REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4922/2019-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. M. iz T., OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnici M. R. i N. G. R., odvjetnici u Odvjetničkom društvu R. i partneri u Z., protiv tuženika T. H. M. I., K. S. K. F. T. - Podružnica Z., Z., OIB:..., kojeg zastupaju punomoćnici V. M., N. P., J. R., L. R., N. K., M. S., F. B., A. P., P. M. i L. L., odvjetnici u Odvjetničkom društvu M., P., R., R. u Z., radi diskriminacije, odlučujući reviziji tužitelja i reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-497/19-2 od 26. rujna 2019. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-190/2017-25 od 26. ožujka 2019., u sjednici održanoj 16. studenoga 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se kao neosnovana revizija tužitelja podnesena protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-497/19-2 od 26. rujna 2019. u dijelu pod točkom I. b) izreke.

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tuženika i ukida presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž R-497/19-2 od 26. rujna 2019. u dijelu pod točkom I. a) izreke kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je utvrđeno da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje nesklapanjem uzastopnog ugovora o radu na određeno vrijeme s tužiteljem, kao i u odluci o troškovima postupka, pa se u tom dijelu predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I/ Utvrđuje se da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje donošenjem odluke (obavijesti) o prestanku ugovora o radu od 27. prosinca 2016., te nesklapanjem uzastopnog ugovora o radu, te odlukom (očitovanjem) od 16. siječnja 2017. kojom odbija zahtjev za zaštitu prava, te se nalaže tuženiku da ukloni navedenu diskriminaciju i njezine posljedice sklapanjem uzastopnog ugovora o radu na određeno vrijeme s tužiteljem, u roku od 8 dana.

II/ Utvrđuje se da su Odluka tuženika od 27. prosinca 2016., nazvana obavijest o prestanku ugovora o radu, te odluka od 16. siječnja 2017., nazvana Očitovanje na dopis od 30. prosinca 2016., ništetne, te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na rad na radno mjesto koje je obavljao temeljem ugovora o radu od 30. lipnja 2016., u roku od 8 dana.

III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 8 dana."

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"I. Djelomično se odbija kao neosnovana a djelomično uvažava žalba tuženika i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj 26 Pr-190/2017-25 od 26. ožujka 2019.:

a) potvrđuje u točki I. izreke u dijelu kojim je utvrđeno da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje nesklapanjem uzastopnog ugovora o radu na određeno vrijeme s tužiteljem;

b) preinačuje u pobijanom dijelu točke I. izreke u dijelu kojim je utvrđeno da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje donošenjem odluke (obavijesti) o prestanku ugovora o radu od 27. prosinca 2016., te odlukom (očitovanjem) od 16. siječnja 2017. kojom odbija zahtjev za zaštitu prava, te kojim je obvezan tuženik da ukloni navedenu diskriminaciju i njezine posljedice sklapanjem uzastopnog ugovora o radu na određeno vrijeme s tužiteljem, u točki II. i III. izreke, i sudi:

"1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

A) Utvrđuje se tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje donošenjem odluke (obavijesti) o prestanku ugovora o radu od 27. prosinca 2016., te odlukom (očitovanjem) od 16. siječnja 2017. kojom odbija zahtjev za zaštitu prava, te se nalaže tuženiku da ukloni navedenu diskriminaciju i njezine posljedice sklapanjem uzastopnog ugovora o radu na određeno vrijeme s tužiteljem, u roku od 8 dana. B) Utvrđuje se da su Odluka tuženika od 27. prosinca 2016. nazvana obavijest o prestanku ugovora o radu, te odluka od 16. siječnja 2017. nazvana Očitovanje na dopis od 30. prosinca 2016. ništetne te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na rad na radno mjesto koje je obavljao temeljem ugovora o radu od 30. lipnja 2016., u roku od 8 dana."

2. Svaka stranka snosi svoje troškove prvostupanjskog postupka."

II. Svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka."

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju čl. 382.a st. 1. alineja 3. Zakona o parničnom postupku, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti i preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. b) izreke te prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a tuženiku naložiti da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka.

3.1. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio i tuženik na temelju čl. 382.a st. 1. alineja 3. Zakona o parničnom postupku, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je revizijskom sudu, prihvatiti reviziju i preinačiti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu te odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti ili ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje, a tužitelju naložiti da mu nadoknadi troškove postupka.

4. U odgovoru na reviziju tužitelja tuženik je osporio revizijske navode tužitelja i predložio reviziju odbiti kao neosnovanu.

4.1. Odgovor na reviziju tuženika nije podnesen.

5. Revizija tužitelja je neosnovana, a revizija tuženika je osnovana.

6. Predmet je spora zahtjev na utvrđenje da je tužitelju povrijeđeno pravo na jednako postupanje zbog članstva u Sindikatu strojovođa Hrvatske i to donošenjem obavijesti o prestanku ugovora o radu od 27. prosinca 2016. i donošenjem očitovanja od 16. siječnja 2017., te nesklapanjem uzastopnog ugovora o radu. Predmet spora je i zahtjev za uklanjanje diskriminacije i njezinih posljedica nalaganjem tuženiku sklapanja uzastopnog ugovora o radu na određeno vrijeme s tužiteljem, zahtjev na utvrđenje da su odluka tuženika od 17. prosinca 2016. i odluka od 16. siječnja 2017. ništetne te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, kao i zahtjev za vraćanje na rad na radno mjesto na kojem je tužitelj radio na temelju ugovoru o radu od 30. lipnja 2016.

7. Tijekom postupka je utvrđeno:

- da su stranke 30. lipnja 2016. sklopile ugovor o radu na određeno vrijeme u kojem je ugovoreno trajanje radnog odnosa tužitelja do 31. prosinca 2016. i da je na temelju tog ugovora tužitelj kod tuženika obavljao poslove na radnom mjestu strojovođe,

- da je tuženik tužitelju dostavio obavijest od 27. prosinca 2016. u kojoj navodi da s tužiteljem neće sklopiti uzastopni ugovor o radu i da mu radni odnos prestaje 31. prosinca 2016.,

- da je tužitelj protiv te odluke tuženika izjavio zahtjev za zaštitu prava na koji se tužitelj očitovao dopisom od 16. siječnja 2017. nazvanim "očitovanje na dopis od 30. prosinca 2016.",

- da je tuženik s radnikom D. S. sklopio novi ugovor o radu na određeno vrijeme nakon što je radnik dostavio ispisnicu iz sindikata, da M. P. i P. T. koji su bili članovi sindikata nije produžen ugovor o radu, da I. Ć. i T. L. tuženik nije uvjetovao produljenje radnog odnosa istupanjem iz članstva u sindikatu,

- da je poslodavac primao na rad nove radnike koje je dodatno obučavao.

8. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje. Ocjena suda je, da je tužitelj dokazao vjerojatnost diskriminacije jer je bio spriječen položiti stručni ispit za strojovođu te mu ugovor o radu na određeno vrijeme za radno mjesto strojovođe nije bio produžen zbog članstva u Sindikatu strojovođa Hrvatske (dalje: SSH), pa je teret dokazivanja prešao na tuženika. Tuženik nije dokazao svoje tvrdnje o nepostojanju diskriminacije, odnosno nije dokazao da tužitelju i drugim članovima SSH ugovori o radu nisu produženi zbog poslovno-organizacijskih razloga i ne polaganja ispita za strojovođu. Sud zaključuje, da je tuženik povrijedio pravo tužitelja na jednako postupanje kad tužitelju nije ponudio sklapanje uzastopnog ugovora o radu na određeno vrijeme iz razloga što je tužitelj bio član SSH, dok je u isto vrijeme s radnicima nisu bili članovi SSH, sklopio uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme. Ocjena suda prvog stupnja je da je tuženik, navedenim postupanjem, kao i donošenjem obavijesti o prestanku ugovora o radu od 27. prosinca 2016., time što s tužiteljem nije sklopio uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme, te odlukom (očitovanjem) od 16. siječnja 2017., diskriminirao tužitelja, pa je tužbeni zahtjev u tom dijelu prihvaćen pozivom na odredbu čl. 17. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine", broj: 85/08 i 112/12 – dalje: ZSD).

8.1. Sud prvog stupnja prihvatio je i tužbeni na utvrđenje da su odluka tuženika od 27. prosinca 2016. nazvana obavijest o prestanku ugovora o radu i odluka od 16. siječnja 2017. nazvana očitovanje ništetne, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, kao i zahtjev da se naloži tuženiku vratiti tužitelja na rad na radno mjesto koje je obavljao na temelju ugovora o rado od 30. lipnja 2016., te da s tužiteljem sklopi uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme. Pritom se sud poziva na odredbu čl. 17. st. 1. točka 2. ZSD i navodi da se na taj način uklanja diskriminacija i njezina posljedice te bi bez nalaganja tuženiku da izvrši navedene radnje, tužitelj ostao bez cjelovite pravne zaštite.

9. Drugostupanjski sud je žalbu tuženika djelomično odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je utvrđeno da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje nesklapanjem uzastopnog ugovora o radu na određeno vrijeme. To iz razloga što je i po ocjeni drugostupanjskog suda, uzrok nepovoljnijeg postupanja tuženika spram tužitelja kad mu nije ponudio sklapanje uzastopnog ugovora o radu na određeno vrijeme, članstvo tužitelja u SSH. Takvo postupanje tuženika odnosno različito postupanje prema radnicima koji su kao tužitelj bili članovi SSH u odnosu na one radnike koji nisu bili članovi SSH, bilo je prema ocjeni suda bez opravdanja jer tuženik nije dokazao postojanje legitimnog cilja ili primjerenost cilja.

9.1. Nadalje, drugostupanjski sud je djelomično prihvatio žalbu tuženika i preinačio prvostupanjsku presudu, u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku ukloniti navedenu diskriminaciju i njezine posljedice sklapanjem uzastopnog ugovora o radu na određeno vrijeme s tužiteljem, pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Prema ocjeni drugostupanjskog suda, tuženiku se ne može naložiti sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme jer u postupku nije dokazano da bi u trenutku zaključenja raspravljanja bilo moguće kod tuženika zasnovati takav radni odnos odnosno nije dokazano da postoji konkretan posao, događaj ili rok koji bi u tom trenutku opravdavao sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme s tužiteljem.

9.2. Pobijanom drugostupanjskom presudom, prvostupanjska presuda je preinačena i tužbeni zahtjev je odbijen i u dijelu tužbenog zahtjeva na utvrđenje da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje donošenjem odluke (obavijesti) o prestanku ugovora o radu od 27. prosinca 2016. kao i odlukom (očitovanjem) od 16. siječnja 2017. kojom odbija zahtjev za zaštitu prava. To iz razloga što odluka (obavijest) o prestanku ugovora o radu kao i odluka (očitovanje) nisu konstitutivnog, već deklaratornog karaktera s obzirom da je ugovor o radu na određeno vrijeme od 30. lipnja 2016. sklopljen s trajanjem do 31. prosinca 2016., pa je s tim danom radni odnos tužitelja prestao. Preinačenjem prvostupanjske presude odbijen je dio tužbenog zahtjeva na utvrđenje da su navedena odluka (obavijest) i odluka (očitovanje) ništetne jer iste, nisu protivne Ustavu Republike Hrvatske, niti prisilnim propisima niti moralu društva u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO/05). Osim toga, drugostupanjski sud je odbio i dio tužbenog zahtijeva na utvrđenje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao jer je ugovor o radu na određeno vrijeme od 30. lipnja 2016. sklopljen s ugovorenim trajanjem radnog odnosa do 31. prosinca 2016. i radni odnos je prestao s tim danom. Stoga nema osnova niti za nalaganje tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto koje je obavljao na temelju ugovora o radu od 30. lipnja 2016., pa je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i u tom dijelu.

10. Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 391. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

11. Tužitelj u reviziji osporava zaključak drugostupanjskog suda da nema pravo na sudsku zaštitu prema čl. 17. st. 1. točka 2. ZSD na način da se naloži tuženiku sklapanje s tužiteljem uzastopnog ugovora o radu na određeno vrijeme kao i da ne postoji osnov za vraćanje tužitelja na rad. Navodi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP time što je potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem je utvrđeno da je tuženik povrijedio prvo tužitelja na jednako postupanje nesklapanjem uzastopnog ugovora o radu na određeno vrijeme, dok je istovremeno odbio tužbeni zahtjev u preostalom dijelu kojim je traženo uklanjanje diskriminacije jer da su takve odluke međusobno proturječne.

12. Ujedno tužitelj ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava sadržanog u odredbi čl. 17. st. 1. točka 2. ZSD jer prema njegovoj ocjeni upravo utvrđenje ništetnosti odluka donesenih na temelju zabranjenog, diskriminirajućeg kriterija i vraćanje tužitelja na rad znači uklanjanje diskriminacije kako to predviđa odredba čl. 17. st. 1. točka 2. ZSD.

13. Tuženik u reviziji navodi da je izreka drugostupanjske presude proturječna sama sebi i razlozima presude, u dijelu koji se odnosi na razloge prestanka radnog odnosa tužitelja i nesklapanja uzastopnog ugovora o radu, zbog čega presudu nije moguće ispitati. Obrazlaže i da su navedeni razlozi o različitom tretiranju zaposlenika ovisno o sindikalnoj pripadnosti nejasni, pa da je drugostupanjski sud takvim postupanjem počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

13.1. Tuženik ukazuje i na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl. 9. Zakona o radu te odredbe čl. 2. ZOO kojom je regulirana sloboda ugovaranja prava i obveza iz radnog odnosa. Ističe da nesklapanje novog uzastopnog ugovora o radu s tužiteljem nije bila posljedica navodne diskriminacije tužitelja zbog članstva u SSH, već isključivo posljedica objektivnih poslovnih okolnosti tuženika koje su iznesene tijekom prvostupanjskog postupka, koje su sudovi pogrešno propustili uzeti u obzir.

14. Protivno revizijskim navodima tužitelja, drugostupanjska presuda, u dijelu u kojem je preinačena prvostupanjska presuda i odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kako je to navedeno u točki I. b) izreke pobijane presude, nije proturječna sama sebi niti razlozima navedenim u obrazloženju. Obrazloženje pobijane presude u tom dijelu sadrži dostatne, jasne i obrazložene razloge o odlučnim činjenicama te nema proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, te je presudu protivno navodima tužitelja moguće ispitati, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

15. Odredbom čl. 7. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 – dalje: ZR), zabranjena je izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i uvjeta rada, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju, napredovanju, profesionalnom usmjeravanju, stručnom osposobljavanju i usavršavanju te prekvalifikaciji, u skladu s tim i posebnim zakonima.

15.1. Poseban zakon na koji upućuje citirana odredba ZR je ZSD koji u čl. 1. propisuje da se tim Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije. Nadalje u čl. 1. st. 2. ZSD propisano je da se diskriminacijom u smislu ovoga Zakona smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. ovoga članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama. Odredbom čl. 8. st. 1. točka 1. ZSD propisano je ovaj se Zakon primjenjuje na postupanje svih državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima te na postupanje svih pravnih i fizičkih osoba, osobito u područjima rada i radnih uvjeta; mogućnosti obavljanja samostalne ili nesamostalne djelatnosti, uključujući kriterije za odabir i uvjete pri zapošljavanju te napredovanju; pristup svim vrstama profesionalnog usmjeravanja, stručnog osposobljavanja i usavršavanja te prekvalifikacije.

16. Iz spisa proizlazi da su stranke ugovor o radu na određeno vrijeme od 30. lipnja 2016. sklopile s unaprijed ugovorenim trajanjem do 31. prosinca 2016., dok je iz sadržaja obavijesti od 27. prosinca 2016. o prestanku ugovora o radu razvidno da tom obavijesti tuženik, kao poslodavac, obavještava tužitelja, kao radnika, da neće s njim sklopiti uzastopni ugovor o radu te da radni odnos prestaje s danom 31. prosinca 2016. kako je to prethodno i ugovoreno.

17. Iz navedenog slijedi da je radni odnos tužitelja kod tuženika prestao ex lege, s danom 31. prosinca 2016. odnosno istekom vremena na koje je ugovor o radu od 30. lipnja 2016. zaključen, neovisno o tužiteljevom članstvu u SSH i bez obzira na sadržaj obavijesti od 27. prosinca 2016. Stoga obavijest od 27. prosinca 2016., nije odluka poslodavca koja ima značenje radnopravnog akta, već ima samo deklaratorni karakter. Iz tog razloga donošenjem obavijesti od 27. prosinca 2016. i očitovanjem od 16. siječnja 2017. na tužiteljev dopis od 30. prosinca 2016., tuženik nije povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje po bilo kojoj osnovi iz čl. 1. ZSD, pa je pravilno drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev u tim dijelovima odbio kao neosnovan, jednako kao i dio tužbenog zahtjeva na utvrđenje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te zahtjev da tuženik vrati tužitelja na rad.

18. Nadalje, pravilno je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu i odbio dio tužbenog zahtjeva na utvrđenje da su ništetne obavijest od 27. prosinca 2016. i očitovanje od 16. siječnja 2017. jer sukladno odredbi čl. 322. st. 1. ZOO, iste nisu protivne Ustavu Republike Hrvatske, niti prisilnim propisima niti moralu društva.

19. S obzirom da nema diskriminacijskih razloga na koje se tužitelj poziva u svezi donošenja obavijesti tuženika od 27. prosinca 2016. i očitovanja tuženika od 16. siječnja 2017. te ništetnosti istih, nije bilo osnova za utvrđenje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, niti da se tuženiku nalože radnje kojima bi se uklonila diskriminacija ili njezine posljedice (nalaganje tuženiku da s tužiteljem sklopi uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme i da vrati tuženika na rad na radno mjesto na kojem je radio temeljem ugovora o radu od 30. lipnja 2016.) kad se ima u vidu da je ugovor o radu na određeno vrijeme prestao ex lege istekom vremena na koje je sklopljen, pa je drugostupanjski sud pravilno postupio kad je preinačio prvostupanjsku presudu i u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

20. Odredbom čl. 17. st. 1. ZSD propisano je da osoba koja je tvrdi da je žrtva diskriminacije po odredbama ovoga Zakona ovlaštena podnijeti tužbu i tražiti: da se utvrdi da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da radnja koju je poduzeo ili propustio može neposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje (tužba za utvrđenje diskriminacije); da se zabrani poduzimanje radnji kojima se krši ili može prekršiti tužiteljevo pravo na jednako postupanje, odnosno da se izvrše radnje kojima se uklanja diskriminacija ili njezine posljedice (tužba za zabranu ili otklanjanje diskriminacije); da se naknadi imovinska i neimovinska šteta uzrokovana povredom prava zaštićenih ovim Zakonom (tužba za naknadu štete); da se presuda kojom je utvrđena povreda prava na nejednako postupanje na trošak tuženika objavi u medijima.

21. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da se tužbeni zahtjevi koji su njime predviđeni i to: na utvrđenje diskriminacije, za zabranu ili otklanjanje diskriminacije i za naknadu štete, mogu postavljati pojedinačno ili u različitim kombinacijama. Slijedom toga, kad odlučuje o tužbenom zahtjevu, sud može utvrditi da je određenim postupanjem povrijeđeno pravo osobe na jednako postupanje i prihvatiti tužbeni zahtjev za utvrđenje diskriminacija, pri čemu ne mora nužno naložiti i otklanjanje diskriminacije ako to prema okolnostima konkretnog slučaja više nije moguće. Stoga se tužitelj u reviziji neosnovano poziva na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na odluku revizijskog suda broj Revr 23/2006 od 29. lipnja 2006. koja je donesena u činjeničnim i pravnim okolnostima koje nisu usporedive s onima u ovoj parnici.

22. Zbog navedenog je na temelju čl. 393. st. 2. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana i odlučeno je kao u izreci ove presude.

23. Međutim, tuženik u reviziji osnovano ukazuje da pobijana drugostupanjska presuda, u dijelu u kojem je žalba tuženika odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u točki I. izreke u dijelu kojim je utvrđeno da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje nesklapanjem uzastopnog ugovora o radu na određeno vrijeme s tužiteljem (točka I. a) izreke drugostupanjske presude), ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer su razlozi navedeni u obrazloženju pobijane presude međusobno proturječni, pa odluku nije moguće ispitati čime je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

23.1. Naime, tužitelj je tvrdio da je isključivi razlog što mu tuženik nije ponudio sklapanje uzastopnog ugovora o radu na određeno vrijeme članstvo tužitelja u SSH, dok je tuženik tvrdio i dokazivao da je razlog ne sklapanja novog ugovora o radu, nakon isteka vremena na koje je sklopljen ugovor o radu od 30. lipnja 2016. isključivo u objektivnim okolnostima poslovanja tuženika.

24. Drugostupanjski sud, obrazlažući razloge za svoju odluku pod točkom I. a) izreke kojom je potvrđena prvostupanjska presuda, u dijelu u kojem je utvrđeno da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje nesklapanjem uzastopnog ugovora o radu na određeno vrijeme s tužiteljem, navodi da je prema njegovom mišljenju jedino razumno objašnjenje razlike u postupanju tuženika prema radnicima na određeno vrijeme, u smislu sklapanja ili ne sklapanja novih ugovora o radu na određeno vrijeme, u okolnosti jesu li isti bili članovi SSH ili nisu. Međutim sud u nastavku obrazloženja, kada navodi razloge za djelomičnu preinaku prvostupanjske presude i odbijanje tužbenog zahtjeva u dijelu kojim je zahtijevano sklapanje novog ugovora o radu na određeno vrijeme, navodi da takav zahtjev nije osnovan iz razloga što u postupku nije dokazano da postoji konkretan posao, događaj ili rok koji bi u tom trenutku opravdavao sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme s tužiteljem.

25. Iz navedenog slijedi da drugostupanjski sud zaključuje da je razlog zbog kojeg tuženik s tužiteljem nije sklopio uzastopni ugovor o radu na određeno vrijeme nakon isteka vremena na koje je sklopljen ugovor od 30. lipnja 2016., isključivo taj što je tužitelj bio član SSH. Međutim, istovremeno navodi i da se tuženiku ne može naložiti sklapanje novog uzastopnog ugovora o radu s tužiteljem jer nije postojao posao, događaj ili rok koji bi opravdavao sklapanje novog ugovora o radu. Ovako navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, međusobno su proturječni jer ostaje dvojba je li isključivi razlog za odluku tuženika da tužitelju ne ponudi sklapanje uzastopnog ugovora o radu na određeno vrijeme činjenica da je tužitelj bio član SSH, što bi u tom slučaju značilo njegovu diskriminaciju ili je razlog za takvu odluku taj što tuženik nije imao, s obzirom na svoje tadašnje poslovanje, potrebu ili razlog za zapošljavanjem tužitelja.

25.1. Pritom je potrebno imati u vidu da je poslodavac autonoman u organizaciji procesa rada dakle i u donošenju odluke o potrebi za radnom radnika kao i u donošenju odluke o tome s kojim konkretno radnikom će sklopiti ugovor o radu za rad na određenom radnom mjestu. Jednako tako i u slučaju kada kod poslodavca, na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme s istim ili približnim trajanjem, radi više radnika, poslodavac samostalno odlučuje o tome s koliko od njih i s kojima od njih će sklopiti novi ugovor o radu, sve u smislu odredbe čl. 2. ZOO.

26. Navedenim postupanjem drugostupanjski sud je, u tom dijelu, počinio bitnu povredu odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP zbog čega je na temelju odredbe čl. 394. st. 2. ZPP ukinuta drugostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. a) izreke kojim je kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je utvrđeno da je tuženik povrijedio tužiteljevo pravo na jednako postupanje ne sklapanjem ugovora o radu na određeno vrijeme, kao i odluku o troškovima parničnog postupka, te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

27. U ponovnom postupku drugostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, ponovno odlučiti o žalbi tuženika o preostalom dijelu tužbenog zahtjeva kao i o troškovima postupka, te donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.

28. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP, za konačnu odluku.

Zagreb, 16. studenoga 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.