Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 27 Gž-3156/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, Nike Grospić Ivasović, izvjestiteljice i članice, Lidije Jelavić, članice, u pravnoj stvari tužiteljice A. T. /OIB …/ iz G., zastupane po punomoćnici M. D., odvjetnici u C., protiv prvotuženika I. B. /OIB …/ iz Z., i drugotuženika M. B. /OIB …/ iz Z., (oboje u zemljišnim knjigama upisani na adresi …), oboje zastupani po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., radi utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-945/2019 od 25. svibnja 2022., u sjednici održanoj 15. studenoga 2022.,

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-945/2019 od 25. svibnja 2022. i sudi:

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica nekretnine k.č. br. 1679/1 oranica i trsje P. u … čhv iz zk.ul. 3493 k.o. B., a koju nekretninu je tužiteljica naslijedila od svoje pok. majke, te je ovlaštena temeljem ove presude upisati pravo vlasništva u zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnini, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženima da naknade tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 11.604,04 kuna u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu od 12.718,75 kn/1.688,07 Eur-a[1] , u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica nekretnine k.č. br. 1679/1 oranica i trsje P. u čhv iz zk.ul. 3493 k.o. B., a koju nekretninu je tužiteljica naslijedila od svoje pok. majke te je ovlaštena temeljem ove presude upisati pravo vlasništva u zemljišnim knjigama na predmetnoj nekretnini, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženima da naknade tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 11.604,04 kuna u roku od 15 dana.“

2. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da je tužba povučena u odnosu na k.č. br. 1679/2 oranica i trsje P. u čhv iz zk.ul. 615 k.o. B.

3. Protiv presude žale se tuženici iz žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22 i 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezinu preinaku, sukladno žalbenim navodima, podredno ukidanje i vraćanje sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba je osnovana.

6. Predmet spora jest zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je ista stekla pravo vlasništva na nekretninama pobliže opisanima u stavku I. izreke presude dosjelošću (posjedovanje istih zajedno sa svojim prednicima više od 50 godina) te za trpljenje upisa njezinog prava vlasništva u zemljišnim knjigama (paragraf 1460. Općeg građanskog zakonika, koji se primjenjuje kao pravno pravilo prema odredbi čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije /„Narodne novine“, broj: 53/91/ u daljnjem tekstu: OGZ-a/, čl. 28. st. 4. u vezi s čl. 30. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima /"Narodne novine", broj: 53/91, 9/92 i 77/92, u daljnjem tekstu ZOVO-a/ i čl. 159. u vezi s čl. 160. i čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima /"Narodne novine", broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 /pročišćeni tekst/, u daljnjem tekstu: ZV-a).

7. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupka koji je prethodio nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

8. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, ali je iz činjenica koje je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postoojanju drugih činjenica na kojima je utemeljena presuda, posljedično čemu je pogrešno primijenio materijalno pravo usvojivši tužbeni zahtjev. 9. Sud prvog stupnja usvaja tužbeni zahtjev temeljem utvrđenja da su pravni prednici tužiteljice, njezine sada pok. baka M. K. i majka I. L., kao i sama tužiteljica, kao samostalni i pošteni posjednici posjedovali predmetnu nekretninu više od 50 godina, nemajući pri tome razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed, radi čega su se ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, koji utvrđenje temelji na iskazu tužiteljice, kao stranke u postupku te svjedoka (N. V., M. K. i B. K.).

10. S takvim zaključkom se ne slaže ovaj sud, budući da iz stanja spisa i na temelju rezultata raspravljanja u odnosu na odlučne činjenice za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjev proizlazi:

- da su tuženici upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama i to svaki u 42/168 dijela s time da je titulus stjecanja prava vlasništva Darovni ugovor od 20. travnja 1983., kojim je pok. otac tuženika istima darovao suvlasnički dio predmete nekretnine (Ugovor o darovanju je proveden u zemljišnim knjigama pod brojem Z-602/83);

- da su suvlasnici predmetnih nekretnina prije tuženika bili njihov pradjed Š. B., djed I. B. i otac Š. B. /rođen … umro .../;

- da su u posjedovnom listu za predmetnu nekretninu kao posjednici upisani upravo tuženici;

- da tuženici iskazuju da imaju par stotina parcela koje su stekli od oca darovanjem i to na području od sela K. na jednom kraju do S. na drugom kraju, a najviše oko P.;

- da su tuženici u mladosti provodili školske praznike u P. te da se iz njihove kuće vidi sporno zemljište, koje je udaljeno deset minuta hoda od njihove kuće;

- da su tuženici tamo dolazili do upisa fakulteta te da su po 3 mjeseca ondje boravili, a kasnije da bi dolazili povremeno, jer žive u Z.;

- da su tuženici s tih nekretnina brali trešnje i smokve s majkom G.;

- da tuženici imaju nekoliko vrtova i parcela koje su oko njihove kuće u P., a do predmetnih nekretnina da su dolazili okolo, preko glavne ceste koja vodi od P. prema B. i G., tako da bi izašli na vrh P. do glavne ceste, sto metara ili glavnom cestom skrenuli dolje i došli do tog komada gdje bi brali i od tuda bi vidjeli svoju kuću;

- da su nakon fakulteta od 1985. pa nadalje tuženici s roditeljima povremeno prošli predmetnim parcelama, zadnji puta prije 3 godine;

- da su tuženici češće dolazili u taj kraj dok je njihov otac Š. bio živ (jednom godišnje) te su vidjeli da su se osušile smokve iz njihove mladosti, ali da nisu primijetili da je nešto drugo zasađeno na predmetnim parcelama;

- da se do predmetne nekretnine pristupa puteljčićem te da je karakteristično to da je parcela jako dugačka, možda 30 do 40 metara, a široka možda 5 do 6 metara;

- da je otac tužitelja zadnji puta bio na tom komadu zemlje u K. odnosno na predmetnim nekretninama možda 2-3 godine pred smrt odnosno 2001. ili 2002. godine;

- da tužiteljica navodi da se njezino selo K. nalazi u blizini sela P., od kuda su B. (tuženici i njihovi prednici) te da ona zna iz koje je kuće Š. B. (otac tuženika), ali da ga nikada u životu nije vidjela;

- da se nekretnina koja je predmetnom ovog postupka nalazi na udaljenosti 5 minuta hoda pješice od kuće tužiteljice.

11. Ocjenom dokaza ovaj sud zaključuje da za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke, to stoga što tužiteljici i njezinim pravnim prednicima nedostaje poštenje, kao kvaliteta posjeda, da bi isti mogao biti temeljem stjecanja prava vlasništva protekom određenog vremenskog razdoblja posjedovanja propisanog Zakonom.

12. Naime, za stjecanje prava vlasništva dosjelošću potrebno je da posjed bude barem pošten (jednako regulirano u svim pravnim režimima /OGZ-a, ZOVO-a i ZV- a/). Savjesnost (poštenje) subjektivne su kvalitete posjeda i njih posjedu daje stav posjednika o tome da li isti ima pravo na posjed. Posjednik posjeduje savjesno (pošteno) samo ako ne zna da mu ne pripada pravo na posjed, dok u konkretnoj situaciji, a što se dade zaključiti na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, proizlazi da nema osnovanog temelja za zaključak da tužiteljica i njezini prednici nisu znali da im ne pripada pravo na posjed predmetne nekretnine.

13. To stoga što su kako pravni prednici tužiteljice, tako i pravni prednici tuženika na predmetnom području živjeli još od kraja 19. stoljeća, radi se o dva susjedna sela i to sela K. (otkuda je tužiteljica i njezini prednici) i sela P. (otkuda su tuženici odnosno njihovi prednici). Sama tužiteljica u svom iskazu navodi da zna kuću otkuda je otac tuženika Š. B., iz čega se zaključuje da se radi o specifičnim okolnostima u kojima se u maloj sredini, kao što su navedena sela, svi stanovnici međusobno poznaju, kao što i imaju u vlasništvu nekretnine koje se tamo nalaze i koje (za slučaj da na njima nemaju izgrađene kuće) koriste na sličan način (obrađivanjem, ubiranjem plodova /trešnje, smokve, masline/).

14. Nadalje, analizirajući iskaze svjedoka za napomenuti je da svjedokinja V. iskazuje da je s tužiteljicom „tamo“ sadila krumpir, ali da je to bilo jako davno i ne može se sjetiti kada, s time da na nekretnini nije bila „od kada se zaratilo“, tako da nije logično za zaključiti da bi iz iskaza svjedokinje mogao proizaći zaključak da se upravo radi o spornoj nekretnini.

15. Svjedokinja K. (rođena ...) iskazuje da je prolazila uz tu nekretninu, koju pak pokazuje na skici vještaka geodete, dok je bila mala djevojčica i da bi joj baka tužiteljice davala trešnje te da su baka i majka tužiteljice na nekretnini kopale, a da je tamo viđala i supruga tužiteljice. Iz navedenog iskaza također se ne može s dovoljnom izvjesnošću zaključiti da i svjedokinja K. upravo govori o nekretnini u suvlasništvu tuženika, jer je u vrijeme kada su tamo navodno kopale majka i baka tužiteljice bila mala djevojčica, a nekretninu je pokazala na skici lica mjesta, na kojoj je ista jasno označena u odnosu na okolne parcele pa je bilo i za očekivati da istu pokaže.

16. Svjedok B. K. iskazuje da je tužiteljica punica njegovog brata te iskazuje o vremenu od prije oko 15 godina, kada je tamo pomagao u sadnji maslina te spominje žičanu ogradu (tužiteljica iskazuje da je postavljena tek oko 2000. godine), a o korištenju prije toga ima saznanja iz pričanja same tužiteljice.

17. Iz izvoda iz katastarskog plana (list 80 spisa), kao i iz skice lica mjesta (list 81 spisa), koji su sastavni dio nalaza geodetskog vještaka, razvidno da nekretnine k.č. br. 1679/1 oranica i trsje P. u … od 62 čhv iz zk.ul. 3493 k.o. B. ima uzdužni oblik (tuženici ga opisuju i u svom iskazu), jednako kao što ga imaju i parcele koje s istom graniče, radi čega se ocjena osnovanosti tužbenog zahtjeva po sudu prvog stupnja ne može temeljiti isključivo na personalnim dokazima (iskazi svjedoka, koji parcelu pokazuju na skici lica mjesta i tužiteljice, koja iskazuje da je njezin pok. suprug uz putić s kojeg se ulazi na nekretninu stavio „mali raštelić“ i žicu negdje 2000. godine od kojeg trenutka bi moglo biti olakšano identificirati da se radi upravo o spornoj nekretnini /tužba podnesena 2008./), pri čemu je i sama tužiteljica povukla dio tužbenog zahtjeva i to u odnosu na k.č. br. 1679/2 oranica i trsje P. u … od 71 čhv iz zk.ul. 615 k.o. B., koja se nastavlja na spornu česticu (list 81), jer niti sama nije mogla izvršiti ispravnu identifikaciju.

18. Zbog navedenog je pravilnom primjenom materijalnog prava, a temeljem prednjih utvrđenja drugostupanjskog suda da tužiteljici i njezinim prednicima nedostaje poštenje kao kvaliteta posjeda, kao i da tužiteljica nije dokazala (čl. 219. i čl. 221.a ZPP-a) da bi njezini prednici posjedovali upravo predmetnu nekretninu (iskazi svjedoka nedovoljno su precizni da bi se na njima mogla utemeljiti odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva), tužbeni zahtjev je valjalo odbiti.

19. Budući da je izmijenjen uspjeh stranaka u sporu, valjalo je preinačiti i odluku o parničnom trošku te odbiti zahtjev tužiteljice za njegovom nadoknadom, a tuženicima, primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. u vezi s Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, u daljnjem tekstu: OT) priznati trošak sastava žalbe 125 bodova (tbr. 10/2 OT), podneska od 6. rujna 2017., 28.. svibnja 2021. po 100 bodova (tbr. 8/1 OT), zastupanja na ročištima 15. veljače 2018., 10. srpnja 2018., 4. lipnja 2020., 10. srpnja 2020., 21. svibnja 2021. i 27. travnja 2022., sve po 100 bodova (tbr. 9/1 OT), ukupno 925 bodova ili 9.250,00 kn (tbr. 50. OT), uvećano za 10 % na ime zastupanja više osoba (tbr. 36. OT) ili 925,00 kn, na koje iznose 25 % PDV-a (tbr. 42. OT) ili 2.543,75 kn, sveukupno 12.718,75 kn/1.688,07 Eur-a.

20. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 373.a ZPP-a).

U Zagrebu 15. studenoga 2022.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac, v.r.