Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Gž R-973/2021-

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužiteljice T. J. iz P., OIB:…, zastupane po punomoćniku T. T., odvjetniku u S., protiv tuženika KBC S., OIB:…, zastupanog po generalnom punomoćniku B. D.,dipl. iur., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-2728/21 od 21. svibnja 2021., 16. studenoga 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-2728/21 od 21. svibnja 2021. u točki I. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da isplati tužiteljici iznos od 6.420,15 kuna/852,17[1] eura bruto s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na iznos od 703,63 kn od 15.02.2016., na iznos od 497,67 kn od 15.03.2016., na iznos od 533,28 kn od 15.04.2016., na iznos od 514,18 kn od 15.05.2016., na iznos od 530,37 kn od 15.06.2016., na iznos od 534,39 kn od 15.07.2016., na iznos od 494,37 kn od.15.08. 2016., na iznos od 493,71 kn od 15.09.2016., na iznos od 518,12 kn od 15.10.2016., na iznos od 593,46 kn od 15.11.2016., na iznos od 542,24 kn od 15.12.2016., na iznos od 554,79 kn od 15. 01.2017., na iznos od 273,65 kn od 15.02.2017., sve do isplate, osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima te u odluci o troškovima postupka iz točke II. izreke do iznosa od 998,40 kuna/132,51 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

II. Djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika preinačava se prvostupanjska presuda u točki I. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo da isplati tužiteljici iznos od 3.214,43 kuna s pripadajućim zateznim kamatama te u odluci o troškovima postupka iz točke II. izreke za iznos od 2.001,60 kune, sa pripadajućim zateznim kamatama i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 3.214,43 kuna/426,65 eura[2] (slovima:tritisućedvijestočetrnaestkunačetrdesettrilipe/četiristodvadesetšesteurašesd esetpetcenti) sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 89,48 kn od 15.02.2017.,na iznos od 329,79 kn od 15.03.2017., na iznos od 363,77 kn od 15.04.2017., na iznos od 375,85 kn od 15.05.2017., na iznos od 341,33 kn od 15.06.2017.,na iznos od 413,57 kn od 15.07.23017.,na iznos od 383,38 kn od 15.08.2017., na iznos od 188,61 kn od 15.09.2017., na iznos od 177,20 kn od 15.10.2017., na iznos od 188,32 kn od 15.11.2017., sve do isplate.

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 2.001,60 kune/265,66 eura (slovima:dvije tisuće jednu kunu šezdeset lipa/dvijesto šezdeset pet eura šezdesetšestcenti), sa pripadajućim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, u točki I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici bruto iznos od 9.635,15 kn s pripadajućim zateznim kamatama na svaki pojedini mjesečni iznos od 16.-tog u mjesecu do isplate, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima. Točkom II. izreke, naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 3.000,00 kn, sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, sadržajno pobijajući točku I. izreke u dosuđujućem dijelu i odluku o troškovima postupka iz točke II. izreke, iz žalbenog razloga propisanog čl. 353. st. 1.toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana odluka preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od siječnja 2016. do listopada 2017., u ukupnom bruto iznosu od 9.635,15 kn s pripadajućim zateznim kamatama, koji zahtjev temelji na odredbi čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011..

6. Pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesene žalbe na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

7. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika koji predstavlja javnu službu i da joj je tuženik u utuženom razdoblju obračunao i isplatio plaću temeljem osnovice u iznosu od 5.108,84 kn odnosno od siječnja 2017. u iznosu od 5.211,02 kn. Sporno je da li je tuženik bio dužan tužiteljici obračunati i isplatiti plaću po osnovici u iznosu od 5.415,37 kn.

8. Prvostupanjski sud nadalje utvrđuje:

- da su Vlada RH i S. i to: Sindikat, Nezavisni sindikat, Nezavisni sindikat, Sindikat, Samostalni sindikat, sindikat, Hrvatski strukovni sindikat, te Hrvatski sindikat 23. studenoga 2006. zaključili Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim su Sporazumom ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine,

- da su Vlada RH i Sindikati 13. svibnja 2009. zaključili Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojim su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto , s time da su u čl. III Dodatka utvrdili način povrata osnovice i to tako da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn bruto nakon što službeni pokazatelji DZS ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u čl. IV. Dodatka Sporazumu odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika s VSS u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj,

- da su Vlada RH i Sindikati 26. listopada 2011. zaključili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje:Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu), s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim su izmjenama promijenjeni čl. III. te čl. IV. Dodatka, koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. Dodatka u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna Dodatka i to na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. do V. tih Izmjena i dopuna Dodatka, uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP- a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao

- da je 7. prosinca 2011. godine arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu,

- da su Vlada RH, te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, a to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu,

- da je 27. studenog 2015. DSZ RH objavio priopćenje za javnost iz kojeg je vidljivo da je u drugom tromjesečju BDP realno veći za 1,2% dok je BDP za treće tromjesečje 2015. DSZ-a realno veći za 2,8% u III. tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014., koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom od 4. prosinca 2015. S obzirom da je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te da aritmetička sredina navedene dvije stope iznosi 2%, slijedom čega da su se krajem studenoga 2015. ispunili uvjeti za povećanje osnovice u visini od 5.415,37 kn i to temeljem čl. III. Izmjena Dodatka.

11. Imajući u vidu prethodna utvrđenja, ujedno cijeneći sadržaj čl. 51. st. 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 12.prosinca 2012.(„Narodne novine“ broj141/12,150/13, 153/13, dalje: TKU/12), kao i činjenicu da su Vlada RH i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u svezi sa čl. VII. st. 1. istih, prvostupanjski sud zauzima stav da Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma predstavljaju valjani kolektivni ugovor sklopljen sukladno čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" broj: 39/09, 124/09, dalje:ZOPJS) , slijedom čega da su uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma ispunjeni krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016.. Stoga je stav prvostupanjskog suda da je tuženik počevši od 1. siječnja 2016. bio u obvezi obračunavati i isplatiti plaću tužiteljici po osnovici od 5.415,37 kn budući da je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužitelju isplaćena plaća u utuženom razdoblju jer je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto), a da je tek potpisom Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama od 07. prosinca 2017. („Narodne novine“ broj 128/17, dalje:TKU/17), počevši od 01. studenog 2017. redefinirana osnovica u iznosu od 5.421,54 pa nakon tog datuma nema više mjesta primjeni uskladbe pariteta.

12.Stoga, prvostupanjski sud, pri nespornoj visini tužbenog zahtjeva,dosuđuje tužiteljici utuženu razliku plaće, s pripadajućim zateznim kamatama na svaku pojedinu mjesečnu razliku od 16.- tog u mjesecu za prethodni mjesec do isplate sukladno čl. 92. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19., dalje: ZR) i čl. 29. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/1.1, 78/15. i 29/18., 126/21., dalje: ZOO), osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak na dosuđene mjesečne bruto iznose.

13. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st.1. ZPP-a pa dosuđuje tužiteljici troškove postupka u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa).

14. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je prihvatio zahtjev tužiteljice za isplatu utuženog iznosa s pripadajućim zateznim kamatama za razdoblje od siječnja 2016. do 26. siječnja 2017..

15. Naime, pravilan je stav prvostupanjskog suda kako su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor, pri čemu, okolnost da nisu potpisane od strane jednog od sindikata - sindikata suprotno žalbenim navodima, nije od utjecaja na njihovu pravnu valjanost. Naime, iz Odluke Vrhovnog suda RH, poslovni broj Revr 408/12 i Odluke Ustavnog suda RH, poslovni broj U-III/3535/12, proizlazi da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika, kao i da pojedini sindikati ne smiju biti protivno zakonu isključeni iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja Kolektivnog ugovora. Stoga, sukladno prethodnom pravnom shvaćanju, u situaciji kada tuženik nije dokazao da je navedeni sindikat bio protuzakonito isključen iz pregovaranja, dapače utvrđeno je da je parafirao Izmjene i dopune Sporazuma, pravilan je stav prvostupanjskog suda kako nepotpisivanje od strane tog sindikata nije od utjecaja na pravnu valjanost tih Izmjena i dopuna. Pored toga, niti jedan od potpisnika, a osobito Vlada RH, u zakonom predviđenom postupku nije osporavala valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma.

16. Žalbeni navodi kojima se tuženik poziva kako sam ne obračunava i isplaćuje plaću tužiteljici, već da se to čini preko Centralnog obračuna plaća, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, s obzirom da se pozivom na podzakonski akt ne može umanjiti plaća na koju radnik ima pravo po zakonu te je upravo tuženik kao nesporno poslodavac tužiteljice sukladno čl. 7. st.1. ZR-a u obvezi isplate spornu razliku plaće, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

17. Također, suprotno žalbenim navodima, uvećanje osnovice iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu nije odgođeno primjenom odredbe čl. VII. st. 1. istog dokumenta za tri godine, niti je ispunjenje uvjeta iz čl. III. preduvjet primjene čl. IV. tog dokumenta, budući da je čl. VII. regulirano pitanje usklađivanja pariteta između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi na razini 2008. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik od 1. siječnja 2016. bio dužan tužiteljici isplaćivati plaću po osnovici u iznosu od 5.415,37 kn bruto, s obzirom na činjenicu da je prema statističkim podacima bruto društveni proizvod u drugom tromjesečju 2015. zabilježio rast od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2%, čime su se ostvarile pretpostavke za vraćanje osnovice na razinu iz 2009..

18. U odnosu na žalbene navode kojima se tuženik poziva na vremensko važenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od pet godina, odnosno do 26. listopada 2016., valja reći da se u konkretnom slučaju pozivom na čl. 199. st. 1. ZR-a primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora u razdoblju od narednih tri mjeseca, slijedom čega je rok važenja Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu istekao tek s danom 26. siječnja 2017..

19. Stoga je suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud, pri nespornoj visini tužbenog zahtjeva, pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio iznos od 6.420,15 kn na ime razlike između isplaćene plaće i plaće obračunate po povećanoj osnovici za utuženo razdoblje do 26. siječnja 2017., sa pripadajućim zateznim kamatama.

20. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici priznao pravo na razliku plaće nakon 26. siječnja 2017. do zaključno listopada 2017..

21. Naime, odredbom čl. XI Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma kojim je ugovoreno da se Dodatak sporazuma i navedene Izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme (za razdoblje od 5 godina) i odredbom čl. 199. st. 1. ZR-a kojom je propisano da se nakon isteka roka na koji je sklopljen Kolektivni ugovor, u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje sadržaja i prestanak radnog odnosa i dalje primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je sklopljen Kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka, prema kojem nakon 26. siječnja 2017. (tri mjeseca nakon 26. listopada 2016., odnosno isteka ugovorenog vremena važenja Dodatka Sporazumu sa izmjenama i dopunama) nema mjesta primjeni Sporazuma sa Izmjenama i dopunama, a time ni obračunu plaće tužiteljici po osnovici od 5.415,37 kn.

21.1.. Nakon 26. siječnja 2017. pa do potpisivanja TKU/17 osnovica nije bila ugovorena, a posljedično tome bile su ispunjene pretpostavke iz čl. 2. ZOPJS-a prema kojim Vlada Republike Hrvatske imala pravo posebnom odlukom urediti osnovicu plaće u javnim službama, a što je Vlada Republike Hrvatske i učinila Odlukom o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama kojom je osnovicu odredila u visini od 5.211,02 kn.

21.2. Posljedično tome, tužiteljica nema pravo na isplatu razlike plaće nakon 26. siječnja 2017. pozivom na predmetni Sporazum i njegove Izmjene i dopune već prema osnovici određenoj ZOPJS-om, prema kojoj joj je plaća nesporno isplaćena.

22. Podaci o razlici plaće za siječanj 2017. među strankama nisu sporni, a budući je prema obračunu razlike plaće za taj mjeseca razlika iznosila 554,79 kn, te kako je tužiteljica do 26. siječnja 2017. ostvarila pravo na razliku plaće, za preostalih pet dana siječnja 2017. odnosno za iznos od 89,48 kn i za preostalo utuženo razdoblje nakon toga, odnosno za ukupan iznos od 3.214,43 kn zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće ukazuje se neosnovanim pa je u tom dijelu pravilnom primjenom materijalnog prava isti valjalo odbiti.

22. Iz navedenih razloga, valjalo je pozivom na čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke za iznos od 6.420,72 kn, kao u točki I. izreke ove presude, a djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika pozivom na čl. 373. toč.3. ZPP-a pobijanu presudu preinačiti u preostalom dijelu točke I. izreke, kao u točki II. izreke ove presude.

23. S obzirom na ishod žalbenog postupka, primjenom čl. 166. st. 2. ZPP-a odlučeno je o troškovima cijelog postupka. Budući da je tužiteljica u sporu uspjela sa 66,64 % istaknutog tužbenog zahtjeva, dok je tuženik uspio sa 33,36 %, s time da u svezi pravne osnove tužbenog zahtjeva sa kojom je tužiteljica uspjela u cijelosti nisu nastali posebni troškovi, to u smislu čl. 154. st. 2. ZPP-a tužiteljici pripada naknada troškova postupka u omjeru od 33,28 %. Kako je prvostupanjski sud pravilno odmjerio trošak tužiteljice u iznosu od ukupno 3.000,00 kn, to tužiteljici razmjerno uspjehu u sporu pripada naknada troškova postupka u iznosu od 998,40 kn, slijedom čega je odlučeno kao u točki I. i II. izreke.

24. Prvostupanjska presuda u nepobijanom dijelu točke I. izreke ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 16. studenog 2022.

Sutkinja

Ingrid Bučković