Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž R-2543/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, FV, izvjestiteljice i članice, GV, članice, u pravnoj stvari tužitelja Opće bolnice Dr. Ivo Pedišić Sisak /OIB: 01066571771/ iz Siska, Josipa Jurja Strossmayera 59, kojeg zastupa Alen Vasiljević, odvjetnik u Kutini, protiv tuženice UV /OIB: [osobni identifikacijski broj]/ iz [adresa]), [adresa], koju zastupa Edin Muminagić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-96/2018-40 od 22. srpnja 2021., u sjednici održanoj 15. studenog 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-96/2018-40 od 22. srpnja 2021. pod stavkom I. izreke i stavkom III. izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 377.709,78 kn / 50.130,70 eura[1] sa zateznim kamatama od 21. siječnja 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena i naknadu parničnih troškova u iznosu od 38.623,32 kn / 5.126,20 eura sa zateznim kamatama od 22. srpnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici troškove predmetne parnice u iznosu od 48.603,83 kn / 6.450,84 eura, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 377.709,78 kn sa zateznim kamatama od 21. siječnja 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena (stavak I. izreke) i naknaditi parnične troškove u iznosu od 38.623,32 kn sa zateznim kamatama od 22. srpnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (stavak III. izreke).

Odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 58.480,23 kn sa zateznim kamatama od 22. prosinca 2016. do isplate i zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 377.709,78 kn od 22. prosinca 2016. do 20. siječnja 2017. (stavak II. izreke).

1.1. Prvostupanjskim je rješenjem utvrđeno povlačenje tužbe za iznos od 14.193,36 kn sa zateznim kamatama od 22. prosinca 2016. do isplate.

2. Protiv presude pod stavcima I. i III. izreke i odluke o parničnim troškovima, žali se tuženica iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlaže preinaku ili ukidanje pobijanog dijela slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbenog postupka u iznosu 12.666,33 kn (sastav žalbe 7.812,50 kn + sudska pristojba 4.853,83 kn).

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora jest zahtjev za isplatu troškova specijalizacije u ukupnom iznosu od 436.190,01 kn (417.444,58 kn po osnovi bruto plaća, doprinosa na plaću, putnih troškova i drugih davanja prema Kolektivnom ugovoru od lipnja 2014. do zaključno sa studenim 2016., 18.745,43 kn - troškovi specijalističkog studija) sa zateznim kamatama i troškovima postupka sa zateznim kamatama (list 259., 324. spisa), te zahtjev tuženice za naknadu parničnih troškova (bez zateznih kamata /list 328. spisa/).

6. Ispitivanjem pobijanog dijela prvostupanjske presude nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a na koju se poziva tuženica, a niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

6.1. Prvostupanjski je sud odlučio o zahtjevu iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koji zahtjev nije u tijeku druga parnica, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba, presudom koju je moguće ispitati.

7. Međutim, opravdano tuženica osporava pobijani dio prvostupanjske presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 356/2. ZPP-a).

8. Iz rezultata raspravljanja pred prvostupanjskim sudom proizlazi:

- da je između tužitelja (poslodavca) i tuženice (zaposlenice) 27. studenog 2012. sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova liječnika specijaliste u okviru I. vrste zvanja, da je ugovoren rad u punom radnom vremenu (40 sati tjedno), dnevni i tjedni odmor, pravo na godišnji odmor, pravo na plaću prema koeficijentu 1,7 u skladu sa odredbama Pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim materijalnim pravima djelatnika Opće bolnice Sisak, pravo na uvećanje plaće za rad noću, nedjeljom, na dane blagdana i neradnih dana utvrđenih zakonom … i druga materijalna prava utvrđena člankom 87. i 119. Zakona o radu, Pravilnikom o radu i Kolektivnim ugovorom, vrijeme isplate plaća i otkazni rok (list 4. spisa);

- da je u skladu sa Zakonom o zdravstvenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 150/2008., 71/2010., 139/2010., 84/2011., 12/2012.) i Pravilnikom o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (Narodne novine, broj: 100/2011., 133/2011., 54/2012., u daljnjem tekstu: Pravilnik) između tužitelja (bolnice) i tuženice (specijalizanta) sklopljen 27. studenog 2012. i Ugovor o međusobnim pravima i obvezama, kojim Ugovorom se tužitelj obvezao tuženici omogućiti specijalističko usavršavanje iz pulmologije, a tuženica savladati program specijalizaciju za medicinsku disciplinu pulmologije i u slučaju otkaza ugovora o radu prije završetka specijalizacije nadoknaditi tužitelju troškove specijalizacije razmjerno izvršenoj obvezi rada, koji obuhvaćaju bruto plaće, troškove mentorstva, troškove zdravstvene ustanove u kojoj se obavlja specijalističko usavršavanje, kao i sve druge troškove vezano za specijalističko usavršavanje (list 5. - 6. spisa);

- da je između tužitelja (poslodavca) i tuženice (zaposlenice) 25. veljače 2013. potpisan Anex Ugovora o radu na neodređeno vrijeme prema kojem je tuženica stupila na rad (radno mjesto liječnika specijalizanta u okviru I. vrste zvanja) 4. ožujka 2013. /list 7. spisa/);

- da je rješenjem Ministarstva zdravlja od 24. siječnja 2013. tuženici (dr. med. zdravstvenoj radnici u Općoj bolnici Dr. Ivo Pedišić Sisak) odobrena specijalizacije iz pulmologije, a kao glavni mentor naveden prof. dr. ŠV, dr. med., specijalist interne medicine, uža specijalnost pulmologija u Kliničkom bolničkom centu Zagreb (list 8. spisa), a rješenjem od 21. prosinca 2016. utvrđen prestanak specijalizacije (list 9. spisa);

- da je tuženica (zaposlenica) otkazala Ugovor o radu na neodređeno vrijeme s nadnevkom 14. prosinac 2016. (list 10. spisa);

- da tužitelj i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranja nisu imali sklopljen ugovor o obvezi plaćanja troškova specijalističkog usavršavanja za tuženicu (list 155. spisa);

- da je tuženica par tjedana radila na odjelu pulmologije, nakon toga na radnim mjestima na kojima su kod tužitelja nedostajali liječnici, da je radila i u hitnim dežurstvima tužitelja što da se u specijalističkoj knjižici evidentiralo kao da radi u drugoj ustanovi, da je mjesec i nešto dana u 2013. radila u bolnici Jordanovac, a potom koristila porodiljni dopust do lipnja 2014., nakon kojeg se vratila u bolnicu Jordanovac i tamo radila do ožujka 2015., da je tužitelj zbog nedostatka liječnika "povukao" tužiteljicu na rad kod sebe gdje je obavljala poslove prema Ugovoru o radu, te nekoliko mjeseci prije otkaza da je tuženica specijalizaciju obavljala u Kliničkom bolničkom centru Rebro (iskaz svjedokinje ZV /list 171. - 172. spisa/ i tužiteljice /list 173. - 174. spisa/);

- da je za razdoblje od lipnja 2014. do zaključno sa studenim 2016. tužitelj vršio isplate u ukupnom iznosu od 381.172,72 kn i da se te isplate odnose na bruto plaća - 299.882,89 kn, doprinose na plaću - 51.579,81 kn, troškove prijevoza - 26.960,32 kn i ostale dodatke po Kolektivnom ugovoru - 2.750,00 kn (list 256. spisa);

- da je tužitelj platio trošak mentora i specijalizacije od srpnja 2014. do zaključno sa 28. svibnjem 2017. u ukupnom iznosu do 18.745,73 kn (list 64. - 68. spisa) i da je to potraživanje tužitelja podmireno uplatom po Kliničkom bolničkom centru Zagreb.

9. Sporno je u ovom stadiju postupka, kao i tijekom prvostupanjskog postupka, je li tuženica dužna isplatiti tužitelju iznosa od 377.709,78 kn po osnovi troškova specijalizacije, koje troškove po zahtjevu tužitelja nesporno čine isplate od 1. lipnja 2014. do zaključno sa studenim 2016. tuženici po osnovi bruto plaća i dodatka na plaće, doprinosa na plaće i ostale dodatke po Kolektivnom ugovoru.

10. Suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda po ocijeni drugostupanjskog suda tuženica nije u obvezi vratiti tužitelju iznos od 377.709,78 kn isplaćen po osnovi bruto plaće i dodataka, doprinosa na plaće i ostalih dodataka po Kolektivnom ugovoru, u razdoblju od 1. lipnja 2014. do zaključno sa studenim 2016. sa zateznim kamatama od 21. siječnja 2017. do isplate.

11. Naime, točno jest da je člankom 12. Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (Narodne novine, broj: 100/2011., 133/2011., 54/2012.), koji je ukinut Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-II-187/2015., U-II- 2189/2016., U-II-3654/2016., U-II-4440/2016., U-II-4649/2016, odnosno prestao važiti 31. prosinca 2017. i koji nije bio na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjske presude (članak 55. stavak 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske /Narodne novine, broj: 99/1999., 29/2002., 49/2002./) bilo propisano da troškovi specijalizacije obuhvaćaju bruto plaću doktora medicine, troškove mentorstva, troškove zdravstvene ustanove u kojoj se obavlja specijalističko usavršavanje i druge troškove vezano uz specijalističko usavršavanje.

11.1. Točno jest i da se tuženica člankom 5. Ugovora o međusobnim pravima i obvezama, u slučaju otkazivanja ugovora o specijalizaciji obvezala naknaditi tužitelju materijalne troškove specijalizacije razmjerno izvršenoj obvezi rada, koji obuhvaćaju bruto plaće, troškove mentorstva, troškove zdravstvene ustanove u kojoj se obavlja specijalističko usavršavanje, kao i sve druge troškove vezano za specijalističko usavršavanje, u skladu sa odredbama Pravilnika i ostalim propisima, u roku od 30 dana od dana nastanka obveze i to sa zateznim kamatama.

12. Međutim, isto tako točno jest da je u kontinuitetu jedno od temeljnih prava i obveza iz radnog odnosa priznato Zakonom i Ustavom, pravo zaposlenika da mu poslodavac za obavljeni rad isplati plaću, odnosno pravo zaposlenika na zaradu kojom sebi i obitelji može osigurati slobodan i dostojan život (članak 7. stavak 1. Zakona o radu /Narodne novine, broj: 149/2009., 61/2011., 82/2012., 73/2013./ članak 5. stavak 1. Zakona o radu /Narodne novine, broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019./ i članak 55. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj: 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 5/2014.).

13. Prema tome, kako se nesporno Ugovorom o radu tužitelj obvezao i isplaćivao tuženici plaću za poslove koje je ona obavljanja kroz predmetno razdoblje kao liječnica u okviru I. vrste zvanja i troškove prijevoza na posao i s posla prema zakonskim i podzakonskim aktima, odnosno kako je edukacija tuženice za vrijeme obavljanja specijalizacije bila u funkciji rada i liječenja pacijenata (puno radno vrijeme, dežurstvo, pripravnost, pravo na povećanu plaću, troškove prijevoza na posao i s posla), to po ocijeni ovog suda tuženica nije dužna vratiti tužitelju primljene bruto plaće od 1. lipnja 2014. do zaključno sa studenim 2016., koje tužitelj zahtijeva u predmetnoj parnici kao troškove specijalizacije (drugi troškovi su tužitelju podmireni i o njima je pravomoćno odlučeno pod stavkom II. izreke prvostupanjske presude) s obzirom da obveza vraćanja bruto plaća i troškova prijevoza na posao i s posla predstavlja nerazmjernu mjeru koja je protivna zakonskom i ustavnom pravu radnika na plaću, odnosno zaradu kojom radnik sebi i obitelji osigurava slobodan i dostojan život (presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-333/2017-2 od 20. studenog 2018., odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-3526/2019 od 25. prosinca 2020.).

14. Stoga se ne može prihvatiti zaključak suda prvog stupnja da bi izdaci po osnovi bruto plaća sa dodacima, doprinosi na plaće, troškovi prijevoza tuženice na posao i s posla, te ostali dodaci prema Kolektivnom ugovoru kroz predmetno razdoblje predstavljali troškove specijalizacije, da je za odluku u predmetnoj parnici "irelevantno pozivanje na Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-II- 187/2015., U-II-2189/2016., U-II-3654/2016., U-II-4440/2016., U-II-4649/2016", kojim su ukinute odredbe Pravilnika, i izbor dijela Pravilnika kao mjerodavnog prava za donošenje odluke o zahtjevu tužitelja za isplatu predmetnog iznosa po osnovi "naknade troškova specijalizacije", koji je kako je navedeno prema odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske prestao važiti 31. prosinca 2017., odnosno nije bila na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjske presude (22. srpnja 2021.).

15. Iz tih razloga je preinačena prvostupanjska presuda pod stavkom I. izreke, tako što je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 377.709,78 kn sa zateznim kamatama od 21. siječnja 2017. do isplate.

16. Kako je uspjeh stranaka izmijenjen, odlučeno je i o troškovima predmetne parnice (članak 154. stavak 1. i članak 166. stavak 2. ZPP-a), u granicama zahtjeva tuženice (list 328. i 367. - 368. spisa).

17. Mjerodavnim pravilima o troškovima postupka je propisano da troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu parnice i da parnični troškovi obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo na nagradu (članak 151. ZPP-a), da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove (članak 154. stavak 1. ZPP-a), da je kod ocjene potrebitosti troškova sud osobito dužan voditi računa o pravilima ZPP-a koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu i propisanim tarifama (članak 155. stavak 1. ZPP-a), da će sud odmjeriti troškove prema tarifi, ako su propisani tarifom za nagradu odvjetnika ili za druge troškove (članak 155. stavak 2. ZPP-a) i da sud kod odlučivanja o nagradi troškova zastupanja na teret protivne stranke, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koji je na snazi u vrijem donošenja odluke o troškovima postupka (Tbr. 48/3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., u daljnjem tekstu: OT/).

18. Prema vrijednosti predmeta spora od 436.190,00 kn i stanju spisa tuženici na ime nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u predmetnoj parnici pripada iznos od 43.750,00 kn (sastav odgovora na tužbu /list 70. - 76. spisa/ - 500 bodova /Tbr. 8/1. OT, podneska od 1. lipnja 2020. /list 250. - 252. spisa/ i 24. veljače 2021.

/list 305. - 307. spisa/ od po 500 bodova /Tbr. 8/1. OT/, 30. lipnja 2020. /list 257. spisa/ - 125 bodova /Tbr. 8/3. spisa/, zastupanje na ročištima 2. travnja 2019. /list 78. spisa/ - 250 bodova /Tbr. 9/2. OT/, 5. studenog 2019. /list 168. - 174. spisa/ i 6. srpnja 2021. /list 324. - 326. spisa/ od po 500 bodova /Tbr. 9/1. OT/, sastav žalbe protiv presude - 625 bodova /Tbr. 10/1. OT/ ili ukupno 3500 bodova x 10,00 kn /Tbr. 50. OT/ = 35.000,00 kn + 8.750,00 kn po osnovi poreza na dodanu vrijednost od 25% /Tbr. 42. OT/ = 43.750,00 kn).

19. Preko iznosa od 43.750,00 kn zahtjev tuženice za naknadu troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku nije osnovan. To iz razloga što odredba članka 155. stavak 1. ZPP-a ne podrazumijeva troškove podnesaka kojim se dopunjuju prigovori, činjenični navodi, ponavljaju već iznesene činjenice, požuruje zakazivanje ročišta i slično, a što sadržajno jesu podnesci tuženice od 3. travnja 2019. /list 79. - 85. spisa/, 19. travnja 2019. /list 136. spisa/, 3. svibnja 2019. /list 138. spisa/, 5. srpnja 2019. /list 158. spisa/, 8. srpnja 2019. /list 160. spisa/, 11. srpnja 2019. /list 163. - 164. spisa/, 31. listopada 2019. /list 167. spisa/ i 5. studenog 2019. /list 176. - 177. spisa/ i što odredba članka 155. stavak 2. ZPP-a nalaže sudu odmjeravanje troškova po tarifi ako su propisani tarifom, a što znači da za zastupanjem na ročištima na kojima se nisu izvodili dokazi stranci ne pripada nagrada po Tbr. 9/1 OT, već po Tbr. 9/2. OT. 20. Tuženici nije priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer tuženica nije obveznica plaćanja iste (članka 4. stavak 1. točka 2. Zakona o sudskim pristojbama /Narodne novine, broj: 118/2018./), niti ju je platila. Obveza plaćanja pristojbe na odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu, a što znači da je u konkretnoj procesno pravnoj poziciji obveznik plaćanja pristojbe na odgovor na tužbu tužitelj, budući da je u cijelosti izgubio parnicu.

21. Tuženici pripada i pravo na trošak plaćene sudske pristojbe na predmetnu žalbu u iznosu 4.853,83 kn ili ukupan trošak predmetne parnice u iznosu od 48.603,83 kn (43.750,00 kn na ime nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku + 4.853,83 kn sudska pristojba na žalbu), koji trošak je tužitelj dužan naknaditi tuženici (članak 154. stavak 1. ZPP-a) i sama snositi svoje troškove predmetne parnice (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

22. Zaključno, ispitivanjem prvostupanjske presude utvrđen je žalbeni razlog iz članka 353. stavka 1. točke 3. ZPP-a na koji se poziva tuženica, zbog čega je odlučeno kao u izreci drugostupanjske presude (članak 373. točka 3. ZPP-a za stavak I., članak 166. stavak 2. ZPP-a za stavak II.).

U Zagrebu 15. studenog 2022.

Predsjednica Vijeća:

Nika Grospić Ivasović