REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 714/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika TĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnca Lucia Petković, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika- protutužitelja Banka Kovanica d.d., Varaždin, Petra Preradovića 9, OIB:33039197637, koga zastupa punomoćnica Vlasta Joksimović, odvjetnica u Sisku, radi nedopuštenosti otkaza, sudskog raskida radnog odnosa, naknade plaće i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv dijela presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-142/2021-3 od 11. ožujka 2021. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2623/16- 40 od 18. prosinca 2017., u sjednici održanoj 15. studenoga 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13. rujna 2016. nezakonita i nedopuštena i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao (točka I. izreke). Prihvaćen je zahtjev tužitelja za sudski raskid ugovora o radu te je s danom 28. studenog 2016. raskinut ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. lipnja 2016. i menadžerski ugovor od 1. lipnja 2016. (točka II. izreke). Tuženiku je naloženo s osnove naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu isplatiti tužitelju iznos od 60.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka III. izreke), a s osnove naknade bruto plaće iznos od 50.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u izreci presude (točka IV. izreke). Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka V. izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu štete u preostalom iznosu od 40.000,00 kn sa zateznom kamatom (točka VI. izreke) kao i zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđenu naknadu plaće za razdoblje od 11. do 15. -og u mjesecu za pojedini mjesec (točka VII. izreke) te zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 29.375,00 kn sa zateznom kamatom (točka VIII. izreke). Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu štete u iznosu od 239.760,00 kn sa zateznom kamatom, kao i zahtjev za naknadu parničnog troška (točka IX. izreke).

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"Odbijaju se žalbe stranaka kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2623/16-40 od 18. prosinca 2017. u točkama VI., VII. i VIII. izreke, te djelomično u točki IX. izreke u dijelu kojim je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu štete u iznosu od 139.760,00 kn sa zateznom kamatom.

Djelomično se prihvaća žalba tuženika-protutužitelja te se preinačava citirana presuda suda prvog stupnja u točkama I., II., III., IV., V. i točki IX. izreke u odnosu na odbiče protutužbenog zahtjeva u iznosu od 100.000,00 kn sa zateznom kamatom i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je Odluka tuženika Banka Kovanica d.d., Varaždin, Petra Preradovića 29, OIB:33039197637, o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 13.9.2016. nezakonita i nedopuštena, a da radni odnos tužitelja ČĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kod tuženika Banka Kovanica d.d., Varaždin, Petra Preradovića 29, OIB: 33039197637, nije prestao.

II. Raskida se sudskim putem s danom 28.11.2016. godine Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od dana 1.6.2016. godine i Menadžerski ugovor od dana 1.6.2016. godine, kojeg je tužitelj ČĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sklopio s tuženikom Banka Kovanica d.d., Varaždin, Petra Preradovića 29, OIB:33039197637.

III. Nalaže se tuženiku Banka Kovanica d.d., Varaždin, Petra Preradovića 29, OIB:33039197637, da tužitelju UĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova naknade štete, na temelju čl. 125. st. 1. Zakona o radu, isplati iznos od 60.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana 18.12.2017. pa do isplate po stopi određenoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 8 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Banka Kovanica d.d., Varaždin, Petra Preradovića 29, OIB:33039197637, da tužitelju UĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova naknade bruto plaće, isplati iznos od ukupno 50.000,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom za pojedine mjesece, kako slijedi:

- za rujan 2016. na iznos od 10.000,00 kuna od dana 15.10.2016. godine do isplate,

- za listopad 2016. na iznos od 20.000,00 kuna od dana 15.11.2016. godine do isplate,

- za studeni 2016. na iznos od 20.000,00 kuna od dana 15.12.2016. godine do isplate,

po stopi određenoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 8 dana.

V. Nalaže se tuženiku Banka Kovanica d.d., Varaždin, Petra Preradovića 29, OIB:33039197637, naknaditi tužitelju UĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od dana 18.12.2017. do isplate, po stopi određenoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 8 dana."

Dužan je tužitelj-protutuženik isplatiti tuženiku-protutužitelju iznos od 100.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 7,88% godišnje tekućom od 29. kolovoza 2016. do isplate a u slučaju promjene stope zakonskih kamata po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana. Nalaže se tužitelju-protutuženiku naknaditi tuženiku-protutužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 16.785,50 kn u roku od 8 dana, dok se odbija preostali dio zahtjeva tuženika-protutužitelja za naknadu parničnog troška."

3. Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da revizijski sud preinači pobijanu drugostupanjsku presudu u smislu revizijskih navoda. U odnosu na dio pobijane presude kojim je djelomično prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu štete tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije o kojem je odlučeno rješenjem ovog suda broj Rev-714/2021-3 od 15. studenoga 2022.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je neosnovana.

6. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj temelji na tvrdnjama o počinjenim bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a i bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 373.a st. 1. t. 2. i st. 2. i 3. ZPP-a.

7.1. Suprotno tvrdnjama revidenta, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima pobijane odluke navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku, a niti su razlozi pobijane presude o odlučnim činjenicama proturječni. Stoga nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

7.2. Iz sadržaja revizije proizlazi da tužitelj tvrdnjama o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 373.a st. 1. t. 2. i st. 2. i 3. ZPP-a zapravo ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.

1. u vezi s čl. 8. ZPP-a. Drugostupanjski sud je pri utvrđivanju činjeničnog stanja koristio ovlaštenje iz čl. 373.a ZPP-a, a ocjenu dokaza je proveo u skladu s čl. 8. ZPP-a, pa revizijski navodi o počinjenim navedenim relativno bitnim povredama odredaba parničnog postupka nisu osnovani.

7.3. Tužitelj u sklopu revizijskih navoda kojima ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka iznosi i vlastitu ocjenu izvedenih dokaza i prigovara utvrđenom činjeničnom stanju, a revizija se u smislu odredbe čl. 386. st. 1. ZPP-a ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Slijedom navedenog, nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

9. Predmet spora po tužbenom zahtjevu je zahtjev tužitelja za utvrđenje nezakonitosti i nedopuštenosti tuženikove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, zahtjev za sudski raskid ugovora o radu i naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu te zahtjev za naknadu plaće zbog nezakonitog otkaza.

10. Prvostupanjski sud je prihvatio zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu kao i zahtjev tužitelja za sudski raskid ugovora o radu i zahtjev za naknadu plaće, a zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu je djelomično prihvaćen.

11. Polazeći od utvrđenja:

-da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika od 2010. godine, a da je na temelju ugovora o radu od 1. lipnja 2016. radio na radnom mjestu senior savjetnik za ključne klijente u sektoru poslovanja s pravnim osobama te da je istoga dana zaključio menadžerski ugovor za funkciju direktora poslovanja s pravnim osobama,

-da je odlukom od 13. rujna 2016. tuženik otkazao tužitelju ugovor o radu i menadžerski ugovor,

-da se navedenom odlukom tužitelju, između ostalog, stavlja na teret da je klijentu Auto Tomo j.d.o.o. izdao drugu Maestro Business karticu s maksimalnim dnevnim limitom od 25.000,00 kn protivno odredbama čl. 3.1. t. 4. Pravilnika o ovlaštenjima u poslovanju s pravnim osobama, a da je uslijed izdavanja predmetne kartice došlo do zlouporabe zajedno s prvom karticom od strane navedenog klijenta što je rezultiralo financijskim gubitkom na štetu tuženika od preko 199.800,00 kn,

- da je tužitelj trgovačkom društvu Auto Tomo aktivirao drugu karticu s dnevnim limitom od 25.000,00 kn na što nije bio ovlašten jer je to mogao samo uz prethodno odobrenje kreditnog odbora uprave tuženika,

-da je tuženik u travnju 2016. imao identičnu kartičnu prijevaru s drugim klijentom te da je u vezi s time naložio svim financijskim savjetnicima da revidiraju i smanje limite za već postojeće klijente,

-da je tužitelj, kao financijski savjetnik i imenovani direktor sektora za poslovanje s pravnim osobama, trebao striktno poštivati interne akte tuženika prema kojima je samostalno mogao odobriti maksimalni dnevni limit od 1.000,00 kn,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da se prilikom aktivacije druge kartice trgovačkom društvu Auto Tomo pitanjem limita nije ni bavio,

-da iz svih izvedenih dokaza proizlazi da u konkretnom slučaju do određivanja maksimalnog dnevnog limita od 25.000,00 kn na drugoj kartici nije došlo automatizmom u samom sustavu (kako je tužitelj tvrdio, a prvostupanjski sud prihvatio), već radnjom tužitelja,

drugostupanjski sud je ocijenio da je tuženik dokazao da je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa te da su ispunjene pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu (čl. 116. st. 1. Zakona o radu, „Narodne novine“ broj 93/14 i 127/17, dalje: ZR) te je primjenom čl. 373.a ZPP-a preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o otkazu od 13. rujna 2016., a posljedično tome i tužiteljev zahtjev za sudski raskid ugovora o radu, naknadu štete i naknadu plaće. U odnosu na okolnost što je tužitelj odbio ponudu tuženika da nastavi raditi na drugom radnom mjestu pod uvjetom da mu naknadi štetu, drugostupanjski sud je zaključio da je tuženik i zbog toga izgubio svako povjerenje u tužitelja te da nastavak radnog odnosa nije moguć.

12. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj, u bitnom, temelji na tvrdnji da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 116. st. 1. ZR-a, jer da se prilikom određivanja povećanog limita na spornoj Maestro Business kartici nije radilo o postupanju ili radnji tužitelja, pa stoga ni o njegovoj osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa. Ističe da činjenica da mu je tuženik nudio nastavak radnog odnosa, unatoč saznanju za razlog otkazivanja, ukazuje da se ne radi o osobito teškoj povredi radne obveze zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć.

13. Prema odredbi čl. 116. st. 1. ZR-a poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

14. Imajući u vidu:

-da je utvrđeno da je tužitelj aktivirao drugu karticu s dnevnim limitom od 25.000,00 kn iako je prema internim aktima tuženika maksimalni dnevni limit u navedenom iznosu mogao biti odobren samo na temelju prethodne odluke kreditnog odbora uprave tuženika,

-da je navedenim postupanjem tužitelj omogućio trgovačkom društvu Auto Tomo da tuženiku prouzroči štetu,

-da se prema odredbama Pravilnika o radu tuženika osobito teškim povredama obveza iz radnog odnosa smatra nepridržavanje odredaba uputa, pravilnika i drugih općih akata društva te pogodovanje komitentima mimo uobičajenih pravila ili bez odobrenja ovlaštene osobe,

i prema ocjeni ovog suda tuženik je imao opravdan razlog za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu. Pravilno je, stoga, drugostupanjski sud primijenio materijalno pravo (čl. 116. st. 1. ZR-a) kada je zaključio da su u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu.

15. Suprotno revizijskim navodima, činjenica da je tuženik nudio tužitelju nastavak radnog odnosa, pod uvjetom da mu naknadi štetu, ne čini predmetnu odluku o otkazu nedopuštenom, jer počinjena osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa kao i kasnije (nastavno) ponašanje tužitelja (odbijanje nadoknade štete) upućuju na zaključak o nemogućnosti nastavka radnog odnosa.

16. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. st. 2. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu.

Zagreb, 15. studenoga 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil