1

                                                                   Broj: Ppž-8746/2022

                          

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. M.O., zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017., 70/2019. i 42/2020.), odlučujući o prigovoru okr. M.O., podnesenim protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Ivanec od 1. svibnja 2022., Klasa: 211-07/22-3/8442, Urbroj: 511-14-06-22-1, u sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2024.,

 

p r e s u d i o    j e:

 

I.              U povodu žalbe okr. M.O., a po službenoj dužnosti preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela te odluci o kazni na način da se postupanje okr. M.O., činjenično i pravno opisano u točki 1. izreke pobijanog prekršajnog naloga, pravno označava kao prekršaj iz članka 199. stavak 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022. i 114/2022.) za koji mu se na temelju tog zakonskog propisa, utvrđuje novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura (tisuću tristo dvadeset) te postupanje okrivljenika činjenično i pravno opisano u točki 2. izreke pobijanog prekršajnog naloga, pravno označava kao prekršaj iz članka 163. stavak 1. i 8.  istog Zakona, za koji mu se na temelju tog zakonskog propisa, utvrđuje novčana kazna u iznosu od 130,00 (sto trideset) eura, pa se na temelju članka 39. stavak 1. točke 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017.,118/2018. i 114/2022.), izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 1.450,00 (tisuću četiristo pedeset) eura, koju je dužan platiti u roku od 15 dana od primitka ove presude, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

 

II.              Odbija se prigovor okr. M.O. kao neosnovan i potvrđuje se pobijani prekršajni nalog.

 

III.     Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017, 118/2018. i 114/2022.), okr. M.O. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 15,00 (petnaest) eura, u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanim prekršajnim nalogom, okr. M.O. je proglašen krivim da je na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavak 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 8 dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 580,00 kuna.             

 

1.1.              Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 6 mjeseci.

 

2.              Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. M.O. osobno je pravodobno podnio prigovor, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja prigovora je vidljivo da je isti podnesen zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, i to samo u odnosu na odluku o izrečenoj novčanoj kazni, s prijedlogom da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

3.              S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavak 1. točke 2. Prekršajnog zakona,  Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članka 238. stavak 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

 

4.              Prigovor nije osnovan.             

 

5.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

6.              Okrivljenik u prigovoru moli da mu se kazna smanji zbog teške materijalne situacije, da je zaposlen u tvornici XX gdje su mu osobna primanja niska, da plača 1.000,00 kuna alimentacije, režije, troškove odlaska na posao i kredit u HPB 1.500,00 kuna. Navodi da u slobodno vrijeme pomaže susjedima i znancima da nekako preživim te da je tog dana puno radio i nije jeo pa da alkohol nije jedini uzrok takvoj koncentraciji. Isto tako, ističe da je bio u Hrvatskoj vojsci za vrijeme rata 10 mjeseci.

 

6.1.              Odluka o izrečenoj novčanoj kazni razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne), kao i uslijed podnesene žalbe.

 

6.2.              Prije svega ističe se, da je u povodu žalbe, a ispitivanjem po službenoj dužnosti utvrđeno da je pobijanim prekršajnim nalogom, postupanje okrivljenika, činjenično opisano u točki 1) izreke pobijanog prekršajnog naloga, pravno označeno kao prekršaj iz članka 199. stavak 1. i 8. i članka 163. stavak 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017., 70/2019. i 42/2020.).

 

6.3.               Međutim, nakon donošenja nepravomoćnog prekršajnog naloga, stupio je na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 114/2022.), koji je u konkretnom slučaju u odnosu na prekršaje činjenično opisane u izreci pobijanog prekršajnog naloga blaži za počinitelja, budući da za predmetne prekršaje propisuje manji iznos najniže i najviše novčane kazne.

 

6.4.              Naime, prema članku 158. tog Zakona o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, postupanje za koje je okrivljenik proglašen krivim u točki 1) izreke pobijanog prekršajnog naloga, predstavlja ostvarenje prekršaja iz članka 199. stavak 2. i 8. Zakona, za koji je propisana novčana kazna u minimalnom iznosu od 1.320,00 do 2.650,00 eura, a što je protuvrijednost od 9.945,54 do 19.966,43 eura, dok je za prekršaj koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja tog prekršaja bila propisana novčana kazna u iznosu od 10.000,00 do 20.000,00 kuna, a prema članku 130. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, postupanje za koje je okrivljenik proglašen krivim u točki 2) izreke pobijanog prekršajnog, predstavlja ostvarenje prekršaja iz članka 163. stavak 1. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji je propisana novčana kazna u fiksnom iznosu od 130,00 eura, a što je protuvrijednost 979,46 kuna, dok je za prekršaj koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja tog prekršaja bila propisana novčana kazna u fiksnom iznosu od 1.000,00 kuna.

 

6.5.               Prema odredbi članka 3. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je blaži za počinitelja.

 

6.5.1.              Budući da je prekršaj za koji je okr. M.O. proglašen krivim, počinjen 30. travnja 2022., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017., 70/2019. i 42/2020.). te budući da je danom uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (1. siječnja 2023.) stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je u odnosu na predmetni prekršaj blaži za počinitelja, to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti. 

 

6.5.2. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja iz izreke pobijane presude, kako je to navedeno u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

 

6.6.              Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je izrečena novčana kazna od 1.320,00 eura, u zakonom propisanom minimalnom iznosu za prekršaj činjenično opisan u točki 1) izreke te novčana kazna od 130,00 eura, u zakonom propisanom fiksnom iznosu za prekršaj činjenično opisan u točki 2) izreke, primjerena stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

6.7.              Naime, cijeneći okolnosti počinjenja prekršaja, pri čemu se prvenstveno misli na utvrđenu visoku koncentraciju alkohola u organizmu okrivljenika od 1,65 g/kg i s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nema osnove za ublažavanje izrečenih novčanih kazni, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

 

6.8.              Potrebno je istaknuti da okrivljenik okolnosti koje navodi u prigovoru u odnosu na izrečenu novčanu kaznu nije ničim dokumentirao, a što je bio dužan učiniti sukladno članku 237. stavak 2. Prekršajnog zakona.

 

7.              Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura) pa iznos od 15,00 eura predstavlja gotovo  minimalno mogući iznos paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika kao ni osoba koje je isti eventualno dužan uzdržavati.

 

8.              Slijedom navedenog, na temelju članka 207. Prekršajnog zakona (točka I. izreke) i članka 205. Prekršajnog zakona (točka II. izreke) odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 27. veljače 2024.

 

Zapisničarka:                                                                                      Predsjednica vijeća: 

 

Emina Bašić, v.r.                                                                                 Kristina Gašparac Orlić, v.r.

 

              Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi varaždinskoj, Policijskoj postaji Ivanec u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.