REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1097/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4732/2021-2 od 11. studenog 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-38/2021- 9 od 25. kolovoza 2021., u sjednici održanoj 16. studenog 2022.,

p r e s u d i o j e:

I. Prihvaća se revizija tužitelja, preinačuje presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4732/2021-2 od 11. studenog 2021. u točki I. izreke kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P- 38/2021-9 od 25. kolovoza 2021. u dijelu točke I. izreke kojom je odbijen tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 33.576,31 kn / 4.456,34 eura s pripadajućim zateznim kamatama i u dijelu točke II. izreke presude za iznos od 632,00 kn / 84,28 eura (naknada parničnih troškova) i sudi:

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 33.576,31 kn / 4.456,34 eura (slovima:

tridesettritisućepetstotinasedamdesetšestkunaitridesetjednulipu/ četiritisućeičetiristotinepedesetšesteuraitridesetčetiricenti) sa zateznim kamatama koje teku na iznose:

- od 33.495,36 kn / 4.445,60 eura od 1. siječnja 2011. do isplate,

- od 16,76 kn / 2,22 eura od 9. kolovoza 2011. do isplate,

- od 64,19 kn / 8,52 eura od 11. siječnja 2012. do isplate,

i to od 1. siječnja 2011. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Nalaže se tuženiku u roku osam dana naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 10.312,50 kn /1.368,70 eura (desettisućatristotinedvanaest kunaipedesetlipa /tisućuitristotinešezdesetosameuraisedamdesetcenti) sa zateznim kamatama tekućim od 16. studenog 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troška sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u cijelosti je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 71.624,88 kn / 9.506,26 eura s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose za razdoblje od 19. prosinca 2009. do 11. siječnja 2012. (toč. I. izreke), tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 28.661,00 kn / 3.803,97 eura (toč. II. izreke) te je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 625,00 kn / 82,95 eura.

2. Drugostupanjskom je presudom odlučeno:

„I. Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-38/2021-9 od 25. kolovoza 2021. u dijelu točke I. izreke kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 33.576,31 kn sa zateznim kamatama koje teku na iznose:

- od 33.495,36 kn od 1. siječnja 2011. do isplate,

- od 16,76 kn od 9 kolovoza 2011. do isplate,

- od 64,19 kn od 11.siječnja 2012. do isplate,

te u dijelu točke II. izreke presude za iznos od 632,00 kn.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda Bjelovaru poslovni broj P-38/2021- 9 od 25. kolovoza 2021.u dijelu točke I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 38.048,57 kn i u dijelu točke II. izreke za iznos od 28.029,00 kn i sudi:

1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 38.048,57 kn (tridesetosam- tisućačetrdesetosam kuna i pedesetsedam lipa) sa zateznom kamatom koja se do 30. lipnja 2011. određuje po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje, od 1. siječnja 2016. do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41%, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41%, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi od 7,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41%, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82%, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,3%, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje, od 18. travnja 2020. do 18. listopada 2020. po stopi od 0%, od 19. listopada 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89%, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75% godišnje, te od 1. srpnja 2021. do isplate po stopi od 5,61%, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje teku:

- na iznos od 2.963,60 kn od 17. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 22.368,45 kn od 27. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 79,22 kn od 19. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 70,00 od 25. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 154,94 kn od 11. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 46,76 kn od 26. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 39,61 kn od 26. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 11.699,55 kn od 14. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 53,91 kn od 17. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 70,20 kn od 1. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 96,70 kn od 22. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 44,60 kn od 11. lipnja 2010 do isplate,

- na iznos od 61,06 kn od 22. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 44,60 kn od 13. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 89,19 kn od 20. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 89,19 kn od 16. listopada 2010. do isplate,

- na iznos od 79,22 kn od 22. listopada 2010. do isplate, sve u roku od osam dana.

2. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 28.029,00 kn (dvadesetosamtisućadvadesetdevet kuna).

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 kn (tisućudvjestopedeset kuna).“

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 1172/2022 od 15. lipnja 2022. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv toč. I. izreke presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4732/2021-2 od 11. studenog 2021. radi sljedećeg pravnog pitanja:

„Jesu li troškovi liječenja s osnove priznate ozljede na radu koje je platio HZZOZZR ili HZZO nakon 1.1.2011. godine pokriveni propisanom funkcionalnom premijom osiguranja prema članku 53. st. 1. toč. 10. i st. 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („NN“ RH broj 150/08, 94/09, 153/09, 71/10, 139/10, 49/11, 22/12.)?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tužitelj je izjavio reviziju prema odredbi čl. 382. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) radi gore navedenog pravnog pitanja. Predlaže da revizijski sud preinači drugostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

5. Tuženik je u odgovoru na reviziju predložio odbiti reviziju kao neosnovanu.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete koja je tužitelju, odnosno njegovom pravnom predniku, nastala plaćanjem troškova liječenja i zdravstvene zaštite za svog osiguranika u razdoblju od 2010. do 2012., kao posljedice ozljede na radu proizašle iz prometne nezgode koju je 13. studenoga 2009. skrivio osiguranik tuženika.

8. Prvostupanjski sud ocijenio je tužbeni zahtjev neosnovanim u cijelosti polazeći od toga da je tužitelj kao pravni slijednik Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu aktivno legitimiran regresno potraživati naknadu štete od osiguratelja osobe odgovorne za nastanak štete za troškove koje je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu platio za svoje osiguranike u okviru pružanja zdravstvene zaštite s osnove ozljede na radu u skladu s odredbama čl. 62. st. 1. i čl. 57. Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu ("Narodne novine", broj 85/06 i 67/08, dalje ZOZOZZR), pa kako je u postupku utvrđeno da je riječ o troškovima koje je platio sam tužitelj, a ne njegov pravni prednik iz čijeg prava tužitelj izvodi svoje pravo na naknadu štete, tužbeni zahtjev s pripadajućim kamatama odbijen je u cijelosti.

9. Drugostupanjski sud u pobijanoj odluci djelomično preinačava prvostupanjsku odluku navodeći pri tome da je pogrešno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da tužitelj nije aktivno građanskopravno legitimiran potraživati od tuženika naknadu štete s osnove podmirenih troškova liječenja i bolovanja oba osiguranika (osiguranika njegova pravnog prednika), jer tužitelj svoje potraživanje temelji na odredbama ZOZOZZR. Naime, tužitelj kao pravni slijednik Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu je ovlašten potraživati naknadu isplaćenih troškova liječenja koje je taj Zavod podmirio zdravstvenim ustanovama kao i isplaćenu naknadu za bolovanje zbog privremene nesposobnosti za rad. Također, za razliku od prvostupanjskog suda, smatra da je tužitelj dokazao kako su podmireni svi utuženi troškovi, a što proizlazi iz provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja te samim time tužitelj ima pravo na regresni zahtjev na temelju odredbi Zakona o zdravstvenom osiguranju zaštite zdravlja na radu. S obzirom na gore navedeno, drugostupanjski sud usvaja tužbeni zahtjev za sva plaćanja koja su izvršena do 1. siječnja 2011. Međutim, drugostupanjski sud u pobijanoj odluci djelomično potvrđuje prvostupanjsku odluku i odbija tužbeni zahtjev za sva plaćanja koja je tužitelj izvršio nakon 1. siječnja 2011., i to s obzirom na to da je ta šteta pokrivena propisanom funkcionalnom premijom osiguranja u visini od 7% od ukupno naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti u skladu s člankom 53. st. 1. t. 10. i st. 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine br. 15/08, 94/09, 71/10 i 139/10; dalje: ZOZO). Slijedom navedenog, drugostupanjski sud zauzeo je pravno shvaćanje da je ta šteta tužitelju nastala u režimu ZOZO, odnosno, da je podmirena iz sredstava funkcionalne premije.

10. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. tog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

11. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

12. S obzirom na sadržaj pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena proizlazi da je u ovoj fazi postupka sporno jesu li plaćanja koja je tužitelj izvršio svom osiguraniku nakon 1. siječnja 2011. pokrivena funkcionalnom premijom, uzimajući u obzir da su ta plaćanja nastala kao posljedica ozljede na radu proizašle iz prometne nezgode od 13. studenoga 2009.

13. Prije svega valja reći da je 1. siječnja 2011., kada je prestao postojati Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu, u skladu s odredbama čl. 28. st. 2. i 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine br. 139/10, dalje: ZIDZOZO), tužitelj preuzeo sve obveze Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu, uključivši i obveze svog prednika platiti troškove liječenja nastale u okviru zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu, kao i obvezu zahtijevati naknadu štete od odgovorne osobe u skladu o odredbama čl. 17. ZOZOZZR. Prema odredbi čl. 32. ZOZOZZR prihodi obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu su: doprinosi za obvezno zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu sukladno posebnom zakonu, prihodi iz državnog proračuna te prihodi od dividendi, kamata i drugi prihodi. Dakle, prihodi obveznog zdravstvenog osiguranja zaštite zdravlja na radu nisu i prihodi od obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove autoodgovornosti, odnosno prihod koji društva za osiguranje uplaćuju u visini od 7 % naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. S obzirom na odredbu čl. 22. ZOZO, nedvojbeno je da se osiguranim osobama Zavoda u okviru zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja ne osigurava plaćanje troškova za zaštitu zdravlja na radu. Tek je Zakonom o izmjenama i dopunama ZIDZOZO, koji je na snazi od 1. siječnja 2011., kada je ujedno prestao važiti ZOZOZZR, propisano da se u okviru prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja osiguravaju i prava za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti koje obuhvaćaju i mjere za provođenje specifične zdravstvene zaštite radnika te dijagnostičke postupke kod sumnje na profesionalnu bolest u skladu s Zakonom o zdravstvenoj zaštiti i posebnim zakonima te pravilnicima donesenim na temelju tih zakona, a istim Zakonom (u čl. 20.) je određeno i da se uz poslovne fondove predviđene čl. 64. ZOZO, predviđa i poslovni fond Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje za prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti.

14. Slijedom navedenog, tek od 1. siječnja 2011., na temelju ZIDZOZO, prihodi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, pa tako i prihod od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti kojeg izdvajaju društva osiguratelja u visini 7 % od naplaćene funkcionalne premije osiguranja od obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, postali su i doprinosi za zdravstveno osiguranje zaštite zdravlja na radu. Stoga je tuženik izdvajanjem postotka naplaćene funkcionalne premije osiguranja po polici (ugovoru) o osiguranju od automobilske odgovornosti važećoj na dan štetnog događaja (13. studenoga 2009.) pokrio sve one štete koje nisu posljedica ozljede na radu, dok je predmetna šteta, koja ujedno predstavlja ozljedu na radu, a koja se dogodila do 1. siječnja 2011., bila u režimu ZOZOZZR i time nije pokrivena funkcionalnom premijom. Dakle, neovisno o tome kada su dospjeli pojedini iznosi štete koju tužitelj potražuje ovom tužbom i neovisno o tome koji su propisi vrijedili u trenutku plaćanja troškova liječenja i naknade za bolovanje, za ocjenu je li ta šteta pokrivena funkcionalnom premijom isključivo je mjerodavan trenutak nastanka štetnog događaja (ozljede na radu) i propisi koji su u tom trenutku bili mjerodavni u odnosu na prihode iz kojih se namiruju troškovi osiguranja zaštite zdravlja na radu. S obzirom na to da se predmetni štetni događaj dogodio 13. studenoga 2009., odgovor na postavljeno pitanje je taj da troškovi liječenja koji su plaćeni nakon 1. siječnja 2011. nisu pokriveni funkcionalnom premijom te je drugostupanjski sud u pobijanoj presudi pogrešno primijenio materijalno pravo kad je odbio tužbeni zahtjev u navedenom dijelu. Navedeno pravno shvaćanje ovaj sud je već izrazio u svojoj ukidnoj odluci Revt 480/2017-2 od 14. listopada 2020., kao i u odluci Rev 1855/2018-2 od 14. listopada 2020.

15. Slijedom navedenog, nižestupanjski sudovi pogrešno su primijenili materijalno pravo kada su za utuženo razdoblje nakon 1. siječnja 2011. tužbeni zahtjev tužitelja ocijenili neosnovanim.

16. S obzirom na to da su ostali prigovori tuženika otklonjeni drugostupanjskom odlukom, valjalo je na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP prihvatiti reviziju tužitelja, preinačiti nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i tužbeni zahtjev usvojiti u cijelosti (toč. I. izreke presude).

17. Nakon preinačenja pobijane odluke tužitelj je u cijelosti uspio u sporu, pa je na temelju odredbi čl. 166. st. 2., 154. st. 1. i 155. ZPP valjalo preinačiti odluku o troškovima postupka i tužitelju dosuditi trošak postupka u ukupnom iznosu od 10.312,50 kn / 1.368,70 eura. Navedeni trošak dosuđen je u granicama postavljenog zahtjeva tužitelja (čl. 2. st. 1. ZPP) i odnosi se na trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku (list 292 spisa) u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje: OT) i to trošak zastupanja na ročištima održanim 9. listopada 2013., 10. ožujka 2014., 7. travnja 2014. i 20. veljače 2015. u iznosima od po 1.000,00 kn / 132,72 eura, jer se na tim ročištima raspravljalo o glavnoj stvari ili su se izvodili dokazi; trošak zastupanja na ročištima održanim 18. studenog 2013., 6. listopada 2014., 10. studenog 2014. i 15. prosinca 2014., u iznosima od po 500,00 kn / 66,36 eura jer se na tim ročištima raspravljalo o procesnim pitanjima, trošak sastava podneska od 15. siječnja 2014., u iznosu od 1.000,00 kn / 132,72 eura jer se tim podneskom tužitelj očitovao na nalaz i mišljenje vještaka, trošak sastava podnesaka od 25. listopada 2013., 18. studenog 2013. i 1. rujna 2014. u iznosu od po 250,00 kn / 33,18 eura jer iz sadržaja tih podnesaka proizlazi da se radi o „ostalim podnescima“ i trošak pristupa na ročište za objavu presude koje je održano 26. ožujka 2015. u iznosu od 500,00 kn / 66,36 eura, što sve uz pripadajući PDV od 25% ukupno iznosi 10.312,50 kn /1.368,70 eura te je slijedom navedenog odlučeno kao u toč. I. izreke presude, dok je zahtjev tuženika za naknadom troška sastava odgovora na reviziju odbijen s obzirom na to da je tuženik u cijelosti izgubio ovu parnicu (toč. II. izreke presude).

18. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine br. 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao novčane iznose, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i u skladu s pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz gore navedenog Zakona (1 € = 7,53450 kuna).

Zagreb, 16. studenog 2022.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek

Broj zapisa: eb317-ffaed

Kontrolni broj: 03e2d-8847e-d8ad1

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=RENATA ŠANTEK, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.