Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-3364/2020-

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić Margan predsjednice vijeća, Helene Vlahov Kozomara članice vijeća i izvjestiteljice, Ingrid Bučković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Javne bilježnice E. P. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku Z. B., odvjetniku u Z., protiv tuženika H. –F. C. d.o.o. iz Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku I. K., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-234/18-21 od 28. veljače 2020., a koja je ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-234/18-24 od 25. lipnja 2018., u sjednici vijeća održanoj 16. studenog 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-234/18-21 od 28. veljače 2020., a koja je ispravljena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-234/18-24 od 25. lipnja 2020.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice I. L., poslovni broj Ovrv-13416/16 od 9. rujna 2016. kojim je tuženiku naloženo platiti tužiteljici iznos od 10.381,50 kn sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 6. svibnja 2016. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl.29 st. 2 i 8. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 45/21 dalje ZOO), sve u roku od 15 dana.

2. U točki II izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak troškove parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 kn, sa zateznim kamatama tekućim od 11. ožujka 2020. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB prema čl. 29 st. 2. i 8. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

3. Protiv te presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

4. Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. z vezi s čl. 299. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22 dalje ZPP) nalazi u tome što je tužiteljica neposredno prije zaključenja glavne rasprave 23. siječnja 2020. dostavila u spis niz isprava, (među kojima i rješenje o upisu u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu, za tuženika), za koje nije bilo nikakvog opravdanja da iste tužiteljica nije mogla dostaviti ranije tj. do zaključenja prethodnog postupka. Također da je sud postupio protivno odredbi čl. 232. ZPP-a koja propisuje da je stranka dužna sama podnijeti isprave na koje se poziva za dokaz svojih navoda,a samo ako sama stranka ne može postići da isprave preda ili pokaže, sud će na prijedlog stranke pribaviti tu ispravu. Isprave na koje se tužiteljica poziva i koje je dostavila za vrijeme glavne rasprave, tužiteljica je mogla dostaviti do zaključenja prethodnog postupka, jer se radi o dokumentima i isprava koje se nalaze u zbirci isprave za tuženika na sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu, koja dokumentacija je javno dostupna svakoj osobi, pa tako i tužiteljici. Stoga, navodi da je presuda utemeljena na dokazima i isprava, koje sukladno Zakonu nije trebalo uzeti u obzir. Značaj povrede predmetne odredbe ZPP-a tim je veći jer su isprave koje je tužiteljica dostavila u prilog podneska od 23. siječnja 2020. dokaz provođenja radnji za koje potražuje isplatu, a da je sud postupio sukladno odredbama ZPP-a i nije uzeo u obzir predmetne isprave, tada tužiteljica nije dokazala niti činjenicu da je izvršila radnje za koje je izdala račun. Također bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a nalazi u tome što se presuda ne može ispitati, jer nema razloga o odlučnim činjenicama, odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presuda navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava. Navodi da punomoć za poduzimanje određenih radnji nije isprava istovjetna ugovoru o nalogu i ne predstavlja nalog osobe koja izdaje takvu punomoć. Punomoć je produkt ugovora o nalogu, a u konkretnom predmetu evidentno je da je punomoć izdana na traženje i molbu H. M., za nju ali i za T. D., da nitko od predstavnika tuženika nije nikada davao naloge T. D., pa niti za poduzimanje spornih radnji i da tužiteljica nije dokazala postojanje valjanog naloga T. D., a posljedično niti njega za poduzimanje spornih radnji. U prilog navedenom da govori i činjenica da je H. M. neposredno nakon poduzimanja spornih radnja i nakon što je saznala za poduzimanje spornih radnja 23. ožujka 2016. prekinula suradnju sa T. D. koja suradnju je prekinuta 25. ožujka 2016. što je vidljivo iz iskaza H. M., T. D. i K. P.. Iz isprava koje priležu spisu iskaza svjedoka, evidentno je da je H. M. imala nalog za poduzimanje radnji, a da je ona ta koja je T. D. davala naloge i upute, kako i u suradnji sa kojim osobama da poduzimana određene naloge i radnje. Navodi da je T. D. u konkretnom slučaju postupao protiv zabrane gospodara posla jer niti jedan od ispitanih predstavnika tuženika nije potvrdio da je imao bilo kakve kontakte sa T. D., a H. M. u svom iskazu kao i ponašanjem prije i nakon spornog poduzimanja radnja zabranila poduzimanje istih. Stoga, jedino logično što se može zaključiti na temelju iskaza svjedoka jest da T. D. nije imao nalog tuženika za postupanje i poduzimanje spornih radnji, kao što nikad pije nije imao nalog za poduzimanje radnji u ime i za račun tuženika. Štoviše iz iskaza svjedoka može se zaključiti da je T. D. postupao protivno zabrani gospodara posla i – namjerno ili iz nepažnje – otišao kod tužiteljice gdje nikad prije tuženik nije obavljao nikakve poslove, ali gdje radi prijatelj T. D., Ž. P.. Nadalje, navodi da sud nije otklonio prigovor tuženika na visinu tužbenog zahtjeva. Navodi da je već kod prvog odbijanja tužiteljičinog računa prigovorio neurednom izvršavanju posla od strane tužiteljice, tj. prigovorio da sporne radnje nisu obavljene onako kako je to specificirano u punomoćima. U prilog navedenom je dostavio i adekvatne dokaze o neurednom obavljenim radnjama tužiteljice, a na sve upite prilikom svjedočenja o istom T. D. je odgovorio da mu nije poznato zašto je to tako i da se ne sjeća. Neuredno obavljanje radnji da je vidljivo i iz povijesnog izvatka iz sudskog registra tuženika – gdje je vidljivo da su neovlaštene i od tuženika neodobrene statusne promjene upisane kroz deset srednjih broja od rednog broja 0024 (datum 29. ožujka 2016.) rednog broja 0033 (datum 28. travnja 2016.), da je tuženik statusne promjene morao ponoviti upisati kroz ponovljenih deset rednih broja od rednog broja 0034 (datum 31. ožujka 2018.) rednog broja 0043 (datum 26. travnja 2017.). Navodi da je tužiteljica putem neovlaštenih i od tuženika neodobrenih statusnih promjena krivo naznačila poslovnu adresu tuženika, krivo naznačila naziv prve podružnice, naziv druge podružnice, naziv treće podružnice, krivo naznačila poslovnu adresu treće podružnice, krivo naznačila naziv četvrte podružnice, krivo naznačila naziv pete podružnice, krivo naznačila naziv šeste podružnice, krivo naznačila naziv sedme podružnice, krivo naznačila naziv osme podružnice te propustila osnovati podružnicu O.. Također navodi da tužiteljica nije imala uputu i ovlaštenje od tuženika za poduzimanje navedenih radnji i prilikom poduzimanja istih počinila je niz propusta i pogrešaka radi kojih je tuženik naknadno morao poduzimati nove radnje radi provođenja novih statusnih promjena. Time je tužiteljica postupila protivno odredbi čl. 765. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 45/21 dalje ZOO) jer nije izvršila nalog kako glasi, odnosno neovlašteno je odstupila od naloga i uputa (čl. 766 ZOO-a). Navodi da nigdje u presudi nije obrazložena sporna činjenica temeljem kojeg ovlaštenja (naloga tuženika) je Ž. P. naručio radnje (ovjeru potpisa specijalne punomoći i prijevod dokumenata sa njemačkog na hrvatski jezik) iz toč. 18., 19., 20. i 21. računa tužiteljice broj 332/VP/1 od 20. travnja 2016. temeljem kojeg je izdan platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice I. L.. Navodi da Ž. P. nije poznat tuženiku, niti njegovim osnivačima ili odvjetnici tuženika H. M., te je potpuno nejasno kako je isti mogao doći u posjed navedenih dokumenta čiju ovjeru je zatražio. Slijedom navedenog, tuženik navodi da je sud propustio primijeniti materijalno pravo tj. odredbe o odgovornosti tužitelja za nedostatke iz ZOO-a i to specifičnu odredbu iz čl. 608. kao i sve odredbe ZOO-a koje se odnose na ugovor o nalogu (čl. 763.-784. ZOO-a).

5. Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se ukine u cijelosti platni nalog javne bilježnice uz naknadu troškova postupka podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Žalba nije osnovana.

8. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno rako ni stanju spisa tako da je presudu moguće ispitati.

9. Nije počinjena ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 299. ZPP-a jer je tužiteljica prije zaključenja prethodnog postupka (3. prosinca 2018.) već u podnescima od 5. studenog 2018. i 28. studenog 2018. predložila da se pribavi i izvrši uvid u dokumentaciju ( specijalnu punomoć, povijesni izvod iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu za tuženika, isprave u suskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt 16/9878, Tt 16/9879, Tt 16/9880, Tt 16/9881, Tt 16/9882, Tt 16/9883, Tt 16/9884, Tt 16/9886, Tt 16/9887, Tt 16/9888 ), te pribave i izvrši uvid u spise Trgovačkog suda u Zagrebu broj Tt 16/9878, Tt 16/9879, Tt 16/9880, Tt 16/9881, Tt 16/9882, Tt 16/9883, Tt 16/9884, Tt 16/9886, Tt 16/9887, Tt 16/9888. Stoga, dostavljanjem po tužiteljici tijekom postupka isprava koje proizlaze iz pravovremeno istaknutog dokaznog prijedloga, a nakon što Trgovački sud na traženje suda nije dostavio spise, nije došlo do bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 299. st. 1. ZPP-a.

10. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke druge od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.

11. U provedenom postupku je utvrđeno:

- da je specijalnu punomoć na listu 111 spisa izdao Z. Š. kao član društva - tuženika, a punomoć glasi na ime T. D. i/ili H. M., te je navedeno da ih ovlašćuje da u ime i za račun tuženika poduzmu točno precizirane radnje, s time da je navedena punomoć izdana 18. veljače 2016., te je istog dana ovjerena kod javnog bilježnika,

- da je specijalna punomoć na listu 174 spisa, od strane direktora tuženika iz Nj. izdana na ime T. D. dana 15. veljače 2016. i kojom je spomenuti odvjetnik ovlašten poduzimati točno određene poslove koji su naznačeni u punomoći, u ime i za račun tuženika,

- da iz računa proizlazi o kojim radnjama se radi i to o sastavljanju društvenog ugovora, ovjeri potpisa na prijavi za upis u sudski registar, ovjeri potpisa kod odluke o osnivanju podružnice, ovjeri prijepisa specijalne punomoći i prijevoda dokumenata s njemačkog na hrvatski jezik.

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja utvrđuje da je tužiteljica obavila sve pravne radnje koje su navedene u predmetnom računu i to po nalogu T. D. koji je bio punomoćnik tuženika, koji mu je izdao specijalne punomoći upravo za obavljanje predmetnih poslova, što je sve precizno navedeno u punomoći, a koju punomoć tuženik nije opozvao.

13. Naime, navodi da su H. M. i T. D., dakle oboje, bili ovlašteni za obavljanje predmetnih radnji. Pritom činjenica da je između T. D. i H. M. došlo do sukoba oko podijele odnosno izvršenja poslova te do gubitka povjerenja uslijed čega je raskinuta suradnja među njima, sud smatra da nije od utjecaja na konkretan spor, jer se radi o njihovim međusobnim odnosima. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja zaključuje da tužiteljica ima pravo tražiti od tuženika da joj plati temeljem računa izvršene usluge, naručene od strane ovlaštene osobe. U odnosu na visinu, navodi da se radi o iznosu računa koji je sastavljen u skladu sa Pravilnikom o privremenoj javnobilježničkoj tarifi i to čl. 12 i čl. 17. navedenog Pravilnika, pa tuženika obvezuje da tužiteljici isplati iznos od 10.381,50 kn.

14. Na dosuđeni iznos tužiteljici je dosudio i zateznu kamatu od dospijeća, dakle od 6. svibnja 2016. i to sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a.

15. Na utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je udovoljio tužbenom zahtjevu tužiteljice.

16. Prema odredbi čl. 313. st. 1. ZOO-a punomoć je ovlaštenje za zastupanje što ga opunomoćitelj pravnim poslom daje opunomoćeniku.

17. Prema odredbi čl. 316. ZOO-a opunomoćitelj može po svojoj volji suziti ili opozvati punomoć, iako se ugovorom odrekao tog prava (stavak 1). Opoziv i sužavanje svake punomoći može se učiniti u bilo kojom obliku (stavak 2).

18. Prema odredbi čl. 317. ZOO-a opoziv punomoći te njezino sužavanje nema učinak prema trećoj osobi koja je sklopila ugovor s opunomoćenikom ili obavila drugi pravni posao, a nije znala niti je morala znati da je punomoć opozvana, odnosno sužena (stavak 1). U tom slučaju opunomoćitelj ima pravo zahtijevati od opunomoćenika naknadu štetu koju bi zbog toga pretrpio, osim kad opunomoćenik nije znao ni morao znati za opoziv, odnosno sužavanje punomoći (stavak 2).

19. U konkretnom slučaju tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi tužiteljica znala i morala znati da T. D. nije imao ovlaštenja za poduzimanje radnji odnosno nije znala da bi punomoć od 15. veljače 2016. i 18. veljače 2016. bila opozvana ili sužena.

20. Prema tome, kako tužiteljica nije znala, a niti je morala znati da je T. D. punomoć opozvana ili sužena u smislu odredbe čl. 317. ZOO-a prema njoj nema učinka, slijedom čega je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev.

21. Slijedom toga, tuženiku, u situaciji kad punomoćnik T. D. nije obavijestio tužiteljicu o ograničenju punomoći, eventualno pripada pravo zahtijevati od T. D. naknadu štete koju je zbog toga pretrpio. Tužiteljica je dokazala dostavom isprava, da je izvršila radnje navedene u računu obzirom da je dostavila izmjene društvenog ugovora, ovjerila potpise na prijavi za upis u sudski registar, ovjerila potpise kod odluke o osnivanju podružnice, ovjerila prijepis specijalne punomoći i prijevoda dokumenta sa njemačkog na hrvatski jezik.

22. Visina nagrade za poduzete radnje određena je primjenom odredbe čl. 19. Pravilnika o privremenoj javnobilježničkoj tarifi ("Narodne novine" broj 38/94, 82/94, 52/95, 115/12, 120/15 i 64/19– dalje PPJT) a za ovjeru prijepisa punomoći primjenom odredbi čl. 17. PPJT, te visina javnobilježničkih pristojbi u skladu s Tbr. 11. st. 1. i 4. Zakona o javnobilježničkim pristojbama ("Narodne novine" broj 72/94, 74/95, 87/96, 112/12 i 110/15), pa je sud prvog stupnja pravilno obvezao tuženika na isplatu tužiteljici iznosa od 10.381,50 kn.

23. U odnosu na prigovor tuženika da je tužiteljica neuredno obavila radnje, treba reći da prema odredbi čl. 2. st. 2. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine" broj 78/93, 29/99, 162/98, 16/07, 75/09, 201/16, 57/22 dalje ZJB) javni bilježnici obavljaju javnobilježničku službu kao samostalni i neovisni nositelji te službe, koji imaju svojstvo osoba od javnog povjerenja.

24. Glede odgovornosti javnih bilježnika mjerodavna je odredba čl. 42. ZJB prema kojoj je javni bilježnik dužan naknaditi štetu koju je drugome prouzročio povredom svoje službene dužnosti (stavak 1). Za prouzrokovanu štetu javni bilježnik odgovora po općim pravilima za naknadu štete po kojima se odgovora za štetu koju su počinile službene osobe (stavak 2).

25. Stoga, za potrebe ovog konkretnog postupka nije bilo potrebno ocijeniti je li javni bilježnik postupio s pažnjom službene osobe kada je, kako to navodi tuženik, krivo naznačio poslovnu adresu tuženika, krivo naznačio naziv podružnica te propustio osnovati podružnicu, zbog čega je tuženik bio prisiljen ponovno pokrenuti statusne promjene i sve radnje ponoviti.

26. Slijedom navedenog valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ove presude pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci 16. studenog 2022.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić Margan