REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 11/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. R., OIB …, iz Italije, zastupane po punomoćniku M. M., odvjetniku u P., protiv 1-tuženika L. d.o.o. R., , OIB … i 2. tuženika P. d.o.o., R., OIB …, oboje zastupani po punomoćniku D. Z., odvjetniku u R., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž -624/2019-2 od 17. srpnja 2019., kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Puli – Pola, Stalne službe u Rovinju – Rovigno broj P-462/2018-14 od 27. prosinca 2018., u sjednici održanoj 15. studenoga 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se revizija tužiteljice, kao neosnovana.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke proglašena je nedopuštenom ovrha, određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rovinju broj Ovr-778/09 od 17. prosinca 2009., na nekretninama pobliže označenim u toj presudi, proglašena je nedopuštenom.

1. 2. U točki II. izreke je proglašeno nedopuštenim Rješenje o dosudi Općinskog suda u Rovinju broj Ovr-778/09 od 29. listopada 2014. na naprijed navedenim nekretninama.

1. 3. U točki III. izreke obvezani su tuženici tužiteljici nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu 121.437,50 kuna, u roku 15 dana, a odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu, u iznosu 5.000,00 kuna.

1. 4. U točki IV. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

"Uvažava se žalba 1. tuženika L. d.o.o. R. i 2. tuženika P. d.o.o. R. kao osnovana, te se preinačava pobijana presuda Općinskog suda u Puli – Pola, Stalna služba u Rovinju – Rovigno broj P-462/2018-14 od 27. prosinca 2018., tako da se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rovinju pod posl.br. Ovr-778/09 od 17. prosinca 2009. godine na predmetu ovrhe nekretninama označenim kao: zk.ul. 394 k.o. R. 3. etaža 1/4 poseban dio zgrade koji se sastoji od jedne prostorije u prizemlju sl. A i jedne prostorije u prizemlju sl. B tipa 389, koji je dio neodvojivo povezan s k.č. 1241/Z kuća pop. br. 110, k.č. 1242/Z kuća pop. br. 110 i k.č. 1244/Z kuća pop. br. 88 i zk.ul. 5202 k.o. R. i to k.č. 1180/Z kuća, proglašava se nedopuštenom.

II. Rješenje o dosudi Općinskog suda u Rovinju pod. posl.br. Ovr-778/09 od 29. listopada 2014. godine na nekretninama označenim kao zk.ul. 394 k.o. R. 3. etaža 1/4 poseban dio zgrade koji se sastoji od jedne prostorije u prizemlju sl. A i jedne prostorije u prizemlju sl. B tipa 389, koji je dio neodvojivo povezan s k.č. 1241/Z kuća pop. br. 110, k.č. 1242/Z kuća pop. br. 110 i k.č. 1244/Z kuća pop. br. 88 i zk.ul. 5202 k.o. R. i to k.č. 1180/Z kuća, proglašava se nedopuštenim.".

dok se odluka o troškovima parničnog postupka sadržana i prvostupanjskoj presudi preinačava tako da glasi:

"Nalaže se tužiteljici da 1. tuženiku L. d.o.o. R. i 2. tuženiku P. d.o.o. R. naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 42.750,00 kn u roku od 15 dana."

Tužiteljici se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu".

3. Protiv drugostupanjske presudu reviziju podnosi tužiteljica pozivom na odredbu 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), pobijajući je u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se drugostupanjska presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice.

4. Tuženici su odgovorili na reviziju, ocijenili su je neosnovanom i predlažu reviziju odbiti kao neosnovanu, te traže trošak sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija je neosnovana.

6. Revizijski je sud, u skladu s ovlaštenjem iz odredbe članka 392.a stavka 1. ZPP-a, ispitao pobijanu presudu u dijelu koji se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. 1. Suprotno navodima revidentice, u postupku nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati zato što, suprotno revizijskim navodima, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Tužiteljica, naime, u bitnom, ocjenjuje da je počinjena ta bitna povreda time što drugostupanjski sud nije izvršio uvid u predmetnu tužbu i ovršni spis Općinskog suda u Rovinju broj Ovr-778/09, te ujedno navodi da ako vlasnik poslovnih udjela nije samim time i vlasnik imovine toga društva tada je ovrha određena u navedenom predmetu nezakonito određena, a time je i doneseno rješenje o dosudi nezakonito, odnosno ako tužiteljica kao predmnijevanja vlasnica poslovnih udjela u P. d.o.o. nema prava na nekretninama P. d.o.o., tada takva prava nema ni ovršenik P. d.o.o., kao vlasnik poslovnih udjela u P. d.o.o., a koji je poslovne udjele dužan prenijeti tužiteljici, pa da u tom smislu izreka presude nije u skladu sa sadržajem isprava u spisu.

7. 2. S tim je u vezi za odgovoriti da, izneseno pravno shvaćanje suda, a koje se uz to odnosi na pravilnost primjene materijalnog prava, a koje nije sukladno pravnom shvaćanju tužiteljice ne znači da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, da je izreka protivna sadržaju isprava ili zapisnika, niti da se ona ne bi mogla ispitati. Osim toga, izneseno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda je upravo u skladu s sadržajem provedenih dokaza jer je kao vlasnik u zemljišnim knjigama upisano društvo Pupula d.o.o., pa izneseno shvaćanje drugostupanjskog suda nije protivno sadržaju priloženih isprava, niti je izreka suprotna obrazloženju.

8. Predmet je tužbenog zahtjeva je proglašenje nedopuštenom ovrhe na nekretninama, određene rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Rovinju pod posl.br. Ovr-778/09 od 17. prosinca 2009., te proglašenje nedopuštenim Rješenja o dosudi Općinskog suda u Rovinju broj Ovr-778/09 od 29. listopada 2014.

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđene su sljedeće pravno odlučne činjenice:

- da su tuženik P. d.o.o. i tužiteljica Ugovorom o prijenosu vlasništva nekretnina prijebojem od 27. studenog 2002. i Aneksom toga ugovora od 7. prosinca 2002. ugovorili da će se predmetne nekretnine upisane u k.o. R. unijeti u temeljni kapital trgovačkog društva P. d.o.o. R.,

- da se trgovačko društvo P. d.o.o. obvezalo osnovati i registrirati društvo P. d.o.o. R., te da će po registraciji društva P. d.o.o. R., isto ustupiti u cijelosti svoj poslovni udio u trgovačkom društvu P. d.o.o. R. tužiteljici L. R.,

- da 2. tuženik P. d.o.o. kao ugovorna strana naznačenog sporazuma nije ispunio svoju ugovornu obvezu preuzetu naznačenim ugovorom i aneksom naznačenog ugovora, te nije ustupio tužiteljici svoj poslovni udio u društvu P. d.o.o. R.,

- da je A. L. kao ovrhovoditelj protiv P. d.o.o. Rovinj kao ovršenika podnio prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave-ugovora o povratu kredita od 14. travnja 2009. solemniziranom u obliku javnobilježničkog akta javnog bilježnika D. D. u R. pod brojem OV-599/09 od 12. listopada 2009. radi naplate novčane tražbine u iznosu 3.104.655,06 kuna sa zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka, na poslovnim udjelima koje tamo ovršenik P. d.o.o. ima u trgovačkom društvu P. d.o.o. i na nekretninama ovršenika koje ima u istom trgovačkom društvu, a koji je prijedlog za ovrhu prihvaćen i doneseno rješenje o ovrsi broj Ovr-778/09-2 dana 17. prosinca 2009. i koje je postalo pravomoćno 8. siječnja 2010.,

- da je tužiteljica kao treća osoba 25. studenoga 2014. podnijela prigovor sukladno odredbi čl. 55. OZ-a, u kojem se pozvala na ugovor o prijenosu vlasništva prijebojem zaključenog između nje i ovršenika 27. studenoga 2002. i aneks tome ugovora broj OU-630/2002 od 7. prosinca 2002., kojima se ovršenik obvezao osnovati novo trgovačko društvo P. d.o.o. i unijeti u njega predmetne nekretnine kao temeljni kapital društva, te po registraciji P. d.o.o. u roku od 30 dana ustupiti tužiteljici L. R. ustupiti u cijelosti svoj ugovor u navedenom trgovačkom društvu,

- da je ovršenik P. d.o.o. R., tada P. d.d. P., osnovao I registrirao trgovačko društvo P. d.o.o. te u istog kao temeljni kapital je unio predmetne nekretnine, no nikada nije prenio

poslovne

udjele

na

tužiteljicu,

- da je tužiteljica, je kao treća osoba, upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom na predmetnim nekretninama, pravomoćnim rješenjem suda posl.br. Ovr-3080/2015-37 od 13. travnja 2017.

10. Sud prvog stupnja je zaključio da je tužiteljica na temelju predmetnog Ugovora o prijenosu vlasništva nekretnine prijebojem i Aneksa toga ugovora od 7. prosinca 2012. predmijevana vlasnica poslovnog udjela u trgovačkom društvu P. d.o.o. R., a samim time i predmijevana vlasnica nekretnina u vlasništvu trgovačkog društva P. d.o.o. R., pa tako i nekretnina koje su predmet ovrhe u ovršnom postupku Općinskog suda u Rovinju – Rovigno broj Ovr-3080/2015, te da stoga tužiteljica ima pravo koje sprječava ovrhu na tim nekretninama, uslijed čega je ovrha na istima nedopuštena.

11. Prema ocjeni drugostupanjskog suda takva primjena materijalnog prava iz čl. 59. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 - dalje: OZ) nije pravilna jer smatra da na prava i obveze koja proizlaze iz Aneksa ugovora o prijenosu vlasništva nekretnine prijebojem od 7. prosinca 2002., tužiteljica nije stekla pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina koje su u zemljišnim knjigama upisane kao vlasništvo trgovačkog društva P. d.o.o., već je stekla pravnu osnovu za stjecanje poslovnih udjela u društvu P. d.o.o. Stoga, tužiteljica nema nikakva prava na predmetnim nekretninama, pa niti prava koja bi sprječavala ovrhu na tim nekretninama. Pri tome je izrazio pravno shvaćanje prema kojem „vlasnik trgovačkog društva, odnosno poslovnih udjela u trgovačkom društvu s ograničenom odgovornošću, nije ujedno i vlasnik imovine tog trgovačkog društva", pa tako niti tužiteljica ukoliko bi i stekla poslovne udjele u trgovačkom društvu P. d.o.o. R., kako je ugovoreno Aneksom ugovora o prijenosu vlasništva nekretnine prijebojem, samim time ne bi stekla vlasništvo predmetnih nekretnina u vlasništvu trgovačkog društva P. d.o.o.", te je preinačio prvostupanjsku presudu sukladno čl. 373. st. 1. t. 3. ZPP-a, i tužbeni zahtjev odbio, kao neosnovan.

12. 1. Osporavajući pravilnost primjene materijalnog prava tužiteljica navodi da je pogrešno primijenjena odredba čl. 77. st. 12. OZ-a, (sada čl. 82. st. 1. OZ-a,) prema kojoj se ovrha može odrediti na nekretnini samo u odnosu na vlasnika, a uz prijedlog za ovrhu ovrhovoditelj je dužan podnijeti izvadak iz zemljišne knjige, kao dokaz da je nekretnina upisana kao vlasništvo ovršenika, a ako ona nije upisana na ovršenika nego na drugu osobu prijedlogu se može udovoljiti samo ako ovrhovoditelj podnese ispravu koja je podobna za upis ovršenikova prava vlasništva, a kako to u ovom slučaju nije učinjeno trebalo je odbaciti prijedlog za ovrhu, a to tim više što u vrijeme pokretanja ovršnog postupka, a ni danas predmetne nekretnine nisu vlasništvo trgovačkog društva P. d.o.o.

13. 2. Smatra da je predmetnu ovrhu trebalo proglasiti dopuštenom i iz razloga što je ovrhovoditelj postupao protivno čl. 3. st. 3. ZPP-a, s obzirom da poslovni udjeli u društvu P. d.o.o. nisu preneseni na tužiteljicu, a zbog čega je i podnijela tužbu Trgovačkim sudom u Pazinu broj P-330/19, a u kojem predmetu je sud donio privremenu mjeru zabrane otuđenja i opterećenja navedenih nekretnina, a ta mjera je upisana u zemljišnim knjigama pod broj Z-1882/04., dok je odbijen tužbeni zahtjev P. d.o.o. za utvrđenje ništetnosti predmetnog ugovora o prijenosu vlasništva nekretnina i njegovog aneksa.

14. Kako iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da tužiteljica nije stekla pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva predmetnih nekretnina koje su u zemljišnim knjigama upisane kao vlasništvo trgovačkog društva P. d.o.o., već je eventualno stekla pravnu osnovu za stjecanje poslovnih udjela u društvu P. d.o.o., tužiteljica nema nikakva prava na predmetnim nekretninama, pa niti prava koja bi sprječavala ovrhu na tim nekretninama jer vlasnik trgovačkog društva, odnosno poslovnih udjela u trgovačkom društvu s ograničenom odgovornošću, nije ujedno i vlasnik imovine tog trgovačkog društva, pa tako niti tužiteljica ukoliko bi i stekla poslovne udjele u trgovačkom društvu P. d.o.o. R., u takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji pravilno je drugostupanjski sud, i po ocjeni ovog suda, primjenio materijalno pravo iz odredbi čl. 387. do 391. Zakona o trgovačkim društvima kada je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice.

15. U preostalom dijelu revizijskih navoda kojima tužiteljica zapravo osporava utvrđeno činjenično stanje te se upušta u preocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja, valja reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP-a nije dopušteno podnijeti reviziju zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud ovakve revizijske navode tužiteljice nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje njezine činjenične navode iznesene u reviziji.

16. Slijedom iznesenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

19. Tuženiku dosuđeni troškovi sastava odgovora na reviziju tužiteljice jer je taj trošak ocijenjen nepotrebnim (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 15. studenoga 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v.r.

Broj zapisa: eb315-514be

Kontrolni broj: 07746-61006-5b774

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=VIKTORIJA LOVRIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE,

C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.