Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž Ob-33/2022-2

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, OIB:..., kao drugostupanjski sud, po sucu Krešimiru Biljanu kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari prvotužiteljice A.S., U.M., Ž., OIB: ….. i drugotužitelja V.S., U.M., Ž., OIB:… , oboje zastupani po punomoćnici A.B., odvjetnici u Z., protiv tuženika D.G., K.p., Z., OIB:… , zastupanog po punomoćnici I.R., odvjetnici u Z., radi donošenja odluke o ostvarivanju osobnih odnosa prvo i drugotužitelja sa maloljetnom M.G., OIB:… , zastupanoj po posebnoj skrbnici D.S., djelatnici u Centru za posebno skrbništvo, odlučujući o žalbi tuženika – protivnika osiguranja, protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P Ob- 110/2022. od 13. rujna 2022. dana 16. studenog 2022.

r i j e š i o  j e

Žalba tuženika - protivnika osiguranja se odbija kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P Ob-110/2022. od 13. rujna 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem određena je privremena mjera o određivanju osobnih odnosa prvotužiteljice – predlagateljice osiguranja A.S. (dalje u tekstu predlagateljica osiguranja) i drugotužitelja – predlagatelja osiguranja V.S. (dalje u tekstu predlagatelj osiguranja) sa malodobnom M.G. te je odlučeno da će privremena mjera trajati do pravomoćnog završetka parničnog postupka koji se vodi radi donošenja odluke o ostvarivanju osobnih odnosa predlagatelja osiguranja s malodobnim djetetom odnosno do drugačije odluke suda.

2. Pravodobno podnesenom žalbom tuženik – protivnik osiguranja (dalje u tekstu protivnik osiguranja ) pobija prvostupanjsko rješenje iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14. i 70/19.

–dalje u tekstu ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu prihvaćanje žalbe i ukidanje pobijanog rješenja.

2.1. U bitnom navodi da se u konkretnom slučaju ne radi o mjerama za zaštitu osobnih prava i dobrobiti djeteta u smislu odredbe članka 485. Obiteljskog zakona (NN 103/15., 98/19., 47/20. – dalje u tekstu OBZ) jer je prvostupanjski sud privremenom mjerom odlučivao o osobnim odnosima malodobnog djeteta sa ostalim srodnicima.

Pri tome navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 536. OBZ-a jer baka i djed ne spadaju u krug osoba koje su ovlaštene podnijeti prijedlog za privremenu mjeru navedenog sadržaja već samo zahtjev za donošenje odluke o održavanju osobnih odnosa.

Stoga niti sud nije mogao po službenoj dužnosti odrediti predloženu privremenu mjeru.

2.2. Protivnik osiguranja naglašava da se emocionalni odnos predlagatelja osiguranja sa malodobnim djetetom ne može postići pravnom prisilom uz zanemarivanje želja i stajališta djeteta o kojima se isto nije izjasnilo.

2.3. Nadalje predložena privremena mjera je određena bez poštivanja osobne privatne sfere protivnika osiguranja čime mu je povrijeđeno pravo na poštivanje privatnog i obiteljskog života jer sud nije vodio računa o njegovim obvezama na poslu i radnom vremenu.

2.4. Osim toga navodi da je privremena mjera donesena i pored kontradiktornih mišljenja Centra za socijalnu skrb i Centra za socijalnu skrb.

2.5. Protivnik osiguranja smatra da određena privremena mjera uopće nije odrediva a kao takva niti podobna za ovrhu jer prvostupanjski sud istu određuje na način da uvjetuje dogovor sa protivnikom osiguranja dok iz postupka proizlazi da takvog dogovora među strankama nema.

3. U odgovoru na žalbu predlagatelji osiguranja u cijelosti osporavaju žalbene navode te predlažu drugostupanjskom sudu odbijanje žalbe kao neosnovane.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ovaj sud je ispitao pobijano rješenje sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti.

6. Tijekom prvostupanjskog postupka je utvrđeno:

- da su predlagatelji osiguranja kao baka i djed malodobne M.G. 24. rujna 2020. podnijeli prijedlog za donošenje odluke o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom sa prijedlogom za određivanje privremene mjere

- u odgovoru na prijedlog protivnik osiguranja je načelno bio suglasan za donošenje odluke u pogledu određivanja osobnih odnosa predlagatelja osiguranja s djetetom ali uz njegov nadzor

- prema nalazu i mišljenju Centra za socijalnu skrb od 14. prosinca 2020. (list 32. spisa) proizlazi da je neophodno što prije uspostaviti kontakt predlagatelja osiguranja sa malodobnim djetetom u svrhu pravilnog psihofizičkog razvoja pogotovo nakon proživljenog gubitka majke; pri tome navedeno tijelo očev prijedlog o susretima pod njegovim nadzorom smatra neprihvatljivim obzirom da dijete sa bakom i djedom ima ostvaren odnos a međusobno loši odnosi stranaka bi se negativno reflektirali i na same susrete.

- prema mišljenju psihologa Centra za socijalnu skrb od 20. studenog 2020. (list 36. spisa) proizlazi da kod predlagatelja osiguranja nisu utvrđeni elementi koji bi ih onemogućavali u ostvarivanju osobnih odnosa sa malodobnim djetetom a isto proizlazi iz socijalne anamneze istog tijela od 11. studenog 2020. (list 39. spisa)

- rješenjem Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: R1 Ob-436/2022. od 23. prosinca 2020. (list 46. spisa) je određena predložena privremena mjera no povodom žalbe protivnika osiguranja rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž Ob-318/2021-2 od 23. ožujka 2021. (list 73. spisa) je prvostupanjsko rješenje ukinuto i predmet vraćen na ponovni postupak sa uputom da sud u nastavku postupka sasluša protivnika osiguranja prije donošenja nove odluke

- u nastavku postupka prvostupanjski sud je odredio ročište na kojem je proveden dokaz saslušanjem predlagatelja osiguranja i protivnika osiguranja (list 76. spisa) te je ponovno određena privremena mjera rješenjem Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: R1 Ob-169/2021. od 27. srpnja 2021. (list 98. spisa)

- nadalje rješenjem istoga suda poslovni broj: R1 Ob-169/2021. od 27. srpnja 2021. (list 107. spisa) je obustavljen izvanparnični postupak te je odlučeno da će se isti nastaviti kao parnični postupak

- povodom žalbe protivnika osiguranja protiv oba rješenja navedena u prethodnim stavcima Županijski sud u Zagrebu je svojim rješenjem, poslovni broj: Gž Ob-950/2021-2 od 07. rujna 2021. prihvatio žalbu te preinačio rješenje o određivanju privremene mjere na način da je isti odbijen i odbio žalbu protiv rješenja kojim je odlučeno da će se postupak nastaviti kao parnični postupak

- obzirom na promjenu mjesta prebivališta malodobnog djeteta spis je ustupljen na daljnje postupanje Općinskom sudu u Puli-Pola (dopis Općinskog suda u Zadru od 08. studenog 2021. list 134. spisa)

- Općinski sud u Puli-Pola je zatražio mišljenje nadležnog Centra za socijalnu skrb prema kojem je u interesu malodobnog djeteta određivanje osobnih odnosa sa predlagateljima osiguranja odnosno ponovna uspostava kontakata jer su predlagatelji jedina poveznica sa majkom koju je djevojčica prerano izgubila a sve u cilju pravilnog psihofizičkog razvoja (list 143.-147. spisa)

- na ročištu za glavnu raspravu od 13. svibnja 2022. (list 193. spisa) saslušane su djelatnice Centra za socijalnu skrb koje su u cijelosti ostale kod ranije danog mišljenja

- obzirom da je protivnik osiguranja sa malodobnim djetetom ponovno prijavio prebivalište u Zadru spis je ustupljen na daljnji postupak Općinskom sudu u Zadru koji je ponovno zatražio mišljenje Centra za socijalnu skrb u pogledu održavanja osobnih odnosa predlagatelja osiguranja s djetetom

- prema mišljenju i prijedlogu Centra za socijalnu skrb od 21. srpnja 2022. (list 141. i 142. spisa) proizlazi kako je neophodno što prije ponovno uspostaviti osobne kontakte predlagatelja osiguranja sa malodobnim djetetom radi obnove odnosa s majčinom stranom obitelji koji otac godinama neopravdano opstruira pri čemu se smatra da posebna prilagodba za održavanje takvih odnosa nije potrebna

- na ročištu za glavnu raspravu od 01. rujna 2022. (list 149. do 155. spisa) ponovno su saslušane stranke a na tome ročištu je djelatnica Centra za socijalnu skrb u cijelosti ostala kod mišljenja i prijedloga od 21. srpnja 2022.

- iz dopisa Centra za posebno skrbništvo od 25. kolovoza 2022. (list 147. spisa) proizlazi da je posebna skrbnica obavila razgovor sa malodobnim djetetom iz kojeg proizlazi kako ne shvaća razloge razgovora sa skrbnicom odnosno ne razumje kakav se postupak vodi pred sudom kao i to da se ne može sjetiti kada je zadnji put vidjela baku i djeda dok je na izravan upit izjavila da bi ih voljela vidjeti i otići kod njih ali da ju tata nije vodio jer ima posla

- u odnosu na predmet spora posebna skrbnica u navedenom dopisu naglašava kako je iznimno važno omogućiti djetetu nazočnost majčine obitelji u njezinom životu slijedom čega nema primjedbi na stručno mišljenje Centra za socijalnu skrb.

7. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 536. OBZ-a po službenoj dužnosti donosi pobijanu privremenu mjeru.

7.1. Svoju odluku u bitnom obrazlaže time da iz provedenih dokaza proizlazi kako postoje svi uvjeti za donošenje privremene mjere koja je nužna obzirom na nalaze i mišljenja nadležnih centara za socijalnu skrb.

7.2. Sud nije proveo kombinirano psihologijsko-psihijatrijsko vještačenje prije donošenja pobijanog rješenja jer iziskuje duže vremensko razdoblje a prilikom određivanja načina ostvarivanja osobnih odnosa je prihvatio zahtjev protivnika osiguranja da se isti odrede postupno.

8. Činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

9. Neosnovani su žalbeni navodi da sud nije mogao donijeti pobijano rješenje jer predlagatelji osiguranja kao baka i djed ne ulaze u krug osoba koje mogu podnijeti takav prijedlog.

9.1. Prema odredbi članka 120. stavak 1. i 3. OBZ-a pravo na ostvarivanje osobnih odnosa imaju obostrano: dijete, braća, sestre, polubraća, polusestre te bake i djedovi a roditelji i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne su omogućiti ostvarivanje osobnih odnosa djeteta sa srodnicima i drugim osobama koje imaju na to pravo te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom.

Odredbom članka 121. stavak 1. i 2. OBZ-a propisani su oblici ostvarivanja osobnih odnosa s djetetom dakle izravno u kraćim ili duljim razdobljima u obliku susreta i druženja ili boravkom djeteta kod osobe koja ima pravo ostvarivati osobne odnose s djetetom odnosno neizravno korištenjem različitih komunikacijskih sredstava.

U navedenim postupcima sud na odgovarajući način primjenjuje odredbe zakona kojima se uređuje parnični odnosno ovršni postupak (članak 346. OBZ-a).

9.2. Nadalje prema odredbi članka 536. stavak 1. OBZ-a ako u stvarima o osobnim pravima djeteta, koje se odnose na pitanje s kojim će roditeljem, odnosno drugom osobom dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom nije moguće postići sporazum, sud može po službenoj dužnosti ili na zahtjev djeteta ili roditelja odlučiti o tome privremenom mjerom.

9.3. Iz citiranih zakonskih odredbi nespornim proizlazi da predlagatelji osiguranja imaju pravo na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom te ulaze u krug osoba koje mogu podnijeti prijedlog odnosno tužbu za određivanje tih odnosa a kako se u tim postupcima na odgovarajući način primjenjuju i odredbe Ovršnog zakona (NN 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20. – dalje u tekstu OZ) isti kao stranke u postupku imaju ovlaštenje i ulaze u krug osoba iz članka 536. stavak 1.

OBZ-a koje mogu predlagati privremene mjere.

10. Također su neosnovani žalbeni navodi o tome da prvostupanjski sud nije mogao po službenoj dužnosti donijeti pobijano rješenje.

10.1. U postupku je utvrđeno da stranke ne mogu postići sporazum o načinu ostvarivanja osobnih odnosa predlagatelja osiguranja s malodobnim djetetom a prema stručnim mišljenjima kako Centra za socijalnu skrb tako i Centra za socijalnu skrb proizlazi da su osobni kontakti djeteta sa predlagateljima osiguranja nužni radi njegovog pravilnog psihofizičkog razvoja.

10.2. Sukladno odredbi članka 536. stavak 5. i 6. OBZ-a u takvim slučajevima je sud dužan omogućiti djetetu izražavanje mišljenja u skladu s odredbom članka 360. toga zakona, saslušati roditelje te zatražiti mišljenje centra za socijalnu skrb.

10.3. Iz stanja spisa proizlazi da je prvostupanjski sud proveo sve dokaze nužne za donošenje pobijanog rješenja jer je tijekom postupka u više navrata zatražio mišljenja nadležnih centara za socijalnu skrb, saslušao djelatnike centra, u dva navrata stranke te je omogućio putem posebnog skrbnika izražavanje mišljenja djeteta sukladno članku 360. stavak 3. OBZ-a.

10.4. Obzirom da je prvostupanjski sud u više navrata saslušao sve osobe koje je bio dužan saslušati tijekom postupka neosnovani su žalbeni navodi o nepravilno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.

11. Odredbom članka 529. stavak 1. podstavak 1. OBZ-a propisan je postupak radi određivanja privremene mjere o tome s kojim će roditeljem, odnosno drugom osobom dijete stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom a prema odredbi članka 346. navedenog zakona u tim postupcima se na odgovarajući način primjenjuju odredbe zakona kojima se uređuje parnični postupak i zakona kojim se određuje prisilno ostvarenje tražbine dakle odredbe ZPP-a i Ovršnog zakona (NN 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20. – dalje u tekstu OZ).

11.1. Odredbama članka 536. do 543. OBZ-a propisano je postupanje suda povodom prijedloga za određivanje privremene mjere ali nisu propisane pretpostavke odnosno uvjeti za njezino određivanje slijedom čega sud prilikom donošenja odluke mora na odgovarajući način primijeniti odredbe OZ-a o privremenim mjerama radi osiguranja nenovčanih tražbina imajući pri tome u vidu načela o prvenstvenoj zaštiti i dobrobiti prava djeteta te razmjerne najblaže intervencije u obiteljski život u smislu odredbi članka 5. i 7. OBZ-a.

11.2. Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi dužnost suda da obzirom na navode stranka procjeni da li su kumulativno ispunjeni uvjeti za određivanje privremene mjere u smislu odredbi OZ-a kao i to da li bi određivanje predložene privremene mjere bilo u najboljem interesu djeteta odnosno da li bi privremena mjera imala nerazmjerno negativan učinak na obiteljski život djeteta odnosno roditelja s kojim živi.

11.3. Prema odredbi članka 346. stavak 1. OZ-a radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj učini vjerojatnim postojanje tražbine odnosno ako učini vjerojatnim opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna radi sprječavanja nasilja ili nastanka nenadoknadive štete koja prijeti.

Nadalje prema odredbi članka 347. stavak 1. i 2. OZ-a radi osiguranja ne novčanih tražbina može se odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha osiguranja ako je to nužno radi sprječavanja nasilja odnosno drugih važnih razloga osiguranja pravnog reda u kojem će slučaju sud privremeno odrediti sporni odnos među strankama.

11.4. Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi da predlagatelj osiguranja mora dokazati kumulativno ispunjenje uvjeta iz članka 346. stavak 1. OZ-a a sud prilikom donošenja odluke mora imati uvid u načela propisana odredaba članka 5. i 7. OBZ-a.

12. Po ocijeni ovoga suda, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud ispunjeni su uvjeti za donošenje pobijane privremene mjere.

12.1 Naime predlagatelji osiguranja su u postupku dokazali vjerojatnost svoje tražbine obzirom da ulaze u krug osoba koje imaju pravo na ostvarivanje osobnih odnosa sa malodobnim djetetom.

12.2. Nadalje iz nalaza i mišljenja nadležnih centara za socijalnu skrb kao i drugih provedenih dokaza nespornim proizlazi da je nužna ponovna uspostava međusobnih odnosa predlagatelja osiguranja i malodobnog djeteta radi njegovog pravilnog psihofizičkog razvoja a što protivnik osiguranja opstruira (posebno naglašeno u mišljenju i prijedlogu Centra za socijalnu skrb od 21. srpnja 2022.).

12.3. Dakle kako postoji opasnost da u slučaju neodređivanja privremene mjere dijete izgubi socijalni i emocionalni kontakt sa predlagateljima osiguranja što bi štetno utjecalo na njegova prava i interese, nadalje imajući u vidu da protivnik osiguranja opstruira održavanje osobnih odnosa djeteta sa predlagateljima osiguranja zbog čega može nastati teško nadoknadiva šteta na psihofizički razvoj djeteta uzevši u obzir njegovu dob kao i to da su predlagatelji osiguranja učinili vjerojatnim postojanje svoje tražbine, ispunjeni su svi zakonski uvjeti za donošenje privremene mjere pri čemu je prvostupanjski sud u cijelosti poštivao postupovne odredbe prije donošenja pobijan odluke iz članka 536. OBZ-a.

13. Pri tome su neosnovani žalbeni navodi da je prvostupanjski sud donio pobijano rješenje na temelju kontradiktornih nalaza i mišljenja Centra za socijalnu skrbi i Centra za socijalnu skrb.

13.1. Naime iz stanja spisa kao uostalom i nalaza i mišljenja navedenih centara, što prvostupanjski sud ima u vidu, nespornim proizlazi nužnost ponovne uspostave osobnih kontakata predlagatelja osiguranja s djetetom dok postoji razlika samo o načinu ostvarivanja istih.

13.2. Prvostupanjski sud je uvažavajući gore navedeno kao i prijedlog protivnika osiguranja da se osobni kontakti odvijaju postepeno odredio način i termine održavanja tih odnosa imajući u vidu sve okolnosti slučaja i navode stranaka.

14. U pogledu donošenja odluke prije provedbe dokaza kombiniranim psihologijsko-psihijatrijskim vještačenjem prvostupanjski sud za istu daje valjane razloge imajući u vidu činjenicu žurnosti postupka osiguranja.

14.1. Prvostupanjski sud je cijeneći okolnost da navedeno vještačenje iziskuje duže vremensko razdoblje odredio privremenu mjeru bez provođenja ovoga dokaza.

14.2. Navedeni stav prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud uzevši u obzir svrhu instituta privremenih mjera kao provizornog uređenja spornih odnosa među strankama (do donošenja meritorne odluke u parničnom postupku) kao i zakonskim pretpostavkama za njihovo određivanje.

15. U pogledu žalbenih navoda vezanih za povredu prava na privatni i obiteljski život ovaj sud ih u cijelosti smatra neosnovanim.

15.1. Naime prema odredbi članka 5. stavak 1. OBZ-a sudovi i javno pravna tijela koja vode postupke u kojima se izravno ili neizravno odlučuje o pravima djeteta moraju ponajprije štititi prava djeteta i njegovu dobrobit a prema odredbi članka 7. navedenog zakona mjere kojima se zadire u obiteljski život prihvatljive su ako su nužne te se njihova svrha ne može uspješno ostvariti poduzimanjem blažih mjera.

15.2. Nesporno je da određivanje privremene mjere predstavlja zadiranje u pravo protivnika osiguranja na poštivanje privatnog i obiteljskog života no takva mjera je po ocijeni ovoga suda nužna i opravdana obzirom na utvrđeno činjenično stanje tijekom postupka.

15.3. Pobijana odluka je donesena u skladu sa zakonom i teži ostvarenju legitimnog cilja koji se očituje u osiguranju prava i interesa djeteta na održavanje osobnih kontakata sa bakom i djedom sa majčine strane.

Imajući u vidu da prema mišljenjima centara za socijalnu skrb proizlazi da su ovi kontakti nužni za pravilan psihofizički razvoj djeteta kao i to da je upravo protivnik osiguranja svojim postupcima opstruirao ove kontakte (iz iskaza malodobnog djeteta proizlazi da se ne sjeća kada je zadnji puta vidjelo baku i djeda) proizlazi da je predložena privremena mjera razmjerna i u skladu sa zakonom te teži legitimnom cilju tj. pravo djeteta na viđanje predlagatelja osiguranja ima prednost u odnosu na pravo protivnika osiguranja na njegov privatni i obiteljski život.

15.4. Pri tome ovaj sud napominje da protivnik osiguranja ne navodi relevantne i dostatne razloge kojim bi potkrijepio svoje tvrdnje o povredi prava na obiteljski i privatni život osim svojih obveza na poslu kao i aktivnosti djeteta (tečaj plesa).

16. Također su neosnovani žalbeni razlozi da privremena mjera obzirom na način kako je formulirana u izreci pobijanog rješenja nije određena a niti provediva.

16.1. Ovaj svoj navod protivnik osiguranja potkrjepljuje formulacijom iz izreke rješenja o prethodnom dogovoru sa protivnikom osiguranja kao i zbog činjenice da predložena privremena mjera se odnosi i na određivanje osobnih kontakata za vrijeme ljetnih praznika što je po njemu nelogično obzirom da se radi o djetetu predškolske dobi.

16.2. Prvenstveno se napominje da je prema navedenoj privremenoj mjeri protivnik osiguranja dužan omogućiti ostvarivanje izravnih i neizravnih osobnih kontakata predlagatelja osiguranja s djetetom.

Pod dogovorom se podrazumijeva obveza protivnika osiguranja da u kontaktu sa predlagateljima osiguranja točno utvrde mjesto preuzimanja djeteta odnosno točan sat kontaktiranja putem videolinka pri čemu je prvostupanjski sud upravo imao u vidu poslovne obveze odnosno radno vrijeme protivnika osiguranja.

Prvostupanjski sud uopće u izreci pobijanog rješenja ne navodi održavanje osobnih kontakata tijekom školskih ljetnih praznika no i da je naveo ne bi se radilo o pogrešnoj primjeni materijalnog prava odnosno eventualnoj neprovedivosti rješenja imajući u vidu očekivano trajanje parničnog postupka a samim time i privremene mjere.

17. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbio žalbu protivnika osiguranja kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsko rješenje.

Vukovar, 16. studenog 2022.

Sudac

Krešimir Biljan, v.r.