REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 2129/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica: 1. K. H., B., OIB … i 2. A. S., K., OIB … , koje zastupa punomoćnik T. V., odvjetnik u S., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB … , koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u D., radi isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-274/2021-4 od 25. siječnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Ps-25/2018 od 22. siječnja 2021., u sjednici održanoj 16. studenoga 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije tuženice odbacuje se kao nedopušten.

II. Zahtjev tužiteljica za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-274/2021-4 od 25. siječnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Ps-25/2018 od 22. siječnja 2021.

2. Tužiteljice su u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predložile prijedlog odbiti kao zakonski neutemeljen.

3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Tuženica je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavila sljedeće pitanje:

„Uzimajući u obzir pravno shvaćanje Europskog suda za ljudska prava izraženoj u presudi Statileo protiv Republike Hrvatske te Skelin – Hrvoj Đuričić protiv Republike Hrvatske da postoji pravo države članice odrediti najamninu u iznosu nižem od tržišne najamnine, protivi li se navedenom pravnom shvaćanju pobijano shvaćanje u odluci Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Gž-274/2021 od 25. siječnja 2022., a koje se naslanja na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci Rev-2346/16 od 19. prosinca 2018.da vlasnici stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci imaju pravo na naknadu štete u visini razlike između tržišne najamnine i zaštićene najamnine ili bi se ta razlika imala umanjivati za spomenuto pravo države članice da odredi najamninu u iznosu manjem od tržišne isplatom primjerene najamnine izračunate na način da se polovina iznosa tržišne najamnine umanji za već primljeni iznos zaštićene najamnine.”

5. Postavljeno pitanje iz predmetnog prijedloga za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu s obzirom na to da je u odluci revizijskog suda poslovni broj Rev 2364/2016-3 od 19. prosinca 2018. izraženo pravno shvaćanje da u postupanju tuženice u odnosu na reguliranje zaštićenih najmoprimaca na stanovima u privatnom vlasništvu ima protupravnosti te da vlasnicima stanova pripada pravo na naknadu imovinske štete u visini razlike između tržišne najamnine i zaštićene najamnine, a što je u skladu s pravnim shvaćanjem iz pobijane odluke, dok u gore navedenim odlukama Europskog suda za ljudska prava nije ni izraženo pravno shvaćanje da bi vlasnicima stanovima u kojima borave zaštićeni najmoprimci pripadala razlika između polovice iznosa tržišne najamnine i već isplaćene zaštićene najamnine, pa slijedom navedenog nema potrebe za promjenom ustaljenje prakse ovog revizijskog suda u odnosu na navedeno pitanje.

6. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP i čl. 392. st. 1. ZPP riješio kao u toč. I izreke ovoga rješenja.

7. Tužiteljicama nije dosuđena naknada troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije (toč. II. izreke) jer se prema ocjeni ovoga suda ne radi o trošku potrebnom za odlučivanje o prijedlogu (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 16. studenoga 2022.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.