REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3391/2019-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Đura Sesse člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać - Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. Lavčević inženjering d.o.o., OIB 61073136920, Split, Bihaćka 2, i 2. Lavčević Zadar d.o.o., OIB 13649971478, Zadar, Novogradiška 10, koje zastupa punomoćnik Mirko Budić, odvjetnik u Splitu, Ljudevita Posavskog 12A, protiv tuženika Opća bolnica Zadar, OIB 11854878552, Zadar, Bože Peričića 5, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Korljan & partneri d.o.o. Zadar, Obala kneza Branimira 27/1, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 895/2016-5 od 14. svibnja 2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-10/15-50 od 23. prosinca 2015., u sjednici održanoj 16. studenoga 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tuženika i ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-895/2016-5 od 14. svibnja 2019. i predmet se vraća na ponovno suđenje istom sudu drugog stupnja.

II. Odluka o troškovima povodom revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku Opća bolnica Zadar (dalje: tuženik) da tužiteljima: 1. Lavčević inženjering d.o.o. i 2. Lavčević Zadar d.o.o. solidarno isplati 1.766.549,37 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. studenog 2009. pa do isplate, kao i da im naknadi parnične troškove postupka od 324.389,05 kn.

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Tuženik podnosi reviziju pobijajući drugostupanjsku presudu temeljem čl. 382. st. 1. toč. 1. pozivajući se na revizijske razloge – bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešnu primjenu materijalnog prava - čl. 385. st. 1. toč. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP).

4. Predlaže da se revizija prihvati i preinači pobijana drugostupanjska presuda na način da se tužba tužitelja odbaci, podredno odbije, ili da se revizija prihvati a pobijane nižestupanjske presude ukinu te da se predmet vrati na ponovno suđenje.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Revizija je osnovana.

7. Kako je povodom revizije vrijednost predmeta spora 1.766.549,37 kn, revizija je dopuštena temeljem čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.

8. Prema čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja (izvođača radova) za isplatom 1.766.549,37 kn na ime naknade za izvršene radove tužitelju (naručitelju radova) koji nisu obuhvaćeni ugovorom o građenju i anexom tog ugovora.

10. Povodom revizije sporna je ocjena nižestupanjskih sudova da je tuženik naručio radove, aktivna legitimacija tužitelja, kao i je li u odnosu na potraživanje tužitelja nastupila zastara.

11. Tijekom postupka pred sudom prvog stupnja utvrđene su slijedeće činjenice:

- da su tužitelj Lavčević inženjering d.o.o. i tuženik 23. kolovoza 2006. nakon provedenog postupka javnog nadmetanja prema odredbama Zakona o javnoj nabavi ("Narodne novine", broj 117/01, 92/05) a temeljem Odluke od 22. ožujka 2006. sklopili ugovor o građenju prema kojem se tužitelj Lavčević inženjering d.o.o. obvezao izgraditi bolničku kuhinju prema projektnoj dokumentaciji i radovima iz ponudbenog troškovnika od ukupno 11.455.665,94 kn

- da je 13. listopada 2008. sklopljen aneks ugovora kojim je cijena radova uvećana za 25% vrijednosti osnovnog ugovora te je produljen rok izvršenja radova do 31. siječnja 2009.

- da je tuženik tužitelju platio izvedene radove prema ugovoru o građenju i aneksu ugovora u cijelosti

- da su prilikom izgradnje bolničke kuhinje izvršeni radovi koji nisu obuhvaćeni ugovorom o građenju i aneksom ugovora a odnose se na izradu novog toplovoda, sanaciju dijela cjevovoda prema zgradi „stara interna“, rekonstrukciju priključaka za druge zgrade bolnice, elektroinstalaterski radovi zbog nužnosti povećanja kapaciteta priključka električne energije, rekonstrukcija kabelskih izvoda iz trafostanice i prilagođavanje spoja u trafostanici, povećanje uređenih okolišnih površina

- da je tuženik ove radove preuzeo iako nije bio sklopljen u pismenoj formi ugovor za izvođenje ovih radova

12. Polazeći od prednjih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev pozivom na čl. 623. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, dalje: ZOO) ocjenjujući da je tužitelj imao suglasnost tuženika za izvođenje ovih radova.

12.1. Prigovore tuženika koji se odnose na pomanjkanje aktivne legitimacije 2. tužitelja Lavčević Zadar d.o.o. otklanja ocjenjujući da je 2. tužitelj radove izvodio kao podizvođač pa da stoga njegova aktivna legitimacija proizlazi iz čl. 602. ZOO.

12.2. U odnosu na podnesak 1. i 2. tužitelja od 9. rujna 2015. kojim od tuženika potražuju isplatu 1.766.549,37 kn kao solidarni vjerovnici (dok su prvotno postavljenim zahtjevom isplatu potraživali bez navođenja solidarnosti) ocjenjuje da se ne može smatrati preinakom tužbe.

13. Sud drugog stupnja prihvaćajući naprijed iznijeta činjenična utvrđenja suda prvog stupnja odbija žalbu tuženika ocjenjujući da je 2. tužitelj Lavčević Zadar d.o.o., za kojeg je tijekom postupka utvrđeno da je bio podizvođač, aktivno legitimiran i da je stoga ovlašten neposredno od tuženika potraživati plaćanje za izvršene radove.

13.1.Također prihvaća argumente suda prvog stupnja da tužitelji nisu preinačili tužbu time što su podneskom od 9. rujna 2015. zatražili da im tuženik isplati utuženi iznos solidarno.

13.2. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u pogledu ocjene suda prvog stupnja da je tuženik odobrio izvođenje naknadnih radova poziva se na pravno shvaćanje koje je iznijeto u ranijem ukidnom rješenju poslovni broj Pž-4041/2011 od 12. prosinca 2014.

14. Tuženik u reviziji osporava ocjenu nižestupanjskih sudova da bi tužitelji imali suglasnost tuženika za izvođenje naknadnih radova koji nisu bili obuhvaćeni ugovorom o građenju i aneksom ugovora smatrajući da pogrešno ekstenzivno tumače čl. 623. ZOO. Osporava i ocjenu nižestupanjskih sudova da je 2. tužitelj aktivno legitimiran, te da nisu postojale zakonske pretpostavke za odbačaj tužbe.

14.1. Pritom se poziva na drugačiju praksu istoga suda drugog stupnja iznijetu u odluci Pž 3544/05-4 od 24. ožujka 2009., Pž-3133/02 od 2. siječnja 2003. te Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) broj Rev 1191/12-2 od 7. veljače 2017., Revt 72/04 od 13. ožujka 2008.

15. Osnovani su navodi tuženika da je prilikom donošenja pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP (na koju sadržajno u reviziji upućuje) jer sud drugog stupnja nije odgovorio na žalbene navode tuženika koji su od odlučnog značenja (čl. 375. st. 1. ZPP), što je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude.

16. Naime, kako je tuženik pobijao prvostupanjsku presudu iz žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i to u odnosu na ocjenu suda prvog stupnja da su tužitelji imali suglasnost za izvođenje naknadnih radova, odnosno da ih je upravo tuženik naručio, obrazloženje drugostupanjske presude u kojem se poziva na pravno shvaćanje iznijeto u ranijoj ukidnoj odluci (navedeno pod toč. 13.2. obrazloženja) nije prihvatljivo niti je u skladu sa čl. 375. st. 1. ZPP.

17. Obrazloženje iz ranije ukidne odluke se može odnositi samo na okolnosti koje su u postupku egzistirale u vrijeme donošenje te odluke, te predstavlja uputu sudu prvog stupnja u pogledu postupanja u nastavku postupka.

18. U ovom predmetu je sud prvog stupnja nakon donošenja prethodne ukidne odluke proveo više dokaza – vještačenje po vještaku građevinske struke koji je izvršio uvid u građevinski dnevnik, a na čijim utvrđenjima iz tog nalaza i izvršenih uvida sud prvog stupnja temelji svoj zaključak da je tuženik naručio, odobrio i preuzeo izvedene radove (jer ovih isprava nema u spisu). Nadalje, proveden je dokaz ponovnim saslušanjem svjedoka Igora Pedišića koji je bio nadzorni inženjer i svjedoka Zvonimira Vrančića koji je bio ravnatelj tuženika u vrijeme kada je navodno naručeno izvođenje naknadnih radova, kao i suočenje tih svjedoka.

19. Upravo je žalbom protiv prvostupanjske presude tuženik osporavao pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po sudu prvog stupnja nakon ovih provedenih dokaza, a sud drugog stupnja na te žalbene navode nije odgovorio.

20. Nadalje, pogrešna je ocjena nižestupanjskih sudova sudova da podneskom od 9. rujna 2015. tužitelji nisu izvršili preinaku tužbe.

21. Naime, preinaka tužbe je promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći (čl. 191. st. 1. ZPP).

22. Predmet spora je isplata novčanog iznosa, dakle obveza koja je prema čl. 41. st. 1. ZOO djeljiva obveza. Člankom 41. st. 3. ZOO je propisano da kad u nekoj djeljivoj obvezi ima više vjerovnika, da se tražbina dijeli među njima na jednake dijelove. Dakle, prema prvotno postavljanom tužbenom zahtjevu proizlazilo bi da je istim zatraženo da tuženik svakom od tužitelja isplati polovinu utuženog iznosa.

23. Prema sadržaju tužbenog zahtjeva kako je postavljen podneskom od 9. rujna 2015. dodavanjem riječi kao „solidarnim vjerovnicima“ proizlazilo bi da tuženik treba bilo kojem od tužitelja isplatiti cjelokupno zatražen iznos (čl. 55. ZOO).

24. Stoga je na opisan način promijenjena istovjetnost tužbenog zahtjeva te je isti i povećan a s obzirom na način i opseg ispunjenja obveze koji se nalaže tuženiku.

25. Ovo tim više što se solidarnost u trgovačkim ugovorima predmjeva samo na strani dužnika (čl. 42. ZOO), dok je čl. 54. ZOO izrijekom propisano da se na strani vjerovnika solidarnost ne predmjeva, odnosno da na strani vjerovnika postoji samo ako je solidarnost ugovorena ili zakonom određena.

26. Slijedom navedenog, proizlaze osnovani revizijski navodi tuženika da je prilikom donošenja pobijane drugostupanjske presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi sa čl. 375. st. 1. ZPP te čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

27. Tužitelji svoje potraživanje prema tuženiku temelje na tvrdnji da je naknadno, nakon što su izvršili sve obveze prema ugovoru o građenju i anexu tog ugovora tuženik naručio dodatne radove koje su izvršili. Slijedom navedenog, postupajući u okviru činjeničnih navoda tužitelja iznijetih tijekom postupka prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva polazi se od slijedećih odredbi zakona o obveznim odnosima:

- čl. 620. st. 2. ZOO – ugovor o građenju mora biti sklopljen u pismenoj formi

- čl. 623. st. 1. ZOO – za svako odstupanje od projekta, odnosno ugovorenih radova izvođač mora imati pisanu suglasnost naručitelja

- čl. 623. st. 2. – on ne može zahtijevati povećanje ugovorene cijene za radove što ih je izveo bez takve suglasnosti

28. Odredba čl. 620. st. 2. ZOO kojom je propisana obvezna pismena forma ugovora o građenju je prisilne naravi. Stoga ugovor koji nije sklopljen u propisanoj formi nema pravni učinak ako iz cilja propisa kojim je određena forma ne proizlazi što drugo – čl. 290. st. 1. ZOO (tako i ovaj sud u Rev 1191/12 od 7. veljače 2017., Revt 72/04 od 13. ožujka 2008., Revt 37/11 od 13. ožujka 2012., Revx 409/2016 od 3. rujna 2019. Revt 57/15 od 10. svibnja 2016.).

29. U konkretnom slučaju 1. tužitelj Lavčević inženjering d.o.o. i tuženik su prilikom sklapanja Ugovora o građenju (koji je sklopljen nakon provedenog Javnog nadmetanja prema odredbama Zakona o javnoj nabavi) izričito ugovorili da će se izvođenje eventualnih naknadnih radova regulirati posebnim ugovorom o izvođenju naknadnih radova (čl. 13. Ugovora o građenju – list 13 spisa). Isto tako je i čl. 35. Ugovora o građenju ugovoreno da će se sve eventualne izmjene ili dopune koje bi se odnosila na taj Ugovor obostrano pismeno potvrditi i priključiti tom Ugovoru kao njegov sastavni dio. Pritom valja istaknuti da tijekom postupka nije bilo sporno da su svi radovi koji su izvršeni temeljem Ugovora o građenju i Aneksa ugovora plaćeni.

30. Imajući u vidu da iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da su radovi koji su naknadno izvedeni vezani uz prethodno obavljene radove prema sklopljenom Ugovoru o građenju, sud drugog stupnja nije odgovorio na bitne žalbene navode tuženika koji se odnose na osporavanje naručivanje i odobravanje radova, aktivnu legitimaciju 2. tužitelja, niti na zastaru potraživanja.

31. Stoga je pobijana presuda temeljem čl. 394. st. 1. ZPP ukinuta. U ponovljenom postupku sud drugog stupnja će otkloniti naprijed navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka i ponovno će odlučiti o žalbi tuženika imajući u vidu naprijed iznijeta pravna shvaćanja u pogledu izvršene preinake tužbe, kao i odredbi materijalnog prava koje se primjenjuje u konkretnom slučaju, te će odgovoriti na žalbene navode tuženika koji su od odlučnog značaja u skladu sa čl. 375. st. 1. ZPP.

32. Temeljem čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao pod II. izreke.

Zagreb, 16. studenoga 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud

Broj zapisa: eb315-45271

Kontrolni broj: 0198b-78a2e-2bb7d

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=MIRJANA MAGUD, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.