Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-991/2022-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić Margan predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i izvjestiteljice, Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. Ž., iz H., OIB:…, zastupanog po punomoćniku N. K., odvjetniku iz Odvjetničkog društva M. i K. iz Z., protiv tuženika G. d.d., K., OIB:…, zastupanog po punomoćnici L. B., odvjetnici iz OD M. i L. iz Z., radi nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-14118/2021-23 od 20. lipnja 2022. u sjednici vijeća održanoj 16. studenog 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-14118/2021-23 od 20. lipnja 2022..

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I.Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

1. Utvrđuje se, da je nezakonita i nedopuštena tuženikova odluka-Odluka o otkazu Ugovora o radu od dana 12.04.2021. kojom je tuženik G. d.d., K., otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 28.10.2020. što ga je sklopio sa tužiteljem B. Ž., H., 2. Nalaže se tuženiku G. d.d., K., da tužitelju B. Ž., vrati na posao u roku od 8 dana. 3. Nalaže se tuženiku, da plati tužitelju troškove ovog postupka u roku od 8 dana.,

kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju B. Ž., da tuženiku G. d.d. naknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kuna, u roku od 15 dana."

2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22 - dalje ZPP) nalazi u tome što se pozvao u podnesku od 23. studenog 2021. na diskriminaciju po Zakonu o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj 85/08 i 112/12) gdje je u čl.1. st. 1. propisano da se temeljem predmetnog Zakona osigurava zaštita od diskriminacije između ostalog, radi zdravstvenog stanja. Radi navedene osnove za diskriminaciju, odnosno ozljede na radu (zdravstvenog stanja) koja je uzrokovala nemogućnost obavljanja posla, tvrdi da mu je otkazan ugovor o radu iz navodnog i fiktivnog razloga nezadovoljavanja na probnom radu. Tvrdi da je netočno da nije zadovoljio na probnom radu, već je poslodavac tražio od tužitelja da unatoč svom zdravstvenom stanju i nemogućnosti rada u određenom periodu obavlja poslove za poslodavca jer će mu u suprotnom biti otkazan ugovor o radu, a što se u konačnici i dogodilo. Tvrdi da je postupanje tuženika kao poslodavca diskriminirajuće na osnovi zdravstvenog stanja, a koje zdravstvene stanje tužitelja je posljedica postupanja tuženika, ne zadovoljavanje mjera zaštite na radu, te je kao posljedica predmetne diskriminacije utvrđeno da tužitelj ne zadovoljava na probnom radu, ne iz razloga stvarnog nezadovoljstva radnom tužitelja, već iz razloga što isti zbog svog zdravstvenog stanja nije u određenom periodu mogao dolaziti na posao. Tužitelj ističe da je tuženik za sve vrijeme privremene nesposobnosti za rad tužitelja znao da je pretrpio ozljedu na radu, međutim, nije mu želio priznati ozljedu na radu te mu je predmetno prvostupanjskim rješenjem zavoda (dalje …) priznato tek kasnije vještačenjem, unatoč protivljenju tuženika. Navodi da je H. B. za vrijeme privremene nesposobnosti za rad neprestano ga nazivao navodeći da mora raditi jer poslodavac ne priznaje bolest ili ozljede zaposlenika, te da se vrati na radno mjesto, no tužitelj uslijed ozljede i bolesti te zabrane liječnika to nije bio u mogućnosti, te mu je potom tuženik diskriminirajući ga iz razloga njegovog zdravstvenog stanja, uručio otkaz zbog navodnog nezadovoljavanja na probnom radu. Također prigovara da bi njemu neposredno nadređeni bio H. B., koji je i ocjenjivao rad tužitelja te utvrdio da isti nije zadovoljio na probnom radu budući iz zapisnika sa glavne rasprave od 2. veljače 2022. proizlazi da neposredno nadređeni tužitelju nije bio H. B. već D. J.. Stoga, navodi da je ocjenjivanje u ime tuženika izvršila osoba koja nije nadležna za isto, te je sud posve pogrešno utvrdio da je neposredno nadređeni tužitelju, pa shodno tome i osoba koja ga ocjenjuje, H. B., a zapravo se radilo o D. J. kojeg tužitelj nije kontaktirao u vezi ocjenjivanja tužitelja. Također navodi da tuženik tijekom cijelog postupka nije dostavio sistematizaciju niti bilo koji drugi dokaz da bi upravo H. B. bio nadležan kao neposredno pretpostavljeni ocjenjivati tužitelja u njegovom probnom radu.

4. Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se prihvati tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezu tuženika tužitelju naknaditi troškove postupke, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom navodi da je neosnovan navod tužitelja da sud nije sagledao predmetni postupak, te pravni položaj tužitelja s obzirom na odredbe Zakona o suzbijanju diskriminacije, jer da nije raspravio o činjenici da je tužitelj diskriminiran radi zdravstvenog stanja. Navodi da je tužitelju otkazan ugovor o radu za vrijeme trajanja probnog rada jer tužitelj nije zadovoljio na probnom radu. U vrijeme otkazivanja Ugovora o radu tužitelj je bio na bolovanju pod šifrom AO-bolest, što znači uslijed bolesti, a ne ozljede na radu, podredno, i da je ozljeda koju je tužitelj pretrpio 24. veljače 2022. kvalificirana kao ozljeda na radu, navodi da tuženik nema saznanja da bi bolovanje na kojem je tužitelj bio na dan otkazivanja ugovora o radu bilo u uzročnoj vezi sa ozljedom koju je tužitelj zadobio 24. veljače 2021. Smatra da tužitelj nije dokazao da se i bolovanje na kojem je bio 12. travnja 2021. odnosi na bolovanje koje bi bilo u uzročnoj vezi s ozljedom od 24. veljače 2021. Također osporava navod tužitelja da ocjenjivanje tužitelja u ime tuženika nije izvršila osoba koja je nadležna za provođenje tog ocjenjivanja. Navodi da je H. B. naposredno nadređena osoba tužitelju, te je isti i ocijenio rad tužitelja, ocjenom kako je to navedeno. U prilog navedenom da govori iskaz samog H. B. kao i iskaz svjedokinje V. M. koja je kod tuženika u vrijeme otkazivanja ugovora o radu radila kao menadžer za ljudske resurse.

6. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i presudu su prvog stupnja potvrditi, te dosuditi tuženiku trošak sastava predmetnog odgovora na žalbu.

7. Žalba nije osnovana.

8. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno, tako ni stanju spisa tako da je presudu moguće ispitati.

9. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje, da je nezakonita i nedopuštena tuženikova Odluka o otkazu ugovora o radu od 12. travnja 2021. kojom je tuženik otkazao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 28. listopada 2010. što ga je sklopio sa tužiteljem uz nalog tuženiku da tužitelja vrati na posao.

11. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na poslovima mehaničara na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 28. listopada 2020. uz probni rad u trajanju od 6 mjeseci te da je tužitelj započeo s radom 2. studenog 2020.,

- da je tuženik 12. travnja 2021., za vrijeme trajanja probnog rada donio odluku kojom je tužitelju otkazao ugovor o radu, zbog nezadovoljavanja na probnom radu, uz otkazni rok od 7 dana, koji počinje teći od dana dostave odluke,

- da je voditelj odjela H. B., koji je neposredno nadređeni tuženiku tijekom praćenja rada tužitelja utvrdio da kvaliteta rada ne zadovoljava uvjete, a pri čemu radnik pokazuje manjak motivacije, i želje za obavljanjem zadataka, da radnik učestalo griješi u obavljanju poslova i radnih zadataka, a što uzrokuje poteškoće u radu poslodavca, te radnik ne uspijeva ostvariti suradnju s radnicima Odjela održavanje, te ne pokazuje odgovornost u vezi propisa o zaštiti na radu,

- da je uvidom u ocjenu rada radnika na probnom radu od 31. ožujka 2021. ocjenjivače i neposredno nadređenog tužitelju, H. B. utvrđeno da je neposredno nadređeni radnik ocijenio rad tužitelja na probnom radu sa ocjenom "ne zadovoljava",

- da je tužitelj primio odluku o otkazu ugovora o radu 19. travnja 2021. i on je izjavio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa na koji se poslodavac očitovao 3. svibnja 2021.,

- da je uvidom u Izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad tužitelja utvrđeno da je B. Ž. bio privremeno nesposoban za rad u razdoblju od 1. travnja 2021. do 30. travnja 2021. pod šifrom AO (bolest), a ne BO (ozljeda na rada).

12. Polazeći od navedenih utvrđenja sud prvog stupnja obzirom da je svrha probnog rada, provjera radnih sposobnosti, te uzimajući u obzir da je ocjenu radnikove sposobnosti sukladno čl. 21. Pravilnika o radu tuženika iz veljače 2021. donio neposredni rukovoditelj ocijenivši rad tužitelja na probnom radu sa ocjenom "ne zadovoljava", zaključuje je da je osnovana odluka o otkazu ugovora o radu.

13. Naime utvrđuje da je tužitelju otkazan ugovor o radu za vrijeme trajanja probnog rada, bez čekanja isteka probnog roka, ali poštujući – pisani oblik, pisano obrazloženje i odredbe o dostavi otkaza iz odredbe čl. 120. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17 i 98/19 – dalje: ZR) te je poštivao minimalno trajanje otkaznog roka kod probnog rada od sedam dana.

14. Prvostupanjski sud dodaje da je poslodavac odnosno neposredni rukovoditelj radnika isključivo ovlašten osobno ocijeniti rad radnika, te se u pravilnost te ocjene rada radnika tijekom probnog rada nije ovlašten upuštati čak niti sud, osim u slučajevima očitog otkaza zbog diskriminacije na vjerskoj, rasnoj, spolnoj ili drugoj sličnoj osnovi, budući da praćenje probnog rada provodi neposredni rukovoditelj, bilo kakva pa i objektivna zapažanja ostalih radnika i drugih svjedoka za vrijeme probnog rada, koji možda nemaju primjedbe na rad radnika za vrijeme probnog rada nemaju značaj iz razloga što te osobe nisu dužne pratiti rad radnika na probnom radu, niti su ovlaštene davati ocjene o njegovim sposobnostima.

15. Također sud prvog stupnja otklanja prigovor tužitelja da mu tuženik nije mogao otkazati ugovor o radu za vrijeme dok se nalazio na bolovanju zbog ozljede na radu uz obrazloženje da je navedena činjenica irelevantna, jer u slučaju otkaza zbog nezadovoljavanja na probnom radu ne primjenjuju se odredbe o neopravdanim razlozima za otkaz (bolest,ozljeda na radu i slično). Posljedično tome sud se nije upuštao u obrazloženje navoda tuženika da je tužitelj ozlijeđen na radu niti je u tom smislu cijenio iskaze svjedoka osim neposredno nadređenog tužitelju svjedoka H. B.. Iz navedenog razloga nije posebno cijenio niti rješenje upravnog tijela prvog stupnja tj. Odjela, Regionalnog ureda, zavoda od 21. ožujka 2022. kojim je B. Ž. priznata ozljeda na radu odnosno kojim se tužitelju priznaje pravo iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu zbog događaja od 24. veljače 2021. Naime, sud prvog stupnja smatra da činjenica, da je tužitelj eventualno pretrpio ozljedu na radu i da je u trenutku otkazivanja ugovora o radu bio na bolovanju, nije odlučna za donošenje odluke u konkretnom slučaju.

16. Navedena činjenična i pravna utvrđenja suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud, te pravilnost i zakonitost istih nije dovedena u pitanje navodima žalbe.

17. Naime, prema odredbi čl. 53. ZR-a prilikom sklapanja ugovora o radu može se ugovoriti probni rad (stavak 1.). Probni rad iz stavka 1. ovoga članka ne smije trajati duže od šest mjeseci (stavak 2.). Nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdani razlog za otkaz ugovora o radu (stavak 3.). Na otkaz iz stavka 3. ovog članka primjenjuju se odredbe ovoga Zakona o otkazu ugovora o radu, osim članka 120., članka 121. stavak 1. i članak 125. ovoga Zakona (stavak 4.). Otkazni rok kod ugovorenog probnog rada je najmanje sedam dana (stavak 5.).

18. Otkazivanje ugovora o radu zbog nezadovoljstva poslodavca radom radnika unutar probnog roka, predstavlja opravdan razlog za otkaz ukoliko taj otkaz nije diskriminirajući ili šikanozni. U konkretnom slučaju tuženik je prije isteka probnog rada utvrdio da radnik ne zadovoljava na radu jer je za vrijeme trajanja ugovorenog probnog rada od strane poslodavca ocijenjen nezadovoljavajućim. U konkretnom slučaju tužiteljev je rad nadzirao, pratio i ocijenio njegov neposredno nadređeni rukovoditelj H. B., a koji je donio ocjenu probnog rada prema kriterijima propisanim Pravilnikom o radu tuženika iz veljače 2021., primjenjujući kriterije, kvalitetu rada, odnos radnika prema radu, odnos radniku prema sredstvima rada, odnos radnika prema drugim radnicima, radnu disciplinu, provjera praktičkog znanja radnika za rad na siguran način i druge kriterije koji su utvrđeni internim aktima za pojedina poslovna područja te dostavio svoju negativnu ocjenu tuženiku.

19. Slijedom navedenog pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tuženik postupio zakonito prilikom otkazivanja ugovora o radu tužitelju jer je odluka donesena temeljem ocjene neposredno nadređenog voditelja Odjela H. B.. Tvrdnja tužitelja da ocjenjivanje tužitelja u ime tuženika nije izvršila osoba koja je ovlaštena za ocjenjivanje, nije osnovana jer suprotno proizlazi iz provedenih dokaza. Naime, tužitelja je ocjenjivao H. B., te je isti i ocijenio rad tužitelja, a da je isti neposredno nadređen tužitelju proizlazi iz iskaza samog H. B., tako i iskaza svjedokinje V. M. koja je bila kod tuženika u vrijeme otkazivanja ugovora o radu menadžer za ljudske resurse i koja je iskazala da je upravo H. B. bio neposredno nadređeni tužitelju, te da to nije D. J. koji nije u menadžerskoj strukturi da bi mogao biti nadređeni tužitelju. Osim toga, nitko tijekom prvostupanjskog postupka, nije predlagao izvođenje dokaza, odnosno pribavljanje sistematizacije radnih mjesta ili bilo kojeg drugog dokaza iz kojeg bi bilo vidljivo tko je bio neposredno nadređeni tužitelju, a niti je sam tužitelj tijekom postupka tvrdio da to ne bi bio H. B.. Upravo suprotno, u tužbi i tijekom postupka, sam tužitelj navodi da je njegov neposredno nadređeni bio H. B.. Budući da je poslodavac u konkretnom slučaju odlučio da tužitelj nije zadovoljio na probnom radu, to već sama takva njegova ocjena predstavlja opravdani razlog za otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 53. st. 3. ZR-a.

20. U odnosu na tvrdnju tuženika da je otkaz ugovora o radu rezultat diskriminatornog postupanja tuženika valja odgovoriti da tužitelj tijekom postupku nije učinio vjerojatnim da je otkazivanje ugovora o radu uvjetovano kojom od diskriminatornih osnova, pa ni osnovnom koju ističe u žalbi (zdravstveno stanje). Tužitelj očito nije uvjerio sud odnosno ponudio činjenice iz kojih bi prolazila konkretna i individualizirana sumnja da je u pitanju diskriminacija. Dakle, tvrdnju da je odluka o otkazu ugovora radu rezultat diskriminacije, sud prvog stupnja je pravilno ocijenio neosnovanom, budući da su upravo radi otklanjanja sumnje u mogućnost nezakonitog postupanja tuženika, provedenim dokazima utvrđeni razlozi nezadovoljstva radom tužitelja, zbog kojih mu nije bilo prihvatljivo zadržati tužitelja na radu.

21. Što se pak tiče primjene odredbe čl. 38 ZR-a pravilno je sud prvog stupnja ocijenio da se navedena odredba u konkretnom slučaju ne primjenjuje.

22. Naime, odredbom čl. 38, ZR-a propisano je da radniku koji je pretrpio ozljedu na radu ili je obolio od profesionalne bolesti, za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tijekom liječenja ili oporavka od ozljede na radu, ili profesionalne bolesti, poslodavac ne može otkazati ugovor o radu.

23. Smisao ove odredbe jest da se općenito zaštite radnici kada su ne svojom voljom spriječeni u izvršavanju poslova svog radnog mjesta, zbog čega im poslodavac u tom razdoblju njihove spriječenosti za rad ne može otkazati ugovor o radu zbog jednog od otkaznih razloga propisanih odredbom čl. 115. i čl. 116. ZR-a.

24. Tužitelju je tuženik otkazao ugovor o radu zbog nezadovoljavanja tužitelja na radu u ugovorenom probnom roku, a što je poseban razlog za otkaz propisan odredbom čl. 53. st. 3. ZR-a na koji se ne primjenjuje ograničenje i zabrana propisana odredbom čl. 38. ZR-a, a kako je to pravilno ocijenio i sud prvog stupnja. Navedeno proizlazi iz odredbe čl. 53. st. 4. ZR-a, koja propisuje da se na otkaz iz stavka 3. tog članka ne primjenjuju odredbe tog Zakona o otkazu ugovora o radu. Prema tome okolnost da je radnik privremeno spriječen u obavljanju poslova svog radnog mjesta za vrijeme trajanja probnog rada ne može utjecati na promjenu ocjene poslodavca koju je on na temelju dotadašnjih rezultata probnog rada stvorio o radu radnika, a time ga ni spriječiti da unutar ugovorenog probnog rada otkaže ugovor o radu na temelju odredbe čl. 53. st. 3. ZR-a.

25. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci 16. studenog 2022.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić Margan