Poslovni broj: 5Pr-113/2020

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sucu Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužitelja: A. B., kojeg zastupa punomoćnik K. B., odvjetnik u S., protiv tuženika: B. S. d.o.o., kojeg zastupa punomoćnik K. L., odvjetnik u Š., radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 3. studenog 2022.g. u nazočnosti punomoćnika stranaka, a na ročištu održanom povodom objave presude dana 16. studenog 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku: B. S. d.o.o.,u roku od 15 dana, da isplati tužitelju: A. B., na ime naknade neimovinske štete iznos od 46.000,00 kn uvećano za zakonsku zateznu kamatu po stopi koja je određena čl. 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i koja teče od dana podnošenja ove tužbe (18.3.2020.), do dana isplate.

II. Nalaže se tuženiku: B. S. d.o.o., da u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, isplati tužitelju: A. B., parnični trošak u iznosu od 9.000,00 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, pa do isplate, po stopi zatezne kamate u skladu sa odredbom čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15).

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 18.3.2020.g. i tijekom raspravljanja navodi da je posredstvom "Student servisa" bio zaposlen kod tuženika, od dana 26. travnja 2018.g., te da je i tijekom lipnja 2018.g., radio na radnom mjestu konobara u beach baru M. u sastavu kampa G. u O., da je dana 30. lipnja 2018.g. u navedenom beach baru M. u sastavu kampa G. u O. pretrpio ozljedu na radu na način da je zapeo te pao na staklenu površinu stola koji da mu je tom prilikom razrezao desnu ruku, da je uslijed pada prerezao arteriju na desnoj ruci, te da mu je ozljeda sanirana operacijskim zahvatom u K. S. uslijed čega da je tužitelj na liječenju proveo u navedenoj zdravstvenoj ustanovi od 30. lipnja 2018.g. do 2. srpnja 2018.g., da tužitelj pati od oslabljene abdukcije V. prsta desne šake, a u manjoj mjeri i IV. prsta uz blažu hipotrofiju interosealnih mišića, te uz oslabljeni GMS desne šake, a što da sukladno medicinskoj dokumentaciji predstavlja i konačno stanje. Tužitelj navodi da je radi opisane ozljede na radu proveden i inspekcijski nadzor tuženika dana 13. srpnja 208.g. kojim da je utvrđeno da su postojali propusti poslodavca u primjeni mjera zaštite na radu i to čl. 28. Zakona o zaštiti na radu kojom je regulirano da poslodavac ne smije dozvoliti samostalno obavljanje poslova osobi koja nije osposobljena za rad na siguran način, a da je navedene prigode tužitelj obavljao rad samostalno, iako nije bio osposobljen za rad na siguran način a radi čega da je inspekcija tuženiku izrekla i novčanu kaznu za citirani prekršaja što da nedvojbeno potvrđuje i odgovornost poslodavca, odnosno tuženika, za štetu koju je pretrpio tužitelj. Nadalje, tužitelj navodi da sukladno čl. 111. Zakona o radu, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom da je poslodavac dužan radniku nadoknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, da je u konkretnom slučaju tužitelj nesporno pretrpio tešku tjelesnu ozljedu uslijed koje da je bio potreban operacijski zahvat, bolničko liječenje, te dug postoperativni zahvat, te da je kod istog utvrđeno konačno stanje smanjenje pokretljivosti IV. i V. prsta desne šake. Tužitelj navodi da u ovom postupku zahtijeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje s obzirom da je pretrpio fizičke boli i strah, kao i da trpi duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženosti, da mu je trajno smanjena životna aktivnost , te da e u slobodno vrijeme neće moći baviti sportskim aktivnostima, a da je bio rukometaš u Hrvatskoj 1. B. ligi do štetnog događaja. Slijedom navedenog tužitelj zahtijeva isplatu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i to pravičnu novčanu naknadu za fizičke bolove u iznosu od 5.000,00 kn, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti 35.000,00 kn, za duševne boli zbog naruženosti iznos od 2.000,00 kn, te za pretrpljeni strah iznos od 4.000,00 kn, odnosno isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu u ukupnom iznosu od 46.000,00 kn, te naknadu mu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od dana i tijekom raspravljanja iskazuje protivljenje predmetnoj tužbi u cijelosti, te predlaže da se ista odbije i tužitelju naloži da tuženiku naknadi parnični trošak

3. U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem Zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 13.7.2018.g., medicinske dokumentacije tužitelja, zdravstvenog kartona tužitelja, pismenog nalaza i mišljenje sudskih vještaka medicinske struke dr. I. B., spec. kirurga i dr. B. Z., spec. psihijatra od 27.7.2022.g., te saslušanjem tužitelja kao stranke u postupku

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade neimovinske štete proizašle iz štetnog događaja koji se zbio dana 30.6.2018.g. kada je tužitelj, kao zaposlenik tuženika, obavljajući poslove svojeg radnog mjesta konobara pao i zadobio ozljedu- raznu ranu donjeg dijela desne podlaktice, sekciju tetive dubokog pregibača IV. i V. prsta desne šake, sekciju tetive pregibača desne šake i sekciju desne ulnarne arterije I. živca u potpunosti.

6. Odgovornost poslodavca za štetu koju radnik pretrpi na radu ili u svezi s radom određena je odredbom čl. 111. Zakona o radu (NN 93/14), dok je prema odredbi čl.25. Zakona o zaštiti na radu poslodavac odgovoran radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava.

7. Kod nesporne činjenice da je tužitelj doživio ozljedu na radu, tuženik se kao poslodavac može osloboditi objektivne odgovornosti jedino ako dokaže da je šteta nastala višom silom, krivnjom radnika, odnosno, tužitelja, te krivnjom treće osobe za koju tuženik kao poslodavac ne odgovara, a poslodavac se može djelomično osloboditi odgovornosti ako je oštećeni radnik djelomično pridonio nastanku štete.

8. Pregledom Zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 13.7.2018.g. razvidno je da je isti nadzor proveden temeljem dojave o težoj ozljedi na radu, da je predmet nadzora provedba odredbi Zakona o zaštiti na radu povodom ozljede na radu ovdje tužitelja A. B., te da su utvrđeni propusti u primjeni mjera zaštite na radu, a suviše I. J. prokuristici tuženika dan savjet da stolove sa staklenom površinom zamijeni stolovima bez staklene površine koji predstavljaju manju opasnost u slučaju guranja ili prevrtanja, a koja da je i izjavila da će isto i uraditi.

9. Tužitelj A. B. u svom stranačkom iskazu iskazuje prvenstveno da je posredstvom Student servisa bio zaposlen kod tuženika u razdoblju od 26. travnja 2018. pa do 30 lipnja 2018. godine na radnom mjestu konobara, te da je toga dana 30. lipnja 2018. godine pretrpio ozljedu na radu na način da je dobivao od svog nadređenog nalog da svaku večer pospremi staklene stolove koji su bili jako nezgrapni za prenošenje, da se radilo o jednoj staklenoj plohi koja je samo sa nekakvih čepićima bila pričvršćena za ratan i da je to trebao svaku večer unositi sa terase u objekt i tako da je to i unosio svaku večer unutar objekta, dakle u više navrata, međutim tu večer kada da je bio sam, a inače ranije da je uvijek bilo njih dvoje koji su nosili te stolove, a kako da je, dakle, tu večer bio sam, da mu je bilo lakše gurati taj stakleni stol koji je bio dug metar i pol, a širine nekih pola metra staklene površine i kada ga je gurao on da je zapeo za neku rupicu u podu, fugu i kako ga je gurao to da ga je bacilo na njega, kako je on zapeo i on se dočekao desnom rukom na to staklo i slijedeće što je vidio da jeste svoju krv koja je počela šikljati, a da je porezao desni dlan o to staklo, da je bio tu potpuno sam, da nije bilo očevidaca i da je najprije skinuo svoju majicu i zamotao ruku da bi zaustavio krvarenje, a nakon toga otrčao nekih 500 ili 600 metara do kolege zaštitara koji je bio u svojoj zaštitarskoj kućici, a koji ga je odveo na hitnu pomoć u O., s tim da u tom momentu nije nazvao poslodavca da ga obavijesti o tom događaju, te da ga je obavijestio tokom te večeri. Iskazuje da su mu na hitnoj pomoći u O. rekli da to nije neka strašna ozljeda, pitali ga ima li ga tko odvesti kući, a kako mu je to vrijeme majka bila u toplicama, a otac na brodu, da su ga pitali ima li ga koji prijatelj odvesti kući, a kako nije mogao dozvati nikoga od njih, onda da ga je hitna pomoć odvela u S. na daljnju obradu, gdje su liječnici vidjeli da je situacija malo ozbiljnija i rekli odmah sutra ujutro da mora ići na operaciju, tako da je tu noć prespavao u bolnici u S. gdje mu je ruka operirana. Operacija da je trajala tri ili četiri sata, da je bio u bolnici tri dana, a nakon toga da je krenuo oporavak, s tim da je cjelokupni oporavak trajao godinu i pol dana, a ni dan danas da mu ruka nije kakva je bila, s tim da je trpio strašne bolove i strah a ima i veliki ožiljak koji je i pokazao uređujućem sucu. Iskazuje nadalje da nije bio pod utjecajem alkohola te prigode, jer da jeste da ga ne bi me mogli slijedeće jutro operirati, te naposljetku da je svoje poslove te večeri obavljao kao i uvijek i drži da ničim nije pridonio nastanku ovog štetnog događaja.

10. Ocjenom ovako u postupku izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako u njihovoj ukupnosti, sud zaključuje da je tužitelj zadobio ozljedu na radu kao zaposlenik tuženika kada je radeći na svom radnom mjestu poslove koje i inače radi, se ozlijedio kada je sam unosio stola od ratana sa staklenom površinom u zatvoreni prostor beach bara, te kada ga nije mogao sam podignuti ga je gurao i pri tome guranju kada je stol zapeo o izbočinu na podu je tužitelj i pao na taj stakleni stol, te se ozlijedio, pa po mišljenju ovog suda, tužitelj je postupio po potrebitoj proceduri, radio kako je i inače radio, s tim da je i tu večer ostavljen sam da odradi posao koji su inače radila dva djelatnika tuženika, pa kada se pri obavljanju posla za tuženika ozlijedio na radu i koja je ozljeda u svezi s radom, ovaj sud utvrđuje nespornom činjenicu da je tužitelj doživio ozljedu na radu.

11. Ovakav način nastanka nezgode tuženik posebno ne osporava, a iz samog opisa događaja iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru, te ocjenom u postupku iskaza saslušanog tužitelja, proizlazi da je tužitelj po završetku spremajući stakleni stol gurajući ga pao i porezao ruku na staklenu površinu stola, da su utvrđeni propusti u primjeni mjera zaštite na radu na strani tuženika, da kod tužitelja nisu utvrđene okolnosti iz kojih bi proizlazilo da je prouzročio štetni događaj, pa čak ni pridonio nastanku istog, a s obzirom da ne postoje druge okolnosti koje bi tuženika ekskulpirale odgovornosti za štetu nastalu uslijed utuženog štetnog događaja, pa stoga svega je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju nastalu mu štetu.

12. Odlučujući o osnovanosti visine potraživanja u postupku je izvedeno medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima dr. I. B., spec. kirurgu i dr. B. Z., spec. psihijatru, koje ovaj sud ocjenjuje nepristranim i stručnim, pa ga zato i prihvaća.

13. Vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj u utuženoj nezgodi zadobio raznu ranu donjeg dijela desne podlaktice, sekciju tetive dubokog pregibača IV. i V. prsta desne šake, sekciju tetive pregibača desne šake i sekciju desne ulnarne arterije I. živca u potpunosti, da je zbog zadobivene ozljede hospitaliziran na Odjelu plastične kirurgije KBC S. od 30.6.2018.g. do 2.7.2018.g., da je odmah učinjen operacijski zahvat kojim se rekonstruiraju tetive, arterija i živac, da je otpušten na kućnu njegu uz imobilizaciju podlaktičnom gips longetom, da je nosio imobilizaciju mjesec dana, te nastavio ambulantno liječenje pod kontrolom kirurga, fizijatra i neurologa do sanacije, te obavljao fizikalnu terapiju ambulantno više mjeseci, da su pregledom koji su obavili za potrebe ovog postupka utvrdili da subjektivno tužitelj nema više osjeta u IV. i V. prstu desne ruke, da je dešnjak što pojačava problem, da ne može više raditi sklekove a igrao je rukomet i da ne može više nakon ozljede fino vladati loptom, da ga povremeno ruka boli da ima učestale trnce u desnoj šaci da studira nautiku a povremeno radi koa konobar pa da ga slabost desne šake smeta kod nošenja pića, skupljanja n ovca i da ima osjećaj da ga gosti zagledavaju u ruku, dok objektivno da je urednog kontakta i jednostavnih neuroloških testova da su desna šaka, njezin mali i domali prst blago deformirani uz slabost mišića dlana, da pokreti u ta dva prsta terminalno zaostaju u ekstenziji i fleksiji, da je GMS desne šake ponešto slabija od lijeve, da u opuštenom stanju šake ozlijeđeni prsti zauzimaju položaj semifleksije što odmah upada u oči i da je u donjoj trećini desne podlaktice ožiljak dužine 15 cm u obliku slova S dobro zarastao, ali jasno uočljiv u svim socijalnim situacijama, osim ako se pokrije rukavom.

14. Odlučujući o visini pravične novčane naknade za pretrpljene boli, sud je uzeo u obzir ponajprije jačinu i trajanje tih bolova kako su opisani u nalazu i mišljenju vještaka, pa je tako tim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj trpio boli jakog intenziteta 3 dana što uključuje i operacijski zahvat, srednjeg intenziteta 15 dana, a lakog intenziteta 30 dana, dok boli koje povremeno osjeća su trajnog karaktera i ubrajaju se u pojačane napore. Sud je imao na umu i druge okolnosti slučaja i težinu povrede, pa je na visinu dosuđene naknade utjecala i okolnost da je zbog utvrđene ozljede otežano i obavljanje njegovog posla konobara, ali i sporta i svakodnevnih aktivnosti. Sve te okolnosti u smislu čl. 1100.st.2. i 2. ZOO-a daju podlogu za zaključak da je tužitelju valjalo na ime ovog vida štete dosuditi zatraženi iznos od 5.000,00 kuna smatrajući takovu odštetu primjerenom pretrpljenoj šteti (čl. 1100.st.1. i 2. ZOO).

15. Odlučujući o visini pravične novčane naknade za pretrpljeni strah tužitelja, u postupku utvrđeno i to proizlazi iz nalaza vještaka, da je tužitelj u vrijeme štetnog događaja proživio primarni strah jakog intenziteta koji je trajao kratko u trenutku štetnog događaja jer nije bilo gubitka svijesti, iza toga sekundarni strah kroz tri dana za ishod liječenja, srednjeg intenziteta kroz dva tjedna, a blažeg kroz mjesec dana, te da nakon toga tužitelj ima osjećaj nelagode u situacijama kada deformacije desne šake uoče sugovornici, pa stoga svega sud je tužitelju na ime ovog vida štete dosudio zatraženi iznos od 4.000,00 kuna, smatrajući takovu odštetu primjerenom pretrpljenoj šteti (čl. 1100.st.1. i 2. ZOO).

16. Odlučujući o visini pravične novčane naknade vezano uz naruženost u postupku je utvrđeno da kod tužitelja opisani ožiljak na desnom dlanu i blaga deformacija ozlijeđenih prstiju predstavljaju naruženost srednjeg stupnja vidljivo gotovo u svim životnim situacijama, pa je stoga imajući u vidu životnu dob tužitelja, kao i lokaciju ozljede, sud je tužitelju na ime ovog vida štete dosudio zatraženi iznos od 2.000,00 kuna smatrajući takovu odštetu primjerenom pretrpljenoj šteti (čl. 1100.st.1. i 2. ZOO).

17. Odlučujući o visini pravične novčane naknade neimovinske štete na ime naknade štete za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti utvrđeno je u štetnom događaju tužitelj zadobio opisane ozljede, da je obavio adekvatno liječenje i rehabilitaciju, da su zaostale trajne posljedice u vidu gubitka osjeta IV. i V. prsta desne šake uz manji gubitak mišićne snage u odnosu na lijevu zbog presijecanja ulnarnog živca (5% umanjenja životnih aktivnost), terminalne ograničenosti pokreta u zglobovima IV. i V. prsta desne šake (2% za IV. prst, te 1% za V. prst, a uzima se ½ postotka), da će zbog navedenog patiti povremene boli u desnoj šaci, osjećati trnce, otežano obavljati grube i fine pokrete desnom šakom, kao što je izvođenje sklekova ili skupljanje novca sa stola, da je stanje tužitelja vezano uz tu povredu postalo definitivno i neće se mijenjati tokom vremena, te da će shodno svemu morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu, kao i da je zaključno zaostalo smanjenje životnih aktivnosti sveukupno 6,5%, to su ovakve okolnosti slučaja podloga za utvrđenje da se tužitelju kao pravična novčana naknada na ime ovog vida štete utvrdi iznos od zatraženih 35.000,00 kuna smatrajući takovu odštetu primjerenom pretrpljenoj šteti (čl. 1100.st.1. i 2. ZOO).

18. Vodeći računa o svim okolnostima, sud je na temelju čl. 1100.st.1. i 2. ZOO-a, utvrdio tužitelju pravičnu novčanu naknadu za povrede prava osobnosti kao neimovinsku štetu u iznosu od ukupno zatraženih 46.000,00 kn. Valja navesti da se ovaj sud pri dosudi pojedinačnih iznosa naknade štete odnosno ukupno dosuđenog iznosa iste, rukovodio orijentacijskim kriterijima VSH-a, a posebice naputkom istih kriterija kojima je za cilj ujednačavanju sudske prakse time da isti ne predstavljaju golu i čistu matematičku formulu koja bi pukim automatizmom služila za izračunavanje pravične novčane naknade, jer bi u protivnom bilo izlišno sudovanje u istima, pa je ovaj sud u konkretnom slučaju pri određivanju naknade za svaki vid štete uzimao u obzir, a što je razvidno iz obrazloženja ove presude, sve okolnosti slučaja, pri čemu trajanje i jačina fizičkih i duševnih bolova imaju tek značaj osobito važnih, ali ne i jedinih okolnosti koje je ovaj sud imao na umu pri određivanju iznosa pravične naknade.

19. Slijedom svega naprijed navedenog, ovaj sud je uz savjesnu i brižljivu ocjenu svakog pojedinog dokaza i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka presudio kao u toč. I. izreke.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 151., 154.st.1., 155. i 164. ZPP, te Tarifi o nagradama i naknadi trošak za rad odvjetnika, pa je tužitelju priznat parnični trošak zastupanja po odvjetniku za sastav tužbe od dana 18.3.2020.g. u visini od 100 bodova, za zastupanje na ročištu od 16.3.2022.g. - 100 b., za zastupanje na ročištu od 3.5.2022.g. - 100 b. i za zastupanje na ročištu od 2.11.2022.g. - 100 bodova, što ukupno iznosi 400 bodova, a prema vrijednosti boda od 10,00 kn iznosi 4.000,00 kn koji uvećan za 25% PDV-a od 1.000,00 kn iznosi od 5.000,00 kn, a uvećan za troškove vještačenja od 4.000,00 kn, koji je tužitelju priznat u cijelosti, budući se bez istih ne bi mogla utvrditi visina tužbenog zahtjeva, to je naposljetku tužitelju priznat parnični trošak u iznosu od sveukupno 9.000,00 kn (točka II. izreke).

.

U Šibeniku, dana 16. studenog 2022. godine

S U D A C :

Silvana Klisović