REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2172/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Domagoj Miličević, odvjetnik u Požegi, protiv tuženika Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Zagreb, Margaretska br. 3, OIB:02958272670, radi utvrđenja da je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru posl. broj Gž R-241/18-2 od 31. siječnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi posl. broj Pr-33/18-7 od 21. lipnja 2018., u sjednici održanoj 15. studenoga 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
“I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
Utvrđuje se da je između tuženika kao poslodavca Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, 10000 Zagreb, Margaretska 3, OIB:02958272670 i tužiteljice kao radnice ĐT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na dan 1.veljače 2014. godine sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme za rad u nepunom radnom vremenu od 5 (pet) dana tjedno i s dnevnim radnim vremenom od 16,00 sati do 21,00 sati, s mjestom rada u [adresa], na adresi Područni ured P., [adresa].
Nalaže se tuženiku Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, 10000 Zagreb, Margaretska 3, OIB:02958272670 da tužiteljici ĐT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove ovog posebnog parničnog postupka po odmjeri suda, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena (%) tekućim na odmjereni iznos troškova od dana donošenja ove presude pa do isplate.“
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u cijelosti.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) podnijela tužiteljica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.
4. Tuženik nije odgovorio na reviziju.
5. Revizija tužiteljice nije osnovana.
6. Postupajući sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Neosnovano ističe tužiteljica da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka presude je razumljiva i nije u proturječnosti sa jasno i potpuno navedenim razlozima o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama.
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je s tuženikom zasnovala radni odnos 1. veljače 2014. na poslovima čistačice u nepunom radnom vremenu od 25 sati tjedno raspoređenih u pet radnih dana.
9. Nižestupanjski sudovi su utvrdili:
- da je tužiteljica od 1. veljače 2014. do 21. studenoga 2016. kod tuženika obavljala poslove čistačice u nepunom radnom vremenu od 25 sati tjedno raspoređenih u pet radnih dana, da je tuženik poslao obavijest (21. studenoga 2016.) da joj prestaje obavljanje poslova čišćenja poslovnog prostora u Područnoj službi u Požegi,
- da tužiteljica zahtjev temelji na tvrdnji da je posao kroz cijelo vrijeme obavljala prema sklopljenim ugovorima o djelu, iako je trebalo sklopiti ugovor o radu, odnosno izdati potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu, pa kada tako nije učinjeno da se smatra da je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme u smislu odredbe čl. 14. st. 4. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17 – dalje: ZR/14),
- da tuženik ističe da je ugovore o djelu sklapao zbog zabrane zapošljavanja temeljem Odluke Vlade Republike Hrvatske o zabrani novog zapošljavanja službenika i namještenika u javnim službama ("Narodne novine" broj 114/14, 32/15 i 70/16 - dalje: Odluka o zabrani zapošljavanja) te je obavljanje određenih poslova povjerio vanjskim pružateljima usluga sukladno posebnim propisima,
- da su stranke u vremenu od 1. veljače 2014. zaključno s 21. studenoga 2016. svaki mjesec zaključivale ugovore o djelu za obavljanje poslova čišćenja poslovnog prostora u Područnoj službi u tuženika u [adresa] u ukupnom trajanju od najviše 25 sati tjedno, a za obavljanje poslova je ugovoreno plaćanje po 20,00 kn neto za jedan sat rada te je plaćen doprinos, porez i prirez,
- da je utvrđena prekršajna odgovornost tuženika jer da je propustio tužiteljici izdati potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu.
10. Nižestupanjski su sudovi zaključili da su stranke u vremenu od 1. veljače 2014. do zaključno sa 30. studenim 2016. do kada je vrijedio posljednji sklopljeni ugovor, temeljem obavijesti o prestanku obavljanja čišćenja poslovnog prostora od 21. studenog 2016. imale sklopljene ugovore o djelu u smislu odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO) prema kojem su stranke ugovorile obavljanje poslova uz ugovorenu naknadu te su se o svim bitnim elementima dogovorile i o dogovorenom sastavile pisane isprave, ugovore o djelu, odnosno suglasile se o svim bitnim sastojcima ugovora u smislu odredbe čl. 247. ZOO-a. Nižestupanjski sudovi su zaključili i da to što je prekršajni sud utvrdio da su zbog postupanja protivno odredbama Zakona o radu, pravna i fizička osoba tuženika počinile prekršaj (ali su oslobođeni kazne) jer nisu izdali tužiteljici potvrdu da je sklopljen ugovor o radu nije odlučno za spor jer pravomoćna prekršajna presuda ne obvezuje sud u pogledu počinjenog prekršaja. Nižestupanjski sudovi su ocijenili da nije sklopljen ugovor o radu i odbili su tužbeni zahtjev u cijelosti.
11. Revidentica ističe da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je ocijenjeno da se radi o ugovor o djelu obzirom da je sukladno ZR sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme.
12. Prema odredbi čl. 10. st. 2. ZR/14 ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji, s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca, ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno (tako i čl. 8. st. 1. ZR/09).
13. U konkretnom slučaju iz predmetnih ugovora o djelu uvažavajući njihovu brojnost i činjenicu što su sklapani iz mjeseca u mjesec (2 godine i 7 mjeseci) ne može se zaključiti u smislu odredbe 10. st. 2. ZR (čl. 8. st. 2. ZR/09) da je volja ugovornih stranaka bila da se izvršavanjem obveza iz ugovora o djelu zasnuje radni odnos i da su ispunjeni uvjeti iz te odredbe prema kojima bi se imalo smatrati da je tužiteljica s tuženikom sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme.
14. Da bi se određeni ugovori za obavljanje posla (ovdje ugovori o djelu) mogli smatrati ugovorom o radu morale bi se ispuniti sve pretpostavke iz čl. 10. st. 2. ZR odnosno čl. 8. st. 2. ZR/09, moralo bi biti riječ određenoj naravi i vrsti ugovorenog rada s ovlastima radnika i poslodavca u vezi takvog rada zbog kojeg se inače sklapaju ugovori o radu (tako i u Revr-1420/15 od 10. travnja 2018., Revr-356/17 od 16. siječnja 2018.).
14.1. To što je tužiteljica za razdoblja rada po sklopljenim ugovorima dolazila u prostorije tuženika obavljati ugovoreni posao u njegovom prostoru i njegovim sredstvima rada, na zahtjev i prema uputama naručitelja kao i da je tuženik imao pravo nadzora nad izvršavanjem posla kao i u slučaju nepridržavanja uvjeta ugovora pravo raskinuti ugovor, što sve navedeno ne dokazuje nešto suprotno shvaćanju da se uistinu radi o ugovorima o djelu, jer navedene okolnosti (glede ovlasti tužitelja i tuženika) mogu biti i obilježja rada po ugovorima o djelu u raznim modalitetima njihova ispunjenja i nisu vezane samo za ugovore o radu.
14.2. Revizijski sud pritom ukazuje i da je odredbom čl. 247. ZOO propisano da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Iako je i radni odnos ugovorni odnos jer se zasniva na ugovoru o radu kojim se suglasnošću volja stranaka uređuju prava i obveze zaposlenika i poslodavca to ne znači da je automatski, samo zato jer postoji suglasnost volje stranaka o bitnim sastojcima ugovora, sklopljen ugovor o radu. Naime za sklapanje ugovora o radu moraju biti ispunjene pretpostavke iz ZR (kako je već objašnjeno u ovoj odluci). Stoga su pravilno nižestupanjski sudovi ocijenili da su stranke u ovom sporu sklopile ugovor o djelu i suglasile se bitnim sastojcima istog.
15. U odnosu na navode tužiteljice da je utvrđena prekršajna odgovornost tuženika jer je propustio tužiteljici izdati potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu treba istaknuti da parnični sud u smislu odredbe čl. 12. ZPP nije vezan odlukom prekršajnog suda. Stoga su pravilno nižestupanjski sudovi zaključili da nije bilo mjesta na temelju sklopljenih ugovora o djelu dati tužiteljici potvrdu da je sklopljen ugovor o radu jer se ne radi o situaciji iz čl. 14. st. 4. ZR/14, odnosno čl. 8. st. 1. ZR/09.
16. Slijedom iznesenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
17. Stoga, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 15. studenog 2022.
Predsjednica vijeća:
Viktorija Lovrić
