REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3568/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Goran Gašparon, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, koga zastupa punomoćnik Luka Jurić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2085/2021-2 od 21. travnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-10229/2019-23 od 11. lipnja 2021., u sjednici održanoj 15. studenoga 2022.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2085/2021-2 od 21. travnja 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-10229/2019-23 od 11. lipnja 2021.
2. Tuženik je u prijedlogu naznačio sljedeća pravna pitanja u odnosu na koja predlaže da mu se dopusti podnošenje revizije:
„1. Je li tužba tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača (''Udruga Potrošač''), podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. travnja 2012.g., radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/05)?
2. Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/2003), a posebice stavku 4. ovoga članka, odluka suda kojom je utvrđeno da se o odredbi potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju dijelu odredbe o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli ugovora o kreditu denominiranog u CHF ili denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF) nije pojedinačno pregovaralo, bez izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka kojega je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi?
3. U individualnim parnicama koje pokrenu potrošači protiv banke radi povrata stečenog bez osnove na temelju nepoštenih ugovornih odredbi o promjenjivosti stope ugovorne kamate i valutnoj klauzuli u CHF, treba li prilikom izračuna iznosa stečenog bez osnove (restitucijski zahtjev) koji je banka stekla od potrošača zbog nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF primijeniti početno ugovorenu kamatnu stopu iz ugovora o kreditu koji je bio denominiran u CHF, a koji je nakon utvrđenja nepoštenom ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli pretvoren u ugovor o kreditu u kunama, ili kamatnu stopu koju su banke redovno naplaćivale za kredite u hrvatskim kunama?
4. Treba li stjecatelja iz ništetnog dijela ugovora (u konkretnom slučaju dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o načinu promjene kamatne stope i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF), u smislu odredbe čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ujedno smatrati i nesavjesnim stjecateljem odnosno od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o načinu promjene kamatne stope i ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF?“
3. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) vijeće revizijskog suda je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda i dopuštenje revizije iz sljedećih razloga.
5. Prvo pitanje koje se odnosi na prekid zastare nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer pobijana presuda ne odstupa od pravnog shvaćanja iz odluke revizijskog suda broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018., a nije riječ o pravnom pitanju u pogledu kojeg bi trebalo preispitati sudsku praksu.
6. Drugo pitanje koje se odnosi na čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača i izvođenje dokaza na okolnost pojedinačnog pregovaranja, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer pobijana odluka ne odstupa od odluke revizijskog suda broj Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. Naime, na okolnost pojedinačnog pregovaranja o sadržaju standardnog (formularnog) ugovora nije ni bilo potrebno izvoditi dokaze, jer je o riječ o okolnosti koja je pravomoćno utvrđena u kolektivnom sporu, a odredbom čl. 502.c ZPP-a je propisan obvezujući (direktan) učinak presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava.
7. U odnosu na treće naznačeno pitanje predlagatelj nije određeno izložio razloge važnosti u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP-a, pa u odnosu na to pitanje nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a.
8. Četvrto naznačeno pitanje, a koje se odnosi na početak tijeka zatezne kamate, nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, jer pobijana odluka ne odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojoj su banke dužne vratiti stečeno zajedno s kamatama od dana stjecanja (tako i u odluci revizijskog suda broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018.).
9. Slijedom navedenog, a budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješiti kao u izreci.
Zagreb, 15. studenoga 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
