Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-739/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Srđana Kuzmanića kao predsjednika vijeća, Emira Čustovića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Noemi Butorac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. Š. iz K., OIB …, kojeg zastupa punomoćnica A. R. odvjetnica u Z., protiv tuženika A. B. dioničko društvo, Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-9481/2019-21 od 24. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 16. studenog 2022.,
p r e s u d i o j e i r i j e š i o
Žalba tuženika se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-9481/2019-21 od 24. svibnja 2021. u pobijanom dijelu (točke I, II iIV izreke):
a) potvrđuje u točki I izreke,
b) ukida u točkama II i IV izreke i predmet vraća prvostupanjskom sudu na prethodni postupak u ukinutom dijelu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom doslovce je suđeno:
"I. Nalaže se tuženiku A. B. d.d. Z., platiti tužitelju V. Š., K., iznos u visini od 2.897,94kn sa zateznom kamatom do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom na iznose kako slijedi:
-na iznos od 6,64kn od 01. listopada2007. do isplate,
-na iznos od 6,63kn od 02. studenog2007. do isplate,
-na iznos od 6,71kn od 03. prosinca2007. do isplate,
-na iznos od 6,67kn od 02. siječnja 2008. do isplate,
-na iznos od 6,80kn od 01. veljače 2008. do isplate,
-na iznos od 6,86kn od 29. veljače2008. do isplate,
-na iznos od 19,77kn od 31. ožujka 2008. do isplate
-na iznos od 19,29 kn od 03. travnja2008. do isplate,
-na iznos od 19,10 kn od 02. lipnja2008. do isplate,
-na iznos od 19,33kn od 30. lipnja 2008. godine do isplate,
-na iznos od 18,98 kn od 31. srpnja 2008. do isplate,
-na iznos od 19,00kn od 01. rujna2008. do isplate,
-na iznos od 19,21kn od 01. listopada 2008. do isplate,
-na iznos od 20,77kn od 31. listopada 2008. do isplate,
-na iznos od 19,72kn od 02. prosinca 2008. do isplate,
-na iznos od 44,87kn od 31. prosinca 2008. godine do isplate,
-na iznos od 45,30 kn od 02. veljače2009. do isplate,
-na iznos od 45,50kn od 02. ožujka2009. do isplate,
-na iznos od 44,96kn od 31. ožujka 2009. do isplate,
-na iznos od 45,06 kn od 30. travnja2009. do isplate,
-na iznos od 44,23kn od 01. lipnja2009. do isplate,
-na iznos od 43,62kn od 30. lipnja 2009. do isplate,
-na iznos od 43,78kn od 31. srpnja 2009. do isplate,
-na iznos od 44,10kn od 31. kolovoza 2009. do isplate,
-na iznos od 44,07 kn od 30. rujna 2009. do isplate,
-na iznos od 43,75kn od 02. studenog2009. do isplate,
-na iznos od 44,36 kn od 30. studenog 2009. do isplate,
-na iznos od 44,85 knod 31. prosinca2009. do isplate,
-na iznos od 45,55kn od 01.veljače2010. do isplate,
-na iznos od 45,39kn od 01. ožujka2010. do isplate,
-na iznos od 46,33kn od 31. ožujka 2010. do isplate,
-na iznos od 46,15kn od 30. travnja 2010. do isplate,
-na iznos od 46,50kn od 31. svibnja2010. do isplate,
-na iznos od 49,53kn od 30. lipnja 2010. do isplate,
-na iznos od 48,91kn od 16. kolovoza2010. do isplate,
-na iznos od 50,82kn od 31. kolovoza 2010. do isplate,
-na iznos od 50,16kn od 30. rujna 2010. do isplate,
-na iznos od 49,10kn od 02. studenog2010. do isplate,
-na iznos od 51,33kn od 30. studenog 2010. do isplate,
-na iznos od 54,17kn od 31. prosinca 2010. do isplate,
-na iznos od 52,16kn od 31. siječnja 2011. do isplate,
-na iznos od 52,94kn od 28. veljače2011. do isplate,
-na iznos od 52,04kn od 31. ožujka 2011. do isplate,
-na iznos od 52,20kn od 30. travnja 2011. do isplate,
-na iznos od 56,00kn od 31. svibnja 2011. do isplate,
-na iznos od 56,37kn od 30. lipnja 2011. do isplate,
-na iznos od 59,55kn od 01.kolovoza2011. do isplate,
-na iznos od 57,92kn od 31. kolovoza 2011. do isplate,
-na iznos od 56,13kn od 30. rujna 2011. do isplate,
-na iznos od 55,94kn od 31. listopada 2011. do isplate,
-na iznos od 55,80kn od 30. studenog 2011. do isplate,
-na iznos od 56,66kn od 31. prosinca 2011, do isplate,
-na iznos od 57,40kn od 31. siječnja 2012. do isplate,
-na iznos od 57,50kn od 29. veljače 2012. do isplate,
-na iznos od 56,98kn od 31. ožujka 2012. do isplate,
-na iznos od 57,33kn od 30. travnja 2012. do isplate,
-na iznos od 57,57kn od 31. svibnja 2012. do isplate,
-na iznos od 57,17kn od 30. lipnja 2012. do isplate,
-na iznos od 57,27kn od 31. srpnja 2012. do isplate,
-na iznos od 56,97kn od 31. kolovoza 2012. do isplate,
-na iznos od 56,34kn od 01. listopada 2012. do isplate,
-na iznos od 57,03kn od 31. listopada 2012. do isplate,
-na iznos od 57,36kn od 30. studenog 2012. do isplate,
-na iznos od 57,12kn od 31. prosinca 2012, do isplate,
-na iznos od 55,82kn od 05. veljače2013. do isplate,
-na iznos od 56,92kn od 28. veljače 2013. do isplate,
-na iznos od 57,58kn od 15. travnja2013. do isplate,
sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku A. B. d.d. Z., platiti tužitelju V. Š., K., iznos u visini od 11.769,52kn sa zateznom kamatom do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom na iznose kako slijedi:
-na iznos od 42,50kn od 31. listopada 2008. do isplate,
-na iznos od 57,63kn od 31. prosinca 2008. do isplate,
-na iznos od 68,54kn od 02. veljače 2009. do isplate,
-na iznos od 73,47kn od 02. ožujka 2009. do isplate,
-na iznos od 59,88kn od 31. ožujka 2009. do isplate,
-na iznos od 62,48kn od 30. travnja 2009. do isplate,
-na iznos od 41,70 kn od 01. lipnja 2009. do isplate,
-na iznos od 26,39kn od 30. lipnja 2009. do isplate,
-na iznos od 30,46kn od 31. srpnja 2009. do isplate,
-na iznos od 38,52kn od 31. kolovoza 2009. do isplate,
-na iznos od 37,83kn od 30. rujna 2009. do isplate,
-na iznos od 29,67kn od 02. studenog 2009. do isplate,
-na iznos od 44,97kn od 30. studenog 2009. do isplate,
-na iznos od 57,24kn od 31. prosinca 2009. do isplate,
-na iznos od 74,69kn od 01. veljače 2010. do isplate,
-na iznos od 70,69kn od 01. ožujka 2010. do isplate,
-na iznos od 94,38kn od 31. ožujka 2010. do isplate,
-na iznos od 89,89kn od 30. travnja 2010. do isplate,
-na iznos od 98,64kn od 31. svibnja 2010. do isplate,
-na iznos od 174,44kn od 30. lipnja 2010. do isplate,
-na iznos od 158,84kn od 16. kolovoza 2010. do isplate,
-na iznos od 206,51kn od 31. kolovoza 2010. do isplate,
-na iznos od 190,04 kn od 30. rujna 2010. do isplate,
-na iznos od 163,55kn od 02. studenog 2010. do isplate,
-na iznos od 219,45kn od 30. studenog 2010. do isplate,
-na iznos od 290,56kn od 31. prosinca 2010. do isplate,
-na iznos od 240,21kn od 31. siječnja 2011. do isplate,
-na iznos od 259,58kn od 28. veljače 2011. do isplate,
-na iznos od 237,09kn od 31. ožujka 2011. do isplate,
-na iznos od 241,19kn od 30. travnja 2011. do isplate,
-na iznos od 336,36kn od 31. svibnja 2011. do isplate,
-na iznos od 345,63kn od 30. lipnja 2011. do isplate,
-na iznos od 425,14kn od 01. kolovoza 2011. do isplate,
-na iznos od 384,30kn od 31. kolovoza 2011. do isplate,
-na iznos od 339,85 kn od 30. rujna 2011. do isplate,
-na iznos od 334,79kn od 31. listopada 2011. do isplate,
-na iznos od 331,34kn od 30. studenog 2011. do isplate,
-na iznos od 352,67kn od 31. prosinca 2011, do isplate,
-na iznos od 371,26kn od 31. siječnja 2012. do isplate,
-na iznos od 373,75kn od 29. veljače 2012. do isplate,
-na iznos od 360,89kn od 31. ožujka 2012. do isplate,
-na iznos od 369,57kn od 30. travnja 2012. do isplate,
-na iznos od 375,52kn od 31. svibnja 2012. do isplate,
-na iznos od 365,52kn od 30. lipnja 2012. do isplate,
-na iznos od 368,15kn od 31. srpnja 2012. do isplate,
-na iznos od 360,66kn od 31. kolovoza 2012. do isplate,
-na iznos od 344,69kn od 01. listopada 2012. do isplate,
-na iznos od 361,95kn od 31. listopada 2012. do isplate,
-na iznos od 370,24kn od 30. studenog 2012. do isplate,
-na iznos od 364,20 knod 31. prosinca 2012, do isplate,
-na iznos od 331,64kn od 05. veljače 2013. do isplate,
-na iznos od 359,30kn od 28. veljače 2013. do isplate,
-na iznos od 361,34kn od 15. travnja 2013. do isplate,
sve u roku od 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva isplatu zatezne kamate na iznos od 43,75 kn tekuću od 20. studenog 2008. godine do 02. studenog 2009. godine, te zateznu kamatu tekuću na iznos od 29,67 kn tekuću od 02. studenog 2008. godine do 02. studenog 2009. godine.
IV. Nalaže se tuženiku A. B. d.d. Z., platiti tužitelju V. Š., K., parnični trošak u iznosu od 9.650,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 24. svibnja2021. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."
2. Protiv navedene presude tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da presudu preinači na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja i obveže ga na plaćanje parničnih troškova, a podredno da presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije dogovoreno.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Tužitelj, kao korisnik kredita, i pravni prednik tuženika H. A. – A. – B. d.d., podružnica S., kao kreditor, su 10. ožujka 2006. sklopili ugovor o kreditu po kojemu je banka odobrila korisniku kredita nenamjenski kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 15.000 CHF prema srednjem tečaju za CHF H. A.-A.-B. važećem na dan korištenja kredita, s tim da se na iznos kredita obračunavaju kamate od 7,25% dekurzivno godišnje, i uključene su u anuitete, kamatna stopa je ugovorena kao promjenljiva tako da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama H. A.-A.-B. d.d. Rok otplate kredita iznosio je 7 godina od dana stavljanja kredita u otplatu, a kredit se otplaćuje u 84 mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 228,23 CHF. Korisnik kredita se suglasio da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope, visine anuiteta te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom te se obvezao plaćati tako izmijenjene anuitete.
6. Tužitelj tvrdi da su ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi i one u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica za švicarski franak ništetne, a kako je tijekom trajanja ugovornog odnosa tuženik povisivao kamatnu stopu i kako je tečaj švicarskog franka rastao traži da mu tuženik plati određene novčane svote na ime preplaćenih kamata i tečajnih razlika.
7. Prvostupanjski sud je kao prethodno pitanje riješio pitanje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi relevantnih za donošenje odluke, pa je tako zaključio da su odredbe ugovora o promjenljivoj kamatnoj stopi u članku 3. i 6. Ugovora o kreditu nerazumljive, očito polazeći od toga da nisu navedeni niti obrazloženi parametri na osnovu kojih se mijenja kamatna stopa tijekom trajanja ugovora, pa su samim tim te odredbe nepoštene, i time ništetne sukladno odredbi članka 87. Zakona o zaštiti potrošača. Polazeći od ovakvog utvrđenja sud je zaključio da tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju ugovora odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, i to oslonom na odredbu članak 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – u daljnjem tekstu: ZOO). Visinu tražbine koja se odnosi na preplaćene kamate sud je utvrdio u svoti od 2.897,94 kn. Razliku s osnova valutne klauzule između anuiteta prema početnom otplatnom planu po srednjem tečaju banke važećem na dan dospijeća u odnosu na anuitete prema početnom planu po srednjem tečaju banke važećem na dan isplate kredita (15. ožujka 2006.) sud je utvrdio u iznosu od 11.769,50 kn, na temelju knjigovodstveno – financijskog vještačenja.
8. Zatezne kamate na dosuđene svote sud je dosudio od dana plaćanja pojedinih anuiteta jer je smatrao da tuženik kao ugovorna strana koja se bavi plasiranjem kredita kao glavnom djelatnošću morao, prilikom sklapanja ugovora s tužiteljem kao potrošačem, postupati u skladu s pažnjom dobrog gospodarstvenika sukladno odredbi članka 10. ZOO, a da to nije učinio, te da je tuženik bio svjestan ili barem morao biti svjestan nedopuštenosti i nepoštenosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenljivoj kamatnoj stopi zbog čega je bio nepošten od trenutka sklapanja ugovora jer je znao ili morao znati za ništetnost, a svejedno je primao tužiteljeve uplate prema ništetnim odredbama. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva što se odnosi na plaćanje svote od 11.769,52 kn na ime razlike između tečaja CHF na dan puštanja kredita u optjecaj i tečaja CHF na dan plaćanja kreditnih anuiteta prvostupanjski sud se pozvao na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 u kojoj je potvrđena odluka Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 a u kojoj je zauzeto stajalište da se o odredbama ugovora o valutnoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo, da potrošači nisu dovoljno informirani o ekonomskom riziku u odnosu na ugovore o kreditu koji se sklapaju u valuti švicarski franak, da potrošači nisu o postojećem riziku obaviješteni uredno i u razumnoj mjeri da bi mogli razumjeti sporne odredbe, zbog čega je povrijeđeno pravo potrošača na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene odredbe ugovora. Sud ističe da je vezan stajalištem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a tuženik nije dokazao da bi tužitelju bile protumačene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli. Kao neosnovan ocijenio je navod tuženika da bi ugovorna odredba iz članka 1. ugovora o kreditu tužitelju kao potrošaču bila razumljiva i jasna. Dakle, svoj zaključak o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli temelji na pravomoćnoj presudi Visokog Trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 donesenoj povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa.
9. Tuženikov prigovor zastare sud je otklonio jer je smatrao da zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a u konkretnom slučaju pravo na zahtjev za isplatu teče od dana kada su presude donesene povodom kolektivnih tužbi postale pravomoćne, a to je za promjenljivu kamatnu stopu 13. lipnja 2014., a za valutnu klauzulu 14.lipnja 2018. Inače sud smatra da se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok s obzirom da se radi o stjecanju bez osnove propisano odredbom članka 226. ZOO.
10. O žalbi tuženika protiv točke I izreke prvostupanjske presude.
11. Žalba tuženika protiv točke I izreke prvostupanjske presude nema svog opravdanja.
11.1. Ispitujući presudu u tom dijelu a na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP- a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a. Presuda se u tom dijelu može ispitati, ona je razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi u sadržaju zapisnika i iskazima danim u postupku i samog zapisnika kako se to paušalno tvrdi u žalbi.
11.2. U odnosu na ovaj dio presude nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stvak1. u vezi sa člankom 8. ZPP-a jer saslušanje javnog bilježnika koji je solemnizirao ugovor nije bilo potrebno, a svjedok, djelatnik tuženika nije bio predložen na okolnosti obrazlaganja posljedica ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi.
12. U odnosu na žalbeni navod da je sud pogrešno zaključio prethodni postupak prije nego što je tužitelj odredio tužbeni zahtjev, tj. prije nego što je precizirao novčane svote čiju isplatu traži valja navesti da je tužitelj precizirao tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja a prema odredbi članka 186.b stavak 3. ZPP-a u sporovima u kojima tužitelj ne može postaviti tužbeni zahtjev za isplatu određenog novca prije nego dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnog odnosa dužan dati tužitelj je ovlašten u tužbi istaknuti zahtjev kojim će tražiti od suda da tuženika osudi na isplatu čiju će visinu odrediti nakon što tuženik dade podatke, odnosno nakon što se provede vještačenje o podacima koje je tuženik izbjegavao dati. Time nije tuženik doveden u neravnopravan položaj, jer mu je omogućeno da raspravlja o postavljenom tužbenom zahtjevu nakon preinake tužbe.
13. Protivno shvaćanju žalitelja ovaj sud nalazi da su stranke sklapajući ugovor o kreditu jedino jasno i nedvojbeno pristale na kamatnu stopu koja je tada ugovorena, a sve kasnije promjene kamatne stope su bile ništetne, pa tužitelju pripada razlika između početne kamatne stope i promjena kamatnih stopa koje su bile više od 7,25%, s tim da sud nije imao ovlaštenja sam određivati visinu kamatne stope jer je to protivno načelu autonomije volje ugovornih strana kao jednom od temeljnih načela obveznog prava.
14. Žalitelj pobija i pravo suda da primijeni odredbe članka 502.c ZPP-a s obzirom da tužitelj u ovom postupku traži isplatu navodno preplaćenih iznosa temeljem instituta stjecanja bez osnove, a odredba članka 502.c ZPP-a je regulirala pravo da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presuda kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a tj. kolektivne tužbe gdje je utvrđeno da se određenim postupanjem, uključujući propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tuženik ovlašten štititi.
14.1. Tuženikovo tumačenje odredbe članka 502.c ZPP-a nije prihvatljivo i radi se o strogo gramatičkom tumačenju. Propise treba tumačiti u skladu sa svrhom njihovog donošenja a jasno da je svrha pružanje zaštite potrošačima u individualnim parnicama koje će pokrenuti na osnovi presuda donesenim po kolektivnim tužbama. Za primijetiti je da je izmijenjena odredba članka 502.c dodavanjem iza riječi "naknade štete riječi ili isplata", pa ovaj sud ne nalazi da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a. S tim u vezi za navesti je da ni u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3142/18, a ni u odluci Ustavnog suda broj U-III-2233/19, koje se također tiču primjene ove zakonske odredbe, nisu zauzeti stavovi koji bi dovodili u pitanje ovakvo tumačenje odredbe. U praksi je ovakvo tumačenje odredbe postalo općeprihvaćeno.
15. Kada se radi o odluci prvostupanjskog suda kojom je određeno plaćanje svote od 2.897,94 kn na ime preplate po osnovi promjenljive kamatne stope prvostupanjski sud se pozvao na pravna utvrđenja iz odluka sudova na koje se pozvao tužitelj, a koje su donesene u postupku radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača – korisnika kredita s valutnim klauzulama vezanim uz CHF i s promjenljivom kamatnom stopom. Riječ je o presudama Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12, Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13, Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014 i Rev-221/2018. Navedenim odlukama pravomoćno je utvrđeno da je tuženik, u razdoblju u kojem spada i vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o promjenljivoj kamatnoj stopi, a da nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime su banke postupile suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, dalje: ZZP/07).
16. Protivno shvaćanju žalitelja prvostupanjski sud je pravilno odbio prigovor zastare navodeći da se u konkretnom slučaju primjenjuje zastarni rok od 5 godina s obzirom da se radi o stjecanju bez osnove (članak 1111. ZOO) i da zastara počinje teći od pravomoćnosti odluka donesenih u postupku kolektivne zaštite, a presuda u pogledu promjenljive kamatne stope je postala pravomoćna 13. lipnja 2014., dok u pogledu valutne klauzule za CHF je postala pravomoćna 14. lipnja 2018., a do podnošenja tužbe u ovom predmetu nije protekao petogodišnji zastarni rok.
17. Prema tome, iz iznesenog proizlazi da žalba tuženika izjavljena protiv točke I presude nema svog opravdanja pa je stoga temeljem odredbe članka 368. stavak 1.
ZPP-a presuđeno kao u izreci.
18. O žalbi tuženika protiv točke II i IV izreke.
19. Pobijanom točkom II izreke naloženo je tuženiku plaćanje svote od 11.769,52 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog obroka pa do isplate a na ime tečajnih razlika između tečaja po kojem je tužitelj vraćao kredit i tečaja po kojemu je isplaćen kredit. Zaključak o ništetnosti ove ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sud temelji na pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda broj Pž- 6632/2017od 14. lipnja 2018. kojim odlukama je utvrđena ništenost odredbi o valutnim klauzulama, i pri tom ističe da tuženik nije dokazao da bi tužitelju bile protumačene ugovorne odredbe uz koje je vezana glavnica švicarski franak te je ocijenio kao neosnovane navode tuženika da bi ugovorna odredba iz članka 1 ugovora kojom je ugovorena valutna klauzula potrošaču bila razumljiva i jasna.
20. No, za primijetiti je da je tuženik u odgovoru na tužbu predložio da se sasluša svjedokinja, zaposlenica tuženika koja je navodno prilikom sklapanja ugovora o kreditu detaljno upoznala tužitelja sa kreditnim proizvodom, i istom objasnila što zapravo znači valutna klauzula odnosno koji je njezin cilj i svrha, kao i ekonomske posljedice eventualnog porasta vrijednosti CHF na njegove kreditne obveze odnosno rizike koji mogu proizaći iz činjenice ugovaranja kredita u CHF. Na pripremnom ročištu održanom 16. lipnja 2020. tuženik je pored saslušanja javnog bilježnika, predložio i saslušanje svjedokinje na navedene okolnosti, i to S. Š. iz poslovnice S.
20.1. U kolektivnom sporu ispituje se valjanost pojedinih ugovornih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima kroz oglase, promidžbene poruke banaka i javne izjave, dakle nije bilo predmet ispitivanje konkretnih odredbi iz pojedinačnog ugovora, pa su stoga banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora obavijestile potrošača, u konkretnom slučaju tužitelja, o rizicima i posljedicama ugovornih odredbi na određivanje njegove novčane obveze, te da je tužitelj, usprkos tome, dakle nakon što je informiran o posljedicama sklapanja ugovora sa takvim odredbama ipak donio odluku o sklapanju ugovora. Kada bi se banci onemogućilo dokazivanje ovih činjenica onda bi se zaključak o ništetnosti pojedine ugovorne odredbe temeljio na činjenicama o kojima ni u jednom sudskom postupku nije raspravljano, niti su kao takve utvrđene, dakle ni u kolektivnom sporu, jer se tamo ne raspravlja o pojedinačnim ugovorima, a ni u individualnoj parnici ako bi se banka onemogućila o takvom dokazivanju. Takvo postupanje suda je u protivnosti sa temeljnim postupovnim zahtjevima prava na jednakost oružja kako ga tumači Europski sud za ljudska prava i Ustavni sud Republike Hrvatske, ali i institucionalnim jamstvima prava na pravično suđenje kao što je pravo na pristup sudu.
21. Propust je prvostupanjskog suda što nije saslušao svjedokinju S. Š. na ranije navedene okolnosti, niti je naveo razloge takvog svog postupanja pa je time počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi sa člankom 8. ZPP-a, na čije postojanje se opisno ukazuje u žalbi, te članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a jer je tuženik na ovaj način onemogućen u raspravljanju pred sudom. Radi iznesenog i na temelju odredbe članka 369. stavak 1. i 377. stavak 1. ZPP-a riješeno je kao pod točkom b izreke ove presude i rješenja.
22. Iako je pobijana presuda pod točkom II ukinuta i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, to ne znači da su osnovani svi žalbeni navodi tuženika.
23. Radi racionalnijeg vođenja spora za ukazati je strankama da su pravna shvaćanja prvostupanjskog suda koja se tiču ostalih spornih pitanja, prihvatljiva ovom sudu (toč. 11-18 ove odluke).
24. U nastavku postupka sud će otkloniti uočene povrede odredaba parničnog postupka i snova odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.
25. Kako odluka o parničnim troškovima ovisi o konačnom ishodu spora to je i točku IV izreke pobijane presude valjalo ukinuti.
Dubrovnik, 16. studenog 2022.
Predsjednik vijeća:
Srđan Kuzmanić
