Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 28 Gž-2701/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Ines Smoljan kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. F., OIB: …, iz Z., kojeg zastupa punomoćnik T. Lj., odvjetnik u Z., protiv I. tuženika F. K., OIB: …, iz Z., 2. tužene S. A., OIB: …, iz Z. i 3. tuženika Z. K., OIB: …, iz Z., svi zastupani po punomoćnici S. M. P., odvjetnici u Z., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 21. ožujka 2022. posl. br. P-492/2020-19, dana 15. studenoga 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 21. ožujka 2022. posl. br. P-492/2020-19.

Obrazloženje

1. Protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odbačena tužba i naloženo tužitelju da tuženicima naknadi parnični trošak od 9.000,00 kn je žalbu izjavio tužitelj iz svih zakonom predviđenih razloga i predložio ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti istom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troška žalbe.

2. Tuženici su u odgovoru na žalbu predložili da se kao neosnovana odbije.

3 Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pobijanje pravne radnje dužnika/1. tuženika F. K. i to ugovora o darovanju od 14. srpnja 2004. (list 23) kojim je darovao 2. tuženici S. A. i 3. tuženiku Z. K. svakom u ½ dijela svoju nekretninu (kč.br. 2695 kuća i dvorište u Z., od 319 čhv, upisane u zk.ul. 1066 k.o. V. n. i posjedovnom listu 1390 k.o. V. d.), u dijelu potrebnom za namirenje tužiteljeve tražbine prema 1. tuženiku F. K. od 112.500,00 kn. Navedenom radnjom je osujećeno namirenje tužiteljeve tražbine za zastupanje I-tuženika u kaznenom postupku u navedenom iznosu, s obzirom da dužnik nema druge imovine niti sredstava za ispunjenje tražbine.

5. Zahtjev za pobijanje dužnikovih pravnih radnji se temelji na tvrdnji da je dužnik (ovdje 1. tuženik) nekretninu u darovao svojoj djeci 1. i 2. tuženicima odnosno na odredbi čl. 66. st. 1 Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO), koja ga ovlašćuje da kao vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika (darovanje trećoj osobi) koja je poduzeta na njegovu štetu.

6. Prema odredbama čl. 71. ZOO se tužba za pobijanje dužnikovih pravnih radnji (actio pauliana) može se podnijeti u roku od jedne godine za raspolaganje iz čl. 67. st. 1. ZOO (naplatno raspolaganje), a za ostale slučajeve u roku od tri godine. Rok se računa od dana kad je poduzeta pravna radnja koja se pobija.

7. Prvostupanjski sud je odlučujući o navedenom zahtjevu pošao od uglavnom nespornih činjenica:

- da postoji dospjela novčana tražbine tužitelja (naknada za zastupanje u kaznenom postupku pred ovim sudom) prema 1. tuženiku F. K. koja nije namirena,

- da je navedeni 1. tuženik nekretninu darovao svojoj djeci (2. i 3. tuženicima), čime je osujetio namirenje tužiteljeve tražbine, s obzirom da nema druge imovine niti sredstava za ispunjenje tražbine;

- da rok iz čl. 71. ZOO kod darovnog ugovora počinje teći ne kad je poduzeta prva radnja, tj. od kada je sklopljen darovni ugovor (14. srpnja 2014.), nego od dana kad je predan zemljišnoknjižnom sudu na provedbu (9. studenoga 2016.), kojim je poduzet posljednji akt kojim se ta radnja okončava,

pravilno zaključio da je tužba podnesena 29. siječnja 2020. izvan prekluzivnog roka od 3 godine iz citirane odredbe čl. 71. ZOO.

8. Žalbeni navodi tužitelja da je 11. ožujka 2016. dostavio račun 1. tuženiku F. K. koji se oglušio na njegove višekratne pozive za plaćanje, nije od utjecaja jer prekluzivni (a ne zastarni) rok od tri godine za podnošenje tužbe za pobijanje dužnikove pravne radnje počinje teći od kada je pravna radnja poduzeta, a ne od dospjelosti potraživanja vjerovnika. Ovo tim više što je sud početak roka računao od kasnijeg datuma odnosno od podnošenja zahtjeva za uknjižbu 9. studenoga 2016. Osim toga prema zaključku koji je prihvaćen na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela VSRH održanog 5. studenoga 2020. posl. br. Su IV – 308/2020 se pravna radnja dužnika može se pobijati i u situacijama kada je tražbina dospjela nakon zaključenja pobijanog pravnog posla.

9. Neodlučno je jesu li 2. tužena S. A. i 3. tuženi Z. K. znali za postojanje njegove tražbine, jer njihovo znanje, osim što se pretpostavlja (čl. 67. st. 3. ZOO) ne utječe na ishod ovog spora.

10. Žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju utvrđenja suda, jer i pod pretpostavkom da je točno ono što tvrdi, ne bi za njega mogla biti donesena povoljnija odluka.

11. Budući da nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a pravilnom primjenom materijalnog prava se zahtjevu tužitelja nije moglo udovoljiti, je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odlučeno kao u izreci.

12. Odluka o naknadi troškova postupka se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, čemu se određeno ne prigovara.

U Zagrebu 15. studenoga 2022.

Sutkinja:

Ines Smoljan, v.r.