Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Stalna služba u Daruvaru
Daruvar, Radićeva br. 27
Poslovni broj: REF 20. P-536/2022-29
(Raniji broj P-560/2021)
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u B. Stalna služba u D. po sutkinji toga suda D. G. J. kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja S. J. iz R., I. P. F. 9, OIB: …, zastupan po odvjetniku V. M. iz R., protiv tuženika F. T. iz V. B. 17, OIB: …, zastupanog po odvjetniku E. P. iz D., radi predaje u suposjed nekretnine, nakon ročišta održanog 10. listopada 2022. u prisutnosti stranaka osobno, te punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu i uručenje presude, dana 15. studenog 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a koji glasi:
" 1. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana preda tužitelju u suposjed u 1/2 dijela nekretnine k.č. br. 1429/2/B , sjenokoša K. u K., upisana u zk. ul. 799, k.o. V. B., u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u B."
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.500,00 kn/729,98 eur u roku od 15 dana.
Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška koji prelazi dosuđen novčani iznos od 5.500,00 kn/729,98 eur pa do ukupno potraživanih 6.000,00 kn/796,34 eur, kao neosnovan.
Obija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška kao neosnovan.
(Raniji broj P-560/2021)
Obrazloženje
1. Tužitelj S. J. iz R. zastupan po odvjetniku V. M. iz R., podnio je kod ovog suda dana 18. lipnja 2021. tužbu protiv tuženika F. T. iz V. B., radi predaje nekretnine u suposjed u 1/2 dijela.
2. U tužbi se navodi, da je tužitelj suvlasnički dio predmetne nekretnine stekao kupnjom na dražbi u ovršnom postupku koji je vođen pod poslovnim brojem Ovr- 322/13 Općinskog suda u D., te je nakon stjecanja prava vlasništva ušao u posjed nekretnine i nitko mu se nije u tome protivio, a niti je zatekao koga na toj nekretnini. Nakon toga, tužitelj više nije dolazio na predmetnu česticu, nije ju obrađivao, već čeka da joj naraste vrijednost. Tuženik je 08. studenog 2019. podnio tužbu protiv, između ostalih i protiv tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva u odnosu na predmetnu nekretninu, te je u tužbi tvrdio, da se nalazi u posjedu predmetne čestice i da je iskorištava ekonomski prema njenoj namjeni, te je u navedenom postupku koji je vođen pod brojem P-526/2019 pred Općinskim sudom u B. iskazao da predmetnu nekretninu koristi za ispašu stoke. Prema navedenome tuženik je u posjedu predmetne nekretnine čiji je suvlasnik tužitelj, a u spomenutom predmetu P- 526/2019 tuženik je odbijen sa zahtjevom u odnosu na tužitelja presudom P- 526/2019 od 15. travnja 2021. koja je postala pravomoćna i ovršna. Tužitelj se putem punomoćnika obratio tuženiku dopisom od 13. svibnja 2021. kojim traži od tuženika da mu plati dosuđeni mu parnični trošak i preda u suposjed predmetnu nekretninu, te plati naknadu za korištenje te nekretnine u posljednje 4 godine. Navedeni dopis tuženik je zaprimio dana 17. svibnja 2021., no na isti nije odgovorio niti je ispunio bilo što, što je tužitelj od njega zatražio. Tužitelj ističe, da mu tuženik kao nepošten posjednik predmetne nekretnine istu ne želi predati u posjed pa predlaže da sud presudom naloži tuženiku da mu ovaj preda u suposjed u 1/2 dijela predmetnu nekretninu.
3. U odgovoru na tužbu tuženik nije osporavao navode tužitelja iz tužbe o načinu tužiteljeva stjecanja prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini, međutim osporava da bi tužitelj ikada stupio u posjed predmetne nekretnine, budući da u posjed nije bio uveden niti je mogao biti uveden, jer je suvlasnički dio kupio od osobe koja je bila samo formalni suvlasnik, a ne stvarni vlasnik i posjednik. U odgovoru na tužbu tuženik je istakao da je on pošten posjednik predmetne nekretnine i da ju je kupio od R. M. Ističe, da je tuženik uredno platio tužitelju dosuđeni mu parnični trošak putem FINA-e te je prvotno u odgovoru na tužbu iznio, da ne želi predmetnu nekretninu predati tužitelju u posjed i ujedno je ponudio tužitelju mirno rješenje predmeta spora na način da ili on isplati tužitelja za njegov suvlasnički udio ili da tužitelj isplati njega. Tijekom predmetnog postupka tuženik zastupan po punomoćniku je na pripremnom ročištu održanom 14. lipnja 2022. istakao, da se nalazi u cijelosti u posjedu predmetne nekretnine, no da on ne osporava pravo tužitelja na suposjed te da tužitelj nikada niti nije pokušao stupiti u suposjed.
4. Punomoćnik tužitelja na pripremnom ročištu održanom 14. lipnja 2022. u svezi istaknutog prigovora tuženika da tužitelj nikada niti nije pokušao stupiti u suposjed istakao je, da je tužitelj pokušao stupiti u suposjed, ali mu je tuženik ovo uzurpirao.
(Raniji broj P-560/2021)
5. U postupku izvođenja dokaza sud je saslušao stranke te je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu (list 3), zapisnik od 24. veljače 2014. iz predmeta Ovr-322/13 (list 4-5), tužbu u predmetu P-526/2019 (list 6-9), zapisnik od 31. ožujka 2021. u predmetu P-526/2019 (list 10-14), presudu i presudu zbog ogluhe ovog suda broj P-526/2019-64 od 15. travnja 2021. (list 15-22), dopis punomoćnika tužitelja (list 23-24), ugovor o kupoprodaji nekretnine od 22.05.2019. (list 45-48), identifikaciju čestica od 18.06.2020. (list 49), ispis iz arkod preglednika (list 50), rješenje ovog suda broj Ovr-1094/2021-2 od 27. kolovoza 2021. (list 59-61), te je izvršen uvid u spise ovog suda broj P-526/2019 i Pu Ovr-2633/2015.
6. Na temelju činjeničnog stanja utvrđenog provedenim dokazima, sud je ocijenio zahtjev tužitelja neosnovanim i kao takvog ga odbio. Naime, među strankama nije bilo sporno, da su stranke suvlasnice svaki u 1/2 dijela predmetne nekretnine, kao što proizlazi iz izvatka iz zemljišne knjige te pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u B., Stalne službe u D. P-526/2019-64 od 15. travnja 2021. Nije bilo sporno, da se u posjedu predmetne nekretnine nalazi tuženik i da je tuženik 29. svibnja 2019. u parničnom predmetu P-526/2019 kod Općinskog suda u B. podnio tužbu radi utvrđenja prava vlasništva između ostalih i na predmetnoj nekretnini tuživši u odnosu na istu u to vrijeme upisanog suvlasnika A. D. (Lj.), te tužitelja iz ovog predmetna S. J., pri čemu je uvidom u navedeni predmet utvrđeno, da je tuženik iz ovog predmeta, a tamo tužitelj uspio s tužbenim zahtjevom vezano za predmetnu nekretninu u odnosu na suvlasnički dio od 1/2 dijela A. Dž., dok je odbijen sa zahtjevom u odnosu na tužitelja u ovom predmetu, a tamo tuženika S. J., obzirom je tužitelj S. J. svoj suvlasnički udio stekao kupnjom u ovršnom postupku, te se i upisao u zemljišne knjige s povjerenjem u zemljišne knjige u vrijeme prije nego što je tuženik pravo vlasništva koje je stečeno dosjelošću upisao u zemljišne knjige, a sve ovo u smislu članka 130. st. 2. i članka 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
7. Sukladno članku 38. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika. Iz iskaza tužitelja saslušanog na glavnoj raspravi održanoj 10. listopada 2022. proizlazi, da on još nije ništa pokušao poduzimati na predmetnom zemljištu, u smislu njegove obrade i da njemu tuženik osobno nikada nije rekao da on ne može ništa poduzimati na predmetnoj zemlji. Iz iskaza tužitelja proizlazi, da se on samo preko svog punomoćnika obraćao tuženiku sa zahtjevima vezano za predmetno zemljište. Iz iskaza tuženika proizlazi, da ga tužitelj nikada nije osobno kontaktirao vezano za predmetnu zemlju u smislu da bi tražio da nešto poduzima na toj zemlji, a da mu on osobno to niti ne brani. Tužitelj u tužbi navodi, da je isti nakon stjecanja prava vlasništva ušao u posjed nekretnine i da mu se nitko nije u tome protivio i da nakon toga više nije dolazio na predmetnu česticu, nije ju obrađivao, već čeka da joj naraste vrijednost. Uvidom u dopis (list 23) kojega je tuženik zaprimio u svibnju 2021. (list 23), a na koji se tužitelj poziva u tužbi, te u svom iskazu iskazuje da se obraćao tuženiku putem svog punomoćnika sa zahtjevima vezanim za predmetno zemljište proizlazi, da je navedenim dopisom tužitelj predložio tuženiku predaju u suposjed navedene nekretnine, i da mu tuženik plati naknadu štete u visini zakupa polovice navedene nekretnine za protekle 4 godine. Međutim, u navedenom dopisu nije konkretizirano na koji način se predlaže tužitelju predati u suposjed predmetnu nekretninu, a sam tuženik vezano za navedeni dopis se nije mogao prisjetiti je li nešto odgovorio na taj dopis, dok tužitelj posebno
(Raniji broj P-560/2021)
nije tvrdio, niti za isto podnio dokaz, da bi se tuženik izričito tome protivio. Imajući dakle u vidu odredbu članka 38. st. 1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima prema kojoj obje stranke kao suvlasnici smiju izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje imaju kao nositelji dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time kao suvlasnik ne vrijeđa prava drugog suvlasnika, a da u predmetnom slučaju tužitelj nije dokazao da bi isti doista imao volju i želju izvršavati suposjed suvlasničke nekretnine niti da je tu volju na bilo koji način iskazao tuženiku (jer je sam tužitelj izjavio da nije ništa pokušao poduzimati na predmetnom zemljištu, te niti ne iskazuje da bi imao namjeru poduzimati bilo kakvu radnju, jer u samoj tužbi navodi da samo čeka da nekretnini naraste vrijednost, niti je u dopisu kojim se u svibnju 2021. obratio tuženiku iskazao volju i želju za poduzimanje određenih radnji na zemljištu tuženiku), te da nije dokazano da bi tuženik tužitelja u njegovoj namjeri i želji za izvršavanjem suposjeda na bilo koji način osujetio (sprječavao ga u tome da poduzme bilo kakvu aktivnost na predmetnom zemljištu), to je zahtjev tužitelja protiv tuženika za predaju u suposjed neosnovan, jer tuženik kao suvlasnik kao i sam tužitelj kao suvlasnik, ima pravo izvršavati glede cijele nekretnine sve ovlasti koje proizlaze iz suvlasničkog dijela, pa dakle izvršavati i posjed, a načinom na koji je tuženik u konkretnom slučaju izvršavao tu svoju ovlast (puštao stoku na ispašu, o čemu je iskazao u predmetu P- 526/19 Općinskog suda u B.), nije postupao protivnom odredbi članka 38. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima odnosno nije vrijeđao pravo tužitelja kao jednog od suvlasnika na posjed, jer ovaj nije niti pokušao u faktičnom smislu poduzimati bilo kakve aktivnosti na predmetnom zemljištu.
8. Budući tužitelj nije uspio u predmetnoj parnici to niti nema pravo na naknadu parničnog troška u smislu članka 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, dok je isti temeljem navedene zakonske odredbe dužan tuženiku naknaditi njegov opravdan parnični trošak u smislu članka 155. Zakona o parničnom postupku i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to u iznosu od 5.500,00 kn, umjesto zatraženih 6.000,00 kn. Opravdan parnični trošak tuženika čine nagrade njegovom punomoćniku odvjetniku za sastav tužbe 1.000,00 kn, te za zastupanje na ročištima od 9.12.2021., 4.4.2022., 14.6.2022. i 10.10.2022. sa iznosom od 1.000,00 kn po ročištu, dok za zastupanje na ročištu od 25. siječnja 2022. nagrada punomoćniku tuženika iznosi po Tbr. 9. t. 2. OT-a iznosi 500,00 kn. Dakle, tužitelj je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 5.500,00 kn, dok je preko ovog novčanog iznosa zahtjev tuženika odbijen kao neosnovan.
U D., 15. studenog 2022.
Sutkinja
D. G. J.
P O U K A : Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od uručenja otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka.
(Raniji broj P-560/2021)
PRESUDA SE DOSTAVLJA:
1. Odvjetnik V. M., R.
2. Odvjetnik E. P., D.
