Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-1417/2022
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja:
Goranke Ratković kao predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene N.A., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17, 126/19, 84/21 i 114/22) i članka 16. točka 1. Zakona o prebivalištu („Narodne novine“ broj 144/12, 158/13 i 114/22), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave požeško-slavonske, Policijske postaje Pleternica, podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Požegi od 24. siječnja 2022., broj: Pp-471/2021, na sjednici vijeća 16. studenog 2022.,
p r e s u d i o j e :
I. Povodom žalbe ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave požeško-slavonske, Policijske postaje Pleternica po službenoj dužnosti se preinačuje pobijana presuda u odnosu na djelo pod točkom II. izreke pobijane presude, na način da se izriče:
Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona ( „Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18), okrivljena N.A. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)
OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE
da bi:
dana 11. ožujka 2021. oko 8,00 sati u obiteljskoj kući na adresi XX bilo utvrđeno da od 23. srpnja 2020. neprijavljeno boravi na navedenoj adresi,
pa da bi time postupila protivno članku 4.stavku 1. Zakona o prebivalištu i time počinila prekršaj iz članka 16. točka 1. istog Zakona.
II. Uslijed odluke pod točkom I., po službenoj dužnosti se preinačuje prvostupanjska presuda u odnosu na okrivljenu N.A. u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, na način da se okrivljenici za prekršaj činjenično opisan u točki I. izreke prvostupanjske presude, pravno označen kao prekršaj iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a za koje djelo je oglašena krivom, temeljem istog propisa novčana kazna u iznosu od 3.300,00 (tritisućetristo) kuna prihvaća utvrđenom od strane prvostupanjskog suda. U izrečenu novčanu kaznu u iznosu od 3.300,00 (tritisućetristo) kuna, na temelju članka 40. Prekršajnog zakona joj se uračunava vrijeme za koje je bila lišena slobode kao 1 (jedan) dan zatvora odnosno kao 300,00 (tristo) kuna novčane kazne, tako da okrivljenici preostaje za platiti iznos od 3.000,00 (tritisuće) kuna/398,17 € (tristodevedesetosam eura i sedamnaest centi)[1] , koji iznos novčane kazne je dužna platiti u roku od 3 (tri) mjeseca od dana primitka ove odluke. Ukoliko okrivljena N.A. plati dvije trećine novčane kazne u roku određenom ovom presudom, računajući od dana primitka ove presude, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti, sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.
III. Prihvaćanjem žalbe ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave požeško-slavonske, Policijske postaje Pleternica, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o zaštitnoj mjeri, na način da se zaštitna mjera zabrane približavanja na udaljenost manju od 5 (pet) metara, uspostavljanja i održavanja veze sa žrtvom nasilja S.G. u trajanju od 1 (jednog) mjeseca - ukida.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljena N.A. je proglašena krivom i kažnjena zbog prekršaja činjenično opisanog u izreci iste, odnosno zbog djela iz članka 22. stavka 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji za koji joj je utvrđena novčana kazna u iznosu od 3.300,00 kuna i zbog djela prekršaja iz članka 16. stavka 1. (ispravno članka 16. točka 1.) Zakona o prebivalištu za koje djelo joj je utvrđena novčana kazna u iznosu od 300,00 kuna nakon čega joj je temeljem članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona, izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 3.600,00 kuna. U izrečenu kaznu okrivljenici je uračunato vrijeme za koje je bila lišena slobode kao 300,00 kuna novčane kazne, pa joj je preostalo za platiti 3.300,00 kuna. Istom presudom okrivljenica je, temeljem članka 138. stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona, obvezana na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 kuna, te joj je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja na udaljenost manju od 5 (pet) metara, uspostavljanja i održavanja veze sa žrtvom nasilja S.G- u trajanju od 1 (jednog) mjeseca.
2. Protiv te presude ovlašteni tužitelj je pravodobno podnio žalbu u odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru ističući u bitnom, da nakon proteka 10 mjeseci od događaja zaštitna mjera nema nikakvu svrhu, da je u postupku trebalo produljiti mjeru opreza izrečenu od strane policije, kao i da je obrazloženje kontradiktorno jer sud istovremeno daje razloge za neizricanje druge predložene zaštitne mjere (udaljenje iz stana), da izrečena zaštitna mjera uopće nije predviđena Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji i da nije konkretizirana u skladu s Pravilnikom, predlažući da se zbog navedenih razloga žalba prihvati.
3. Žalba je osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je na temelju odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žaliteljica navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti ovaj Sud je utvrdio da djelo opisano pod točkom II. pobijane presude, na način kako je to činjenično opisano u izreci prvostupanjske presude, po propisu nije prekršaj.
6. Naime, okrivljenica je proglašena krivom zbog prekršaja iz članka 16. točke 1. Zakona o prebivalištu (prvostupanjski sud pogrešno navodi članka 16. stavka 1.). počinjenog na način da od 23. srpnja 2020. neprijavljeno boravi na adresi na kojoj je zatečena. Predmetno djelo prekršaja čini osoba koja u propisanom roku ne prijavi prebivalište ili boravište, dok je člankom 4. stavkom 1. istog Zakona propisano da se prijava prebivališta i boravišta podnosi u roku od 15 dana od dana nastanjenja u mjestu i na adresi prebivališta, odnosno od dana dolaska u mjesto i na adresu boravišta. U činjeničnom opisu prekršaja u optužnom prijedlogu i pobijanoj presudi jest navedeno od kada okrivljenica prebiva na adresi, no nije navedeno u kojem roku nije izvršila prijavu i do kojeg dana je trebala izvršiti prijavu prebivališta, da bi se uopće moglo odrediti vrijeme počinjenja prekršaja.
Kod ovog djela se radi o prekršaju vezanom uz strogi zakonski rok kod kojeg je datum počinjenja konstitutivni element prekršaja (datum počinjenja je prvi sljedeći dan nakon isteka petnaestodnevnog roka za prijavu), te se ne radi o trajnom prekršaju kod kojeg je vrijeme počinjenja vezano uz prestanak protupravnog stanja. Dakle, u činjeničnom opisu djela sadržanom u izreci pobijane presude nedostaje upravo taj konstitutivni element, a samo navođenje datuma od kojeg osoba stanuje na adresi bez preciziranja roka za prijavu i datuma s kojim je nastalo protupravno stanje, nije dovoljna za postojanje bića djela.
U konkretnom slučaju je izostalo navođenje tog odlučnog elementa, pa je ostvarena povredu materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. stavka 1. Prekršajnog zakona.
7. Stoga je po službenoj dužnosti valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu na način kako je to navedeno u izreci ove drugostupanjske presude, nalazeći da ponašanje okrivljenice kako je opisano u činjeničnom opisu djela ne ispunjava zakonsko biće navedenog prekršaja iz Zakona o prebivalištu.
8. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, uz ocjenu navoda žalbe ovlaštenog tužitelja, ovaj Sud drži da u konkretnom slučaju ista nije pravilno izrečena, te da nema potrebe za primjenom iste.
Naime, okrivljenici je izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze sa žrtvom nasilja. Iz presude proizlazi da je zaštitna mjera izrečena na temelju odredbi Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, no u članku 16. navedenog Zakona propisano je izricanje zaštitne mjere pod nazivom zabrana približavanja, uznemiravanja ili uhođenja te je odredbom stavka 2. propisano da će se u odluci kojom sud izriče mjeru iz stavka 1. (mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve) odredit mjesta ili područja te udaljenost ispod koje se počinitelj ne smije približiti žrtvi nasilja u obitelji odnosno zabraniti uznemiravanje ili uhođenje žrtve. Također niti Prekršajnim zakonom nije predviđena zaštitna mjera navedenog naziva.
U konkretnom slučaju, prvostupanjski je sud okrivljenici izrekao zaštitnu mjeru koja nije u skladu s člankom 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji tj. nije propisna zakonom i time je sud pogrešno primijenio materijalno pravo na štetu okrivljenice zbog čega je odlučeno kao pod točkom III. ove presude.
Dodatno se napominje, a uzimajući u obzir navode suda da je žrtva nasilja invalidna osoba koja ne može živjeti sama i da se okrivljenica brine o njemu zbog čega sud nije izrekao zaštitnu mjeru udaljenja iz kućanstva, da je krajnje dvojbeno bi li zaštitna mjera (sve i da je pravilno izrečena) bila primjerena s obzirom na sve okolnosti, kao i sa stajališta posebne prevencije.
Slijedom svega navedenog valjalo je ukinuti izrečenu zaštitnu mjeru.
9. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 16. studenog 2022.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Robert Završki, v. r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Požegi u 5 otpravaka: za spis, okrivljenicu, oštećenika i tužitelja.
