REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3734/2019-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać - Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. H., OIB … iz Z., S., kojeg zastupaju punomoćnici S. R. i L. H., odvjetnici u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB … , koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1894/18-2 od 5. prosinca 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-542/15-73 od 24. listopada 2017., u sjednici održanoj 16. studenoga 2022.
r i j e š i o j e:
I. Prihvaća se revizija, ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1894/18-2 od 5. prosinca 2018. i presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-542/15-73 od 24. listopada 2017. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojom je naloženo tuženici platiti iznos od 62.100,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 24. srpnja 2012. do isplate. U točki II. naloženo je tužitelju naknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 8.125,00 kn u roku od 15 dana.
2. Presudom suda drugog stupnja djelomično je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. izreke te je djelomično preinačena odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke prvostupanjske odluke i odbijen je zahtjev tuženika za dosuđenje troška postupka u dijelu od 2.000,00 kuna, dok je u preostalom dijelu (za iznos troška postupka od 6.125,00 kn) potvrđena odluka.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP-a) podnio je tužitelj zbog pravnih pitanja koje smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže prihvatiti reviziju i preinačiti drugostupanjsku presudu podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak za sastav revizije.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je dopuštena i osnovana.
6. Odredbom članka 382. stavka 2. ZPP-a propisano je u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi stavka 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice kako je to navedeno u članku 382. stavku 2. točkama 1. do 3. ZPP-a.
7. Prema odredbi članka 382. stavka 3. ZPP-a u reviziji iz stavka 2. ovoga članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
7.1. Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP-a jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži slijedeće elemente: određeno navedeno pravno pitanje (uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose), da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu te određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
8. Tuženik u reviziji postavlja pitanja koja se u suštini svode na to je li boravak u zatvorskom sustavu Republike Hrvatske tijekom kojeg je zatvoreniku uskraćen osobni prostor od 4 m2 u zatvorskoj sobi (a osobito ukoliko je taj prostor manji od 3m2) dovode do prava na naknadu štete.
9. Sukladno odredbi članka 392.a stavka 2. ZPP-a u povodu revizije iz članka 382. stavka 2. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koje se na to pitanje odnose.
10. Iz sadržaja revizije i u okvirima postavljenog pitanja razvidno je da se revizija podnosi zbog pitanja o kojem ovisi odluka u ovom sporu i koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koje se odnosi na boravak tužitelja u penalnim ustanovama u Zatvoru u Z. i Kaznionici u L.. Sukladno tome predmet ispitivanja pobijane presude čini onaj dio presude u kojem se osporava je li boravak tužitelja u zatvoru u prostorijama manjim od 4 m2 opravdava naknadu neimovinske štete zbog nečovječnih uvjeta u zatvoru prilikom izdržavanja kazne zatvora.
11. Prema sudskoj praksi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Muršić protiv Hrvatske (zahtjev broj 7334/13, presuda od 20. listopada 2016.) u kojem je tužitelj boravio u zatvoru 27 dana imajući na raspolaganju 2,62 m2 ujednačio dotadašnju sudsku praksu vezanu uz osobni prostor osoba lišenih slobode u ćeliji s više zatvorenika. Tako je Europski sud za ljudska prava u navedenoj presudi utvrdio da ako je zatvorenik u nekom razdoblju na raspolaganju imao manje od 3 m2 postoji snažna, ali ipak oboriva pretpostavka da je došlo do povrede čl.3. Konvencije i tada je na državi teret dokaza o postojanju olakšavajućih čimbenika koji kompenziraju manjak osobnog prostora. Olakšavajući čimbenici su: 1. smanjenje potrebnog prostora bilo je kratko, povremeno i manjeg opsega, 2. osoba lišena slobode za to vrijeme imala je mogućnost slobodnog kretanja izvan ćelije i sudjelovanja u odgovarajućem aktivnostima izvan ćelije (fizička aktivnost i pristup drugim sadržajima), 3. fizički uvjeti boravka u zatvoru bili su prikladni (pristup prirodnom svjetlu i zraku, grijanje, osnove higijenske potrebe, mogućnost privatne upotrebe WC-a).
12. Prema tome, vodeći računa o praksi Europskog suda za ljudska prava, prevodeći njegovo pravno shvaćanje na procesne termine ZPP-a termin čvrste pretpostavke (točka 137. odluke u Muršić protiv Hrvatske) povrede iz članka 3. Europske konvencije o ljudskim pravima ima se tumačiti kao oboriva pretpostavka iz čl. 221. st.3. ZPP-a. To i stoga što se ova čvrsta pretpostavka o postojanju povrede zbog koje bi tužitelj trpio neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti može oboriti ako država (tuženica) dokaže da su ostvarene kumulativne pretpostavke navedene u točki 11. ovog obrazloženja.
13. Dakle, na postavljeno pitanje u smislu odredbe čl.382. st. 2. ZPP-a treba odgovoriti da vrijeme provedeno duže od 27 dana u penalnoj ustanovi u uvjetima gdje zatvorenik ima na raspolaganju manje od 3 m2 životnog prostora predstavlja kršenje čl. 3. Europske konvencije o ljudskim pravima zbog čega tužitelj ima pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti pod uvjetom da kumulativno nisu ispunjene pretpostavke za ekskulpaciju države čije postojanje mora dokazati tuženica i to : smanjenje potrebnog minimalnog prostora do 3 m2 su kratka, povremena i minorna, takva smanjenja su popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe, podnositelj zahtjeva smješten je u ustanovu koja se, općenito gledano, smatra primjerenom zatvorskom ustanovom i ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta njegova boravka u zatvoru, te po ocjeni ovog suda koji je odnos dužine boravka u uvjetima smanjenog potrebnog minimalnog osobnog prostora u odnosu na ukupnu dužinu trajanja boravka u zatvoru. (takvo pravno shvaćanje je izraženo u odluci Rev-974/2021-2 od 15. rujna 2021.).
14. Sud drugog stupnja utvrđuje da je rješenjem Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Ik I-560/12-4 od 21. ožujka 2013. prihvaćen zahtjev za sudsku zaštitu ovdje tužitelja u odnosu na primjenu članka 74. stavka 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99, 55/00, 59/00, 129/00, 59/01, 67/01, 11/02, 190/03, 76/07, 27/08, 83/09, 18/11, 48/11, 125/11, 53/13 i 150/13), odnosno da je tužitelj bio smješten u spavaonicu koja kvadraturom i kubikažom ne odgovora zakonskoj odredbi članka 74. stavka 3. ZIKZ-a. Pri tome sud ne ocjenjuje dužinu trajanja boravka tužitelja u uvjetima smanjenog potrebnog minimalnog osobnog prostora u odnosu na dužinu trajanja boravka tužitelja u zatvoru, kao ni ostale bitne okolnosti o kojima ovisi postojanje odštetne odgovornosti tuženice, pa zbog pogrešnog pravnog pristupa sve odlučne činjenice nisu utvrđene.
15. Stoga je valjalo prihvatiti reviziju tužitelja i ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku odluku, temeljem odredbe članka 395. stavka 2. ZPP-a te odlučiti kao u izreci pod točkom I.
16. U nastavku postupka sud će ocijeniti i utvrditi ostale činjenice sukladno ovoj odluci i donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.
17. Temeljem članka 166. stavka 3. ZPP-a o troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (točka II. izreke).
Zagreb, 16. studenoga 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
