REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 416/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Karlovac, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž R-22/2017-2 od 13. ožujka 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj Pr- 48/2017-52 od 13. lipnja 2017., u sjednici održanoj 15. studenoga 2022.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se revizija tuženice kao neosnovana.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici isplatiti tužitelju na ime neisplaćenih dodataka na plaću bruto iznos od 356.109,03 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u izreci presude te mu naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 51.749,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 13. lipnja 2017. do isplate.
2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda. Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.
3. Protiv drugostupanjske presude tuženica je podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) navodeći da istu podnosi zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvatiti reviziju i ukinuti nižestupanjske presude te predmet vratiti na ponovno odlučivanje sudu prvog stupnja.
4. U odgovoru na reviziju tužitelj je predložio reviziju tuženice odbaciti kao nedopuštenu, a podredno odbiti kao neosnovanu te je zatražio trošak sastava odgovora na reviziju.
5. Revizija je neosnovana.
6. Postupajući sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za prekovremeni rad, za rad noću, za rad subotom, nedjeljom i blagdanom, a koji je tužitelj kao djelatna vojna osoba obavljao u razdoblju od 20. siječnja 2007. do 15. studenoga 2009.
8. Prihvaćanje tužbenog zahtjeva nižestupanjski sudovi temelje na sljedećim utvrđenjima i zaključcima:
- da je tužitelj po nalogu poslodavca u utuženom razdoblju obavljao službu dežurstva u radu koji je bio dulji od punog radnog vremena od 40 sati tjedno te da je na taj način ostvario veći mjesečni fond radnih sati nego što je zakonom predviđeno za redovni rad,
- da tuženica nije dokazala da je rad dulji od punog radnog vremena uredila preraspodjelom tjednog dnevnog radnog vremena, niti da je dežurstvo predstavljalo poseban uvjet rada vezan za kontinuirano obavljanje poslova i zadaća, pa da se ne može primijeniti odredba čl. 97. st. 6. Zakona o službi u oružanim snagama („Narodne novine“, broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04 i 76/06),
- da tužitelju za navedeni rad nije isplaćena nikakva naknada, niti mu je omogućeno korištenje slobodnih dana u onoj mjeri koja je bila potrebna da se u cijelosti pokrije navedeni rad,
- da tužitelj nije radio uzastopno više dana po 24 sata, već samo u pojedinačnim dežurstvima od 24 sata,
- da je radi utvrđenja činjeničnog stanja i visine potraživanja u ponovljenom postupku, (nakon ukidne odluke revizijskog suda) provedeno knjigovodstveno vještačenje po društvu „Omega plus“ d.o.o. za računovodstvene usluge,
- da se nalaz i mišljenje vještaka temelji na podacima koje je sudu dostavio kako tužitelj tako i tuženica te da je utvrđeno nespornim da je tužitelj radio samo u dežurstvu, bez višednevnog uzastopnog rada od 24 sata,
- da je knjigovodstvenim vještačenjem utvrđena razlika između redovnog mjesečnog fonda sati i ukupnog broja odrađenih sati za pojedini mjesec,
- da je vještačenje provedeno u skladu s uputom suda i pravilima struke te da prema provedenom vještačenju razlika plaće između redovnog mjesečnog fonda sati i ukupnog broja odrađenih sati za pojedini mjesec iznosi ukupno 356.109,03 kn,
- da se na prigovor tuženice na nalaz i mišljenje društva „Omega plus“ navedeno društvo očitovalo pismeno, a da se tuženica nakon toga nije očitovala,
- da tužitelju pripada pravo na isplatu uvećane plaće s osnove prekovremenog rada, a da isti ima pravo i na naknadu štete koju trpi krivnjom tuženice uslijed nedonošenja propisa koji reguliraju visinu dodatka za dežurstvo odnosno da je isti oštećen za neisplaćeni bruto iznos pripadajućeg uvećanja na plaću po osnovi prekovremenog rada.
9. Nižestupanjske presude donesene su primjenom čl. 90. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05 - dalje: ZR), čl. 14. i čl. 97. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04 i 76/07 - dalje: ZSOSRH/07), čl. 40. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 76/07), čl. 39. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike sklopljenog 2. srpnja 2004. („Narodne novine“, broj 92/04), čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 93/08) te čl. 1045. st. 1. i 2. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05).
10. Potraživanje tužitelja odnosi se na razdoblje i prije i nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u oružanim snagama („Narodne novine“, broj 76/07).
11. Za razdoblje do 31. srpnja 2007., dakle prije stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u oružanim snagama („Narodne novine“, broj 76/07), odredbom čl. 97. st. 1. alineja 5. bilo je propisano da je djelatna vojna osoba obvezna obavljati rad dulji od punog radnog vremena tijekom dežurstva. Stavkom 5. istoga članka propisano je da djelatnoj vojnoj osobi pripada povećana plaća za prekovremeni rad pod uvjetima i u iznosu koji su uređeni općim propisima.
12. Za razdoblje nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u oružanim snagama („Narodne novine“, broj 76/07) čl. 97. iza st. 6. dodan je st. 7., a koji određuje da će se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena koji se ne smatra prekovremenim radom urediti rasporedom tjednog i dnevnog radnog vremena, a dodaci za dežurstvo odredit će se posebnim propisima kojima se uređuju dodaci na plaću.
13. Prema tome, a slijedom propisa koji uređuju rad djelatnih vojnih osoba, postoje kategorija prekovremenog rada, te rada u dežurstvu i na straži.
14. Navedeno proizlazi iz odredaba sljedećih propisa:
Odredbom iz čl. 97. st. 1. ZSOSRH/07 propisano je da rad dulji od punog radnog vremena (u daljnjem tekstu: prekovremeni rad) djelatna vojna osoba službenik i namještenik obvezan je obavljati:
- kad su zapovjeđene mjere pripravnosti,
- u slučaju uzbune u vojnoj postrojbi,
- tijekom vojne vježbe,
- tijekom elementarnih nepogoda i drugih opasnosti.
U st. 2. propisano je da se na rad iz st. 1. ne primjenjuju vremenska ograničenja propisana općim propisima.
U st. 3. propisano je da su prekovremeni rad djelatna vojna osoba službenik i namještenik obvezni obavljati i zbog drugih neodgodivih poslova čije bi prekidanje dovelo do štetnih posljedica.
U st. 4. je propisano da rad iz st. 3. ovog članka može trajati najdulje 30 radnih dana tijekom kalendarske godine.
U st. 5. je propisano da djelatnoj vojnoj osobi službeniku i namješteniku pripada povećana plaća za prekovremeni rad pod uvjetima i u iznosu koji su uređeni općim propisima.
U st. 6. određeno je da se pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad ne ostvaruje ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena.
U st. 7. propisano je da će se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena koji se ne smatra prekovremenim radom urediti rasporedom tjednog i dnevnog radnog vremena, a dodaci za dežurstvo uredit će se posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću.
15. Odredbama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 6/03, 75/03, 34/05 i 50/08) propisani su dodaci na plaću i način isplate plaće za pripadnike Oružanih snaga Republike Hrvatske.
16. Odlukom o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“, broj 9/03) propisana je duljina tjednog radnog vremena od 40 sati tjedno koje se raspoređuje u pravilu od ponedjeljka do petka, s time da dnevno radno vrijeme u pravilu se raspoređuje od 8,00 do 16,00 sati, a u dnevno radno vrijeme uključen je i dnevni odmor od 30 minuta koji se u pravilu koristi između 11,00 do 14,00 sati. Propisano je da djelatnim vojnim osobama raspoređenim u Ministarstvu obrane dnevno radno vrijeme iznimno traje od 8,30 do 16,30 sati te da koriste dnevni odmor na isti način kao prije naveden.
17. Prije navedenom odredbom čl. 97. ZSOSRH/07 propisana su prava za djelatne vojne osobe koje oni imaju s osnove prekovremenog rada, te posebno prava s osnove dežurstva. Prema tome, za zaključiti je da se radi o različitim kategorijama koje podrazumijevaju različitu regulaciju prava koja djelatnim vojnim osobama pripadaju za rad dulji od punog radnog vremena kada oni rade prekovremeno, od onih prava koja oni imaju kad rade u dežurstvu. Naime, iz odredbe čl. 97. st. 7. ZSOSRH/07 nedvojbenim proizlazi da se dežurstvo ne smatra prekovremenim radom o kojem govori ta odredba zakona, dok će se dodaci za dežurstvo odrediti posebnim propisima kojima se uređuju dodaci na plaću.
18. Međutim, taj posebni propis donesen je tek Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće („Narodne novine“, broj 118/09) koji je stupio na snagu 1. listopada 2009. Tim je Pravilnikom raniji Pravilnik izmijenjen tako da su dodane u čl. 4. nove točke i to dodatak za dežurstvo i dodatak za obavljanje stražarske službe, kao što su i dodani novi članci 17.a do 17.b koji pobliže propisuju način određivanja naknade djelatnoj vojnoj osobi u stražarskoj službi.
19. Budući da se provedbeni propis (izmjene Pravilnika) ne može retroaktivno primjenjivati, nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili čl. 14., čl. 97. ZSOSRH/07 te odredbu čl. 39. Kolektivnog ugovora, odnosno čl. 44. Kolektivnog ugovora iz 2008. Naime, ne može činjenica da država nije donijela provedbeni propis ići na štetu tužitelja, već naprotiv, u takvoj situaciji se primjenjuju opći propisi na čiju supsidijarnu primjenu upućuje i čl. 14. ZSOSRH/07.
20. Tuženica revizijom osporava pravilnost primjene materijalnog prava pozivajući se na pravno shvaćanje revizijskog suda izraženo u odluci broj Revr-644/11 od 6. prosinca 2016. i nizu drugih odluka, a prema kojemu nije životno i logično da bi djelatnik obavljao rad od 24 sata dnevno višednevno u kontinuitetu. Smatra da nižestupanjski sudovi nisu postupili sukladno odredbi čl. 394.a ZPP-a kojom je propisano da je sud kome je predmet vraćen na ponovno suđenje vezan u tom predmetu pravnim shvaćanjem na kojem na kojemu se temelji rješenje revizijskog suda kojim je ukinuta drugostupanjska odnosno kojim su ukinute drugostupanjska i prvostupanjska presuda. Ujedno ističe da se u slučaju obavljanja dežurstva od 24 sata dnevno, svih 24 sata ne mogu vrednovati kao prekovremeni rad.
21. Budući da u konkretnom slučaju nije utvrđeno da je tužitelj kao djelatna vojna osoba radio više dana uzastopno po 24 sata u kontinuitetu, nego je utvrđeno da je tužitelj za vrijeme dežurstva radio 24 sata, to nije suđeno protivno postojećoj praksi ovoga suda na koju se poziva revidentica, pa stoga nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 394.a ZPP-a na koju se ukazuje sadržajem revizije.
22. Nadalje, suprotno tvrdnji tuženice, iz nižestupanjskih odluka ne proizlazi da je tužitelju svih 24 sata rada u dežurstvu vrednovano kao prekovremeni rad, već da mu je za rad izvan redovnog radnog vremena priznato pravo na isplatu uvećane plaće s osnove prekovremenog rada odnosno pravo na naknadu štete. S tim u vezi valja još dodati da tuženica revizijom ne osporava pravilnost primjene materijalnog prava u dijelu u kojem su sudovi primijenili odredbe o odgovornosti za štetu.
23. Slijedom svega iznesenog, nisu ostvareni revizijski razlozi zbog kojih je revizija podnesena.
24. Revizijski navodi o izvršenoj preraspodjeli radnog vremena, kao prigovori činjenične naravi, nisu uzeti u razmatranje, jer se u smislu odredbi čl. 385. st. 1. ZPP- a revizija ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
25. Slijedom navedenog, a budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu.
26. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a).
Zagreb, 15. studenog 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
