Republika Hrvatska

28. Kzd-65/2019-41

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu za mladež Marini Bušbaher Oberkirš, kao sucu pojedincu, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog A. V., zbog kaznenog djela iz članka 172.stavka 2.Kaznenoga zakona (NN broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – u nastavku KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KMP-DO-67/2019 od 13.ožujka 2019., izmijenjene 8.studenog 2022., nakon zaključene rasprave održane u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku S. V. J., braniteljice okrivljenika Ž. K. T., odvjetnice iz V., a u odsutnosti uredno pozvanog okrivljenika, 15.studenog 2022. objavio je, a 8.studenog 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 453.točka 3. Zakona o kaznenom postupku (NN broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu ZKP/08),

okrivljeni A. V., ………,

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da bi

u razdoblju od 6. travnja 2018. do ožujka 2020. i od lipnja 2021. do 17.lipnja 2022., u V. i B., iako pravomoćnom i ovršnom sudskom nagodbom Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Đakovu broj P Ob-121/18 od 21. ožujka 2018., ovršne 6. travnja 2018., obvezan da na ime uzdržavanja svog malodobnog djeteta M. V., rođene …... i L. V., rođene ….. doprinosi mjesečno 1.200,00 kn ponaosob za svako dijete, odnosno ukupno iznos od 2.400,00 kn do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec uplatom na tekući račun zakonske zastupnice djece M. K., a počevši od 1. ožujka 2018. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, iako svjestan ove svoje obveze i u mogućnosti je ispunjavati budući je radno sposoban, u jednom dijelu razdoblja u redovnom radnom odnosu, nakon čega se nije prijavljivao na zavod za zapošljavanje, te neprijavljeno nastavio raditi i ostvarivati primanja, u navedenom razdoblju ovrhom za dijete M. i dijete L. uplatio 1.342,27 kn, po svom nahođenju izvršio uplatu ukupnog iznosa 8.127,18 kn i putem sestre iznosa od 900 eura protuvrijednosti 6.637,42 kn, na koji način je u navedenom razdoblju za dijete M. uplatio ukupno 8.724,57 kn i dijete L. 7.382,30 kn, te uskratio dužno uzdržavanje za dijete M. u iznosu od 52.275,43 kn i dijete L. 53.617,70 kn, odnosno ukupno iznos od 105.893,13 kn,

dakle, nije uzdržavao osobe koje je po zakonu dužan uzdržavati i to na način, u visini i u rokovima određenim ovršnom ispravom, a obveza se odnosi na uzdržavanje djece,

II. pa da je time počinio kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom dužnosti uzdržavanja, opisano u članku 172. stavak 2. u vezi članka 172. stavka 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 172. stavak 2. KZ/11 u vezi članka 51. KZ/11.

III. Na temelju članka 149.stavka 1.ZKP/08, troškovi kaznenog postupka u odnosu na ovo kazneno djelo padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KMP-DO- 67/2019 od 13. ožujka 2019.godine optužen je okrivljeni A. V. da je počinio kaznena djela protiv braka, obitelji i djece-povredu dužnosti uzdržavanja, opisano u čl. 172.st.2. uvezi čl. 172. st.1.KZ/11, a kažnjivo po čl. 172.st.2.KZ/11., u svezi članka 51 KZ/11.

1.1. Zamjenica Općinskog državnog odvjetnika je 8. studenog 2022. djelomično izmijenila činjenični opis na način kao u izreci presude.

2. Pozvan da se očituje da li se smatra krivim za kazneno djelo iz optužbe okrivljeni A. V. je izjavio da se ne smatra krivim.

3. U svojoj obrani okrivljeni A. V. je naveo da nije točno da nije ništa plaćao za uzdržavanje, naime plaćao je koliko je mogao o čemu je i dostavio u spis uplatnice. Od listopada prošle godine je u Austriji gdje je zaposlen, a od siječnja ove godine svaki mjesec plaća uredno uzdržavanje. Što se tiče kuće u P., to je bila kuća njegove mame, ali su ju zbog izbjegavanja ovršnog postupka prenijeli na z.z.oštećenu. Ona je tu kuću prodala, rekao joj je da mu ne mora dati njegov dio novca, već da isti ostavlja za djecu. Ona je rekla da je njemu dala 50.000,00 kn što nije točno. Ne zna točno koliko je dobila za tu kuću, da li 130.000,00 kn ili 150.000,00 kn. Prije nego što je otišao u Austriju bio je prijavljen u obrtu svoje sadašnje supruge. Dok nije radio, javljao se na Zavod za zapošljavanje, ali nije baš redovito. Nikada nije imao namjeru izbjegavati plaćanje uzdržavanja za svoju djecu. Sve je bilo u osnovi da li može ili ne može plaćati. Nije postojao nikakav pisani dogovor da dio novca od te kuće ostane za uzdržavanje djece. Inače je poljoprivredni tehničar, a u Austriji radi kao kuhar. 4. U tijeku dokaznog postupka pročitani su iskazi svjedoka z.z.ošt. M. K., I. M. i M. M.. Izvršen je uvid u dokumentaciju Western Uniona, te je pročitana sudska nagodba broj Pob -121/18 od 21.ožujka 2018., izlistanje tekućeg računa z.z.ošt. dokumentacija Zavoda za zapošljavanje, dokumentacija HZMO, zahtjevi za izravnu naplatu, potvrda ZK Odjela, podaci Porezne uprave, službena evidencija o vlasništvu vozila, financijski nalaz i mišljenje, kupoprodajni ugovor, te dopuna nalaza i mišljenja.

5. Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika.

6. Svjedok z.z. oštećena M. K. je u svom iskazu navela da okrivljenik ništa ne plaća za uzdržavanje sve do današnjeg dana, osim što je FINA u rujnu 2018. prisilno naplatila 1.342,27 kuna i to kada je okrivljenik imao kafić. Osim toga ništa drugo nije platio. Poznato joj je da okrivljenik imao kafić nekih godinu dana i da se trebao još negdje i zaposliti, a kada ga je pitala zašto ne plaća uzdržavanje, rekao je da on to neće plaćati. Inače je nezaposlena i prima dječji doplatak, a uzdržava ih njezin zaručnik. Postavila je imovinsko pravni zahtjev da joj se isplate svi dospjeli, a neisplaćeni iznosi uzdržavanja. Centar za socijalnu skrb joj ništa nije isplaćivao za uzdržavanje. Poznato joj je da je okrivljenik radio u ugostiteljskom objektu do 15. listopada 2010. kada je taj objekt zatvoren. Nije joj poznato da bi okrivljenik negdje radio prijavljeno, ili neprijavljeno poslije toga. Što se tiče kuće, navela je da je ona tu kuću prvo otkupila od okrivljenikove mame za 100.000,00 kuna, onda ju je prodala Općini za 130.000,00 kuna, a od toga dala okrivljeniku 50.000,00 kuna na ruke. Nisu ništa dogovarali da bi taj ostatak novca, koji je zadržala bio za uzdržavanje. Nije tražila od njega da joj potpiše priznanicu za tih 50.000,00 kuna, jer mu je uvijek vjerovala. Inače su njoj za tu kuću njeni roditelji dali novce i ona ju je sama cijelu otkupila od majke okrivljenika. Dala mu je tih 50.000,00 kuna, jer je smatrala da tako treba, iako joj je još ostao dužan novaca. Naime i auto je prodao koji su zajedno kupili i sve novce sebi zadržao. Točno je da su okrivljenik i ona bili u CZS Valpovo, obzirom da okrivljenik ne viđa djecu, pa se obratio Centru i njoj je rečeno da su djeca dovoljno velika da mogu sama odlučiti da li žele ići kod oca, a djeca ne žele.

7. Svjedok I. M. je navela da nema neposrednih saznanja o plaćanju, ili neplaćanju uzdržavanja, ali zna samo ono što joj je sam okrivljenik rekao, da je slao novce za uzdržavanje iz Njemačke putem Western Uniona. Ono što može reći, a tiče se kuće koja je bila od njene bake i prepisana na njenu mamu, a kuća je fiktivno prodana z.z. oštećenoj. Naime tu kuću su trebali dijeliti okrivljenik i ona, kao brat i sestra i kuća uopće nije mogla biti prodana, što je kasnije saznala od javnog bilježnika. Što se tiče te kuće, njena mama je rekla da pola kuće treba ići njenom bratu, a za pola treba z.z. oštećena nju isplatiti, što ona nikada nije napravila. Prije dvije godine je dala osobno njoj na ruke 900 Eura i to je bilo za uzdržavanje, jer njen brat tada nije mogao plaćati. Što se tiče tih 100.000,00 kuna, z.z. oštećena nikada nije isplatila njegovoj majci za tu kuću. Vidjela je taj ugovor, a kažem da je fiktivan, zato što nije dobila ni lipe od tih novaca. Inače ima u mobitelu poruke z.z. oštećene gdje ona priznaje da nije nikada platila tu kuću, te poruke može isprintati i dostaviti. Napisala je u tim porukama da je morala neke dugove okrivljenika platiti i da joj je žao nje i da ona s tim nema ništa i da je bila korektna što ih nije tužila. Sama je odlučila da da tih 900 Eura, kao pomoć za uzdržavanje z.z. oštećenoj. Poznato joj je da je z.z. oštećena prodala tu kuću Općini za nekih 25.000 Eura i da ništa od toga nije dala okrivljeniku. Ona ne traži ni svoje novce, neka ostanu djeci.

8. Svjedok M. M. je navela da nema nikakvih neposrednih saznanja o uzdržavanju, osim ono što je čula. Što se tiče kuće, tu svoju kuću darovala je z.z. oštećenoj. Čula je samo da je ona tu kuću prodala Općini, ali ne zna za koliko novaca. Ne da djecu ni njoj, ni njenom sinu da ih viđaju. Ništa joj nije platila za tu kuću. Zna da ništa nije dala od tih novaca ni okrivljenom, a ni njegovoj sestri. Okrivljenik joj je pričao da je slao svojoj djeci novce dok je radio u Njemačkoj, zna da je radio oko godinu i pol. To je bilo nakon što se razveo od z.z. oštećene.

9. Analizirajući svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno, te uspoređujući ih s materijalnom obranom okrivljenog A. V., ovaj sud drži da nije sa sigurnošću utvrđeno, a niti dokazano da bi okrivljenik počinio kaznena djela u vrijeme i na način kako je to opisano u optužnici.

10. Naime, okrivljenika se tereti da nije postupao po pravomoćnoj i ovršnoj sudskoj nagodbi Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Đakovu broj P Ob- 121/18 od 21. ožujka 2018., po kojoj je obvezan na ime uzdržavanja svog malodobnog djeteta M. V., rođene …... i L. V., rođene ….. doprinositi mjesečno 1.200,00 kn ponaosob za svako dijete, odnosno ukupno iznos od 2.400,00 kn do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, uplatom na tekući račun zakonske zastupnice djece M. K., a počevši od 1. ožujka 2018. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

11. Sud je prihvatio obranu okrivljenika, u kojoj isti poriče počinjenje terećenog kaznenog djela, obzirom da iz obrane okrivljenika jasno proizlazi da nije imao namjeru izbjegavati plaćanje uzdržavanja, a kako ga se to optužbom tereti, već je, a čim je bio u financijskoj mogućnosti, ispunjavao svoju obvezu plaćanja uzdržavanja, o čemu je dostavio sudu i dokaze. Također je i iznos novca za kuću koju je z.z. oštećena prodala, ostao za uzdržavanje za djecu. Osim njega, za uzdržavanje je platila jedan dio i sestra okrivljenika I. M., a čiji iskaz je sud u cijelosti prihvatio kao istinit.

12. Naime, navedena svjedokinja potvrdila je i da je z.z. oštećena sa majkom okrivljenika, također i njezinom majkom, sklopila kupoprodajni ugovor za kuću na iznos od 100.00,00 kuna, a što tijekom postupka nije niti sporno, obzirom da isto potvrđuje i sama z.z. oštećenica.

13. Ono što je sporno je to da li je z.z. oštećena doista i platila taj iznos majci okrivljenika, ili nije. Obzirom da tijekom postupka niti jednim dokazom oštećena nije dokazala da je doista taj iznos i isplatila, ili je ugovor napravljen samo fiktivno da bi se spriječila neka ranija ovrha, sud je poklonio vjeru obrani okrivljenika, te iskazima svjedoka I. M.. i M. M. da z.z. oštećena doista nije isplatila iznos naveden u kupoprodajnom ugovoru. Naime, sud je prihvatio i iskaz majke okrivljenika M. M., koja je jasno navela da je ona tu kuću u stvari darovala z.z. oštećenoj, da je ista kuću prodala Općini, a da ništa od novaca nije dala niti okrivljeniku, niti njegovoj sestri.

14. Nesporno je tijekom postupka da je z.z. oštećena prodala kuću Općini za iznos od 130.000,00 kuna, ali sud nije prihvatio njezin iskaz da je od tih novaca 50.000,00 kuna dala okrivljeniku, jer nije životno da ne bi o tome imala nikakav dokaz. Također, neživotno je i nelogično da je preostali iznos od 80.000,00 kuna zadržala sebi, a to ne smatra plaćanjem uzdržavanja. Nelogični su također navodi z.z. oštećenice da je platila za kuću 100.000,00 kuna, da ju je prodala za 130.000,00, a onda dala okrivljeniku od toga 50.000,00, dakle očito je odmah bila na gubitku, a još joj je i okrivljenik bio dužan za uzdržavanje. Obzirom da z.z. oštećena za takve svoje navode nije predočila niti jedan dokaz tijekom postupka, sud njezin iskaz ne prihvaća, već smatra da je okrivljenik iznos od 130.000,00kuna dao izravno za uzdržavanje djece.

15. Da okrivljenik nije počinio kaznena djela za koja se optužbom tereti, nesporno je utvrđeno i financijskim nalazom i mišljenjem, kao i dopunom nalaza, u kojem je vještak D. D. jasno utvrdio da je okrivljenik vršio uplate za uzdržavanje, da je dio uzdržavanja platila i njegova sestra, te kada se tome pridoda i iznos dobiven prodajom navedene kuće, proizlazi da okrivljenik, ne da nije dužan za uzdržavanje svoje djece, nego je još i u preplati za isto.

16. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka D. D., obzirom je isti dan u skladu sa visokim pravilima struke, a na nalaz nije bilo niti primjedbi.

17. Slijedom svega naprijed navedenog, sud smatra da tijekom dokaznog postupka nije na neutvrđen način dokazana namjera okrivljenika da svojim postupanjem nije htio uzdržavati svoju maloljetnu djecu

18. Optužba nije dokazala da je okrivljenik imao mogućnosti plaćati uzdržavanje, te da i unatoč tome svjesno i namjerno odbijao izvršavati svoju obvezu. Štoviše, iz dokaznog postupka proizlazi upravo suprotno, da je okrivljenik izvršavao svoju obavezu, što sam, što putem svoje sestre, a uzimajući u obzir i iznos novca koji je z.z. oštećena dobila prodajom kuće, okrivljenik je svoju obavezu još i preplatio.

19. Sve naprijed navedeno jasno ukazuje na činjenicu da nije sa sigurnošću tijekom postupka utvrđena niti dokazana jasna i očita namjera okrivljenika da u terećenom razdoblju nije htio plaćati uzdržavanje za svoju djecu, odnosno da je svjesno izbjegavao svoju obvezu, a kako ga se izmijenjenom optužnicom tereti.

20. Stoga sud nalazi da niti jednim izvedenim dokazom tijekom postupka nije sa sigurnošću utvrđena i dokazana namjera okrivljenika A. V. na svjesno izbjegavanje plaćanja uzdržavanja, a kako ga se optužbom tereti, pa ga je, temeljem odredbe čl. 453. toč. 3. ZKP/08, oslobodio od optužbe za terećeno kazneno djelo.

21. Budući da je sud okrivljenog A. V. oslobodio od optužbe, troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda, a temeljem odredbe čl. 149.st.1.ZKP/08.

22.Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 15.studenog 2022.

Sudac za mladež

Marina Bušbaher Oberkirš

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka prijepisa istog. Žalba se podnosi u 5 (pet) istovjetnih primjeraka nadležnom Županijskom sudu.

Dostaviti:

1. ODO Osijek na broj KMP-DO-67/2019

2. okr. A. V.

3. branitelj okr. Ž. K. T., odvjetnica iz V.

4. pun.ošt. M. L., odvjetnik iz O.

5. z.z.ošt. M. K.