REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 27/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz Z., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik J. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu B. i p. u Z., protiv tuženika uprave za … Z. ž., Z., , OIB: … , radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-36/2017-5 od 16. siječnja 2020., ispravljene rješenjem istog suda broj Gž-36/2017-8 od 31. kolovoza 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-158/2010 od 29. studenoga 2016., u sjednici održanoj 16. studenoga 2022.,
p r e s u d i o j e :
I Prihvaća se revizija tužitelja te se preinačuje presuda Županijskog suda u Sisku broj Gž-36/2017-5 od 16. siječnja 2020. u dijelu pod stavkom II. izreke kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-158/2010 od 29. studenoga 2016. u dijelu kojim je određen početak tijeka zateznih kamata na iznos neimovinske štete od 168.700,00 kn na način da se u tom dijelu odbija žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak sastava revizije u iznosu 4.687,50 kn, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju neimovinsku štetu u iznosu 228.375,00 kn s kamatama od podnošenja tužbe do isplate, dok je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete preko dosuđenog iznosa, do zatraženog iznosa od 482.000,00 kn odbijen kao neosnovan (stavak I. izreke); naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju i imovinsku štetu u iznosu 6.111,00 kn s kamatama od 1. kolovoza 2010. do isplate, dok je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete preko dosuđenog iznosa, do zatraženog iznosa od 11.538,00 kn odbijen kao neosnovan (stavak II. izreke); naloženo je tuženiku plaćati tužitelju rentu na ime tuđe pomoći i njege u mjesečnom iznosu od po 315,00 kn počevši od 1. kolovoza 2010. pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, sve s pripadajućim zateznim kamatama, dok je zahtjev tužitelja za plaćanje mjesečne rente preko dosuđenog iznosa, do zatraženog iznosa od 570,00 kn odbijen kao neosnovan (stavak III. izreke); a odbijen je u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete s osnove troškova liječenja u visini od 416,71 kn s pripadajućim zateznim kamatama (stavak IV. Izreke). Prvostupanjskim rješenjem naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 7.978,00 kn s kamatama od presuđenja do isplate.
2. Drugostupanjskom presudom i rješenjem odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen (stavak I. izreke), dok je žalba tuženika djelomično uvažena i prvostupanjska presuda djelomično preinačena na način da je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju neimovinsku štetu u iznosu 168.700,00 kn s kamatama od 29. studenoga 2016. do isplate, dok je preostali dio zahtjeva za naknadu neimovinske štete, do ranije dosuđenog iznosa od 228.375,00 kn, odbijen, kao što je odbijen i zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos neimovinske štete za razdoblje od 19. siječnja 2010. do 28. studenoga 2016.; tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju imovinsku štetu u iznosu 4.038,30 kn s kamatama od 29. studenoga 2016. do isplate, dok je preostali dio zahtjeva za naknadu imovinske štete, do ranije dosuđenog iznosa od 6.111,00 kn odbijen, kao što je odbijen i zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos imovinske štete za razdoblje od 1. kolovoza 2010. do 28. lipnja 2016.; tuženik je obvezan plaćati tužitelju rentu na ime tuđe pomoći i njege u iznosu od 199,50 kn mjesečno počevši od 1. kolovoza 2010. pa nadalje, sve s pripadajućim zateznim kamatama, dok je zahtjev tužitelja za plaćanje mjesečne rente do ranije dosuđenog iznosa od 315,00 kn mjesečno odbijen, kao što je odbijen i zahtjev za isplatu zateznih kamata za razdoblje od 1. kolovoza 2010. do 28. lipnja 2016.; dok je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (stavak II. izreke); tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka od 4.000,00 kn, dok je zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe odbijen (stavak III. izreke).
3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd 3192/2020-2 od 15. rujna 2021. dopušteno je tužitelju podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-36/2017-5 od 16. siječnja 2020. zbog pravnog pitanja: „Da li zakonske zatezne kamate na iznos novčane naknade na neimovinsku štetu teku od dana donošenja prvostupanjske presude ili od podnošenja odštetnog zahtjeva ili tužbe?“
4. Tužitelj je po dopuštenju, u roku iz članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) podnio reviziju protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je u odnosu na zatezne kamate na dosuđenu neimovinsku štetu prvostupanjska presuda preinačena, s prijedlogom da revizijski sud drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinači, a podredno da je ukine i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.
5. Na reviziju nije odgovoreno.
6. Revizija je osnovana.
7. Predmet spora u ovom stupnju postupka je zahtjev za isplatu zateznih kamata na naknadu neimovinske štete koja je tužitelju nastala u štetnom događaju od 5. kolovoza 2009.
8. Prvostupanjski je sud na dosuđeni iznos neimovinske štete zatezne kamate dosudio od podnošenja tužbe pa do isplate, dok je drugostupanjski sud prvostupanjsku presudu u tom dijelu preinačio i zateznu kamatu na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete tužitelju dosudio počevši od dana donošenja prvostupanjske presude, uz obrazloženje da je visina te štete utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja, uvažavajući pritom i okolnost da je tijekom ovog postupka predmetom raspravljanja i odlučivanja bila i medicinska dokumentacija koja se odnosila na naknadno liječenje tužitelja, a koja nije bila priložena spisu u trenutku podnošenja tužbe.
9. Tužitelj u reviziji u odnosu na tijek zateznih kamata na neimovinsku štetu ističe da je odredbom članka 1103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) određeno da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.
9.1. Tužitelj je u predmetnom štetnom događaju zadobio ozljedu koja je rezultirala amputacijom lijeve potkoljenice, ali i ozljedu desnog koljena. Obje navedene ozljede se spominju u medicinskoj dokumentaciji iz 2010. godine, a sve posljedice predmetnog ozljeđivanja, koje su detaljno opisane u nalazu i mišljenju vještaka, bile su predvidive u vrijeme podnošenja tužbe, pa je sva šteta koju tužitelj potražuje u ovom postupku nastala u vrijeme podnošenja tužbe ili je makar u tom trenutku po redovnom tijeku stvari bila predvidiva.
10. U pravu je tužitelj kada navodi da obveza plaćanja neimovinske štete sukladno odredbi članka 1103. ZOO dospijeva danom podnošenja tužbe, slijedom čega i obveza plaćanja zateznih kamata na naknadu neimovinske štete dospijeva istog dana ako prije toga nije podnesen zahtjev za naknadu štete odgovornoj osobi, osim ako je šteta nastala nakon toga. Upravo takvo pravno shvaćanje zauzeto je na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. svibnja 2016.
11. U konkretnom slučaju tuženik nije prigovarao da bi šteta tužitelju nastala nakon podnošenja tužbe, pa sama okolnost da je spisu naknadno priložena medicinska dokumentacija koja se odnosi na kasnije liječenje tužitelja nije sama po sebi dostatna za zaključak da je šteta koju tužitelj potražuje ovom tužbom nastala nakon podnošenja tužbe.
11.1. Pozivanje drugostupanjskog suda na odredbu članka 1089. stavak 2. ZOO, koja pritom propisuje način određivanja visine naknade imovinske štete, je u konkretnom slučaju promašeno, imajući na umu da se ovdje radi o pravičnoj novčanoj naknadi koja je tužitelju dosuđena zbog povrede prava osobnosti.
12. Budući da odgovor na postavljeno pitanje glasi da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete, u slučaju kada šteta nije nastala nakon toga, dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, a ne danom donošenja prvostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe članka 395. stavak 1. ZPP, drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti na način da se u tom dijelu odbija žalba tuženika i potvrdi prvostupanjska presuda u dijelu u kojem su na pravomoćno dosuđenu naknadu neimovinske štete (od 168.700,00 kn) zatezne kamate određene od dana podnošenja tužbe (19. siječnja 2010.) pa do isplate.
13. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio s revizijom, primjenom odredbe članka 166. stavak 2. ZPP, dosuđen mu je i trošak sastava revizije u iznosu od 3.750,00 kn (Tbr. 10/6 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), što uz uvećanje za PDV po stopi od 25 % iznosi 4.687,50 kn.
Zagreb, 16. studenoga 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
