Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž R- 991/2020-3

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Maričić- Orešković predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Branke Ježek Mjedenjak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz D., OIB: …kojeg zastupa punomoćnik V. M., odvjetnik u D., protiv tuženika Opće bolnice D., OIB:…., D., kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u O. društvu R. & partneri d.o.o. Z., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj 11 Pr-210/18 od 28. kolovoza 2020., 16. studenoga 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj 11 Pr-210/18 od 28. kolovoza 2020.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 48.839,18 kn, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom preciziranom po stopi i tijeku na pojedinačne mjesečne iznose pobliže navedene u izreci presude umanjene za iznos porez na dohodak i prirez poreza na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, dok je u točki II. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 8.312,50 kn u roku od 8 dana sa zakonskom zateznom kamatom počev od 29. kolovoza 2020. do isplate.

2. Protiv te presude žalbu podnosi tuženik pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti te tužitelja obveže na naknadu troškova postupka uključujući i žalbeni trošak, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbenih navoda s prijedlogom da se žalba tuženika odbije kao neosnovana.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike manje isplaćene plaće za razdoblje od mjeseca srpnja 2016. do mjeseca rujna 2018. i to na ime dodatka za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata te naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.

6. U provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio da je tužitelj u relevantnom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu liječnika odnosno doktora medicine-specijalista radiologije, da je u tom razdoblju ostvario prekovremene sate te da je tuženik tužitelju u utuženom razdoblju isplatio umanjene plaće na način da mu nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužitelj cijelo vrijeme radio u otežanim uvjetima, da mu nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužitelj cijelo vrijeme radio kao liječnik specijalista i imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, te da je u svezi s time prilikom obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad uzimao kao prosjek prethodno isplaćene plaće umanjene za neisplaćene navedene dodatke.

7. Prvostupanjski sud provedenim financijskim vještačenjem utvrđuje da razlika neisplaćenog dijela plaće po utuženim osnovama u relevantnom razdoblju ukupno iznosi 48.839,18 kn, pa prihvaća osnovanim tužbeni zahtjev u toj visini sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (osim zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) primjenom relevantnih odredbi Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 143/13. i 96/15. - dalje KU/13), te odredbi Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 28/18. - dalje KU/18), relevantnih odredbi Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 141/12. - dalje TKU/12) i Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 128/17. i 47/18. - dalje TKU/17), te odredbi Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14. i 127/17. - dalje ZR) i Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje ZOO), dok o naknadi troškova postupka odlučuje primjenom članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.

8. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, koju neosnovano ističe tuženik u žalbi, s obzirom da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.

9. Protivno žalbenim navodima tuženika, nije počinjena apsolutno bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a jer je pobijanom presudom odlučeno u okviru konačno postavljenog tužbenog zahtjeva koji nije prekoračen. Jednako tako obrazloženje presude suda prvog stupnja sadrži sve što je procesnim pravilima propisano pa nije počinjena u žalbi tuženika istaknuta povreda iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 338. stavak 4. ZPP-a.

10. Neosnovano tuženik ukazuje i na bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 186.b stavak 4. ZPP-a jer smatra da nije bilo uvjeta za prihvaćanje manifestacijskog zahtjeva istaknutog u tzv. stupnjevitoj tužbi.

11. Naime, tužitelj je u ovome predmetu postavio tzv. stupnjevitu tužbu iz članka 186.b stavak 3. ZPP-a prema kojoj odredbi u sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnoga odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati. Stavkom 4. članka 186.b ZPP-a propisano je da u slučaju postavljanja zahtjeva sukladno stavku 3. ove zakonske odredbe, tužitelj je dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud odredi tijekom postupka rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba. O zahtjevu za davanje podataka sud odlučuje na način propisan odredbom članka 325.a stavak 1. ZPP-a, rješenjem protiv kojeg stranka može izjaviti žalbu koja ne odgađa provedbu rješenja, dok prema stavku 2. iste zakonske odredbe ako utvrdi da zahtjev nije osnovan, sud će donijeti rješenje iz članka 186.b stavak 4. ZPP-a.

12. Iz sadržaja spisa proizlazi da je tuženik po pozivu suda dostavio dokumentaciju koja je bila temelj za izradu nalaza i mišljenja vještaka financijske struke. Nakon provedenog vještačenja tužitelj je podneskom od 25. svibnja 2020. postavio određeni zahtjev o kojem je sud prvog stupnja meritorno odlučio, pa odlučujući u okviru tog zahtjeva nije počinio apsolutno bitnu procesnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. točka 12. ZPP-a.

13. Vezano za žalbene navode tuženika koji se odnose na stupnjevitu tužbu i označavanje vrijednosti predmeta spora iz članka 40. ZPP-a treba reći da podnošenjem stupnjevite tužbe tužitelj nije označio vrijednost predmeta spora ali je postavljanjem zahtjeva po provedenom vještačenju odredio vrijednost predmeta spora u skladu sa člankom 186.b stavak 4. ZPP-a iznosom od 48.839,18 kn koji je tužitelju u cijelosti dosuđen te je relevantan kao vrijednost predmeta spora i kod obračuna visine troškova postupka.

14. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a, te na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

15. I u žalbenoj fazi postupka je sporna pravna osnova zahtjeva tužitelja u dijelu kojim potražuje isplatu neplaćenog dijela bruto plaće s osnova dodatka za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata odnosno način obračuna tih dodataka te u svezi s tim i naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i za vrijeme privremene nesposobnosti za rad.

16.Neosnovano tuženik ustraje kod istaknutog prigovora zastare jer je sud prvog stupnja navedeni prigovor otklonio kao neosnovan pravilnom primjenom odredbe članka 232. stavak 4. ZR i članka 139. ZR te odredbe članka 215. stavak 1. ZOO-a.

17. Neosnovano tuženik u žalbi ustraje kod prigovora promašene pasivne legitimacije, pored nesporne činjenice da se radi o potraživanju isplate dodataka na plaću i naknade plaće a tuženik je poslodavac tužitelja, na što ne utječe činjenica što se obračun plaće vrši putem Centraliziranog obračuna plaća (COP).

18. Nadalje, člankom 94. ZR, propisano je da se za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koje je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

19. Člankom 51. KU/13 i članom 49. KU/18 propisano je da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10% ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

20. Prema članku 57. KU/13 i članku 55. KU/18 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, koji u konkretnom slučaju iznosi 25%.

21. U članku 59. KU/13 propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine, ostvaruju dodatak na plaću u omjeru od 10% od osnovne plaće, odnosno nakon 1. listopada 2015. u omjeru 12% od osnovne plaće. Istovjetnu odredbu sadrži i članak 57. KU/18.

22. Neosnovano tuženik u žalbi ukazuje na pogrešan obračun dodataka za otežane uvjete rada te za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, budući da je iz metodologije obračuna dodataka opisane u nalazu sudskog vještaka financijske struke, razvidno da je vještak obračunavao naprijed navedene dodatke u odnosu na osnovnu plaću tužitelja.

23. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da tužitelj za prekovremeni rad ima pravo samo na dodatak za prekovremeni rad sukladno članku 51. KU/13 odnosno članku 49. KU/18. U tom pravcu je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da tužitelj, kada mu kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka po osnovama iz članka 57. i članka 59. KU/13 odnosno iz članka 55. i članka 57. KU/18 zajedno s dodatkom za prekovremeni rad te da isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu navedenih dodataka.

24. Naime, ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi te ukoliko u istim okolnostima obavlja prekovremeni rad, onda radnik uz pravo na povećanje plaće za prekovremeni rad ima i pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za sate prekovremenog rada.

25. Navedeni zaključak sukladan je pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenom na 8. sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019. zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu koje glasi: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 143/13. i 96/15. - dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

26. Nadalje, člankom 81. ZR/14 je propisano da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Prema članku 36. stavak 1. KU/13 odnosno članku 34. KU/18 radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje se naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a u stavku 2. istog članka je određeno da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

27. Prema članku 59. stavak 1. TKU/12 odnosno članku 58. stavak 2. TKU/17, ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje (stavak 1.), te naknada u 100% iznosu njegove plaće u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje, pripada zaposleniku kada je na bolovanju zbog profesionalne bolesti ili ozljede na radu (stavak 2.).

28. S obzirom da je tuženik isplaćivao tužitelju umanjenu plaću iz razloga jer nije obračunao i isplatio utužene dodatke (uvećanja) na sve efektivno odrađene sate, nije ispravno obračunao niti naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja, budući da je kao prosjek plaće uzimao tako umanjenu plaću pa je pravilno prvostupanjski sud udovoljio i tom dijelu tužbenog zahtjeva.

29. Slijedom svega iznesenog, sud prvog stupnja je pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju dosudio utuženi iznos utvrđen provedenim financijskim vještačenjem, cijeneći nalaz i mišljenje vještaka stručnim i objektivnim, s time da su otklonjene iznesene primjedbe tuženika, pa su suprotne tvrdnje tuženika koje ponavlja u žalbi neosnovane.

30. Odluka o troškovima postupka temelji se na pravilnoj primijeni članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.).

31. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a.

U Rijeci, 16. studenoga 2022.

Predsjednica vijeća

Ivanka Maričić-Orešković