REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3002/2018-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. S. B., Č. p., OIB … , kojeg zastupa punomoćnica I. Đ. V., odvjetnica u S. B., protiv tuženika Đ. Đ. S. d.o.o., S. B., OIB … , kojeg zastupaju punomoćnici J. N. i T. P. N., odvjetnici u S. B., radi stjecanja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Gž-6/16-2 od 24. svibnja 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-710/14-26 od 16. rujna 2015., u sjednici održanoj 16. studenoga 2022.,

r i j e š i o j e:

I. Ukida se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Gž- 6/16-2 od 24.svibnja 2018. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije, odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj G. S. B., vlasnik nekretnina koje se nalaze na: kč.br. 3578 – Z. u … površine 528 m2, k.o. S. B., zemljišnoknjižnom ulošku broj 12810, koje predstavljaju:

1. Etaža: 366/10000 – poslovni prostor u prizemlju, oznake P1, uredske namjene (banka), koji se sastoji od: dvije radne prostorije, čajne kuhinje i wc-a, ukupne podne površine 65,45 m2,

2. Etaža: 483/10000 – poslovni prostor u prizemlju, oznake P2, proizvodno trgovačke namjene (pekara), koji se sastoji od: dvije radne prostorije, pomoćnog prostora, sanitarnog čvora, ukupne podne površine 75,45 m2, kojem pripada kao sporedni dio podrumsko spremište podne površine 20,25 m2, označeno brojem 20,

3. Etaža: 427/10000 – poslovni prostor u prizemlju, oznake P3, trgovačke namjene, koji se sastoji od: dvije radne prostorije, hodnika, predprostora, skladišta i wc-a, ukupne podne površine 76,20 m2,

4. Etaža: 355/10000 – poslovni prostor u prizemlju, oznake P4, trgovačke namjene, koji se sastoji od: jedne radne prostorije, pomoćnog prostora i wc-a, ukupne podne površine 63,12 m2 koje nekretnine su neodvojivo povezane sa suvlasničkim dijelom na kojem su uspostavljene, te se nalaže tuženiku Đ. Đ. S. d.o.o. S. B., da tužitelju izda valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva na navedenim nekretninama, a koju ispravu će u protivnom zamijeniti ova presuda, u roku od 15 dana" (točka I. izreke).

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 29.325,00 kn, u roku od 15 dana. “

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Prihvaća se žalba tuženika Đ. Đ. S. d.o.o., preinačava se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 16. rujna 2015. poslovni broj: P-710/2014- 26. i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja G. S.. B. koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj G. S. B., vlasnik nekretnina koje se nalaze na: kč.br. 3578 – Zgrada u … površine 528 m2, k.o. S. B., zemljišnoknjižnom ulošku broj 12810, koje predstavljaju:

1. Etaža: 366/10000 – poslovni prostor u prizemlju, oznake P1, uredske namjene (banka), koji se sastoji od: dvije radne prostorije, čajne kuhinje i wc-a, ukupne podne površine 65,45 m2,

2. Etaža: 483/10000 – poslovni prostor u prizemlju, oznake P2, proizvodno trgovačke namjene (pekara), koji se sastoji od: dvije radne prostorije, pomoćnog prostora, sanitarnog čvora, ukupne podne površine 75,45 m2, kojem pripada kao sporedni dio podrumsko spremište podne površine 20,25 m2, označeno brojem 20,

3. Etaža: 427/10000 – poslovni prostor u prizemlju, oznake P3, trgovačke namjene, koji se sastoji od: dvije radne prostorije, hodnika, predprostora, skladišta i wc-a, ukupne podne površine 76,20 m2,

4. Etaža: 355/10000 – poslovni prostor u prizemlju, oznake P4, trgovačke namjene, koji se sastoji od: jedne radne prostorije, pomoćnog prostora i wc-a, ukupne podne površine 63,12 m2 koje nekretnine su neodvojivo povezane sa suvlasničkim dijelom na kojem su uspostavljene, te se nalaže tuženiku Đ. Đ. S. d.o.o. S. B., da tužitelju izda valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva na navedenim nekretninama, a koju ispravu će u protivnom zamijeniti ova presuda, u roku od 15 dana."

2. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 24.264,87 kn u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu.“

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se drugostupanjska presuda ukine odnosno prvostupanjska presuda potvrdi.

4. U odgovoru na reviziju tuženik osporava istaknute navode tužitelja, s prijedlogom da se revizija odbije kao neosnovana.

5. Revizija je osnovana.

6. Drugostupanjska presuda donesena je prema odredbama čl. 373.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) čime reviziju tuženika (čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP-a) valja ispitati u okvirima odredbi čl. 392.a ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama, pobliže označenim u izrekama nižestupanjskih presuda te zahtjev kojim se nalaže tuženiku da tužitelju izda tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva, a koju će ispravu u protivnom zamijeniti presuda, uz zahtjev za naknadu troškova postupka.

8. U postupku koji je prethodio reviziji je utvrđeno:

- da su predmetne nekretnine po povijesnom pregledu zemljišne knjige bile uknjižene kao društveno vlasništvo s pravom korištenja poduzeća Đ. Đ. iz S. B. od 11. kolovoza 1962. sve do postupka obnove zemljišnih knjiga zemljišnoknjižnog odjela prvostupanjskog suda u listopadu mjesecu 2006., nakon čega je na istim nekretninama upisano pravo vlasništva tuženika što je vidljivo iz raspravnog zapisnika broj 4565 istog postupka od 5. listopada 2006., a temeljem Ugovora o prodaji od 25. travnja 1996. sklopljenog između Đ. Đ. H. d.d. kao prodavatelja i Đ. Đ. S. d.o.o. kao kupca,

- da su predmetne nekretnine Poduzeće za gospodarenje stambenim zgradama u S. B. još od 1968., a potom SIZ stanovanja i komunalnih djelatnosti S. B. i kasnije G. S. B. davali u zakup raznim, pravnim i privatnim osobama,

- da su prema Sporazumu o preuzimanju pokretne i nepokretne imovine bivše Općine S. B. na području G. S. B. od 24. svibnja 1994. (dalje: Sporazum) u nepokretnu imovinu, uz ostale, preuzete i predmetne nekretnine,

- da je Odlukom Komisije Vlade Republike Hrvatske za rješavanje sporova o pravima općina, gradova i županija Klasa: 940-01/95-01/23, Urbroj: 515-02-95-10 od 12. prosinca 1995. (dalje: Odluka) potvrđeno kako neraspoređenu imovinu bivše Općine S. B., između ostalog, predstavljaju i predmetne nekretnine i pripadaju u vlasništvo tužitelju,

- da prema podacima Hrvatskog fonda za privatizaciju (dalje: Fond) predmetne nekretnine u postupku pretvorbe društvenog poduzeća Đ. Đ. H. d.o.o. S. B. nisu procijenjene u vrijednost društvenog kapitala te da se tek u djelomičnom rješenju Fonda kao procijenjen spominje poslovni prostor na lokaciji S. B., … u površini od 64,00 m2 bez naznake katastarske čestice i koji po površini ne odgovara kojoj od predmetnih nekretnina.

9. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja zaključivši u bitnom da je tužitelj stekao pravo vlasništva na osnovu Odluke Komisije Vlade Republike Hrvatske od 12. prosinca 1995., prije upisa prava vlasništva na tuženika, na način predviđen odredbom čl. 20. st. 2. tada važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 91/96), koja je identična danas važećoj odredbi čl. 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 – dalje: ZVDSP) te da se tužitelj nalazi u neprekidnom posjedu poslovnih prostora kojima raspolaže davanjem u zakup istih trećim osobama, a također tužitelj plaća i zajedničku pričuvu tuženiku jer tuženik upravlja zgradom u kojoj se nalaze stanovi.

10. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja, uz obrazloženje:

- da je poduzeće Đ. Đ. gradilo zgradu u kojoj se nalaze predmetne nekretnine iz čega zasigurno proizlazi i njegovo pravo korištenja na istima,

- da u spisu nema nikakvih podataka zašto bi i po kojoj osnovi predmetne nekretnine predstavljale imovinu bivše Općine S. B. i kao takve bile uključene u Sporazum i bile predmetom Odluke niti bi, to moglo biti opravdano funkcijama bivših SIZ-ova pa između ostalog davanjem u zakup i ubiranjem zakupnine,

- da bi naprotiv, pravno sljedništvo bivšeg SIZ-a stambeno-komunalne djelatnosti općine proizlazilo tek ako bi nekretnine pripadale i bile u vlasništvu SIZ-a sukladno odredbi čl. 32. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 36/95, 91/96 i 70/97) prema kojoj su fondovi u komunalnom dijelu prestali postojati, a njihova prava i obveze, nekretnine i financijska sredstva preuzele jedinice lokalne samouprave,

- da funkcije SIZ-ova kao zajednica za financiranje stambenih potreba, osiguranje sredstava za korištenje i održavanja stanova ili poslovnih prostora, iznajmljivanje i upravljanje istima ne predstavljaju nikakvo knjižno ili izvanknjižno stvarno pravo na nekretninama,

- da se u bivšoj državi i sustavu pravo korištenja definiralo kao samostalno stvarno pravo na stvari u društvenom vlasništvu koje za svog nositelja predstavlja i pravo i dužnost,

- da u nedostatku drugih dokaza, proizlazi da je tužitelj u Sporazum, a posljedično u Odluku uvrstio stvarno pravo koje nije njegovo,

- da se predmetne nekretnine, ako nisu procijenjene u vrijednost društvenog kapitala poduzeća Đ. Đ., silom zakona na dan 11. ožujka 1996. prenose Fondu koji njime raspolaže u ime Republike Hrvatske (čl. 47. Zakona o privatizaciji, "Narodne novine", broj 21/96, 71/97, 16/98 i 73/00), koji je stupio na snagu 11. ožujka 1996.),

- da budući da tužitelj nije dokazao osnovu po kojoj bi predmetne nekretnine predstavljale imovinu bivše Općine S. B. i kao takve bile uključene u Sporazum odnosno bile predmetom Odluke niti bi se to moglo opravdati funkcijama bivših SIZ- ova, a nije dokazano da bi iste nekretnine pripadale i bile vlasništvo bivšeg SIZ-a stanovanja i komunalne djelatnosti, Sporazum odnosno Odluka ne mogu predstavljati osnovu za stjecanje prava vlasništva tužitelja,

- da tužitelj nema osnovu za stjecanje prava vlasništva dosjelošću zbog nedostatka zakonom propisanog roka za dosjelost, budući da se dosjelost na društvenom vlasništvu računa od 8. listopada 1991.

11. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je ona pobijana revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

12. Tužitelj revizijskim navodima u bitnom ističe da je Sporazum o preuzimanju pokretne i nepokretne imovine bivše Općine S. B. zaključen prema odredbama Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva, navodeći pritom da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik bio upisan prednik tužitelja - Narodni odbor Općine S. B. Ujedno osporava zaključak drugostupanjskog suda o neispunjenju pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću - zakonskog roka, navodeći da se nalazi u poštenom, zakonitom i istinom posjedu predmetnih nekretnina od 1968.

13. Prema ocjeni ovog suda revident opravdano ističe revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a koja je učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom. Kako je u konkretnom slučaju riječ o nekretnini koja je bila u društvenom vlasništvu, pobijana odluka ne sadrži jasne razloge o relevantnim činjenicama koje se odnose na raspolaganje predmetnom nekretninom za vrijeme dok je predstavljala društveno vlasništvo odnosno tko je i po kojem pravnom osnovu bio korisnik predmetne nekretnine te tako i okolnosti o statusu nekretnine s trenutkom kada je došlo do pretvorbe društvenog vlasništva u privatno vlasništvo.

14. Naime, bez obzira na diobu imovine između sljednika općine, okolnost stjecanja na koje se poziva tužitelj može biti samo pretvorba društvenog vlasništva kojim je upravljala bivša općina, dok iz razloga pobijane odluke ne proizlaze jasna utvrđenja u tom smislu (posebno imajući u vidu da je nekretnina bila upisana s pravom korištenja prednika tuženika).

15. Kako je u navedenom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, jer nisu raspravljene odlučne okolnosti za utvrđivanje postojanja pretpostavki tužitelja za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama prema činjeničnom osnovu na koji se poziva tužitelj, valjalo je primjenom odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

16. Ukinuta je i odluka o troškovima postupka, jer se za sada ne zna uspjeh stranaka u sporu, a o trošku revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom (čl. 166. st.

3. ZPP-a).

17. U ponovnom postupku drugostupanjski sud će ponovno odlučiti o žalbi tuženika protiv prvostupanjske presude na način da će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem.

18. Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem odredbe čl. 166. st. 3. ZPP- a.

Zagreb, 16. studenoga 2022.

Predsjednica

Renata Šantek, v.r.