Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž R-85/2020-
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Crnković, predsjednika vijeća, Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Svjetlane Pražić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. D. iz Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku M. G., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Centar Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku V. K., odvjetniku iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl. br. Pr-3619/2018- 26 od 26. studenog 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 16. studenog 2022. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl. br. Pr-3619/2018-26 od 29. studenog 2019.
Obrazloženje
1. Citiranom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja, te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 7.500,00 kn.
2. Protiv citirane presude žalbu je podnio tužitelj iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („NN“ 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati naknadu plaće s osnove prekovremenog rada koji je nastao radom u radničkom vijeću za razdoblje od travnja 2013. do kolovoza 2016. godine u iznosu od 46.229,64 kn.
6.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje je tužitelj u utuženom razdoblju bio radnik tuženika i da je radio na radnom mjestu nastavnika tjelesne i zdravstvene kulture; da je dana 27. ožujka 2013. godine izabran za predsjednika radničkog vijeća; da tuženik u utuženom razdoblju nije tužitelju promijenio rješenje o tjednom i godišnjem rasporedu radnih obveza nastavnika; da se tužitelj obraćao tuženiku sa zahtjevom da mu se plati naknada za rad u radničkom vijeću temeljem odredbe čl. 156. Zakona o radu i to 6 radnih sati tjedno; da je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao svoje redovne radne zadatke kao i poslove za radničko vijeće, a da mu tuženik nije isplatio naknadu plaće za rad u radničkom vijeću; da je dana 30. studenog 2016. godine sklopljen Sporazum između tuženika i radničkog vijeća tuženika kojim su uređeni uvjeti za rad radničkog vijeća, te je između ostalog uređeno da predsjednik radničkog vijeća ostvaruje pravo na naknadu plaće za 6 radnih sati tjedno na način da ga poslodavac oslobađa rada u trajanju od tri radna sata neposrednog rada u nastavi i tri radna sata ostalih poslova,
6.2. Prvostupanjski sud poziva se na odredbu čl. 34. st. 1. i 2. Kolektivnog ugovora za zaposlenike u srednjoškolskim ustanovama (NN 72/14; dalje: KU) kojom je propisano da je prekovremeni rad duži od punog radnog vremena, a može iznositi najviše 8 sati tjedno na način kako je to propisano Zakonom o radu, te da je ravnatelj dužan zaposleniku izdati pisani nalog za prekovremeni rad kojim se utvrđuje vrijeme trajanja prekovremenog rada te način isplate uvećanja plaće za prekovremeni rad. Ujedno se poziva na odredbu članka 72. st. 5. KU kojom je propisano da se nastavnicima - sindikalnim povjerenicima tjedna norma neposrednog odgojno- obrazovnog rada umanjuje za 3 sata neposrednog rada i 3 sata ostalih poslova. Prvostupanjski sud također se poziva na odredbu čl. 155. st. 1. i st. 2. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11, 73/13, dalje ZR/09), odnosno čl. 156. st. 1. i st. 2. Zakona o radu (NN 93/14, dalje ZR/14).
6.3. Na temelju nalaza i mišljenja vještaka L. T. G. prvostupanjski sud utvrđuje da ako se rad tužitelja u radničkom vijeću treba smatrati prekovremenim radom, tada da potraživanje tužitelja za razdoblje od 01. travnja 2013. godine do 31. kolovoza 2016. godine ukupno iznosi 46.229,64 kn bruto.
6.4. Zaključno prvostupanjski sud utvrđuje da rad tužitelja u radničkom vijeću nema karakter prekovremenog rada propisanog čl. 45.st.1. ZR/09, odnosno čl. 65. st.1. ZR/14, odnosno čl. 34. st. 1. KU, već da bi tužitelj imao pravo na naknadu plaće za 6 radnih sati tjedno po satnici redovnog rada, a ne prekovremenog rada jer da je odredbom članka 156. ZR propisano da radničko vijeće zasjeda i na drugi način obavlja svoje poslove u radno vrijeme i da za rad u radničkom vijeću svaki član ima pravo na naknadu plaće za 6 radnih sati tjedno. Stoga da ne proizlazi pravo člana radničkog vijeća da, pored isplaćene plaće za puno radno vrijeme, dobije i dodatno povećanje plaće za rad u radničkom vijeću, već da ta odredba daje pravo članu radničkog vijeća da unutar svojeg redovnog radnog vremena ne obavlja svoje poslove, već poslove radničkog vijeća, a da za to bude plaćen kao da je radio. Nadalje, cilj te odredbe je da se omoguće uvjeti za rad radničkom vijeću, a ne da se omogući pravo na povećanu plaću članovima radničkog vijeća. Stoga je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev.
7. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja o postojanju bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a jer donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. ZPP- a u vezi s člankom 365. stavkom 2. ZPP-a, pa tako niti bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati. Prvostupanjski sud je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primjenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev, te su neosnovani svi žalbeni navodi tužitelja.
8.1. Naime, točni su žalbeni navodi da je tuženik u utuženom razdoblju propustio postupiti po zakonskim odredbama i osigurati tužitelju pretpostavke za obnašanje dužnosti predsjednika radničkog vijeća, odnosno „rasteretiti“ ga 6 sati rada tjedno, kako bi tih 6 sati tužitelj mogao izvršavati poslove predsjednika radničkog vijeća i za to biti plaćen kao da radi svoj posao. Međutim, sama ta činjenica ne znači, kako je pravilno utvrdio prvostupanjski sud, da je tužitelj zbog tog propusta tuženika radio prekovremeno i da mu je tuženik dužan isplatiti naknadu za prekovremeni rad. Naime, sud je vezan tužbenim zahtjevom. Kako je tužitelj tražio naknadu za prekovremeni rad, a nije dokazano da je radio prekovremeno, time da je nesporno da ne postoji nikakav nalog poslodavca o prekovremenom radu, niti se rad predsjednika radničkog vijeća obavlja izvan radnog vremena, prvostupanjski sud je pravilno odbio tužbeni zahtjev. To, naravno, ne znači da tužitelj nema pravo na naknadu za rad u svojstvu predsjednika radničkog vijeća. Odbijanje tužbenog zahtjeva samo znači da tužitelj nema pravo na naknadu prekovremenih sati za rad u svojstvu predsjednika radničkog vijeća.
8.2. Činjenica što je o takvom ponašanju tuženika obaviješten inspektor rada koji je smatrao da je tuženik počinio prekršaj jer nije predsjedniku radničkog vijeća omogućio pravo na naknadu plaće za 6 radnih sati tjedno je irelevantna za ovu parnicu.
8.3. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja koji se odnose na odluku o parničnom trošku jer je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a odlučio o parničnom trošku tuženika.
9. Iz ovih je razloga odlučeno kao u izreci na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.
U Rijeci, 16. studenog 2022.
Predsjednik vijeća
Larisa Crnković
