženik primijenio jer da je oštećenik prvo opisao da ga je optuženik pritisnuo i prisilio da čučne, a zatim je naveo da se od straha sam spustio na koljena, treba reći da je tijekom postupka iz iskaza oštećenika jasnim utvrđeno da je oštećenik svojim ponašanjem i riječima kontinuirano i dovoljno jasno optuženiku davao do znanja da ne želi izvršiti spolnu radnju pri čemu je optuženik osim prijetnje, tijekom spolne radnje, ''nabijao'' glavu oštećenika na svoj penis, to je oštećenik dosljedno i jednako opisao kako prijetnju tako i silu, a optuženik je znao da su radnje koje poduzima protiv volje oštećenika. Dakle, odlučne činjenice, tijekom svih ispitivanja, oštećenik je opisao detaljno i dosljedno, bez ikakvih odstupanja. Okolnosti u odnosu na koje je oštećenik odstupio na raspravi ne ukazuju se, po ocjeni drugostupanjskog suda, toliko značajnima da bi dovele u sumnju istinitost iskaza oštećenika u onim bitnim dijelovima u kojima je on prilikom svih ispitivanja identično opisao optuženikovo nasilno izvršavanje spolne radnje izjednačene sa spolnim odnošajem.

9.6. Konačno, optuženik smatra da kombinirani psihijatrijsko psihologijski nalaz ''nije sačinjen lege artis'' jer se navodi da je oštećenik u određenim situacijama manipulativan, a zatim da postoji ''velika mogućnost'' da je njegov iskaz vjerodostojan iako se, prema optuženiku, jasno nameće zaključak kako je oštećenik prilikom iskazivanja tendenciozan odnosno manipulativan čime optuženik preuzima uloga vještaka i daje svoje tumačenje ličnosti oštećenika. Iako izraženo mišljenje vještaka sigurno u određenoj mjeri ima tendenciju da „kapacitira“ sud kod slobodne ocjene iskaza oštećenika, jedino sud ima ovlast ocijeniti vjerodostojnost iskaza oštećenika kao svjedoka, a prvostupanjski sud ga je ocijenio u svim njegovim sadržajnim detaljima vodeći računa o nizu kontrolnih dokaza koji se odnose na ocjenu sadržaja istinitosti iskaza oštećenika. Nadalje, drugostupanjski sud, kao i sud prvog stupnja, ne nalazi razloga za sumnju u stručnost imenovanih vještaka, a ni u mišljenje koje su dali tijekom postupka na temelju ispitivanja oštećenika, dijagnostičke obrade i medicinske dokumentacije, pa su vještaci raspolagali svim potrebnim podacima i svoje mišljenje temeljito obrazložili uz navođenje razloga za njihove tvrdnje.

9.7. U odnosu na kazneno djelo razbojništva, optuženik smatra da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno jer nije provjereno preko teleoperatera je li mobitel koji je oduzet od optuženika ''uopće mobitel od oštećenika''. Međutim, tu činjenicu optuženik ističe tek u žalbi dok tijekom postupka nije sporio da je kod sebe imao mobitel oštećenika koji je od njega i oduzet. Stoga, prvostupanjski sud nije imao razloga provjeravati ovu neosporenu okolnost među strankama čime onda činjenično stanje nije nepotpuno utvrđeno kako to neosnovano u žalbi tvrdi optuženik.

9.8. Slijedom naprijed navedenog, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te je savjesnom i potpunom analizom izvedenih dokaza navedenih u obrazloženju presude za svoja utvrđenja iznio jasne i uvjerljive razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, pa žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

10. Državni odvjetnik je podnio žalbu zbog odluke o kazni, dok optuženik tu žalbenu osnovu ne ističe, pa je drugostupanjski sud, uz žalbu državnog odvjetnika, ispitao tu žalbenu osnovu i u okviru žalbe optuženika, budući da žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede kaznenog zakona, podnesena u korist optuženika, sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni sukladno odredbi članka 478. ZKP/08.

10.1. Neosnovane su žalbe državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni.

10.2. Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti koje treba uzeti u obzir prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne koju u konkretnom slučaju valja primijeniti (činjenicu da je optuženik otac četvoro djece od čega je dvoje maloljetno, protek vremena od prijašnjih osuda, vrijednost otuđene stvari kao olakotne okolnosti i prijašnja osuđivanost kao otegotna okolnost) pri čemu nije dao premali značaj pravilno utvrđenim otegotnim okolnostima (dosadašnja kaznena osuđivanost optuženika i činjenica da je specijalni povratnik), dok okolnosti koje državni odvjetnik ističe u žalbi i to da optuženik nije iskazao žaljenje, nije prihvatio odgovornost i nije nastojao popraviti štetu ne mogu biti cijenjene otegotnim jer se optuženik ima pravo braniti na način kako to njemu najbolje odgovara i na način koji mu u postupku osigurava najpovoljniju procesnu poziciju. Neosnovano državni odvjetnik ističe kao otegotne okolnosti i da je kaznenim djelima grubo naručena privatnost žrtve, da je oštećenik bio izložen sekundarnoj viktimizaciji i osudi u svojoj društvenoj sredini zbog spolne orijentacije jer svako kazneno djelo protiv spolne slobode nužno karakterizira narušavanje privatnosti i poniženje koje žrtve osjećaju, a zatim i nelagoda koju žrtve osjećaju prilikom iznošenja detalja događaja u kaznenom postupku dok osuda društvene sredine u ovom postupku nije utvrđena. Isto tako, neosnovano državni odvjetnik navodi da je optuženik dodatno ponizio oštećenika počinjenjem kaznenog djela razbojništva, jer je za kazneno djelo razbojništva optuženik osuđen i izrečena mu je kazna.

10.3. Stoga, suprotno žalbenim prigovorima državnog odvjetnika, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da su utvrđene kazne zatvora od 4 godine za kazneno djelo silovanja i 2 godine za kazneno djelo razbojništva, a zatim jedinstvena kazna zatvora u trajanju pet godina, primjerene za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

11. Slijedom svega iznesenog, trebalo je na temelju članka 482. ZKP/08. presuditi kao u izreci ove presude.

Zagreb, 16. studeni 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Turudić, univ.spec.crim.,v.r.