Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 37.Gž-3464/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Grgić kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M., OIB:…, iz D. B., kojega zastupa punomoćnik D. O., odvjetnik u S., protiv tuženika I. H., OIB:…, iz S., kojega zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik u S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-34/21-8 od 14. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 15. studenoga 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-34/21-8 od 14. srpnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnoga troška u iznosu od 6.595,40 kn/875,36 eura[1] , sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

II. Preinačava se prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom III. izreke te se odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnoga troška u iznosu od 1.125,00 kn/149,31 eura.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je presuđeno:

"I. Nalaže se tuženiku I. H. iz S. (OIB:…) da tužitelju D. M. iz P., (OIB:…) plati na ime naknade štete iznos od 14.900,00 kuna (četrnaesttisućadevetsto kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i koja teće:

- na iznos od 9.000,00 kn od 7. prosinca 2018. pa do isplate,

- na iznos od 5.700,00 od 9. srpnja 2020. pa do isplate,

- na iznos od 200,00 kn od 14. srpnja 2022. pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se djelomično zahtjev tužitelja Darka Mitar koji glasi:

"Nalaže se tuženiku I. H. iz S. (OIB:…) da tužitelju D. M. iz P. (OIB:…) plati na ime naknade štete iznos od 6.100,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na ovaj iznos temeljem čl. 1103 Zakona o obveznim odnosima teče od 07.12.2018.g., kao dana podnošenja pisanog zahtjeva s uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, pa do isplate, kao i zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos iz toč. I izreke ove presude preko dosuđenog iznosa." kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku I. H. da tužitelju D. M. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.720,40 kn sve to u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavio tuženik zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku - Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 148/11-Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer su u obrazloženju prvostupanjske presude navedeni određeni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama i ne postoje takvi nedostaci zbog kojih njenu pravilnost ne bi bilo moguće ispitati.

5. Odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene, žalitelj ih sadržajem navoda niti ne osporava.

6. Nije sporno da je 31. ožujka 2018. tuženik fizički napao tužitelja koji je kao policijski službenik obavljao intervenciju u okviru svojih radnih zadataka, tuženik nije iznio ikakve okolnosti iz kojih bi proizlazila suodgovornost tužitelja za štetni događaj.

7. Iako nije sporno obzirom na okolnosti štetnog događaja da se ozljeda tužitelja može kvalificirati i kao ozljeda na radu, promašeno je shvaćanje žalitelja da ta okolnost i eventualna odgovornost države kao poslodavca isključuje njegovu odgovornost, to ne proizlazi iz sudske prakse na koju se poziva i koju on pogrešno interpretira. Njegova odgovornost kao neposrednog počinitelja štete u ovom slučaju proizlazi iz odredbe čl. 1049. st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 78/15, dalje: ZOO) jer nije dokazao da postoje okolnosti koje bi prema odredbama o odgovornosti po osnovi krivnje isključivale njegovu odgovornost za štetu. Sve i da je utvrđena i odgovornost države kao poslodavca za predmetnu štetu, odgovornost tuženika kao počinitelja s poslodavcem bi bila solidarna a nikako ne bi bila isključena.

8. Utvrđeno je i sada nije sporno da je tužitelj zadobio uboj lijeve strane prsnog koša, uboj s oguljotinama glave u regiji brade, uganuće desnog gornjeg nožnog zgloba, te stanje iza frakture X rebra lijeve strane. Sudski vještak utvrdio je i ozljedu prednjeg tibiofibularnog ligamenta koji nije objektiviziran MR pretragama i ta je ozljeda razlogom dugotrajnog bolovanja i fizikalne terapije. Trpio je jake fizičke bolove 2 dana, srednje jake 2 tjedna i lakog intenziteta 2 tjedna. Primarni strah u trenutku ozljede bio je srednjeg intenziteta, sekundarni strah vezan za ishod liječenja srednjeg intenziteta je trajao dva tjedna te lakog intenziteta dva tjedna. Trajne posljedice nisu zaostale.

9. Cijeneći okolnosti štetnog događaja, težinu ozljeda, trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha, tijek liječenja, u odluci kojom je utvrđena novčana naknada u iznosu od ukupno 14.900,00 kn zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno zdravlje materijalno pravo je pravilno primijenjeno (čl. 1100. st. 1. i st. 2. ZOO-a).

10. Odluka o naknadi parničnoga troška tužitelju je pravilna i zakonita u smislu odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP imajući u vidu njegov uspjeh sa konačno postavljenim iznosom tužbenog zahtjeva.

11. Međutim, u odluci o naknadi parničnoga troška je osnovan tuženikov prigovor pogrešne primjene materijalnoga prava.

12. Naime, tužitelj je tijekom postupka u podnesku od 21. svibnja 2020. postavio i tužbeni zahtjev za naknadu izgubljene zarade od 8.358,45 kn, taj je zahtjev povukao na ročištu 1. lipnja 2022., čemu se tuženik nije protivio ali je tražio naknadu parničnog troška temeljem odredbe čl. 158. st. 1. ZPP u odnosu na povučeni iznos zahtjeva.

13. Budući da iz spisa proizlazi da razlog povlačenja ovoga dijela tužbe nije udovoljenje tome zahtjevu od strane tuženika, pravovremeni zahtjev tuženika za naknadu parničnoga troška (čl. 164. st. 8. ZPP) u odnosu na povučeni dio je osnovan u smislu odredbe čl. 158. st. 1. ZPP.

14. Primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14, 107715, dalje: Tarifa), tuženiku su stoga za radnje vezane za taj dio tužbenog zahtjeva, do povlačenja tužbe, priznati troškovi zastupanja na ročištu 16. prosinca 2020. od 75 bodova (Tbr. 9. t. 1.) i sastava žalbe protiv rješenja o prekidu u iznosu od 37,5 bodova (Tbr. 10. t. 5), ukupno 112,50 bodova odnosno 1.125,00 kn (PDV nije zatražen).

15. Nakon prijeboja troškova tužitelja i tuženika, preostaje obveza tuženika da naknadi tužitelju trošak u iznosu od 6.595,40 kn sa pripadajućom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

16. Slijedom izloženog, temeljem odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 370. t. 3. ZPP presuđeno je kao u izreci.

17. Kako tuženik nije uspio sa žalbom u pogledu glavnog zahtjeva, neosnovan je njegov zahtjev za naknadu troškova postupka u povodu žalbe (čl. 166. st. 1., čl. 154. st. 1., čl. 35. ZPP).

U Zagrebu, 15. studenoga 2022.

Predsjednik vijeća:

Ksenija Grgić, v.r.