Broj: Ppž-6805/2022

                                                          -1-

 

                            

 

 

 

                               U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića,  članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog S. P., zbog prekršaja iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Metkoviću od 7. lipnja 2022., poslovni broj: PpP-851/2020, u sjednici vijeća održanoj 21. ožujka 2024.

 

         p r e s u d i o   j e

 

 

I               Odbija se žalba okr. S. P. kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

 

II               Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 20 EUR (dvadeset eura), u roku trideset dana od dana primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje

 

             

1.              Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom okr. S. P. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 282. stavka 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama te mu je na temelju citiranog propisa i uz primjenu instituta ublažavanja izrečena novčana kazna u iznosu od 6.000,00 kuna.

 

1.1.   Istom odlukom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 1 mjeseca.

        

1.2.              Okrivljenik je oslobođen plaćanja troškova prekršajnog postupka.

 

2.              Protiv te prvostupanjske presude okrivljenik je podnio pravodobnu žalbu, putem branitelja B. Š., N. T. i L. Š. odvjetnika u P., kako to iz sadržaja proizlazi, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog odluke o prekršajno pravnoj sankciji.

 

2.1.              Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

 

3.              Žalba je neosnovana.

 

4.              Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

 

5.     Neosnovano žalitelj ističe bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, budući da je izreka presude razumljiva i jasna te sadrži sve odlučne činjenice djela iz članka 282. stavka 9.   Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pri čemu je prvostupanjski sud korektno prenio bitan sadržaj dokaznog materijala predmeta i dao jasno određenje o njegovom vrednovanju, tako da pobijana presuda u pogledu utvrđenja prekršajne odgovornosti i prekršajno pravne sankcije sadrži razumljive, određene i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji međusobno nisu proturječni, niti su razlozi u suprotnosti s izrekom. Stoga je ovaj sud mišljenja da nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, kako to paušalno ističe žalitelj.

 

6.              Bez uspjeha žalitelj upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje budući da je prvostupanjski sud na temelju rezultata prekršajnog postupka, i to izrijekom danog jasnog i određenog priznanja u pogledu svih odlučnih činjenica te čitanjem zapisnika o ispitivanju prisutnosti opojnih droga ili lijekova u organizmu ispitanika od 17. listopada 2020. imao valjane razloge zaključiti da su se u njegovom postupanju u prometu inkriminirane prilike ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz citirane odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Žalitelj u postupku pred sudom nije predlagao izvođenje drugih dokaza, niti je prvostupanjski sud dužan provoditi druge dokaze kada smatra da je činjenično stanje dovoljno razjašnjeno na temelju već izvedenih dokaza, kako je to bio slučaj u ovom predmetu.

 

6.1.              Slijedom navedenog, a budući da žalitelj ne upire, u smislu odredbe članka 193. stavka 5. Prekršajnog zakona, na postojanje novih činjenica i dokaza, niti svojim žalbenim navodima argumentirano dovodi u sumnju činjenično utvrđenje, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.    

 

7.              Razmatrajući odluku o kazni u pogledu navoda žalbe ovaj sud smatra da  izrečena novčana nije prestroga, budući da je kazna već, suprotno tvrdnje žalitelja, odmjerena uz primjenu instituta ublažavanja kazne iz članka 37. Prekršajnog zakona, i to u velikoj mjeri ispod posebnim zakonom minimalno propisane novčane kazne za počinjeni prekršaj (od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili do 60 dana zatvora), iako  prvostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke pogrešno navodi propisanu kaznu, međutim, što nije na štetu žalitelja, budući da je kazna stvarno izrečena uz primjenu instituta ublažavanja. Stoga je suprotno tvrdnje žalitelja, prvostupanjski sud očito u dovoljnoj mjeri vrednovano sve okolnosti od utjecaja na kaznu, pa je mišljenje i ovog suda da nema uvjeta za preinačenje već ionako znatno ublažene kazne za počinjeni prekršaj, naročito jer niti žalitelj ne ističe i ne dokumentira nikakve naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim daljnje ublažavanje kazne.

 

7.1.              Ističe se da je nakon počinjenja djela, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, 1. siječnja 2023. stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN br. 114/22.) kojim činjenično opisano postupanje okrivljenika iz izreke pobijane presude zadržava pravni kontinuitet, s time da je zbog konverzije novčane valute propisana nešto blaža novčana kazna za prekršaj u odnosu na raniji propis. Sukladno načelu primjene blažeg propisa iz članka 3. PZ-a, prema počinitelju se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a ako se propis nakon toga, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja. Međutim, ovaj sud nije izmijenio pravnu kvalifikaciju djela i primijenio izmijenjenu odredbu Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) kao blažeg propisa, jer je kazna već odmjerena uz primjenu instituta ublažavanja u velikoj mjeri ispod propisane novčane kazne za taj prekršaj zakonom koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja, a koja i prema novom zakonu predstavlja znatno ublaženu novčanu kaznu. Stoga je stav ovog suda da u predmetnom slučaju nema mjesta primjeni novog zakona jer ne dovodi do povoljnije kazne za okrivljenika.

 

8.               Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku od trideset dana.                

   

9.     Ispitujući u pogledu navoda žalbe odluku  o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od jednog mjeseca ovaj sud nalazi da je ista, s obzirom na značaj i težinu počinjenog prekršaja, utemeljena na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona. Stoga smatra pravilnom procjenu prvostupanjskog suda da je potrebno otkloniti uvjete koji omogućavaju počinjenje novih takvih prekršaja, koji predstavlja drsko kršenje prometnih propisa.

 

9.1.              Suprotno tvrdnji žalitelja, zaštitna mjera je određena u minimalno propisanom vremenu trajanju (od jednog mjeseca do dvije godine), pa je očito prvostupanjski sud već pravilno vrednovao činjenicu da ranije nije osuđivan zbog prometnih prekršaja, te zaštitnu mjeru izrekao sukladno naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu članka 51. a Prekršajnog zakona. Paušalni navodi žalitelja da mu je vozačka dozvola potrebna za obavljanje posla, prihode od rada na dnevnicama i da bi mu zaštitna mjera ugrozila životnu egzistenciju, ne dovode u pitanje minimalno vrijeme trajanja zaštitne mjere, budući da takve okolnosti ničim nije dokumentirao.

       

10.              Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), u minimalnije propisanom iznosu, s obzirom na manju složenost i kraće trajanje tog postupka. 

 

11.              Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

                                                 U Zagrebu 21. ožujka 2024.

 

 

           Zapisničarka:                                                                              Predsjednica vijeća:

 

           Nada Horvatović, v. r.                                                        Renata Popović, v. r.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Metkoviću u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.