REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 91 Pž-4653/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirte Matić, predsjednika vijeća, Nevenke Marković, suca izvjestitelja i Kristine Saganić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZAVOD, OIB ..., Z., protiv 1. tuženika R. S. I. d.o.o. u stečaju, OIB ..., Z., kojeg zastupa stečajni upravitelj D. Š. iz K., i 2. tuženika D. d.o.o., OIB ..., Z., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. i partneri u Z., radi utvrđenja osnovanosti tražbine, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-495/2021 od 23. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 16. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-495/2021 od 23. rujna 2022. u točki II. njene izreke i predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka u odnosu na ukinuti dio presude odlučiti će prvostupanjski sud konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-495/2021 od 23. rujna 2022. utvrđena je tužiteljeva tražbina koja je osporena u stečajnom postupku nad tuženikom R. S. I. d.o.o. u stečaju rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj St-466/2019 od 12. lipnja 2020. kao tražbina drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 157.745,36 kn / 20.936,41 EUR (točka I. izreke). Točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u odnosu na D. d.o.o. da se navedena tražbina utvrđuje u odnosu na tuženika D. d.o.o. Z.

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude u točki II. njene izreke zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači presudu u tom dijelu i prihvati tužbeni zahtjev.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Presuda u pobijanom dijelu ispitana je na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

6. Iz obrazloženja pobijane presude i podataka u spisu proizlazi da je predmet spora utvrđenje tužiteljeve tražbine osporene u stečajnom postupku nad tuženikom R. S. I. d.o.o. kao tražbine drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 157.745,36 kn.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio da je prvotni tuženik V. k. d.o.o. na temelju Ugovora o pripajanju od 29. lipnja 2018. pripojen društvu R. S. I. d.o.o., nakon čega je temeljem odluke tog društva od 3. prosinca 2018. određen postupak odvajanja s osnivanjem novog društva D. d.o.o. Z. s istodobnim prijenosom djela imovine na novosnovano društvo, o čemu je od punomoćnika novog društva tužitelju poslana obavijest o vjerovnicima društva V. k. d.o.o. od 17. rujna 2019.

8. Prvostupanjski sud je zaključio da se odgovornost tuženika R. S. I. d.o.o. u stečaju, pravnog sljednika iza društva V. k. d.o.o., kao poslodavca tužiteljevog osiguranika temelji na odredbama članka 160. do 167. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 102/98, 71/99, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 94/09, 40/10, 121/10, 139/10, 61/11, 114/11, 76/12 i 133/13; dalje: ZOMO), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete koja je tužitelju nastala isplatom svake invalidske mirovine u razdoblju od 4. siječnja 2013. do 31. prosinca 2013. Na temelju rezultata dokaznog postupka utvrdio je da pravni prednik tuženika R. S. I. d.o.o. u stečaju, V. k. d.o.o. nije proveo sve mjere zaštite na radu slijedom čega je u odnosu na njegu ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

9. U odnosu na naznačenog tuženika D. d.o.o. prvostupanjski sud je zaključio da je to društvo nastalo odvajanjem u smislu odredbe članka 550.o. stavka 1. Zakona o trgovačkim društvima zbog čega odgovara samo do iznosa vrijednosti imovine koja je prešla na novoosnovano društvo, a koja se umanjuje za obveze društva sukladno planu podjele. Budući da su u konkretnom slučaju prema planu podjele na to društvo prenesene samo i isključivo obveze prema Hrvatskim šumama, dok umanjena imovina iznosi 1.979,00 kn, prvostupanjski sud je zaključio da to nije dostatno za podmirenje tužiteljeve tražbine.

10. Zaključio je i da u konkretnom slučaju nije došlo do procesnopravne sukcesije u odnosu na društvo D. d.o.o. zbog čega je prvostupanjski sud u smislu odredbe članka 196. stavka 2. ZPP-a pozvao to društvo očitavati se pristaje li u predmetnu parnicu stupiti kao drugotuženik, nakon čega je ono podneskom od 25. kolovoza 2022. obavijestilo sud kako ne pristaje da se tužba proširi i na njega kao novog tuženika.

11. Nadalje je prvostupanjski sud zaključio da prema odredbi članka 550.n stavka 4. Zakona o trgovačkim društvima vjerovnik društva koje se dijeli može zahtijevati njeno podmirenje od bilo kojeg društva, ali samo dok nije obaviješten o tome na koje od novih društava koje sudjeluju u podjele je prešla obveza iz njegove tražbine. Prvostupanjski sud je utvrdio da je društvo D. d.o.o. 17. rujna 2019. obavijestilo tužitelja da je njegova tražbina prešla isključivo na društvo R. S. I. d.o.o. Z..

12. Budući da je prvostupanjski sud utvrdio da društvo D. d.o.o. nije dalo svoj pristanak da se parnica proširi i na njega sukladno odredbi članka 196. stavka 2. ZPP-a te s obzirom na to da je utvrdio kako zbog statusne promjene podjelom odvajanjem s osnivanjem i prijenosom dijela imovine na novoosnovano društvo D. d.o.o. nije došlo do procesnopravne suksecije, odnosno da to društvo nije pravni sljednik prvotnog tuženika, odbio je tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika naznačenog kao D. d.o.o. kao neosnovan.

13. Tužitelj u žalbi u bitnom navodi da prema odredbi članka 550.o stavka 1. Zakona o trgovačkim društvima za sve obveze društva koje se dijeli, a koje su nastale do upisa podjele u sudski registar odgovaraju, zajedno s onim društvom na koje je ta obveza prešla suglasno planu podjele, sva ostala društva koja su sudjelovala u podjeli i to kao solidarni dužnici ograničeno do iznosa vrijednosti dijela imovine koja je prešla na svakog od njih suglasno planu podjele, umanjene za obveze koje su pojedinome društvu dodijeljene. Nadalje navodi da je odredbom članka 550.n stavka 4. Zakona o trgovačkim društvima propisano da vjerovnik društva koje se dijeli, sve dok nije obaviješten o tome na koje od novih društva, odnosno društava koja sudjeluju u podjeli je prešla obveza iz njegove tražbine, može zahtijevati njeno podmirenje od bilo kojeg od njih. Navodi da iz Obavijesti društva D. d.o.o. kao i Plana podjele ne proizlazi da je tužiteljeva tražbina prešla na to društvo, nego samo obveza prema Hrvatskim šumama d.o.o. Stoga smatra da je ovlašten potraživati svoju tražbinu kako od društva R. S. I. d.o.o. tako i od društva D. d.o.o., imajući u vidu navedene odredbe Zakona o trgovačkim društvima. Smatra da je pogrešno stajalište da u konkretnom slučaju nije došlo do procesnopravne sukcesije, odnosno da društvo D. d.o.o. nije pravni sljednik prvotnog tuženika V. k. d.o.o.

14. Prema ocjeni ovog suda prvostupanjski sud je u odnosu na tuženika DIP d.o.o. počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a i pogrešno primijenio materijalno pravo, a što je sve utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude u tom dijelu.

15.

Naime,

tijekom

postupka

nesporno

je

sljedeće:

- postupak je pokrenut protiv društva V. K. d.o.o., Zagreb, podnošenjem tužbe 3. veljače 2016.,

- tuženik V. k. je temeljem Ugovora o pripajanju od 29. lipnja 2018. pripojen društvu R. S.

I. d.o.o. te je prestao postojati brisanjem iz sudskog registra.

- na temelju odluke skupštine društva R. S. I. d.o.o. od 3. prosinca 2018. došlo je do odvajanja s osnivanjem novog društva D. d.o.o. s istodobnim prijenosom dijela imovine na novoosnovano društvo.

- tužitelj je podneskom od 24. listopada 2019. umjesto prvotno naznačenog tuženika V. k. d.o.o. kao tuženike naznačio R. S. I. d.o.o. Z. i D. d.o.o. Z. te predložio da sud pozove ta društva kao pravne sljednike iza društva V. k. d.o.o. preuzeti postupak,

- prvostupanjski sud je rješenjem od 5. studenog 2019. utvrdio prekid postupka u odnosu na tuženika V. k. d.o.o. te je rješenjem poslovni broj P-2348/17 nastavio prekinuti postupak i pozvao pravne sljednike tuženika društvo R. S. I. d.o.o. i D.. d.o.o. preuzeti postupak u ovoj pravnoj stvari,

- prvostupanjski sud je sukladno uputi ovog suda iz rješenja poslovni broj Pž- 2113/2020-4 od 8. prosinca 2020. rješenjem poslovni broj P-495721 od 14. rujna 2021. pozvao društvo D. d.o.o. očitovati se da li pristaje stupiti u parnicu kao tuženik,

- tužitelj je podneskom od 5. siječnja 2022. odredio tužbeni zahtjev na način da se utvrdi tužiteljeva tražbina osporena u stečajnom postupku nad tuženikom R. S. I. d.o.o. Z. kao tražbina drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 157.745,36 kn te da se ta tražbina utvrdi u odnosu i na tuženika društvo D. d.o.o.

- društvo D. d.o.o je podneskom od 24. kolovoza 2022. obavijestilo sud da ne pristaje da se tužba prošiti i na njega kao novog tuženika u smislu odredbe članka 196. stavka 2. ZPP-a te ističe da on nije pravni sljednik prvotnog tuženika.

16. Iz ovako nesporno utvrđenih činjenica prvostupanjski je sud utvrdio kako je društvo R. S. I. d.o.o. pravni sljednik iza prvotnog naznačenog tuženika V. k. d.o.o., te da je društvo D. d.o.o. nastalo odvajanjem s osnivanjem temeljem odluke skupštine društva R. S. I. d.o.o. Zaključio je da zbog statusne promjene podjelom odvajanjem s osnivanjem i prijenosom dijela imovine društva R. S. I. d.o.o. na društvo D. d.o.o. nije došlo do procesnopravne sukcesije, odnosno da to društvo nije pravni sljednik prvotnog tuženika, a kako je to ukazao i ovaj sud u rješenju poslovni broj Pž-2113/2020-4 od 8. prosinca 2020.

17. Dakle, u konkretnom slučaju društvo D. d.o.o. je nastalo odvajanjem s osnivanjem u smislu odredbe članka 550.a stavka 3. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 52/00, 118/03, 107/07; dalje: ZTD).

18. Prema odredbi članka 550.a stavka 3. ZTD-a odvajanje se provodi prijenosom jednog ili više dijelova imovine društva koje se dijeli, a da to društvo ne prestaje, na jedno ili više novih društva koja se osnivaju radi provođenja odvajanja (odvajanje s osnivanjem) ili na jedno ili više društava koja već postoje (odvajanje s preuzimanjem). Dakle, kod odvajanja s osnivanjem ranije društvo ne prestaje postojati, a osniva se jedno ili više novih društava.

19. Pri tome se ukazuje kako se sveopće pravno sljedništvo novog društva (članak 550.a stavak 6. ZTD-a), kao i pravo vjerovnika da, do primitka obavijesti o tome na koje je društvo prešla obveza, traži ispunjenje od bilo kojeg društva (čl. 550.n stavak 4. ZTD- a) odnosi na materijalnopravnu odgovornost novog društva, ali ne i na procesna pitanja, koja su regulirana odredbama Zakona o parničnom postupku.

20. Slijedom navedenog, kako je nakon prestanka društva V. k. d.o.o. njegov pravni sljednik društvo R. S. I. d.o.o. kao njegov preuzimatelj, dok je društvo D. d.o.o. nastalo odvajanjem jednog dijela imovine društva R. S. I. d.o.o. te je upravo osnovano radi provođenja odvajanja (odvajanje s osnivanjem), u konkretnom slučaju prvostupanjski sud je, nakon što je pozvao društvo D. d.o.o. očitovati se na to da pristaje na proširenje tužbe na način da i on stupi u parnicu kao tuženik (uz tuženika R. S. I. d.o.o.) i nakon što je mu je to društvo izričito u svom podnesku navelo da ne pristaje da se tužba proširi i na njega kao tuženika, vodio postupak i u odnosu na društvo D. d.o.o. te meritornu odluku donio i u odnosu na to društvo, koje nije dalo pristanak na proširenje tužbe i na njega kao novog tuženika.

21. Naime, nakon osnivanja društva D. d.o.o. nije došlo do promjene u identitetu tuženika R. S. I. d.o.o. jer je to društvo i dalje nastavilo postojati pa se tužba u odnosu na tuženika D. d.o.o. može samo preinačiti na način da se, uz postojećeg tuženika, njome obuhvati i novi tuženik. 22. S obzirom na to da se za takvo proširenje tužbe traži pristanak novog tuženika (članak 196. stavak 2. ZPP-a), a tuženik D. d.o.o. se usprotivio proširenju tužbe, tužba se na ovog tuženika nije mogla ni proširiti pa niti prvostupanjski sud nije mogao odlučivati o (ne)osnovanosti tužbe i tužbenog zahtjeva u odnosu na njega (tako i u odluci ovog suda poslovni broj Pž-6001/08-4 od 13. lipnja 2013.). Naime, kako društvo D. d.o.o. nije dalo pristanak za proširenje tužbe i na njega kao tuženika, on nije stranka u ovom postupku.

23. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva u odnosu na društvo D. d.o.o. kao jednog od tuženika u ovom postupku, iako iz isprava u spisu proizlazi da to društvo nije dalo svoj pristanak za proširenje tužbe i na njega kao tuženika, a što je i sam prvostupanjski sud naveo u razlozima presude, iako je uz to iznio i razloge o ocjeni neosnovanosti tužbenog zahtjeva u odnosu na to društvo kao tuženika, počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. To iz razloga jer je izreka presude u tom dijelu proturječna razlozima presude, dok su razlozi o odlučnim činjenicama međusobno proturječni te o odlučnim činjenicama postoji proturječnost razloga presude sa sadržajem isprava u spisu, zbog čega se presuda u tom dijelu ne može ispitati, a koja povreda je utjecala na donošenje zakonite i pravilne odluke.

24. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci, a u ponovnom postupku prvostupanjski će sud odlučiti o tužiteljevom zahtjevu za proširenje tužbe primjenom odredbe članka 196. stavka 2. ZPP-a, imajući u vidu protivljenje društva

D.

d.o.o.,

te

donijeti

novu,

na

zakonu

zasnovanu odluku.

Zagreb, 16. studenog 2022.

Predsjednik vijeća

Mirta Matić