Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

28. Kzd-105/2020-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu za mladež Marini Bušbaher Oberkirš, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marine Pačarić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. T., zbog kaznenog djela iz članka 173.stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu KZ/11), pokrenutog optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KOz-DO-334/2020 od 13.srpnja 2020., nakon zaključene rasprave, održane u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Osijeku I. Š.. B. – M. T., okrivljenika D. T., branitelja okrivljenika V. B., odvjetnika iz O., 16.studenog 2022. objavio je, a 10.studenog 2022.,

p r e s u d i o  j e

I.okrivljeni D. T., ……

k r i v  j e

što je

u vremenskom razdoblju od travnja 2019. do srpnja 2020., u Č., K. T. 110/a, kao otac djeteta E. T. (rođene …..), iako svjestan da presudom Općinskog suda u Osijeku Pob-305/2017 od 13. veljače 2018. majka I. T. ima pravo na susrete i druženja s djetetom svaki drugi vikend od petka u 19,00 sati do nedjelje u 19,00 sati, na adresi stanovanja majke, srijedom u tjednu kada je dijete provodi vikend s majkom, a u tjednu kada provodi vikend s ocem tada utorkom i četvrtkom u vremenu od 16,00 do 19,00 sati, ljetnim i zimskim praznicima deset dana u kontinuitetu, te blagdanima na način da prvi dan dijete blagdan provede s jednim roditeljem, a drugi dan s drugim roditeljem i tako naizmjenično, te da kao otac i zakonski zastupnik djeteta ima obvezu omogućiti susrete i druženja djeteta s majkom, pa unatoč tome, iako višekratno upozoren od strane Centra za socijalnu skrb Osijek na posljedice nepridržavanja presude Općinskog suda u Osijeku u svezi održavanja susreta i druženja majke i djeteta, nije dozvoljavao majci da vidi dijete niti da dođe po dijete i odvede ga k sebi, nije odgovarao na njezine pozive, ograničavao vrijeme razgovora majke i djeteta putem telefona, pa je takvim svojim ponašanjem kroz duže vremensko razdoblje onemogućio realizaciju susreta i druženja majke i djeteta i time ugrozio pravilan psihički i emocionalni razvoj djeteta,

dakle, spriječio provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta koju je odredio sud,

II. čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – neprovođenjem odluke za zaštitu dobrobiti djeteta, opisano i kažnjivo po članku 173. stavak 1. KZ/11,

III. pa se okrivljeni D. T. za navedeno kazneno djelo na temelju članka 173.stavka 1. KZ/11,

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA

od 5 (pet) mjeseci

a uz daljnju primjenu članka 56.stavka 2. i 3. KZ-a/11 okrivljeni D. T.,

i z r i č e s e

UVJETNA OSUDA

na način što se kazna zatvora od 5 (pet) mjeseci neće izvršiti ako okrivljeni D. T. u vremenu od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavkom 2. točke 6. ZKP/08 okrivljeni D. T. se obvezuje na plaćanje troška kaznenog postupka i to iznos od 500,00 kn/ 66,36 eura[1] , na ime sudskog paušala u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku optužnicom pod br. KOz-DO- 334/2020 od 13.srpnja 2020., optužilo je okrivljenika D. T. da je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – neprovođenjem odluke za zaštitu dobrobiti djeteta, opisano i kažnjivo po članku 173. stavku 1. KZ/11.

2. Pozvan da se očituje da li se smatra krivim za počinjenje kaznenog djela za koje se tereti optužbom, okrivljeni D. T. očitovao se da se ne smatra krivim.

3. Okrivljeni D. T. u svojoj obrani je naveo da je točno da nije postupao po presudi, odnosno nije dozvoljavao djetetu da ide kod I. preko vikenda, a zbog opravdanih razloga. Naime, htio je samo zaštiti dijete i nije htio da tamo boravi bez nadzora. Rekao je I. da može uvijek doći i vidjeti dijete. Da se mogu sresti i u obiteljskom centru. Unatoč tom svom stavu i uvjerenju ipak je poštovao sudsku presudu od kada je protiv njega podnesena kaznena prijava. Naveo je da se obraćao Centru za socijalnu skrb i tražio pomoć u vezi ovoga što je naveo, ali su mu oni rekli da E. treba majku i da mora ići tamo i da je tamo sve uredu. Povod ovakve njegove odluke je bila jedna obiteljska situacija kod I. i njenog partnera gdje je došlo do fizičkog napada nožem i on je smatrao da je tamo njegovom djetetu ugrožen život. Sada ne može točno očitovati koliko je to razdoblje kada je ograničavao odlaske djeteta majci trajalo, ali nije dugo, možda dva ili tri susreta, naime do trenutka kada je protiv njega podnesena kaznena prijava. Neposredno nakon dolazaka od majke dijete je imalo određenih problema, naime bila je emotivno rastresena i imala je problema sa spavanjem. Poznato mu je da je dijete tijekom 2016 bili hospitalizirano zbog opstipacije i to zbog nepravilne ishrane kod majke. Vodio je dijete i kod psihologa u Suvag zbog psihološkim problema koje je naveo nakon povratka od majke. Imaju o tome dokumentaciju, ali nije istu dostavio u spis. Naime, savjetovao im je liječnik da dijete što manje vremena provodi s majkom. On ostvaruje samostalnu roditeljsku skrb u odnosu na dijete.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je ispitao svjedoke A. J. i A. T., pročitao iskaz svjedoka I. J., N. P. te pročitao presude Općinskog suda u Osijeku broj P Ob- 689/2015 i P Ob-305/2017, dokumentaciju Centra za socijalnu skrb, rješenje o odbačaju kaznene prijave, dopis Općinskog suda u Osijeku od 24.ožujka 2021., sudsku nagodbu broj P Ob-461/2019 od 15.siječnja 2021.

5. Branitelj je odustao od ispitivanja svjedoka B. P. obzirom da nije uspio saznati adresu, a i sve dalje bi bilo odugovlačenje postupka.

6. Na kraju dokaznog postupka sud je pročitao izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika.

7. Nije bilo daljnjih dokaznih prijedloga, kao ni primjedbi na izvedene dokaze, a vjerodostojnost isprava u koje je izvršen uvid nije ničim dovedena u sumnju.

8. Analizirajući svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno, te uspoređujući ih s materijalnom obranom okrivljenika, ovaj sud nalazi za utvrđeno i dokazano da je okrivljeni D. T. počinio kazneno djelo u vrijeme i na način kako je to opisano u izreci presude, te da nema elemenata koji bi isključivali njegovu kaznenopravnu odgovornost.

9. Sud nije prihvatio materijalnu obranu okrivljenika, u kojoj isti u cijelosti poriče počinjenje terećenog kaznenog djela, smatrajući da je takva obrana usmjerena jedino na izbjegavanje kazneno pravne odgovornosti.

10. Naime, okrivljenik u svojoj obrani ne spori da nije dozvoljavao majci da vidi dijete na način kako je to određeno odlukom, ali smatra da je za to imao opravdane razloge. Navodi kako je htio zaštiti dijete od nepovoljnih obiteljskih uvjeta kod majke, a što ovaj sud smatra potpuno neopravdanim i neosnovanim. Naime, ne može okrivljenik sam odlučivati o valjanosti pravomoćne sudske odluke i načinu na koji će istu provoditi, već za to postoje nadležne institucije kojima se mora obratiti, ako smatra da postoje problemi u provođenju odluka. Čak štoviše, nadležni Centar za socijalnu skrb je upozoravao okrivljenika na njegovo protupravno ponašanje, ali je isti smatrao da ima pravo samostalno i svjesno kršiti odluku, smatrajući da za to ima opravdane razloge.

11. Presudom Općinskog suda u Osijeku broj Pob-305/2017 od 13. veljače 2018. određeno je da će malodobno dijete E. T. stanovati sa ocem D. T. na adresi O., Ž. 30, da će odnose sa svojom majkom I. T. ostvarivati svaki drugi vikend od petka u 19,00 do nedjelje u 19,00 sati, na adresi stanovanja majke tako da će jednom majka preuzeti dijete od oca i vratiti je ocu, a slijedeći puta za taj period otac odvesti dijete majci i preuzeti je od majke, srijedom u tjednu kada dijete provodi vikend s majkom, a u tjednu kada provodi vikend s ocem, utorkom i četvrtkom u vremenu od 16,00 do 19,00 sati, ljetnim praznicima dijete će provoditi s majkom deset dana u kontinuitetu, a zimskim praznicima pet dana u kontinuitetu, o čemu će se međusobno stranke dogovoriti. Presuda je postala pravomoćna 1. ožujka 2018.

12. Da je okrivljeni počinio terećeno kazneno djelo sud je utvrdio, također i iz iskaza svjedoka z.z. oštećene I. J. koja je navela da je u braku s D. T. bila od 6. rujna 2014. do 22. veljače 2016. Za vrijeme trajanja braka rođeno je njihovo malodobno dijete E. T. (rođena …..) Presudom o razvodu braka malodobno dijete povjereno je njoj na brigu i odgoj, međutim povodom tužbi njezinog bivšeg supruga Općinski sud u Osijeku donio je dana 13. veljače 2018. presudu broj Pob-305/2017 kojom presudom je izmijenjena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pob-689/2015 od 22. veljače 2016. u dijelu ostvarivanja roditeljske skrbi i uzdržavanja te je navedenom presudom povjerio dijete na skrb bivšem suprugu, odnosno, a njoj odredio susrete i druženja s djetetom na način kako je to navedeno u presudi. Susreti i druženja djeteta i nje kao majke odvijali su se relativno uredno do travnja 2019. Dijete bi dolazilo kod nje, bilo je izrazito privržena svom bratu, njezinu sina iz drugog braka, kao i njezinom tadašnjem suprugu. Nikada nije pokazivala otpor niti iskazivala protivljenje da vrijeme provodi kod nje kao majke. Otpor je pokazivala prilikom povratka kod oca. S obzirom da je imala problema u bračnoj zajednici sa A. J., dolazilo je od obiteljskog nasilja od strane istoga prema njoj, te je njezin bivši suprug D. navedene okolnosti iskoristio na način da je onemogućio dolazak djeteta kod nje kao majke, te ju onemogućio u ostvarivanju prava na susrete i druženja s djetetom. Napominje kako A. J. ne živi više s njom u istom domaćinstvu te je pokrenut postupak razvoda braka. A. J. nikada nije bio nasilan prema E. kao niti prema njihovom zajedničkom sinu. Dijete E. nije bila kod majke od travnja 2019., od tada ju je vidjela svega dva puta i to kada bi došla kod bivšeg supruga, isključivo pod njegovim nadzorom. S djetetom se čuje telefonskim putem i to isključivo kada joj to omogući bivši suprug. Bivši suprug nju naprosto želi izbrisati kao majku, sam joj je rekao "da ju želi likvidirati s lica zemlje", a mišljenja je da dijete E. zbog ovakve situacije jako pati. Poznato joj je da je D. T. više puta upozoren od strane Centra za socijalnu skrb da je dužan poštivati presudu kojom su određeni susreti i druženja majke i djeteta, međutim isti to ne poštuje, niti se navedenim uputa pridržava. Izbrisao ju je sa svim društvenim mreža, a od rujna do studenog 2019. ni na koji način nije mogla telefonskim putem stupiti u kontakt s djetetom E..

13. Iskaz z.z. I. J. potkrijepljen je i iskazom svjedoka N. P., djelatnice Centra za socijalnu skrb Osijek, koja je navela da joj je poznato da je okrivljenik u razdoblju od nekih 6 mjeseci branio djetetu viđanje s majkom, a o čemu je dala i izjavu u Državnom odvjetništvu kod koje u cijelosti ostaje. Centar je inače bio uključen u obitelj i provodila se mjera stručne pomoći i to u odnosu na I. i A. J. tadašnjeg njenog supruga. Naime, poznato joj je da otac nije dopuštao viđanje djeteta s majkom obzirom je majčin partner A. znao biti nasilan prema majci. Na strani majke nije bilo nikakvih ugrožavajućih faktora u odnosu na dijete. Zato je mjera bila izrečena i kroz mjeru se utvrdilo da nije bilo nikakvih ugrožavajućih ponašanja od strane majke prema djetetu. Oni su upozoravali oca na posljedice njegovog postupanja, ali on je rekao da preuzima odgovornost za to i da smatra da je majka i dalje ugrožavajuća za dijete i da on na taj način što ne dopušta viđanje djeteta s majkom štiti dijete. Poznato joj je da je mjera bila izrečena u to vrijeme kada je otac odlučio nepoštivati odluku. To je bila mjera stručne pomoći kako je već rekla, a prije toga je bila prema A. i I. bila izrečena intenzivna mjera. Te mjere su krenule zbog nasilja A. prema I.. Poznato joj je da je između njih dvoje bilo upotrjebljeno neko hladno oružje, ali ne zna u kojem razdoblju je bilo, misli da je zbog toga izrečena intenzivna mjera. Taj događaj je prijavljen policiji i vodio se postupak. Koliko se sjeća dijete A. i I. nije bilo prisutno tom nasilju već je bilo kod bake.

14. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz ispitane svjedokinje z.z. oštećene I. J., kao i svjedoka N. P. smatrajući iste istinitim, jasnim i uvjerljivim te u bitnom međusobno sukladnim. Naime, svjedokinja P. je jasno potvrdila da je Centar bio uključen u obitelj majke i njezinog novog partnera, te je bilo jasno utvrđeno da nije bilo nikakvih ugrožavajućih okolnosti za dijete, a na što se cijelo vrijeme poziva okrivljenik, kao razlog za svoje kršenje pravomoćne sudske odluke. Unatoč upozorenjima Centra na svoje protupravno postupanje i da mora omogućiti viđanje majke sa djetetom kako je to određeno odlukom, okrivljenik i dalje uporno sprječava provođenje pravomoćne odluke, a za takvo svoje postupanje okrivljenik nije imao nikakve opravdane razloge.

15. Iskaz svjedoka djelatnice Centra za socijalnu skrb N. P. potkrijepljen je i materijalnom dokumentacijom Centra za socijalnu skrb Osijek koja priliježi spisu, a koju dokumentaciju nitko nije učinio spornom.

16. Također i iz iskaza svjedoka A. J., a čiji iskaz je sud u cijelosti prihvatio kao istinit i vjerodostojan, proizlazi da poznaje okrivljenog kao i z.z. ošt. i dijete, naime on je od 2017. u vezi i živio je i u kritičnom razdoblju sa z.z. I., te ima neposrednih saznanja o tome da je okrivljeni branio majci da viđa dijete. Okrivljeni se jednostavno nije htio javiti na poruke bivše supruge i to se događalo višekratno. Naveo je da ima zajedničko dijete sa z.z. ošt. Zna da I. ima i treće dijete s trećim čovjekom, a koje je srednje po starosti. Koliko je njemu poznato dijete E. je tražila da se viđa s majkom i da dođe kod njih barem vikendom, a kako je bilo određeno odlukom. Z.z. I. nije ostvarila kontakt s djetetom izvan svoje kuće, jer joj je zabranjen pristup. On s I. živi u kontinuitetu od 2017. osim što je 21 dan bio u istražnom zatvoru jer ga z.z.ošt. lažno prijavila za prijetnju. Naveo je da je I. bila u sigurnoj kući 2018., što nema veze s njegovim istražnim zatvorom koji je bio 2020. i tada je 2018. bio u vezi s I..

17. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka A. T., smatrajući da je iskaz ovog svjedoka irelevantan za ovaj postupak. Naime, navedeni svjedok nema nikakvih neposrednih saznanja o konkretnim događajima, već iskazuje samo ono što je čuo. Navodi da je snaha njemu rekla da je dolazila po E., ali da joj okrivljeni nije dao da ide s njom. Kasnije je od njega saznao da on to nije dao zbog loših obiteljskih uvjeta u kojima njegova bivša snaha živi sa tadašnjim partnerom. On zna i o njenim lošim obiteljskim uvjetima od nje same, jer je do unazad godinu dana dolazila kod njega osobno u kuću gdje je o tome govorila. I njegova supruga je čak nenajavljeno jednom došla kod nje i zatekla nju i njezinog sadašnjeg muža A., te još nekolicinu muških osoba pod utjecajem opijata. Naveo je da je Centar za socijalnu skrb dolazio kod njih na vrata kući i tražio da izađu u susret i ako mogu da udome najmanje I. dijete. Naime, njegova supruga i I. su polusestre po majci. Centar je rekao da udome dijete da ne ode u dom jer ne znaju više što će raditi s tom obitelji. Taj mali I. sin nekih mjesec dana boravio je kod njih. I. je povremeno obilazila dijete, a njen način ponašanja i života, vika i galama su narušili i njihove obiteljske odnose, te je on djelatnicima Centra nakon mjesec dana rekao da ne mogu više izdržati i neka dijete ide u dom. Zna da su I. i njezin partner A. gotovo svakodnevno bili u nekakvom fizičkom ili verbalnom sukobu, a novce su potrošili na alkohol i opijate. Poznato mu je da je često dolazila policija kod njih jer je I. sama to govorila kad je dolazila kod njih. Rekla je da je policija došla zato što ga je ona ubola nožem. Čak mu je rekla da su policajci glupi i da je ona sakrila nož u kauč, a oni ga nisu mogli naći. Naveo je da okrivljenik nije nikada branio I. da vidi dijete već nije želio da zbog svih tih uvjeta dijete odlazi i boravi tamo dva, tri dana. On je samo htio zaštiti dijete. Zna da je dijete odlazilo kod majke i boravilo dan, dva i da okrivljenik zbog toga nije bio sretan. Ne sjeća se točno vremenskog razdoblja u kojem se to sve događalo.

18. Dakle, navedeni svjedok ne iskazuje o bitnim činjenicama, već samo općenito ono što je posredno saznano, dajući svoje osobno mišljenje o cijeloj situaciji i o obiteljskim odnosima z.z. oštećenice, a što ovaj sud ne prihvaća kao vjerodostojan dokaz.

19. S obzirom na sve naprijed navedeno, sud smatra da je okrivljeni D. T. u inkriminirano vrijeme bio svjestan svoga djela i htio njegovo počinjenje, odnosno da je postupao s izravnom namjerom, stoga sud nalazi da su se u njegovim radnjama ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – neprovođenjem odluke za zaštitu dobrobiti djeteta, opisano i kažnjivo po članku 173. stavku 1. KZ/11, te ga je za ovo kazneno djelo i oglasio krivim.

20. Naime, jasno je utvrđeno da je okrivljenik u terećenom razdoblju svjesno protupravno prekršio odluku suda te onemogućio kontakte djeteta i majke, iako je bio konstantno upozoravan na svoje protupravne postupke i posljedice istih od strane djelatnika Centra za socijalnu skrb. Unatoč tome okrivljenik je nastavio sa činjenjem kaznenog djela kroz terećeno razdoblje, navodeći za takvo svoje postupanje razloge koje ovaj sud ne prihvaća kao opravdane.

21. Odlučujući o izboru, vrsti i visine kazneno pravne sankcije, sud je cijenio stupanj krivnje okrivljenika, pogibeljnost djela i svrhu kažnjavanja, ali i pobude iz kojih je okrivljenik počinio kazneno djelo, okolnosti u kojima ga je činio kao i jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra. Na taj način sud je olakotno imao u vidu činjenicu da okrivljenik do sada nije pravomoćno osuđivan, dok otegotno nije našao ništa odlučujuće.

22. Cijeneći naprijed navedeno, uzimajući u obzir olakotne okolnosti na strani okrivljenika, sud je istoga za navedeno kazneno, na temelju članka 173.stavka 1. KZ/11, osudio na kaznu zatvora od 5 (pet) mjeseci, smatrajući da je izrečena kazna primjerena društvenoj opasnosti počinjenog djela i počinitelja.

23. Smatrajući da će se svrha kazneno pravnih sankcija u odnosu na okrivljenog D. T. postići i primjenom mjere upozorenja, sud nalazi da nije neophodno da se kazna zatvora i izvrši, pa je stoga odredio da se okrivljeniku prema odredbi čl. 56.KZ/11 izrekne uvjetna osuda, tako što se kazna zatvora od 5 (pet) mjeseci neće izvršiti, ukoliko okrivljenik u vrijeme provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

24. Obzirom na navedeno, sud nalazi da se uvjetnom osudom u odnosu na okrivljenog D. T. može ostvariti svrha izricanja kaznenopravnih sankcija

25. Sud je okrivljenika obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu od 500,00 kn/66,36 eura na ime sudskog paušala, obzirom je isti zaposlen i ostvaruje prihode, te plaćanjem istih ne bi bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje, kao ni uzdržavanje osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati.

26.Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 16.studenog 2022.

Sudac za mladež

Marina Bušbaher Oberkirš

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana, računajući od dana primitka prijepisa istog. Žalba se podnosi u 4 primjerka, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. ODO Osijek na broj KOz-DO-334/2020

2. okr. D. T..

3. branitelj okr. I. J., odvjetnik iz O.

Nakon pravomoćnosti:

4. z.z.ošt.I. J.