REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3708/2018-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice LD (OIB [osobni identifikacijski broj]) i II. tužiteljice PD (OIB [osobni identifikacijski broj]), obje iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Mladen Dragičević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Grada Zagreba (OIB 44879111575), iz Zagreba, kojeg zastupa punomoćnik Nikola Badovinac, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji I. i II. tužiteljica protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž- 382/2016-2 od 17. rujna 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-6424/09-48 od 23. ožujka 2016., u sjednici održanoj dana 15. studenoga 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se kao neosnovana revizija I. tužiteljice u odnosu na dio presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-382/2016-2 od 17. rujna 2018., kojim je potvrđena toč. I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-6424/09-48 od 23. ožujka 2016. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 221.500,00 kn.

r i j e š i o  j e :

1. Odbacuje se kao nedopuštena revizija II. tužiteljice u odnosu na dio presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-382/2016-2 od 17. rujna 2018., kojim je potvrđena toč. I. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-6424/09-48 od 23. ožujka 2016. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 151.500,00 kn.

2. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadom troškova za sastav odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev I. tužiteljice radi isplate iznosa od 221.500,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 5. svibnja 2009. pa do isplate, te tužbeni zahtjev II. tužiteljice radi isplate iznosa od 151.500,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 5. svibnja 2009. pa do isplate, dok je pod toč. II. i III. izreke I. i II. tužiteljicama naloženo da svaka tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 14.843,75 kn.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba I. i II. tužiteljica kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude I. i II. tužiteljice su podnijele reviziju pozivom na čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14- Odluka USRH, dalje: ZPP) zbog bitne povrede te zbog pogrešne primjene materijalnog prava te reviziju pozivom na čl. 382. st. 2. ZPP. Predlažu da se nižestupanjske odluke preinače podredno da se ukinu u skladu s navodima revizije.

4. U odgovoru na reviziju tuženik je osporio revizijske navode uz prijedlog da se odbije revizija kao neosnovana uz nadoknadu troška sastava odgovora na reviziju.

5.1. Revizija tužiteljice nije osnovana, dok revizija II. tuženice nije dopuštena.

6. U odnosu na dio presude kojim je potvrđena toč. I. izreke prvostupanjske presude u odnosu na I. tužiteljicu:

7. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Dio drugostupanjske presude kojim je potvrđena toč. I. izreke prvostupanjske presude u odnosu na I. tužiteljicu odnosi se na isplatu iznosa od 221.500,00 kn, pa s obzirom da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP.

9. Predmet spora je zahtjev I. i II. tužiteljica za naknadu neimovinske i imovinske štete koja im je nastala zbog smrti njihovog supruga i oca ĐD, koji je preminuo u noći 9. veljače 2009. Tužiteljice tvrde da je za smrt njihovog prednika odgovoran tuženik, jer da djelatnici tuženika nisu ĐD pružili pravovremenu i adekvatnu hitnu medicinsku pomoć koja je zatražena nekoliko sati ranije (dana 8. veljače 2009. oko 20,30 sati), s obzirom da ga nisu hospitalizirali.

10. Tijekom postupka je utvrđeno:

- da su 8. veljače 2009. u 20,33 sati djelatnici tuženika kao tim hitne medicinske pomoći pristupili u kuću tužiteljica u kojoj se nalazio bolesnik – njihov suprug i otac UD, koji se nakon kemoterapije (zbog karcinoma) osjećao slabo, bez apetita, dehidriran, ali pri svijesti, te da su mu dane upute, sa zaključkom da nema indikacija za hospitalizaciju,

- da je drugi tim hitne pomoći tuženika koji je naknadno pozvan, u 2,37 sati 9. veljače 2009. konstatirao da je prednik tužiteljica preminuo,

- da se na poziv suda, a po prijedlogu tužiteljica za provođenjem vještačenja po vještaku specijalisti hitne medicine na okolnost utvrđivanja sporne uzročno posljedične veze između postupanja djelatnika tuženika i smrti prednika tužiteljica, stalni sudski vještak za hitnu medicinu očitovao da se vještačenje na sporne okolnosti ne može provesti bez zapisnika o obdukciji,

- da medicinskim vještačenjem nije bilo moguće utvrditi uzročno-posljedičnu vezu između postupanja tuženika pri intervenciji 8. veljače 2009. u 20,33 sati i naknadne smrti prednika tužiteljica koji je umro **.**.2009., s obzirom da nad prednikom tužiteljica nije provedena obdukcija.

11.1. Prvostupanjski sud je odbio provođenje dokaza saslušanjem tužiteljica na okolnost tijeka intervencije i zdravstvenog stanja njihovog prednika, jer da tužiteljice nisu dostavile zapisnik o obdukciji pok. prednika, a koji je jedini relevantan dokument na temelju kojeg se može provesti vještačenje na sporne okolnosti, dok dokaz saslušanjem tužiteljica ne može biti temelj za izradu nalaza i mišljenja, pa da stoga niti ne postoje elementi za određivanjem vještačenja po Medicinskom fakultetu upravo zbog nedostatnosti potrebne dokumentacije. Slijedom navedenog utvrđenja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev temeljem pravila o teretu dokazivanja zaključivši pritom da tužiteljice nisu dokazale postojanje odgovornosti tuženika odnosno da nisu dokazale uzročno-posljedičnu vezu između postupanja djelatnika tuženika i smrti prednika tužiteljica, koji je bolovao od karcinoma u terminalnom stadiju.

11.2. Drugostupanjski sud je potvrđujući prvostupanjsku presudu očitujući se na žalbene navode tužiteljica, zaključio da je prvostupanjski sud opravdano odbio dokazni prijedlog saslušanja tužiteljica na okolnosti iz tužbe, jer da se saslušanjem tužiteljica o tijeku intervencije i pružanju hitne medicinske pomoći od strane tuženika ne bi mogla nadomjestiti potrebna dokumentacija (obdukcijski nalaz) o uzroku smrti, a koja je potrebna da bi se vještačenjem utvrdila eventualna uzročno-posljedična veza između postupanja djelatnika tuženika i smrti prednika tužiteljica kao i odgovornost tuženika za štetu.

12. Revizijski prigovor tužiteljica u bitnome se svodi na prigovor da se drugostupanjski sud nije očitovao o žalbenim navodima tužiteljica za provođenjem novog vještačenja, a time da je drugostupanjski sud počinio relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 357. ZPP te u vezi s čl. 7., 8., 219., 220., 221.a, 223.a. ZPP, jer da je sud bio dužan utvrđivati materijalnu istinu te u skladu s tim uzeti u obzir i navode tužiteljica te njihov iskaz inkorporirati u eventualno izrađeni nalaz i mišljenje vještaka. Također, tužiteljice tvrde da je time ujedno počinjena i apsolutno bitna povreda odredba parničnog postupka u smislu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 6., 11. i 12. ZPP.

13.1. Tužiteljice su tijekom postupka predlagale saslušanje tužiteljica kao saslušanje stranaka u postupku na okolnost tijeka intervencije i zdravstvenog stanja njihovog prednika, a potom su predlagale da se pozove vještak radi očitovanja o uzročno posljedičnoj vezi, a tek onda ukoliko se vještak ne bi želio očitovati, da predlažu provođenje vještačenja po nadležnoj instituciji.

13.2. Neosnovani su revizijski navodi tužiteljica da je dužnost suda bila neovisno o postojanju ili nepostojanju zapisnika o obdukciji prednika tužiteljica, te neovisno o postojanju ili nepostojanju nalaza i mišljenja vještaka provesti sve predložene dokaze (saslušanje tužiteljica kao stranaka te sudsko vještačenje po medicinskom fakultetu) kako bi pravilnom ocjenom dokaza posebno i u svezi jednih s drugima mogao donijeti valjanu i zakonitu presudu.

13.3. Naime prema odredbi čl. 264. st. 1. ZPP propisano je da sporne činjenice važne za odluku sud može utvrđivati i saslušanjem stranaka, dok je st. 2. propisano da sud može odlučiti da izvede dokaz saslušanjem stranaka kad nema drugih dokaza ili kad unatoč izvedenim drugim dokazima ustanovi da je to potrebno za utvrđivanje važnih činjenica.

13.4. Prema odredbi čl. 8. ZPP prvostupanjski sud je taj koji je ovlašten ocijeniti koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno. Kod toga saslušanje stranaka u smislu odredbe čl. 264. ZPP predstavlja jednu vrstu dokaza, koja se ocjenjuje jednako kao i svi drugi dokazi u parničnom postupku. Pri tome valja navesti da je dokaz saslušanjem stranaka supsidijarni dokaz koji se provodi u situaciji kad nema drugih dokaza ili kada unatoč izvedenim dokazima sud ustanovi da je to potrebno za utvrđenje važnih činjenica. Zbog toga je dokaz saslušanjem stranaka posebno reguliran u odnosu na ostale dokaze, primjerice saslušanje svjedoka, te je za ovaj dokaz zakonodavac, polazeći od načela dispozitivnosti, predvidio blaža postupovna pravila. Činjenica da prvostupanjski sud nije prihvatio provođenje dokaza saslušanjem stranaka kako to tvrde tužiteljice ne znači da je time počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

13.5. Stoga, kraj utvrđenja da se u konkretnom slučaju bez zapisnika o obdukciji kao jedinog relevantnog dokumenta vještačenje ne može provesti (na okolnost utvrđivanja sporne uzročne veze između postupanja djelatnika tuženika i smrti prednika tužiteljica) uzimajući u obzir i termalni stadij bolesti prednika tužiteljica, pravilno je prvostupanjski sud odbio dokaz saslušanjem tužiteljica o tijeku intervencije i zdravstvenom stanju njihovog prednika, jer je taj dokaz neadekvatan s obzirom na zaključak sudskog vještaka specijaliste hitne medicine da se utvrđivanje uzročno posljedične veze ne može provesti bez zapisnika o obdukciji.

13.6. S obzirom na navedeno prvostupanjski sud je pravilno primijenio pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP), jer na tužiteljicama leži dokaz u postupku dokazivanja odštetne odgovornosti tuženika.

13.7. To što se drugostupanjski sud nije izričito očitovao na žalbene navode tužiteljica vezano za pitanje provođenja dokaza ponovnim saslušanjem vještaka te provođenjem dokaza novim vještačenjem po nadležnoj ustanovi medicinskog fakulteta nije od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude, jer se prvostupanjski sud očitovao, a drugostupanjski sud je prihvatio obrazloženje prvostupanjskog suda i oko vještačenja potvrdivši prvostupanjsku odluku pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP. Drugostupanjski sud je postupio u skladu s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP, te je u obrazloženju presude ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označio razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

13.8.1. U odnosu na navode tužiteljica da su tužiteljice postupanjem nižestupanjskih sudova onemogućene u ostvarenju temeljnog i osnovnog načela parničnog postupka utvrđenja materijalne istine, valja odgovoriti da se u našem sustavu građanskog procesnog prava primjenjuje načelo formalne istine. To je načelo u naš pravni sustav uvedeno Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku iz 2003 godine ("Narodne novine", broj 117/03). Prema tom načelu stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a). Mogućnost suda da utvrđuje činjenice koje stranke nisu iznijele i utvrđuje dokaze koje stranke nisu predložile svedena je na izuzetak (čl. 7. st. 2. ZPP-a). Stoga se revizijski navodi o prednosti načela materijalne istine ukazuju neosnovanim.

13.8.2. U sustavu načela formalne istine posebice dolaze do izražaja pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221. a ZPP-a. Naime, u postupku dokazivanja stranke su dužne sve činjenice koje su iznijele i koje predstavljaju činjeničnu podlogu njihovoga zahtjeva dokazati sa stupnjem izvjesnosti. U ovom postupku revidentice to nisu učinile.

13.9. Stoga nisu počinjene relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP te čl. 7.,8.,219., 220., 221., 221.a i 223a ZPP.

14.1. Također nije počinjena niti apsolutno bitna povreda odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana presuda ne temelji svoju odluku na dokazima koji nisu provedeni niti su razlozi presude proturječni, dok o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava, zapisnicima o iskazu danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika kako to pogrešno I. tužiteljica tvrdi.

14.2. Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredbe čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP jer I. tužiteljica pogrešno smatra da je do prekoračenja tužbenog zahtjeva došlo na način što je sud govorio o činjenicama te dokazima koji nisu provedeni.

14.3.1. Nije niti utemeljen prigovor postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP. Naime, to što sud prvog stupnja nije prihvatio izvođenje dokaza saslušanjem tužiteljica kao stranaka ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP koja je počinjena kada sud svojom radnjom ili propustom spriječi stranku da raspravlja pred sudom jer je saslušanje stranaka samo jedan od dokaza u postupku koji sudu stoje na raspolaganju radi utvrđivanja odlučnih činjenica za rješenje spora između stranaka, pa stoga što sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužiteljica za izvođenje dokaza saslušanjem tužiteljica kao stranaka (čl. 264. ZPP) ne znači povredu prava na raspravljanje pred sudom jer je sukladno odredbi čl. 220. st. 2. ZPP sud autonoman odlučiti koji će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja spornih činjenica.

14.3.2. Neprihvaćanje nekog od predloženih dokaza ne dovodi i do postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP jer time nije povrijeđeno pravo stranke iznositi svoje argumente u sporu i očitovati se o argumentima suprotne strane.

15. Istaknuti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije obrazložen pa ga ovaj sud nije uzeo u obzir jer, prema odredbi čl. 386. ZPP, stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

16. Kako nisu ostvareni revizijski razlozi radi kojih je revizija izjavljena, valjalo je reviziju I. tužiteljice odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

17.1. U odnosu na tužbeni zahtjev II. tužiteljice za isplatu iznosa od 151.500,00 kn II. tužiteljica podnosi reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP protiv drugostupanjske presude smatrajući da odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

17.2. II. tužiteljica je postavila procesno pravno pitanje:

Je li sud propustio svojom odlukom riješiti sva ona pitanja koja su istaknuta u podnesenoj žalbi, te dali zbog navedenog samo obrazloženje drugostupanjske odluke ne sadrži zakonom propisanu formu i sadržaj?

17.3. Kada bi se postavljenom pitanju i mogao pridati značaj određeno postavljenog pravnog pitanja još uvijek revizija II. tužiteljice nije dopuštena s obzirom da se revidentica nije pozvala niti na jednu konkretnu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odnosno shvaćanje zauzeto na odjelnoj sjednici Vrhovnog suda, niti na odluku drugostupanjskog suda u kojoj je zauzeto drugačije shvaćanje.

18. Budući da za postavljeno pitanja revidentica nije izložila razloge to je reviziju valjalo odbaciti na temelju čl. 392.b st. 1. ZPP-a.

19. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer ta postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 15. studenoga 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil