Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-761/2021-2

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sucu Larisi Crnković, u pravnoj stvari tužitelja A. H. d.o.o., Z., OIB:…., zastupan po punomoćnici E. A. K., odvjetnici iz Z., protiv tuženice A. Š. iz R., OIB:…., zastupane po punomoćnici M. Š., odvjetnici iz R., radi isplate, rješavajući žalbe tužitelja i tuženice izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2079/2019-13 od 5. veljače 2021., 16. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženice kao neosnovane te potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-2079/2019-13 od 5. veljače 2021.

II Odbijaju se tužitelj i tuženica sa zahtjevima za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. Š. iz Z. poslovni broj Ovrv-2653/2015 od 31. prosinca 2015. u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 3.115,53 kn sa zateznim kamatama. U točki II. izreke ukinut je citirani platni nalog u dijelu u kojem je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 3.748,38 kn sa zateznim kamatama. U točki III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka, kao neosnovan, dok je u točki IV. izreke naloženo tužitelju nadoknaditi tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 310,00 kn.

2. Protiv točaka II., III. i IV. izreke citirane presude žalbu je podnio tužitelj pozivajući se na žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavka 1. točaka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP), predlažući da se presuda u pobijanom dijelu preinači ili podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troškova žalbenog postupka. Tuženica prvostupanjsku odluku pobija u točki I. izreke, iz istih žalbenih razloga kao i tužitelj s prijedlogom da ovaj sud preinači pobijanu odluku u točki I. izreke odnosno podredno da ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 6.863,91 kn sa zateznim kamatama na ime pruženih telekomunikacijskih usluga za razdoblje od veljače do rujna 2015. na ime neplaćenih rata za kupljeni mobilni uređaj te naknade za prijevremeni raskid pretplatničkog odnosa obračunate na računu za rujan 2015. u visini zbroja mjesečnih naknada od raskida ugovora do kraja ugovorenog pretplatničkog razdoblja.

6. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud utvrđuje da je 3. veljače 2015. tuženica potpisala Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa te Ugovor o kupnji uređaja. Zahtjevom za zasnivanje pretplatničkog odnosa među strankama da je zasnovan ugovorni odnos kojim je ugovoreno korištenje usluge tarifnog modela „Bez granica L“ uz minimalno trajanje ugovora 24 mjeseca, dok je potpisivanjem Ugovora o kupnji uređaja tuženica preuzela mobilni uređaj Samsung Galaxy Alpha zlatni, uz obvezu obročne otplate uređaja kroz razdoblje od 24 mjeseca u ukupnom iznosu od 2.400,00 kn. Potpisivanjem oba ugovora u kojima je kao platežno odgovorna osoba naznačena upravo tuženica (čiji podaci su uneseni na temelju podataka iz osobne iskaznice) tuženica da se obvezala plaćati tužitelju mjesečnu naknadu za ugovorene usluge, sukladno cjeniku usluga tužitelja, za vrijeme trajanja pretplatničkog odnosa. Prvostupanjski sud je otklonio prigovor tuženice da predmetne ugovore nije potpisala navodeći da je teret dokaza te činjenice na njoj, a što ona sukladno članku 219. stavku 1. ZPP-a nije dokazala. Kako su stranke tijekom spornog razdoblja bile u pretplatničkom odnosu, a uvidom u priložene račune i cjenik prvostupanjski sud utvrđuje da tuženica po osnovi mjesečnih naknada tijekom trajanja pretplatničkog odnosa, a temeljem sklopljenih ugovora duguje ukupan iznos od 3.115,53 kn, a budući da nije dokazala da je predmetno dugovanje podmirila, to ju je obvezao na plaćanje tog iznosa sa zateznim kamatama te u tom dijelu sukladno članku 451. stavku 3. ZPP-a održao platni nalog na snazi.

7. Nadalje, u odnosu na preostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od 3.748,38 kn na ime naknade za prijevremeni raskid pretplatničkog odnosa obračunate na računu za rujan 2015., prvostupanjski sud odlučuje kao u točki II. izreke pobijane presude, uz obrazloženje da je odredba 14.2. Općih uvjeta tužitelja (dalje Opći uvjeti), temeljem koje tužitelj zahtijeva isplatu navedene naknade, sukladno odredbi članka 96. i 102. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 i 78/12) ništetna, na što sud, sukladno odredbi članka 327. stavka 1. ZOO-a, pazi po službenoj dužnosti, s obzirom da je riječ o potrošačkom ugovoru, a sve budući da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, te suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, odnosno tuženice, slijedom čega, primjenom članka 451. stavka 3. ZPP-a, za iznos od 3.748,38 kn sa zateznim kamatama ukida platni nalog.

8. O troškovima parničnog postupka odlučuje primjenom odredbi članka 154. stavka 1. i 2. te članka 155. ZPP-a.

9. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. u vezi članka 467. stavka 1. ZPP-a te članka 354. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od navedenih bitnih procesnih povreda.

10. S obzirom da ovaj sud u sporu male vrijednosti, kao što je ovaj, nije ovlašten ispitivati je li počinjena relativno bitna povreda odredbi procesnog prava (članak 354. stavak 1. ZPP-a, u vezi sa člankom 219. stavkom 1. ZPP-a) na koji žalbeni razlog se tuženica u žalbi poziva, to se ovaj sud nije niti upuštao u ispitivanje tog žalbenog razloga.

11. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilo je prvostupanjski sud ukinuo naprijed citirani platni nalog u dijelu iznosa od 3.748,38 kn koji se odnosi na naknadu za prijevremeni raskid ugovora.

12. Naime, u konkretnom slučaju, a s obzirom da je pretplatnički odnos između stranaka zasnovan 3. veljače 2015., i to između teleoperatera kao trgovca i pretplatnika kao fizičke osobe - potrošača, iz čega nedvojbeno proizlazi da se radi o potrošačkom ugovoru, u primjenu dolaze odredbe članka 49. i 55. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14; dalje ZZP), koje su sadržajno jednake odredbama 96. i 102. ranije važećeg Zakona o zaštiti potrošača koji primjenjuje prvostupanjski sud.

13. Odredbom članka 49. stavka 1. ZZP-a propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

14. Sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, a s obzirom da je odredba 14.2. Općih uvjeta o jednokratnoj naknadi za prijevremeni raskid ugovora nedvojbeno formulirana od strane tužitelja, te se na predmetni ugovor primjenjuje temeljem unaprijed formuliranog Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa, ista je suprotna načelu savjesnosti i poštenja i dovodi tuženicu u neravnopravan položaj prema teleoperateru. Ovo iz razloga jer tuženica o takvoj, vrlo strogoj odredbi, nije mogla pojedinačno pregovarati, a ista predviđa da tuženica nakon što joj je teleoperater već prestao pružati usluge, dakle nakon raskida ugovora, mora ispuniti u cijelosti svoju obvezu u odnosu na mjesečne naknade za izabranu tarifu, dok druga strana više očito svoju obvezu neće ispunjavati. Stoga se citirana odredba ne može primijeniti, te u smislu odredbe članka 49. ZZP-a, predstavlja nepoštenu odredbu koja se, sukladno odredbi članka 55. ZZP-a, smatra ništetnom, na što sud pazi po službenoj dužnosti.

15. Žalbeni navodi tužitelja kojima se poziva na odredbu članka 41. stavka 4. Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ broj 73/08 i 90/11; dalje ZEK) kojom je propisano da se pretplatničkim ugovorom može utvrditi da, ako pretplatnik raskine ugovor ili je ugovor raskinut krivnjom pretplatnika prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora, pretplatnik mora platiti mjesečnu naknadu za ostatak razdoblja obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge koje je ostvario, ako je plaćanje te naknade povoljnije za pretplatnika, osim u slučaju iz članka 42. stavka 7. ovoga Zakona, nisu osnovani.

16. Naime, odredbom članka 49. stavka 5. ZZP-a propisano je da se odredbe te glave Zakona ne primjenjuju na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.

17. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode ne mogu biti predmet ispitivanja nepoštenosti sukladno ZZP-u. Međutim, odredba članka 41. stavka 4. ZEK-a, na koju zakonsku odredbu se tužitelj poziva kao temelj odredbe 14.2. Općih uvjeta, nije zakonska odredba prisilne naravi, budući da je istom propisana mogućnost, a ne obveza ugovaranja takve naknade („Pretplatničkim ugovorom može se utvrditi...“). Stoga se, na odredbu 14.2. Općih uvjeta primjenjuju odredbe ZZP-a o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima.

18. Što se tiče potraživanja na ime mjesečnih naknada za vrijeme trajanja pretplatničkog odnosa u iznosu od 3.115,53 kn valja reći da je pravilno prvostupanjski sud sadržajnom primjenom pravila o teretu dokazivanja na pravilno utvrđeno činjenično stanje primijenio materijalno pravo i u tom dijelu održao platni nalog na snazi.

19. Naime, u pravnoj situaciji u kojoj tuženica tijekom postupka samo paušalno navodi da tužitelju ne duguje potraživani iznos budući da tvrdi kako s tužiteljem nije potpisala nikakve ugovore, a tužitelj je u spis dostavio kompletnu dokumentaciju kojom dokazuje osnovanost tužbenog zahtjeva (zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa, ugovor o kupnji uređaja, preslike osobne iskaznice tuženice i utužene račune), teret dokaza da ista nije zasnovala predmetni pretplatnički odnos s tužiteljem svakako je na njoj.

20. Stoga, budući da je prvostupanjski sud kroz pravilnu analizu provedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) te sadržajnom primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 7. i 221. a ZPP-a) utvrdio da je tuženca s tužiteljem zasnovala obveznopravni odnos (sklopila ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa) kojom prilikom je tužitelj omogućio korištenje telekomunikacijskih usluga tuženici koji je iste i koristila u visini potraživanoj tužbenim zahtjevom, dok ona nije dokazala da potpis na predmetnim ugovorima nije njezin, da bi podmirila predmetnu tražbinu odnosno da bi tužiteljev obračun, eventualno, bio pogrešan, osnovano je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja u iznosu od 3.115,53 kn te naprijed citirani platni nalog održao na snazi u tom dijelu, a sve u smislu odredbe članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO).

21. Također, pravilna je i odluka o troškovima postupka.

22. Zbog tih razloga trebalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu, te odlučiti kao u točki I. izreke ove presude na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

23. Tužitelj i tuženica nisu uspjeli sa žalbama, slijedom čega je njihove zahtjeve za naknadom troškova žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovane i odlučiti kao u točki II. ove odluke.

U Rijeci, 16. studenog 2022.

Sudac

Larisa Crnković