Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 8 Kžzd-29/2022-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Igora Pavlica i Ljiljane Kolenko, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasmine Šagi, u kaznenom predmetu protiv optužene Đ. K., zbog kaznenih djela iz čl. 177. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11.,144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženice podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj: Kzd- 15/2019-30 od 21. ožujka 2022., u sjednici održanoj 16. studenoga 2022.

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba optužene Đ. K., ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Bjelovaru, presudom od 21. ožujka 2022. proglasio je krivom optuženu Đ. K. zbog počinjenja šest kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece, povredom djetetovih prava iz čl. 177. st. 1. KZ/11 te joj na temelju čl. 177. st. 1. KZ/11 utvrdio pojedinačne kazne zatvora i to za svako dijete, tj. V. mljt. G., N. mljt. G., N. mljt. K., V. V. mljt. K., A. mljt. K. i L. mljt. K., u trajanju od po tri mjeseca, te ju na temelju čl. 51. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena je uvjetna osuda tako da se izrečena jedinstvena kazna neće izvršiti ako optužena u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. 1.1. Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19; dalje:

ZKP/08-19 – valja primijetiti da sud prvog stupnja nije naveo brojeve "Narodnih novina" u kojima je taj Zakon objavljen sa svojim izmjenama i dopunama) optuženica je oslobođena plateža kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. – 6. ZKP/08-19 i nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

2. Protiv te presude žalbu i ispravak žalbe podnijela je optužena Đ. K. putem braniteljice V. K.-M., odvjetnice, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08-19 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-262/2022-2 od 24. svibnja 2022. vratio ovome sudu drugog stupnja.

5. Žalba je osnovana.

6. Ostvarenje žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje: ZKP/08-22) optuženica nalazi u tome da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, te u postojanju znatne proturječnosti između onoga što se u pobijanoj presudi navodi o sadržaju iskaza danih u postupku i samih tih iskaza.

Međutim, iz daljnjeg teksta žalbe je vidljivo da se žalitelj ustvari ne slaže sa zaključcima koje je prvostupanjski sud na temelju rezultata dokaznog postupka izveo o odlučnim činjenicama u ovom predmetu, kakvi žalbeni navodi, međutim, ne ulaze u okvire citirane bitne povrede odredaba kaznenog postupka, već žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o kojoj će više riječi biti u daljnjem tekstu.

6.1. Povodom žalbe optuženica, a sukladno ovlaštenju iz čl. 476. st. 1. ZKP/08-22, ovaj žalbeni sud je ispitao pobijanu presudu i po službenoj dužnosti, te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenih u čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08-22, niti da bi na štetu žaliteljice povrijedio kazneni zakon (čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP708-22).

7. Međutim, žalba optuženice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja je osnovana.

7.1. Tako optuženica u žalbi s pravom smatra da prvostupanjski sud prilikom izvođenja zaključaka o odlučnim činjenicama u ovom predmetu nije sa dovoljno pažnje i kritičnosti uzeo u obzir njezine stvarne stambene, socijalne, financijske i ostale životne i materijalne uvjete u kojima je u inkriminiranom razdoblju podizala i odgajala svoju malodobnu djecu, s posljedicom da se njegovo utvrđenje prema kojem je u inkriminiranom razdoblju grubo zanemarila svoje dužnosti podizanja i odgoja djece, za sada, ukazuje kao pogrešno.

7.2. Prije svega valja primijetiti da modalitet počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz čl. 177. st. 1. KZ/11, za koja se optuženica tereti u ovom postupku (konkretno, za počinjenje šest takvih kaznenih djela) čini roditelj koji grubo zanemaruje svoje dužnosti podizanja i odgoja djece.

Iz navedenog je vidljivo da se za ostvarenje ovog kaznenog djela mora raditi o grubom zanemarivanju navedenih roditeljskih dužnosti, s time da je po stavu ovog žalbenog suda za utvrđenje postojanja takvog stupnja zanemarivanja roditeljskih dužnosti, nužno radnje, odnosno, propuste za koje se počinitelj tereti sagledati u svijetlu njegovih objektivnih mogućnosti da na pravilan i kvalitetan način skrbi o odgoju i razvoju djece (brigom o njihovom zdravlju, prehrani, odgoju, školovanju, osiguranjem adekvatnih stambenih uvjeta i ostalim temeljnim uvjetima za pravilan razvoj i odrastanje djece).

Drugim riječima, uvjet za postojanje ovog kaznenog djela je da je počinitelj objektivno bio sposoban i u mogućnosti, i to kako u ekonomskom tako i u fizičkom te psihičkom smislu (u svezi čega se kao osobito važno ukazuje pitanje da li je uopće raspolagao s odgovarajućim i dostatnim odgojnim i drugim psihičkim kapacitetima za ispunjavanje svojih roditeljskih dužnosti), svojoj djeci osigurati i pružiti nužne uvjete za njihov pravilan razvoj i odgoj, pri čemu valja dodatno ukazati da se za krivnju kod ovog kaznenog djela traži namjera (dolus).

7.2. Što se tiče materijalnih mogućnosti optuženice da djeci osigura odgovarajuće uvjete za njihov pravilan rast i razvoj, posebice one stambene (naime, iz činjeničnog opisa djela proizlazi da se ista između ostalog tereti da je stambeni prostor u kojem je živjela s djecom bio neuredan, vlažan i mračan, te higijenski neprimjeren za stanovanje djece), ovaj žalbeni sud primjećuje da je sam prvostupanjski sud na temelju rezultata dokaznog postupka utvrdio da je ista u inkriminirano vrijeme živjela u izuzetno lošim stambenim i materijalnim prilikama u skučenom prostoru (konkretno, iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da je optuženica s djecom živjela u staroj, trošnoj kući u kojoj su pored nje i njezino šestero djeca živjeli još i njezina sestra sa svoje četvero djece te njihova majka, s time da je ona zajedno s djecom koristila samo jednu prostoriju), te da je kao samohrana majka egzistencijalne potrebe svoje djece financirala od prihoda u vidu minimalne socijalne pomoći i alimentacije.

Što se pak tiče strukture ličnosti optuženice i s time povezanim pitanjem da li je ista uopće raspolagala sa odgovarajućim i dostatnim odgojnim i drugim psihičkim kapacitetima nužnim za kvalitetno ispunjavanje roditeljskih dužnosti bez pomoći stručnih osoba, iz rezultata njezinog psihijatrijsko - psihologijskog vještačenja slijedi da je riječ o osobi sa lakom mentalnom retardacijom, čije opće intelektualne sposobnosti upućuju na primarno nezrelu osobu sa slabije razvijenim empativnim kapacitetima korekcije ponašanja uslijed nedostatnog doživljaja pozitivne krivnje koja omogućuje razvoj odgovornosti za posljedice. Kod takvih osoba uslijed uvjeta odrastanja i načina odgajanja koje su same iskusile može doći do oslabljenog ili nepotpunog razvoja kapaciteta za korekciju ponašanja, a samim time u kasnijoj odrasloj dobi i do poteškoća u izvršavanju dužnosti uključujući i onih roditeljskih, pri čemu je psihijatrijski vještak pojasnio da se roditeljske sposobnosti sastoje u mogućnosti uvida u kvalitetu roditeljske skrbi, motiviranosti roditelja, vrste vezivanja, emocionalne zrelosti, te spremnosti na suradnju i primanje pomoći od stručnih osoba.

Sagledavajući sada takve rezultate dokaznog postupka u svijetlu ranije izraženog stava prema kojem je uvjet za postojanje ovog kaznenog djela da je počinitelj objektivno, bez stručne pomoći i podrške bio sposoban i u mogućnosti, i to kako u ekonomskom tako i u fizičkom te psihičkom smislu osigurati djeci uvjete za njihov pravilan razvoj i odgoj, žaliteljica je u pravu kada u žalbi smatra da se utvrđenje prvostupanjskog suda prema kojem je optuženica grubo zanemarila svoje roditeljske dužnosti razvoja i odgoja djece, za sada, ukazuje kao pogrešan.

Pritom valja primijeti da iz rezultata dokaznog postupka doduše proizlazi kao izvjesno da optuženica u inkriminiranom razdoblju nije na adekvatan i pravilan način ispunjavala svoje roditeljske dužnosti glede podizanja i odgoja djece, međutim, kao što je to ranije već rečeno za ostvarenje ovog kaznenog djela mora se raditi o grubom zanemarivanju roditeljskih dužnosti, pri čemu je stupnjevanje zanemarivanja relevantnog za kaznenu odgovornost određeno objektivnim mogućnostima roditelja da na pravilan i kvalitetan način skrbe o odgoju i razvoju djece (brigom o njihovom zdravlju, prehrani, odgoju, školovanju, osiguranjem adekvatnih stambenih uvjeta i ostalim temeljnim uvjetima za pravilan razvoj i odrastanje djece).

Naposljetku, slijedom svega navedenog, a imajući u vidu da se za krivnju kod ovog kaznenog djela traži namjera (dolus), kao pogrešno se za sada ukazuje i utvrđenje prvostupanjskog suda o postojanju subjektivnog elementa predmetnih kaznenih djela.

8. Stoga je prihvaćanjem žalbe optuženice u navedenom pravcu, a sukladno ovlaštenju iz čl. 483. st. 1. ZKP/08-22, valjalo ukinuti pobijanu presudu i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a kako je to i odlučeno u izreci ovog rješenja.

9. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje je ukazano, izvesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i nove, posebice na okolnost stvarnih mogućnosti optuženice da svojoj djeci osigura pravilan razvoj i odgoj, te potom donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku, koju će obrazložiti sukladno čl. 459. ZKP/08-22, pazeći da ne počini bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju je upozoren ovim rješenjem suda drugog stupnja.

U Varaždinu 16. studenoga 2022.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke