Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 4 Gž-3145/2022-2
U IM E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu pojedincu Željki Rožić Kaleb, u pravnoj stvari tužitelja J. d.o.o. sa sjedištem u V., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik R. L., odvjetnik u J. n. H., protiv tuženika V. Ć. iz Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-3013/2019-33 od 2. svibnja 2022., dana 15. studenog 2022.,
p r e s u d i o je
Odbija se žalba tužitelja J. d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-3013/2019-33 od 2. svibnja 2022.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika R. G. u Z., poslovni broj Ovrv- 1411/2019. od 10. travnja 2019. u cijelosti te je tužbeni zahtjev odbijena kao neosnovan.
2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga "predviđenih odredbama ZPP-a" s prijedlogom, ukinuti prvostupanjsku presudu.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22.- dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP odnosno, zbog kojih se u smislu odredbe čl. 467. st. 1. ZPP može izjaviti žalba u sporu male vrijednosti.
5. U ovom se predmetu radi o postupku u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave,pregleda izlaznih računa koji predstavlja takvu ispravu sukladno odredbi čl. 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 26/13, 93/14, 55/16, 73/17. i 131/20.- dalje u tekstu OZ), nastavljenom kao u povodu prigovora protiv platnog naloga u smislu odredbe čl. 58. st. 3. OZ.
6. Predmet prijepora, nakon što je tužitelj podneskom od 27. siječnja 2020. djelomično povukao tužbu a platni nalog je izdan radi isplate svote od 7.579,44 kn, je zahtjev tužitelja na isplatu svote od 983,10 kn sa pripadajućim kamatama, za uslugu odvoza komunalnog otpada objekta tuženika u razdoblju od travnja 2018. do siječnja 2019.
7. Prvostupanjski sud izdani platni nalog ukida u cijelosti te tužbeni zahtjev odbija jer tužitelj nije dokazao da je tuženik uopće zadužio spremnik a niti kako bi tužitelj tuženiku pružio komunalnu uslugu odvoza otpada u utuženom razdoblju zbog čega se tuženika ne može teretiti za plaćanje usluge za koju nije utvrđeno da mu je stvarno pružena a moguće je naplatiti uslugu od vlasnika nekretnine i to samo onome kojem je ta usluga bila stvarno pružena i bio je onečišćivač.
8. Tužitelj u žalbi ističe kako je obračun naknade za uslugu odvoza otpada sačinio sukladno Cjeniku koji se primjenjivao od 1. siječnja 2010. i prema kojemu je cijena usluge odvoza otpada za kategoriju kućanstvo bila određena u visini od 0,30 kn/l mjesečno dok je na računima za obavljenu uslugu bila iskazana cijena sa obračunatim porezom na dodanu vrijednost. Također upućuje da kao davatelj usluge nije bio u mogućnosti uputiti Izjavu o načinu korištenja javne usluge jer ona nije mogla sadržavati izvadak iz cjenika davatelja usluga budući daj novi cjenik nije mogao stupiti na snagu pa zato tužitelj trenutno upotrebljava cjenik usluge iz 2010. godine a usluga za uvalu gdje se nalazi nekretnina tuženika je sukladno planu odvoza otpada redovito vršena sa lokacije gdje se nalazi kuća tuženika.
9. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izrijekom osporio dugovanje označeno na vjerodostojnoj ispravi kao neistinito jer nije u poslovnom odnosu sa tužiteljem te je izrazio sumnju da je tužitelj zloporabio javnost podataka osobnog identifikacijskog broja i adrese tuženika te bez pravnog temelja izdao tuženiku račune a niti na koji način, u razdoblju dužem od 5 godina, nije obavijestio tuženika o pružanju usluga i nastanku obveze.
10. Vjerodostojnu ispravu u ovom postupku predstavlja pregled izlaznih računa po partneru u kojoj je označena dospjela tražbina tužitelja. Ova isprava međutim ne predstavlja javnu ispravu u smislu odredbe čl. 230. st.1. ZPP, uz koju se veže predmijeva istinitosti. Iako vjerodostojna isprava, za razliku od ovršne isprave za koju vrijedi zakonska predmijeva istinitosti, nema tu kvalitetu ovršne isprave, njome se s obzirom na izdatnika i njezin sadržaj u visokom stupnju vjerojatnosti ukazuje na postojanje tražbine koja je u njoj navedena ali, ukoliko se vjerodostojna isprava ospori u cijelosti ili u nekom dijelu, tada je tužitelj dužan dokazati istinitost sadržaja te isprave.
11. Kako je tuženik već u prigovoru protiv rješenja o ovrsi osporio vjerodostojnu ispravu odnosno njezinu vjerodostojnost tužitelj je dužan sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP dokazati, odgovarajućim ispravama na temelju kojih su podaci u nju unijeti.
12. U ovoj je pravnoj stvari kao materijalno pravo prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj 94/13, 73/17. i 14/19.-dalje ZOGO) gdje je njegovom odredbom čl. 33. st. 1. i st. 2. određeno da je davatelj usluge odnosno, tužitelj dužan obračunati cijenu javne usluge na način kojim se osigurava primjena načela "onečišćivač plaća" pri čemu je dužan korisniku obračunati cijenu javne usluge razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju a po kriteriju količine otpada u obračunskom razdoblju, mase predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika te je dužan voditi i evidenciju o preuzetoj količini otpada od pojedinog korisnika usluge u obračunskom razdoblju prema kriteriju količine otpada.
13. Prvostupanjski sud je potom odlučio i pravilnom primjenom odredbe čl. 24. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14. i 110/15) a koji je važio u vrijeme nastanka ovog pravnog odnosa, gdje je određeno da trgovac mora prilikom ispostavljanja računa za pružanje javne usluge potrošačima, primjenjivati obračun i cijene utvrđene posebnim propisima.
14. Tužitelj tijekom ovog postupka niti na koji način nije označio a niti dokazao valjanost načina obračuna naknade izražene u vjerodostojnoj ispravi a s obzirom na prigovor tuženika, niti da bi uslugu odvoza komunalno otpada uopće vršio.
15. Budući da je tuženik prigovorio svojem korištenju skupljanja i zbrinjavanja komunalnog otpada kao i visini obračunate naknade što tužitelj nije dokazao, pobijana je prvostupanjska odluka donijeta pravilnom primjenom odredbe čl. 221.a ZPP odnosno, primjenom pravila o teretu dokazivanja jer tužitelj nije dokazao niti da bi pružao uslugu odvoza komunalnog otpada a niti način na koji je obračunao naknadu za predmetnu uslugu.
16. Kako je tužitelj sukladno odredbi čl. 33. st. 1. ZOGO bio dužan obračunavati cijenu javne usluge iz čl. 30. st. 1. ZOGO a sadržajem spisa moguće je utvrditi kako tužitelj nema evidenciju o stvarnom odvoženju otpada koji bi bio temelj za određivanje naplate komunalne usluge te nije pružio dokaz o vođenju evidencije o preuzetu količinu otpada od korisnika usluge u obračunskom razdoblju a prema kriteriju količine otpada, postupio je suprotno odredbi čl. 33. st. 2. ZOGO.
17. Slijedom iznijetog, jer tužitelj nije predočio sudu odgovarajuće dokaze da je usluga doista vršena niti je dostavio evidenciju o preuzetoj količini otpada od tuženika kao korisnika usluge u obračunskom razdoblju iz kojeg bi proizlazilo da je cijena usluge obračunata sukladno čl. 33. st. 2. ZOGO dok se, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP žalba u sporu male vrijednosti ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu donijetu sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP.
U Zagrebu 15. studenog 2022.
Sudac:
Željka Rožić Kaleb, v.r.
