REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-x 415/2017-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Splita, OIB: ..., protiv tuženika 1. D.-K. I. d.o.o. S., OIB: ..., zastupan po punomoćniku V. Č., odvjetniku u S., 2. M. B. iz S., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima G. L. i M. B., odvjetnicima u S., radi utvrđenja i isplate, i u pravnoj stvari tužitelja D.-K. I. d.o.o. S., OIB: ..., zastupan po punomoćniku V. Č., odvjetniku u S., protiv tuženika 1. Grada Splita, OIB: ...., i 2. M. B. iz S., OIB: ..., zastupane po punomoćnicima G. L. i M. B., odvjetnicima u S., radi utvrđenja i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o revizija tužitelja Grada Splita protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž- 3504/15 od 16. veljače 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-2172/06 od 7. rujna 2015. u st. I., II., V. i VI. izreke, u sjednici održanoj 16. studenoga 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja Grada Splita se odbija.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Odbijaju se tužbeni zahtjevi tužitelja-protutuženika koji glase:
"I. Utvrđuje se da je ništav i da ne proizvodi pravne učinke čl. 3. ugovora o kupoprodaji zaključen između M. B., ..., kao prodavatelja i D. k. d.o.o. S., ..., kao kupca od 2.srpnja 2001.g. ovjerenog kod javnog bilježnika Z. P. iz S. pod posl.brojem OU-433/01 od 2.srpnja 2001.g.
II. Tuženik D. k. d.o.o. dužan je isplatiti tužitelju Gradu Splitu iznos od 652.046,03 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na prednji iznos teče počev od 31.srpnja 2002.g. do isplate, u roku od 8 dana."
II. Utvrđuje se da je bez učinka među strankama Ugovor o kupoprodaji od 2. srpnja 2001.g. ovjeren od strane javnog bilježnika u S. Z. P. pod brojem OU-433/01, u dijelu u kojem se ugovara da D.-K. I. d.o.o. S. kupuje 1/3 dijela nekretnine označene kao čest. zem. 5299/1 z.u. 10383 KO S. te se navedeni Ugovor održava na snazi kao ugovor o zajmu kojim D.- K. I. d.o.o. S. pozajmljuje Gradu Splitu iznos od 167.362,83 DEM u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju na dan plaćanja, u svrhu kupnje 1/3 dijela nekretnine označene kao čest. zem. 5299/1 z.u. 10383 KO S.
III. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika pod 1.-protutužitelja koji glasi:
"Dužan je tuženik pod 1.- protutužitelj u roku od 15 dana ispustiti tužitelju Gradu Splitu ispravu podobnu za upis-uknjižbu prava vlasništva 1/3 dijela nekretnine označene kao čest. zem. 5299/1 upisane u zu 10383 KO S. ili će u protivnom takvu ispravu zamijeniti ova presuda."
IV. Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika da mu tuženici u roku od 15 dana naknade parnični trošak u iznosu od 12.500,00 kn.
V. Dužan je tužitelj-protutuženik u roku od 15 dana naknaditi tuženiku pod 1. parnični trošak u iznosu od 108.612,50 kn, dok se za više zatraženi iznos od 2.500,00 kn zahtjev tuženika pod 1. odbija.
VI. Dužan je tužitelj-protutuženik u roku od 15 dana naknaditi tuženici pod 2. parnični trošak u iznosu od 114.900,00 kn, dok se za više zatraženi parnični trošak u iznosu od 11.618,75 kn zahtjev tuženice pod 2. odbija."
2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:
"Odbija se žalba tužitelja Grada Splita kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu posl. broj P-2172/06 od 07. rujna 2015. u pobijanom dijelu:
- pod toč.I. i II. izreke,
- pod toč. V. izreke u dijelu kojim je tužitelju Gradu Splitu naloženo da naknadi prvotuženiku D.- K. I. d.o.o. S. parnični trošak u iznosu od 108.612,50 kuna,
- pod toč. VI. izreke dijelu kojim je tužitelju Gradu Splitu naloženo da naknadi drugotuženici M. B. parnični trošak u iznosu od 114.900,00 kuna,
Prvotuženiku D.- K. I. d.o.o. S. se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu tužitelja."
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, i pobijane presude ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje, odnosno pobijanu drugostupanjsku presudu preinačiti na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja uz dosudu naknade troškova spora tužitelju.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija nije osnovana.
6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Neosnovano tužitelj sadržajem revizije ukazuje da su nižestupanjski sudovi donoseći pobijane presude počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. To iz razloga jer obrazloženje istih sadrži jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, koji kao takovi ne proturječe sadržaju spisa.
8. Navode revizije kojima se preocjenjuju izvedeni dokazi i prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja nije moguće uzeti u razmatranje jer to prema odredbi čl. 385. ZPP nisu razlozi zbog kojih je dopušteno podnijeti reviziju.
9. Predmet spora po tužbi je zahtjev za utvrđenje ništavosti čl. 3. Ugovora o kupoprodaji od 2. srpnja 2001. ovjerenog po javnoj bilježnici Z. P. pod posl. br. OU- 433/01 od 2. srpnja 2001. te zahtjev tužitelja prema prvotuženiku za isplatu iznosa od 652.046,03 kn, dok je predmet spora po protutužbi utvrđenje ništavim ugovora o kupoprodaji od 2. srpnja 2001. u dijelu kojim je ugovoreno da prvotuženik kupuje 1/3 dijela nekretnine označene kao čest. zem. 5299/01 z.u. 10383 K.O. S., uz zahtjev da se isti održi na snazi kao ugovor o zajmu kojim prvotuženik pozajmljuje tužitelju iznos u visini kupoprodajne cijene u svrhu kupnje sporne nekretnine od strane tužitelja, kao i zahtjev kojim bi se prvotuženiku naložilo izdavanje tabularne isprave tužitelju.
10. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev (st. I. izreke), dok je protutužbeni zahtjev djelomično prihvatio (st. II. izreke), a djelomično odbio (st. III. izreke), pozivom na odredbe čl. 103. i 66. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 58/93, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96 i 112/99 – dalje: ZOO).
11. Odlučujući o žalbi tužitelja protiv prvostupanjske presude u dijelu s kojim nije uspio u postupku drugostupanjski sud je istu odbio i u pobijanom dijelu potvrdio prvostupanjsku presudu.
12. Pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova prihvaća i ovaj sud.
13. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda.
14. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz stavka 1. ovog članka revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.
15. S obzirom da ovaj sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju nižestupanjskih presuda tužitelj se, umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije navedene odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje prvostupanjske i drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe stavka 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.
16. Slijedom izloženog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 16. studenoga 2022.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.