Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 21 Gž R-386/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj predsjednice vijeća, Mirele Mijoč Kramar sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Roberta Jambora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz odvjetničkog društva Lozo & Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Panturist d.d. Osijek, Sv. Leopolda Bogdana Mandića 33, OIB: 33930043548, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Juranović i dr. j.t.d. iz Nove Gradiške, Slavonskih graničara 8/I, radi otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr- 126/2019-9 od 28. veljače 2020., u sjednici vijeća održanoj 15. studenoga 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-126/2019-9 od 28. veljače 2020. pod točkom I. izreke i pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 7.400,00 kn/982,15 eura[1] , u roku 15 dana

II. Prihvaća se žalba tužitelja kao djelomično osnovana, preinačuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-126/2019-9 od 28. veljače 2020. pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku parnični trošak preko iznosa od 7.400,00 kn/982,15 eura, do iznosa od 12.400,00 kn/1.645,76 eura, za iznos od 5.000,00 kn/663,61 eura i sudi:

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 5.000,00 kn/663,61 eura.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi da su nedopuštene odluke tuženika i to Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 17. veljače 2016. kojom se tužitelju izvanredno otkazuje ugovor o radu, te Odluka tuženika od 15. ožujka 2016. kojom se odbija kao neosnovan zahtjev za zaštitu prava tužitelja podnijet protiv Odluke o izvanrednom otkazu, pa se nalaže tuženiku vratiti tužitelja na rad na radno mjesto "automehaničar" kao neosnovan (toč. I. izreke), te je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 12.400,00 kn, u roku 15 dana (toč. II. izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava kao žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - odluka Ustavnog suda RH - dalje: ZPP, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), predlaže da ovaj sud prihvati žalbu tužitelja i preinači prvostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev. Traži trošak žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženik se protivi navodima žalbe i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba tužitelja u odnosu na glavnu stvar je neosnovana, a u odnosu na odluku o troškovima postupka je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenim odluka o izvanrednom otkazu te da ga tuženik vrati na radno mjesto automehaničara.

6. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se prvostupanjska presuda može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

7. Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji je prethodio, nisu utvrđene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8. U odnosu na žalbene navode tužitelja koji se odnose na ocjenu dokaza s tvrdnjom da je prvostupanjski sud pogrešno cijenio iskaze tužitelja i saslušanih svjedoka vezano za dokazivanje postojanja povrede koja se tužitelju stavlja na teret u odluci o otkazu, valja reći da su isti u cijelosti neosnovani jer je prvostupanjski sud dao jasne i valjane razloge glede ocjene njihovih iskaza, dok se prigovori žalitelja u suštini svode na preocjenjivanje tih iskaza i davanje vlastite i to pogrešne ocjene izvedenih dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud, pa stoga nije ostvarena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP na koju prema sadržaju žalbe ukazuje tužitelj.

9. U prvostupanjskom postupku je utvrđeno:

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme na temelju ugovora o radu od 20. ožujka 1996. na radnom mjestu automehaničara,

- da je tuženik tužitelju Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 17. veljače 2016. tužitelju otkazao ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa odnosno da je tužitelj počinio povredu radnog odnosa na način da je 3. veljače 2016. namjeravao otuđiti 20 litara novog ulja za diferencijala Syntrax 75W-90, a osvrćući se u odluci na navode obrane tužitelja da se radilo o rabljenom ulju, poslodavac je naveo da je u svakom slučaju trebao imati odobrenje poslodavca s obzirom da je poslodavac zbog ekoloških razloga obvezan rabljeno ulje pohranjivati na posebno propisani način (list 5 do 6 spisa),

- da je u obrazloženju odluke navedeno da je poslodavac prilikom donošenja Odluke o izvanrednom otkazu kao otegotnu okolnost uzeo da je tužitelj već ranije upozoravan na obveze iz radnog odnosa (upozorenja priložena na listu 21 do 23 spisa),

- da je tužitelj na odluku o otkazu uložio u zakonskom roku zahtjev za zaštitu prava (list 7 do 8 spisa),

- da je tuženik odlukom od 15. ožujka 2016. odbio kao neosnovan zahtjev za zaštitu prava tužitelja(list 9 do 10 spisa),

- da je sindikalni povjerenik dao mišljenje na namjeravanu odluku o otkazu od 11. veljače 2016. kojom se protivio namjeravanoj odluci poslodavca, te zatražio dodatnu dokumentaciju iz koje bi se utvrdilo da je tužitelj doista počinio povredu koja mu se stavlja na teret (list 35 spisa).

10. Na temelju provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev tužitelja. Naime, pozivom na odredbu čl. 131. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine, 149/14 - dalje: ZR) kojom je propisano da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu, ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, prvostupanjski sud je ocijenio da je tuženik dokazao da je tužitelj počinio povredu koja mu se stavlja na teret s obzirom da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je tužitelj pokušao otuđio kanistar od 20 litara novog ulja za mjenjače, pa da je time počinio težu povredu radne obveze koja mu se stavlja na teret, zbog čega da je tuženik kao poslodavac izgubio povjerenje u njega. Naime, svi saslušani svjedoci (GČ, VČ, PČ i BČ) su tvrdili da je u kanistru kojega je tužitelj spremio u autobus, sakriven kartonom iza sjedala, bilo novo ulje za mjenjače, a ne staro, već korišteno kako to tvrdi tužitelj, a što da je vidljivo već samim vizualnim pregledom ulja.

11. Polazeći od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj počinio povredu radne obveze kako je to u Odluci o izvanrednom otkazu ugovora navedeno i ocijenio da je navedena povreda radne obveze teška povreda u smislu odredbe čl. 116. st. 1. ZR, zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć.

12. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda kako je poslodavac u konkretnom slučaju dokazao da je imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu. Naime, prema odredbi čl. 116. st. 1. ZR poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

13. Budući da je prvostupanjski sud, sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-462/18-2 od 12. prosinca 2018. (list 119 spisa), u ponovnom postupku utvrđivao odlučnu činjenicu da li je tužitelj otuđio staro ili novo ulje, nisu od značaja žalbeni navodi kojima tužitelj (pre)ocjenjuje iskaze svjedoka o tome da li se radilo o ulju marke Hipenol ili Sintrax. Pri tome su saslušani svjedoci suglasno iskazali da se radilo o novom ulju, što je utvrđeno procjenom svjedoka koji su svoj zaključak temeljili na životnom i profesionalnom iskustvu u radu sa uljima, čije iskustvo i stručnost žalbom nisu dovedeni u pitanje pa žalbeni navodi kojima tužitelj osporava njihove iskaze kao i žalbeni navodi da je tuženik istu činjenicu trebao utvrditi vještačenjem, nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude. Imajući u vidu da je svjedok GČ po zvanju diplomirani inženjer prometa i zaposlen na poslovima organizatora prometa i interne kontrole, svjedok PČ je po zvanju inženjer elektrotehnike i zaposlen kao poslovođa tehničke službe, a svjedok VČ radi kao mazač ulja, neosnovani su žalbeni navodi tužitelja kojima osporava stručnu sposobnost navedenih svjedoka da ocijene da li se radi o rabljenom ili novom ulju. Pri čemu su navedeni svjedoci argumentirano objasnili način ocjene razlike između rabljenog i novog ulja.

14. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da su iskazi svjedoka kontradiktorni jer je svjedok GČ na ročištu 30. svibnja 2016. iskazao da se činjenica da li se radi o novom i rabljenom ulju utvrđivala tako da je radnik PČ umočio prst u ulje, a da je na istom ročištu svjedok MČ iskazao kako je prst u ulje umočio radnik VČ, a da je svjedok PČ iskazao da je samo on umočio prst u ulje, s obzirom da je svjedok BČ iskazao (list 132 spisa) da je tužitelj nakon provedene kontrole donio ulje u radionu te je VČ ponovo pregledao ulje (i još jednom utvrdio da se radi o novom ulju).

15. Okolnost da je radnja tužitelja koja mu se stavlja na teret u odluci o otkazu sadržajno i kazneno djelo, a da tuženik nije pozvao policiju i podnio kaznenu prijavu, ne čini pobijanu odluku nezakonitom (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Revr 1354/12-2 od 20. veljače 2013.), a imajući u vidu da je u postupku utvrđeno da je tužitelj pokušao otuđiti imovinu tuženika, što predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.

16. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja da opisana povreda ne predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa koja bi opravdavala izvanredni otkaz ugovora o radu. Zakonom nisu taksativno navedeni razlozi zbog kojih se može izvanredno otkazati ugovor o radu. Međutim, ugovor o radu zbog svog trajanja i trajnih obveza koje nastaju za stranke iz tog ugovora pretpostavlja odnos povjerenja između poslodavca i radnika temeljem kojeg poslodavac od radnika očekuje ispunjenje ugovorne obveze za obavljanje posla, pa u dokaznom postupku utvrđeno postupanje tužitelja predstavlja tešku povredu radnog odnosa zbog koje daljnji radni odnos nije moguć i time relevantan razlog zbog kojeg se može izvanredno otkazati ugovor o radu.

17. Kako je otkaz poslodavca dopušten, to je neosnovan i dio zahtjeva za vraćanje na rad (čl. 124. st.1. ZR).

18. Tuženiku je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP priznat trošak parničnog postupka. Međutim, uz pravilnu primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) i uz primjenu Tbr. 50. tuženiku pripada trošak zastupanja u jednokratnom iznosu od 2.000,00 kn (Tbr.7.2.), trošak dvije žalbe po 600,00 kn(Tbr.10.2.), trošak sastava revizije 800,00 kn (Tbr.10.6.2.) što uz primjenu Tbr. 42. iznosi 5.000,00 kn, a uz trošak sudskih pristojbi na žalbe od 18. srpnja 2016. i 12. travnja 2017. od po 800,00 kn i troška sudske pristojbe na reviziju u iznosu od 800,00 kn, pa ukupno iznosi 7.400,00 kn.

19. Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 368 st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci pod točkom I. izreke, a na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu i odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

20. Tužitelju nije priznat trošak sastava žalbe jer je djelomično uspio samo u odnosu trošak postupka, a sukladno odredbi čl. 35. st. 1. i 2. ZPP kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva, dok se kamate, parnični troškovi, ugovorna kazna i ostala sporedna traženja ne uzimaju obzir ako ne čine glavni zahtjev.

U Zagrebu 15. studenoga 2022.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj